Broj: Gž-315/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Emiru Čustoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. S. K., OIB….. i 2. N. K., OIB…., obje iz Z., koje zastupa punomoćnica D. K., odvjetnica u S. protiv tuženika: 1. H. elektroprivrede d.d., Z., OIB…., kojeg zastupa punomoćnica J. R. A., odvjetnica u O. društvu A. i partneri u Z. i 2. T. d.d. iz Z., OIB….., kojeg zastupa punomoćnik Ć. S., odvjetnik u O. društvu G. & partneri u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2976/08-200 od 30. siječnja 2018., 6. lipnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Žalbe tuženika se djelomično uvažuju, a djelomično odbijaju kao neosnovane, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2976/08-200 od 30. siječnja 2018. u pobijanom dijelu (točke I., II. i III. izreke):

 

              a) potvrđuje

 

- u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženicima solidarno platiti tužiteljici S. K. svotu od 10.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama kako je to navedeno u točki I. izreke,

 

- u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženicima solidarno platiti tužiteljici N. K.. svotu od 10.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama kako je to navedeno u točki II. izreke,

 

              b) preinačuje

 

- u preostalom dijelu točke I. izreke tako da se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice S. K. za plaćanje svote od 10.000,00 kn, sa zateznim kamatama od 20. ožujka 2008. kao neosnovan,

 

- u dijelu točke II. izreke tako da se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice N. K. za plaćanje svote od 10.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama  od 20. ožujka 2008. kao neosnovan,

 

- te o odluci o parničnim troškovima (točka III. izreke) tako da glasi:

 

"Svaka stranka snosi svoje parnične troškove."

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom doslovce je suđeno:

 

              "I. Nalaže se prvotuženiku H. E. d.d., Z., OIB….. i drugotuženiku T. d.d. iz Z., OIB….. solidarno isplatiti prvotužiteljici S. K. iz Z., 3, OIB…. iznos od 20.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 20. ožujka 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope H. narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po H. narodnoj banci za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

              II. Nalaže se prvotuženiku H. E. d.d., Z., OIB….i drugotuženiku T. d.d. iz Z., OIB….. solidarno isplatiti drugotužiteljici N. K. iz Z., OIB….. iznos od 20.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 20. ožujka 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope H. narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po H. narodnoj banci za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

              III. Nalaže prvotuženiku H. E. d.d., Z., OIB…..i drugotuženiku T. d.d. iz Z., OIB….. solidarno naknaditi prvotužiteljici S. K. iz Z., OIB….. i drugotužiteljici N. K. iz Z., OIB….trošak ovog postupka u iznosu od 17.825,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 30. siječnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po H. narodnoj banci za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

              IV. Odbijaju se tužiteljice za zahtjevom za isplatu iznosa od 15.000,00 kn svaka sa zateznom kamatom tekućom od 19. ožujka 2008. do isplate, kao i sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos tekućom od 19. ožujka 2008. do 20. ožujka 2008., kao neosnovanim."

 

              Rješenjem je utvrđeno da se tužba tužiteljica smatra povučeno za iznos od 135.000,00 kn.

 

              Protiv točaka I., II. i III. presude prvotuženik H. elektroprivreda d.d. Z. je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle, zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Drugotuženik je također izjavio žalbu protiv točaka I., II. i III. presude zbog razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. ZPP-a, s prijedlogom da se presuda u tom dijelu preinači i tužbeni zahtjev tužiteljica odbije kao neosnovan, ili podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Žalbe su pravovremene i dopuštene.

 

              Tužiteljice su odgovorile na žalbe.

 

              Žalbe su djelomično osnovane.

 

              Tužiteljice (majka i kćer) su evakuirane iz stana u zgradi u K. 3 u Z. zbog urušavanja dijela K. ulice. Tvrde da je uzrok urušavanja izvođenje građevinskih radova u toj ulici. Prvotuženik H. elektroprivreda d.d. Z. je bila investitor, a drugotuženik T. d.d. Z., izvođač radova. Zbog toga traže da im tuženici solidarno naknade štetu zbog povrede prava osobnosti na stanovanje, kvalitetu života, duševni integritet, dostojanstvo, na nesmetano uživanje vlasničkih ovlaštenja.

 

              Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

 

              - da su tužiteljice živjele u stanu na adresi K. 3;

 

              - da je prvotužiteljica suvlasnica stambene zgrade na adresi K. 3 (bez dvije poslovne prostorije) koja je izgrađena na kat. čest. br. 679 k.o. T., i to za ¼ dijela;

 

              - da je prvotuženik investitor izgradnje poslovne građevine u K. 3 sa osam nadzemnih etaža i podzemnim garažama u šest nivoa, a drugotuženik je izvođač radova;

 

              - da se gradnja poduzimala unutar naselja;

 

              - da je izgradnju građevinske jame drugotuženik povjerio trgovačkom društvu C. d.o.o.;

 

              - da je tijekom izvođenja radova na zaštiti građevinske jame došlo do urušavanja K. ulice zbog čega su tužiteljice evakuirane iz stana u kojem su živjele;

 

              - da su tužiteljice morale iznenada i žurno napustiti kuću;

 

              - da su 23. rujna 2007. pa do 16. studenog 2007. boravile u hostelu u R. gdje su bile smještene u jednoj sobi;

 

              - da je prvotužiteljica S. K. izložena situaciji stresogenog potencijala u vidu bojazni, neugode i neizvjesnosti, što je dovelo do razvoja psihičkog poremećaja, zbog čega je došlo do povrede duševnog zdravlja.

 

- da je prvotužiteljica  u štetnom događaju nije trpjela primarni strah, a u sklopu prilagodbe na novonastalo stanje trpjela je umjereni do jaki oscilirajući strah sveukupno do 2 dana, te potom umjereni oscilirajući strah, sveukupno do 5 dana, a nakon toga je trpjela slabije oscilirajući strah, sveukupno do 3 tjedna;

 

- da je drugotužiteljica N. K. bila izložena štetnom događaju 23. rujna 2007., te je kao izravnu posljedicu predmetnog štetnog događaja razvila simptomatiku elemenata poremećaja prilagodbe, jer je u okolnostima predmetnog događaja bila izložena situaciji stresogenog potencijala u vidu bojazni, neugode i neizvjesnosti, što je dovelo do psihičkog poremećaja. Kod drugotužiteljice je došlo do povrede duševnog zdravlja, a pri štetnom događaju nije trpjela primarni strah, ali do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje trpjela je umjereni do jaki oscilirajući strah sveukupno do 2 dana, te potom umjereni oscilirajući strah, sveukupno do 5 dana, a nakon toga trpjela je slabije oscilirajući strah, sveukupno 3 tjedna.

 

              Na temelju utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da su tužiteljice evakuirane iz stana zbog urušavanja dijela K. ulice, a što je povezano s izvođenjem radova na poslovnoj zgradi od strane tuženika, te je ocijenio da je izvođenje radova na zaštiti građevinske jame za izgradnju građevine sa 8 nadzemnih etaža i podzemnih garaža u 6 nivoa predstavlja opasnu djelatnost zbog složenosti poslova i činjenice da su se radovi izvodili unutar naselja. Primjenjujući odredbu članka 1063., 1064. i 1065. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO), prvostupanjski sud utvrđuje solidarnu odgovornost tuženika za nastalu štetu.

 

              Činjenični i pravni zaključci prvostupanjskog suda su prihvatljivi i ovom, drugostupanjskom, sudu.

 

              No, ovaj sud smatra da je za odgovornost tuženika za štetu bilo dovoljno utvrditi da su tuženici bili investitor i izvođač radova, da je zbog izvođenja tih radova, a ne zbog nekih drugih razloga, došlo do evakuiranja tužiteljica, a tužiteljicama je nastala šteta upravo zbog toga što su iznenadno morale napustiti stan i dosadašnji način života i preselile se u jednu sobu u hostelu Remetinec.

 

              Uzročna veza između štete, povrede prava osobnosti na privatnost obiteljskog života i duševno zdravlje i izvođenja građevinskih radova u konkretnom slučaju postoji i ta veza je adekvatna da bi se ustanovila odgovornost tuženika za štetu, a tuženici odgovaraju solidarno za nastalu štetu, sukladno odredbi članak 1108. ZOO-a.

 

Ocjenjujući žalbene navode kojima se pokušava dovesti u pitanje odgovornost tuženika za štetu valja navesti da nije bilo potrebno izvoditi dokaze građevinskim vještačenjem radi ocjene jesu li oštećenja na zgradama u K. ulici bila u izravnoj vezi sa izvođenjem radova, jer je za utvrđenje odgovornosti relevantno utvrditi je li zbog izvođenja radova došlo do evakuacije tužiteljica iz njihova stana, a ta činjenica je pravilno utvrđena.

 

              Ne može se prihvatiti žalbena tvrdnja prvotuženika da je nejasno tko od tuženika ima položaj naručitelja, a tko izvoditelja. Te činjenice praktički nisu ni osporavane tijekom prvostupanjskog postupka. Tvrku C. d.o.o. koja je izvodila građevinske radove na jami je angažirao drugotuženik, koji je imao položaj izvođača radova.

 

              Tužiteljice su aktivno legitimirane u ovoj parnici za naknadu štete jer su živjele u stanu na adresi K. 3 i jer su evakuirane iz tog stana zbog izvođenja radova.

 

              Ocjenjujući druge žalbene navode drugotuženika valja navesti da je on kao izvođač radova odgovoran za štetu koja je nastala u vezi s radovima, sukladno odredbi članka 1108. ZOO-a.

 

              Činjenica da su djelatnici policije naredili evakuaciju ne oslobađa odgovornosti tuženike jer je ta odluka donesena zbog opasnosti od urušavanja koja je prijetila zbog izvođenja radova čiji su tuženici bili investitor i izvođač.

 

              Prema tome, žalbeni navodi tuženika koja se pokušava dovesti u pitanje njihova odgovornost nemaju utemeljenja u raspravnoj građi.

 

              Činjenice koje je prvostupanjski sud utvrdio, a koje se odnose na posljedice koje su nastale zbog iznenadnog iseljenja tužiteljica i povredu prava osobnosti, činjenicu da su tužiteljice trpjele strah, da je novonastala situacija izazvala neugodu, nezadovoljstvo, bojazan i uznemirenost, da su iz svog stana preselile u jednu sobu u hostelu R., svakako opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje i na privatnost obiteljskog života, ali ne u svoti od 20.000,00 kn,  već, po shvaćanju ovog suda, u svoti od 10.000,00 kn. Stoga je žalba tuženice djelomično odbijena kao neosnovana i djelomično prihvaćena, te je prvostupanjska presuda potvrđena do iznosa od 10.000,00 kn, a preinačena u dijelu kojim je tužiteljicama dosuđena pravična novčana naknada preko svote od 10.000,00 kn.

 

              Radi iznesenoga na temelju odredbe članka 368. stavak 1. i članka 373. stavak 3. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

 

              U odnosu na žalbeni navod prvotuženika da je sud prekoračio tužbeni zahtjev i da je sudio naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje uznemiravanjem nesmetanog obiteljskog života, a to tužiteljice nisu tražile, valja navesti da se odluka o osnovanosti zahtjeva donosi na temelju činjeničnih navoda tužbe, kao i navoda iznesenih tijekom postupka, a iz tih navoda i provedenih dokaza proizlazi da je došlo do povrede prava osobnosti tužiteljica na duševno zdravlje i na privatnost obiteljskog života, pa se ne može prihvatiti tvrdnja žalitelja da je došlo do prekoračenja tužbenog zahtjeva.

 

              Osnovana je žalba tuženika i u pogledu odluke o parničnim troškovima.

 

              Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je pri parcijalnom uspjehu stranaka u postupku potrebno prilikom određivanja troškova izraze kao što su "djelomični uspjeh" i "razmjeran dio troškova" ocjenjivati ne samo kvantitativno već i kvalitativno, kako s obzirom na osnovu, tako i s obzirom na visinu usvojenog, odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva. Svoju odluku temelji na činjenici da su tuženici neutemeljeno osporavali osnovu i pretežnu visinu tužbenog zahtjeva. S obzirom da je prvostupanjskom odlukom utvrđeno i da su tužiteljice povukle tužbu za iznos od 135.000,00 kn, a prvostupanjski sud je tu činjenicu ispustio iz vida, imajući u vidu da su tužiteljicama dosuđene svote od po 10.000,00 kn, a tražile su po 35.000,00 kn,po shvaćanju ovog suda u ovoj parnici su ispunjeni uvjeti za određenje da svaka stranka snosi svoje parnične troškove s obzirom na postignuti uspjeh u parnici, i pored činjenice da su tužiteljice kvalitativno u cijelosti uspjele u sporu kada se ima u vidu osnova tužbenog zahtjeva.

 

              Stoga je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 2. ZPP-a, odlučeno kao u izreci.             

 

Dubrovnik, 6. lipnja 2018.