Baza je ažurirana 20.11.2024.
zaključno sa NN 109/24
EU 2024/2679
Broj: Gž-499/18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zadru, po sucu toga suda Marinu Grbiću, u građanskopravnoj stvari, tužiteljice D. K. iz N. G., OIB: …, zastupane po punomoćnici S. Đ., odvjetnici iz N. G., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB: … (prije H. A.-A.-B. d.d., Z., OIB:…), zastupane po punomoćniku H. M., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški od 29. siječnja 2018. poslovni broj Pn-398/15, dana 5. lipnja 2018.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tužiteljice D. K. te se ukida presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški od 29. siječnja 2018. poslovni broj Pn-398/15 i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Uvodno označenom presudom pod točkom I. njezine izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku A. B. d.d., Z., OIB: …, da tužiteljici D. K. iz N. G., OIB: …, isplati kako slijedi:
-za mjesec listopad 2007. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.10.2007.g. pa do isplate,
-za mjesec studeni 2007. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.11.2007.g. pa do isplate,
-za mjesec prosinac 2007. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.12.2007.g. pa do isplate,
-za mjesec siječanj 2008. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.01.2008.g. pa do isplate,
-za mjesec veljaču 2008. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.02.2008.g. pa do isplate,
-za mjesec ožujak 2008. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.03.2008.g. pa do isplate,
-za mjesec travanj 2008. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.04.2008.g. pa do isplate,
-za mjesec svibanj 2008. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.05.2008.g. pa do isplate,
-za mjesec lipanj 2008. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.06.2008.g. pa do isplate,
-za mjesec srpanj 2008. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.07.2008.g. pa do isplate,
-za mjesec kolovoz 2008. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.08.2008.g. pa do isplate,
-za mjesec rujan 2008. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.09.2008.g. pa do isplate,
-za mjesec listopad 2008. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.10.2008.g. pa do isplate,
-za mjesec studeni 2008. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.11.2008.g. pa do isplate,
-za mjesec prosinac 2008. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.12.2008.g. pa do isplate,
-za mjesec siječanj 2009. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.01.2009.g. pa do isplate,
-za mjesec veljaču 2009. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.02.2009.g. pa do isplate,
-za mjesec ožujak 2009. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.03.2009.g. pa do isplate,
-za mjesec travanj 2009. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.04.2009.g. pa do isplate,
-za mjesec svibanj 2009. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.05.2009.g. pa do isplate,
-za mjesec lipanj 2009. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.06.2009.g. pa do isplate,
-za mjesec srpanj 2009. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.07.2009.g. pa do isplate,
-za mjesec kolovoz 2009. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.08.2009.g. pa do isplate,
-za mjesec rujan 2009. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.09.2009.g. pa do isplate,
-za mjesec listopad 2009. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.10.2009.g. pa do isplate,
-za mjesec studeni 2009. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.11.2009.g. pa do isplate,
-za mjesec prosinac 2009. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.12.2009.g. pa do isplate,
-za mjesec siječanj 2010. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.01.2010.g. pa do isplate,
-za mjesec veljaču 2010. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.02.2010.g. pa do isplate,
-za mjesec ožujak 2010. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.03.2010.g. pa do isplate,
-za mjesec travanj 2010. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.04.2010.g. pa do isplate,
-za mjesec svibanj 2010. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.05.2010.g. pa do isplate,
-za mjesec lipanj 2010. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.06.2010.g. pa do isplate,
-za mjesec srpanj 2010. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.07.2010.g. pa do isplate,
-za mjesec kolovoz 2010. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.08.2010.g. pa do isplate,
-za mjesec rujan 2010. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.09.2010.g. pa do isplate,
-za mjesec listopad 2010. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.10.2010.g. pa do isplate,
-za mjesec studeni 2010. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.11.2010.g. pa do isplate,
za mjesec prosinac 2010. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.12.2010.g. pa do isplate,
-za mjesec siječanj 2011. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.01.2011.g. pa do isplate,
-za mjesec veljaču 2011. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.02.2011.g. pa do isplate,
-za mjesec ožujak 2011. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.03.2011.g. pa do isplate,
-za mjesec travanj 2011. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.04.2011.g. pa do isplate,
-za mjesec svibanj 2011. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.05.2011.g. pa do isplate,
-za mjesec lipanj 2011. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.06.2011.g. pa do isplate,
-za mjesec srpanj 2011. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.07.2011.g. pa do isplate,
-za mjesec kolovoz 2011. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećano za 5 postotnih poena tekućom od 01.08.2011.g. pa do isplate,
-za mjesec rujan 2011. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.09.2011.g. pa do isplate,
-za mjesec listopad 2011. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.10.2011.g. pa do isplate,
-za mjesec studeni 2011. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.11.2011.g. pa do isplate,
-za mjesec prosinac 2011. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.12.2011.g. pa do isplate,
-za mjesec siječanj 2012. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.01.2012.g. pa do isplate,
-za mjesec veljaču 2012. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.02.2012.g. pa do isplate,
-za mjesec ožujak 2012. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.03.2012.g. pa do isplate,
-za mjesec travanj 2012. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.04.2012.g. pa do isplate,
-za mjesec svibanj 2012. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.05.2012.g. pa do isplate,
-za mjesec lipanj 2012. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.06.2012.g. pa do isplate,
-za mjesec srpanj 2012. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.07.2012.g. pa do isplate,
-za mjesec kolovoz 2012. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.08.2012.g. pa do isplate,
-za mjesec rujan 2012. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.09.2012.g. pa do isplate,
-za mjesec listopad 2012. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.10.2012.g. pa do isplate,
-za mjesec studeni 2012. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.11.2012.g. pa do isplate,
-za mjesec prosinac 2012. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.12.2012.g. pa do isplate,
-za mjesec siječanj 2013. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.01.2013.g. pa do isplate,
-za mjesec veljaču 2013. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.02.2013.g. pa do isplate,
-za mjesec ožujak 2013. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.03.2013.g. pa do isplate,
-za mjesec travanj 2013. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.04.2013.g. pa do isplate,
-za mjesec svibanj 2013. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.05.2013.g. pa do isplate,
-za mjesec lipanj 2013. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 10.06.2013.g. pa do isplate,
-za mjesec srpanj 2013. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.07.2013.g. pa do isplate,
-za mjesec kolovoz 2013. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.08.2013.g. pa do isplate,
-za mjesec rujan 2013. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.09.2013.g. pa do isplate,
-za mjesec listopad 2013. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.10.2013.g. pa do isplate,
-za mjesec studeni 2013. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.11.2013.g. pa do isplate,
-za mjesec prosinac 2013. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.12.2013.g. pa do isplate,
-za mjesec siječanj 2014. godine iznos od 150,00 kn zajedno sa zz. kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od 01.01.2014.g. pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku A. B. d.d., Z., OIB: …, da tužitelju naknadi parnični trošak zajedno sa z.z. kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. "
Točkom II. odlučeno je:
„Nalaže se tužiteljici D. K. iz N. G., OIB: …, da tuženiku A. B. d.d., Z., OIB: …, nadoknadi trošak ovoga parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja, tj. 29. siječnja 2018., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve to u roku od 15 dana.
Sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška, tuženik se odbija.“
Protiv gornje presude žalbu je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, pobijajući i odluku o trošku, s prijedlogom da se odluka ukine.
Na žalbu nije odgovoreno.
Žalba je osnovana.
Prije svega, prvostupanjska presuda nije opterećena niti jednom apsolutno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP-a) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, a ni onom iz točke 11. na koju se upire u žalbi jer presuda nema proturječnosti ili pak nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
Sud prvog stupnja svoju odluku obrazlaže time:
- da je tužiteljica zatražila da se naloži tuženiku da joj na ime naknade štete za razdoblje od mjeseca listopada 2007. do zaključno sa siječnjem 2014. isplati ukupan iznos od 11.400,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne anuitete, da je odbijena sa prijedlogom za provođenje dokaza knjigovodstveno-financijskim vještačenjem na okolnosti visine tužbenog zahtjeva, tj. izračuna razlike stvarno plaćene kamate po stvarno primijenjenim kamatnim stopama u odnosu na početnu ugovorenu kamatnu stopu prema obračunatim kamatama prema početnom planu otplate, kao i sa prijedlogom za saslušanjem stranaka u svrhu dokazivanja, te prijedlogom da se tuženik obveže da se očituje da li je i simulaciju izračuna preplate temeljem kojega je sklopljen Aneks, primjenjivao kamatne stope kao u euro kreditima također u povišenim stopama na temelju svojih jednostranih odluka ili je cijelu simulaciju pravio temeljem fiksne kamatne stope koja se primjenjivala na euro kredite na dan 16. prosinca 2005., a tuženik je odbijen sa dokaznim prijedlogom za saslušanjem svjedoka A. M., djelatnice banke koja je sudjelovala u sklapanju predmetnog ugovora o kreditu. Naime, sukladno odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica, a predložene dokaze sud smatra nepotrebnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari pa su isti radi ekonomičnosti postupka odbijeni,
- da je nakon tako provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan, da je nesporno utvrđeno da su parnične stranke, odnosno tužiteljica i pravni prednik tuženika S. b. d.d., dana 16. prosinca 2005. sklopile Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, broj: 5140030242-26000052620/2005, kojim je tuženik (pravni prednik tuženika) kao kreditor tužiteljici kao korisnici kredita odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 77.500,00 CHF te se tužiteljica obvezala tuženiku u mjesečnim anuitetima vratiti navedeni iznos i kamate s rokom vraćanja od 12 godina, prihvatila je sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne) sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke, bez posebnog zaključenja aneksa ugovora, a utvrđeno je da na dan sklapanja Ugovora kamatna stopa iznosi 5,25% godišnje (čl. 3. i 4. Ugovora), što proizlazi iz toga ugovora koji je priložen spisu, a nesporno je i među strankama, da su tužiteljica i tuženik dana 23. veljače 2016. zaključili Aneks uz navedeni ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15 i 102/15 - dalje ZID ZPK), odnosno izvršile konverziju kredita CHF u kredit uz valutnu klauzulu u EUR što proizlazi iz navedenog Aneksa uz ugovor o kreditu,
- da je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice. Uvidom u Aneks uz ugovor o kreditu sklopljen dana 23. veljače 2016. utvrđeno je da je kreditor sklopio isti temeljem ZID ZPK-a u ispunjenju zakonske obveze i u svemu pod uvjetima propisanim odredbama ZID ZPK-a u skladu s tamo propisanim i od strane korisnika kredita prihvaćenim izračunom konverzije te da se tim Aneksom na zakonom propisani način mijenjaju odredbe iz osnovnog ugovora i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te da se postiže sporazum o raspolaganju preplatom/podmirenju manje uplaćenog iznosa. Korisnik kredita je potvrdio da mu je kao preduvjet za sklapanje toga Aneksa, između ostalog, dostavljen izračun konverzije kredita zajedno s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu, pregled stanja svih pojedinačnih vrsta tražbina, odnosno otplatni plan kredita, te je potvrdio da je suglasan sa izračunom konverzije koji mu je dostavio kreditor. Korisnik kredita potpisom toga Aneksa, potvrdio je da je suglasan sa izračunom konverzije koji mu je kreditor dostavio i da je suglasan da se konverzija kredita u CHF provede u skladu sa dostavljenim izračunom konverzije. Iz naprijed navedenog proizlazi da su stranke provele konverziju kredita u CHF na način propisan glavom odredbama čl. 19.a do 19. i ZID ZPK-a, odredbom čl. 19.b ZPK-a, propisano je da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Odredbom čl. 19.c st. 1. ZID ZPK-a, propisan je i način na koji se vrši i izračunava konverzija odnosno konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se: na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita, na način da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, da se početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. stavka 1. čl. 19.c i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta, da se iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate, da se ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. stavka 1. čl. 19.c, smatra preplatom koja se: ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti, odnosno ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača. U točki 6. čl.19.c st.1. ZPK-a regulira se način namirenja ukoliko je ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, a točkom 7. istog stavka regulira se da se iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka. Točkom 8. istoga stavka, učinak konverzije utvrđuje se kao razlika stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunate u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015. Nadalje, odredbom čl.19.e st. 1. ZID ZPK-a, propisano je da je vjerovnik dužan u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu toga Zakona, preporučenom pošiljkom uz povratnicu dostaviti potrošaču izračun konverzije kredita, sa stanjem na dan 30. rujna 2015. izračunatim u skladu s člankom 19.c toga Zakona, zajedno s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu. Prema stavku 5. istog članka u slučaju prihvata konverzije kredita potrošač je o prihvatu izračuna konverzije dužan, preporučenom pošiljkom uz povratnicu ili osobno, obavijestiti vjerovnika u roku od 30 dana od dana primitka izračuna konverzije iz stavka 1. toga članka i pregleda stanja svih tražbina vjerovnika, odnosno izvoda otvorenih stavaka iz stavka 2. toga članka. Odredbom čl. 19.e st. 6. istoga Zakona, propisano je da ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita ili ne sklopi s vjerovnikom sporazum iz članka 19.c stavka 1. točke 6. navedenog Zakona, da se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima i sukladno odredbama toga Zakona. Iz navedenih odredaba ZID ZPK-a, te sadržaja Aneksa uz ugovor o kreditu od 23. veljače 2016. proizlazi da su tužiteljica i tuženik zaključenjem navedenog Aneksa, u cijelosti postupile sukladno odredbama glave IV. A ZID ZPK-a, čime je došlo ne samo do promjene valute, već i do promjene kamatne stope, do utvrđenja preostalog iznosa neotplaćene glavnice kredita u EUR-ima, utvrđenja preplate i sporazuma o načinu njezina korištenja. Ovako provedenom konverzijom, tužiteljica je, a kako to i proizlazi iz odredbe čl.19.b ZID ZPK-a, dovedena u položaj u kojem bi bila da je koristila kredit u EUR-ima, obzirom na činjenicu pretvaranja glavnice kredita u EUR po tečaju na dan isplate kredita, na koju je primijenjena i kamatna stopa jednaka onoj koju je vjerovnik primjenjivao na kredite u EUR, te sukladno tome i utvrđenju novog otplatnog plana, a sve opet sukladno odredbi čl. 19.c st.1. toč. 1.-3. ZID ZPK-a. Treba naglasiti i da se svi uplaćeni iznosi pretvaraju u EUR po tečaju na dan uplate i istima se namiruju anuiteti u EUR-ima, utvrđeni po novom otplatnom planu, pri čemu se ne uzimaju u obzir samo uplate na ime naplaćenih zateznih kamata (dakle kamata nastalih kao posljedica zakašnjenja u otplati kredita, a ne i redovnih kamata), naknada i troškova. Iako korisniku kredita sukladno navedenim zakonskim odredbama banka ne vraća preplaćene iznose, stranke su u pogledu korištenja preplaćenih iznosa postigle sporazum, na način da se preplata koristi za namirenje budućih dospijevajućih anuiteta po kreditu u EUR. Tužiteljici je sukladno odredbi čl. 19.e st.1. ZID ZPK, dostavljen izračun konverzije kredita, te je tužiteljica taj izračun prihvatila, te slijedom toga i zaključila predmetni Aneks, a na što ničim nije bila obvezna niti prinuđena, jer se u smislu odredbe čl. 19.e st.6. ZID ZPK-a, ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita, otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima. Dakle, kako je zaključenjem Aneksa uz ugovor o kreditu, ugovorni odnos između parničnih stranaka u cijelosti izmijenjen, jer su izmijenjeni i valuta obveze, kamatna stopa, kao i iznos preostale neotplaćene glavnice, za zaključiti je da su sklapanjem Aneksa, u cijelosti prestale obveze parničnih stranaka iz osnovnog Ugovora o kreditu od 16. prosinca 2005., odnosno da je zaključenjem Aneksa, osnovni ugovor prestao postojati, odnosno u svakom slučaju zaključenjem Aneksa od 23. veljače 2016. prestale su postojati sporne odredbe čl. 3. i 4. Ugovora o kreditu od 16. prosinca 2005., jer je način određivanja redovne kamatne stope uređen ponovno i to prema odredbi čl. 3. navedenog Aneksa uz ugovor o kreditu. Zaključenjem Aneksa uz ugovor o kreditu, tužiteljica se suglasila sa izračunom konverzije na dan 30. rujan 2015., te je pristala na to da se iznosi koje je isplatila tuženiku u ispunjenju ugovora o kreditu u CHF uračunaju u ispunjenje njezine obveze iz Ugovora o kreditu u EUR, zaključenog sa tuženikom dana 23. veljače 2016. Tužiteljica je mogla ostati u ugovornom odnosu sa tuženikom na način kako je to prvobitno ugovoreno, u kojem slučaju bi mogla od tuženika potraživati eventualno preplaćenu kamatu. Naime, nesporno je da Ugovor o kreditu od 16. prosinca 2005., ne sadrži precizan način utvrđivanja kamatne stope, pa je tuženik koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema Odluci banke, mogao postupiti savjesno ili nesavjesno s obzirom da se ne navode dodatni kriteriji promjenjivosti stope, a što sve može dovesti do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana i do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu kamatne stope ne može predvidjeti, a njezinu pravilnost provjeriti. Stoga je uslijed povećanja kamatne stope došlo do neravnopravnosti u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a izvjesno je da je ovakvom ugovornom odredbom, tuženik izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate) a što je suprotno odredbi čl. 247. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine», broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje - ZOO) kojom zakonodavac izrijekom određuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Ugovaranje kamate na način kako to stoji u čl. 3. i 4. Ugovora o kreditu od 16. prosinca 2005. ništetno je i nepošteno u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a. Međutim, sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu od 23. veljače 2016. tužiteljica i tuženik izmijenili su ugovorni odnos ne samo u pogledu valute, već su redefinirali i ugovorenu kamatnu stopu, te su prilikom uračunavanja izvršenih uplata prema novom otplatnom planu uzele u obzir sve izvršene uplate, pa tako i ovdje utužene uplate, zbog čega po mišljenju ovoga suda tužiteljica više nama pravni osnov za potraživanje preplaćene kamate obračunate na temelju ništetne odredbe ugovora o kreditu odobrenog u kunskoj protuvrijednosti iznosa u CHF. Dakle, ne postoji osnova u smislu odredbe čl. 323. st.1. ZOO-a, za isplatu razlike između početne ugovorene kamatne stope za kredit u CHF i promijenjene kamatne stope za isti kredit u utuženom razdoblju. Stoga je tužbu tužiteljice (ispravno tužbeni zahtjev) valjalo u cijelosti odbiti. Budući da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan, nepotrebno je dodatno obrazlagati i ocjenjivati istaknuti prigovor zastare i visinu utuženog potraživanja.
Međutim, po pravnom motrištu ovog suda pogrešno sud prvog stupnja smatra da su tužiteljica i tuženik sklapanjem dodataka predmetnim ugovorima o kreditu izmijenili odredbe iz osnovnih ugovora u pogledu kamatne stope i iznosa preostalog neotplaćenog kredita te postigli i sporazum o raspolaganju pretplatom. Iz aneksa Ugovora o kreditima koje je tuženica zaključila sa tužiteljem slijedi da su stranke na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita, regulirale konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, te temeljem konverzije suglasno utvrdili da će se za iznos manjka, a na temelju izričitog zahtjeva korisnika kredita, uvećati preostala neotplaćena glavnica kredita utvrđena prilikom dospijeća prvog slijedećeg anuiteta po aneksu. Aneks ugovora o kreditima i konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR izvršen je temeljem ZID ZPK-a, a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora, te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz čl. 19.c točka 6. ZID ZPK-a na način kako to nalaže zakon. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda tzv. konverzija, odnosno potpisivanje aneksa ugovora o kreditima između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev budući da se niti odredbama ZID ZPK-a, a niti navedenim aneksima, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje ni na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja sa korisnicima kredita same, tj. nepošteno mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutom u CHF. Glavni motiv i ratio legis navedenog zakona bio je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR. Aneksima ugovora o kreditima uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim. Osim toga, konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizišle iz ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge - izvanugovorne odnose među strankama. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno čl. 104. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje - ZOO/91), propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora te je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u predmetnoj pravnoj stvari valjalo primijeniti institut stjecanja bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a, odnosno čl. 210. ZOO/91.
Nadalje, ako je način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata bio predmet kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, a koja tužba je usvojena i takav način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata utvrđen nepoštenim, tada sud prilikom odlučivanja o pojedinačnom tužbenom zahtjevu kao osnov zahtjeva tužitelja utvrđuje odluku iz presude kojom je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, a koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4, a koja je djelomično u tom dijelu potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2, a ona odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2105 utvrđeno je da ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive niti jasne kao niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka nedvojbeno na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora o kreditima bile ništetne. Te presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14), a temeljem odredbe čl. 138.a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
Kako sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa, neovisno o izvršenoj zakonskoj konverziji, nije utvrdio odlučne činjenice u sporu i to postoji li ili ne pretplata po predmetnom ugovoru o kreditu te ukoliko postoji visinu iste, a što je moguće tek provođenjem financijskog vještačenja koje je tužiteljica u postupku predlagala, ali isto nije provedeno, to je pred sudom prvog stupnja činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno zbog čega se posljedično ne može ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava.
Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 370. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti na ponovno suđenje.
U nastavku postupka sud prvog stupnja će utvrditi naprijed navedenu odlučnu, ali još uvijek spornu činjenicu da li je došlo do preplaćene razlike anuiteta uslijed nedopuštenog rasta ugovorne kamatne stope, tako što će po čl. 377. st. 2. ZPP-a biti dužan provesti financijsko vještačenje nakon čega će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i donijeti novu odluku vodeći računa i o istaknutom prigovoru zastare, s time da je odluka o trošku, u smislu čl. 166. st. 1. ZPP-a, izostala jer tužiteljica nije popisala trošak sastava žalbe.
U Zadru, 5. lipnja 2018.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.