Broj: Gž-2081/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Amare Trgo, predsjednice vijeća, Blaženke Rilov Ćurin, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Senije Ledić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. d.o.o. Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik I. Š., odvjetnik u O. društvu G., G., P. i partneri d.o.o. Z., protiv tuženika H. osiguravajuće kuće d.d. Z., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici Ž. O., I. P. i F. O., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama, broj Pn-3800/2015-26 od 3. svibnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 13. lipnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, pa se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama, broj Pn-3800/2015-26 od 3. svibnja 2017.

 

II.Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu tužitelja.

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama broj Pn-3800/2015-26 od 3. svibnja 2017. je suđeno:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi materijalnu štetu u iznosu od 90.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, uvećanu za zakonske zatezne kamate koje na predmetni iznos teku od 1. studenog 2012. god. do isplate.

 

Stopa zakonskih zateznih kamata određena je prema članu 12.a stavku 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi po referentnoj stopi uvećanoj za 8 (osam) postotnih poena, s time da je referentna stopa do 31. srpnja 2015. jednaka prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu umanjenoj za 1 postotni poen, a od 1. kolovoza 2015. umanjenoj za 3 postotna poena;

te naknaditi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekuće od donošenja prvostupanjske presude, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju K. d.o.o. Z., J. Ž. 7, OIB … da tuženiku H. osiguravajućoj kući d.d. Z., OIB … nadoknadi parnični trošak u iznosu od 25.237,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. svibnja 2017. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana."

 

Protiv te presude žalio se tužitelj, pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženik je odgovorio na žalbu tužitelja i predložio odbijanje iste kao neosnovane, uz obvezu tužitelja da mu naknadi trošak za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 6.730,00 kuna, uvećano za porez na dodanu vrijednost u svoti od 1.682,50 kuna.

 

Žalba nije osnovana.

 

U žalbi tuženika je prigovoreno da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama odnosno da su izneseni razlozi nejasni i proturječni, jer da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

 

Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju upućuje žalba tužitelja, jer pobijana presuda sadrži dovoljne razloge o odlučnim činjenicama, a izneseni razlozi nisu nejasni, a niti proturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

 

Nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koje, uz bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točka 11. toga Zakona, ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 90.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti s naslova naknade za nastalu štetu na jahti D. F. u vlasništvu trgovačkog društva A. S. d.o.o. iz Z. koja je 1. studenog 2012., uslijed orkanskog juga, potonula. Zahtjev je upravljen prema tuženiku kao osiguravatelju predmetnog plovila.

 

Prvostupanjski sud je, uvidom u policu broj 06-0000000720 od 31. kolovoza 2012. utvrdio da su ugovor o osiguranju sklopili G. nautika d.o.o. kao ugovaratelj i tuženik kao osiguratelj, a kao osiguranik da je naveden A. S. d.o.o. Prema navodima police Uvjeti za osiguranje brodica i jahti su sastavni dio ugovora o osiguranju i ugovaratelj potpisom police potvrđuje njihov primitak.

 

Po ocjeni prvostupanjskog suda, navedena polica predstavlja ugovor o pomorskom osiguranju u smislu odredbe članka 684. Pomorskog zakonika ("Narodne novine" broj 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13 i 26/15 – dalje PZ).

 

Prema odredbi članka 692. stavka 1. PZ osiguranik može prenijeti svoja prava iz osiguranja prije nastanka štete samo na osobu koja može biti osiguranik prema članku 685. stavku 1. toga Zakona.

 

Odredbom članka 685. stavka 1. PZ je određeno da osiguranik može biti samo osoba koja ima i može očekivati da će imati opravdan materijalni interes da ne nastupi osigurani slučaj.

 

Nadalje, prema odredbi članka 692. stavka 6. PZ osiguranik ne može prenijeti svoje pravo iz osiguranja prema stavku 1. toga članka ako je mogućnost takva prijenosa izričito isključena u ugovoru o osiguranju.

 

U članku 45. Uvjeta za osiguranje brodica i jahti koji su sastavni dio ugovora o osiguranju kojeg su zaključili tuženik kao osiguratelj i G. nautika d.o.o., kao ugovaratelj propisano je da se prijenos prava i obveza iz ugovora o osiguranju može obaviti jedino uz izričitu osiguravateljevu pisanu suglasnost.

 

Uvidom u ugovor o ustupu prava kojeg je tužitelj zaključio s trgovačkim društvom A. S. d.o.o. prvostupanjski sud je utvrdio da je u članku V. toga ugovora navedeno da potpisom istog i slijedom odredbi članka 692. PZ A. S. d.o.o. ustupa tužitelju sva prava koja proizlaze iz polica osiguranja 06-0000000720 od 31. kolovoza 2012. (kasko osiguranje) i 12-0000001153 od 31. kolovoza 2012. (obvezno osiguranje). U tekstu tog ugovora nigdje da nije sadržana suglasnost tuženika za takav prijenos prava i obveza, a niti da je tužitelj tijekom postupka dostavio u spis izričitu suglasnost tuženika za taj prijenos. Stoga, a kako je ugovorom o osiguranju na koji se odnosi predmetna polica 06-0000000720 u skladu sa člankom 692. stavkom 6. PZ-a ugovoreno da se prijenos prava i obveza iz tog ugovora može obaviti jedino uz izričitu pisanu suglasnost tuženika kao osiguratelja, a tužitelj tijekom postupka nije dokazao da takva suglasnost postoji, prvostupanjski sud je utvrdio da je osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije za vođenje ovog spora, pa je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Suprotno žalbenim navodima tužitelja, ispravno je prvostupanjski sud ocijenio izvedene dokaze, kako je to propisano odredbom članka 8. ZPP-a, pa je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev. Pri tome je prvostupanjski sud za svoju ocjenu dokaza dao uvjerljive i jasne razloge na koje upućuje i ovaj drugostupanjski sud.

 

Naime, ugovor o ustupu prava koji je zaključen između tužitelja i A. S. d.o.o. ne sadrži suglasnost tuženika kao osiguravatelja za prijenos prava, a ugovorom o osiguranju na koji se odnosi polica osiguranja 06-0000000720 je ugovoreno da se prijenos prava i obveza iz toga ugovora može obaviti jedino uz izričitu pisanu suglasnost tuženika kao osiguratelja. Tužitelj u postupku nije dokazao postojanje takve suglasnosti, pa tužitelj nije ni legitimiran za traženje naknade štete u konkretnom slučaju.

 

U žalbi tužitelja je navedeno da je odredba članka 45. Uvjeta za osiguranje brodica i jahti nepravična prema jednoj od ugovornih strana, odnosno da je suprotna načelu jednakosti i uzajamnih davanja, pa da je sud istu trebao odbiti primijeniti u konkretnom slučaju. Naime, navedena odredba (ali i sam način sklapanja ugovora) u potpunosti da isključuje mogućnost pregovaranja ugovornih strana, odnosno jedna strana da određuje sadržaj ugovora i nudi ga budućem suugovaratelju koji može samo prihvatiti ugovor u cijelosti ili odbiti njegovo sklapanje. Navedena odredba da je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, jer da evidentno uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na način da isključuje drugu (slabiju) stranu da slobodno raspolaže sa svojim pravima. Radi navedenog, odredba članka 45. Uvjeta za osiguranje brodica i jahti da je u cijelosti protivna samoj svrsi sklopljenog ugovora o osiguranju, ali i dobrim poslovnim običajima pa da je i prema odredbi članka 296. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) ništetna, odnosno da se ne može primijeniti u konkretnom slučaju.

 

Prema odredbi članka 45. Uvjeta za osiguranje brodica i jahti, koji su u primjeni od 6. travnja 2007., prijenos prava i obveza iz ugovora o osiguranju može se obaviti jedino uz izričitu osiguravateljevu pisanu suglasnost.

 

Po ocjeni ovoga žalbenog suda, ovdje se ne radi o ništetnoj odredbi općih uvjeta ugovora koju ima u vidu odredba članka 296. stavka 1. ZOO-a, a koja glasi:

 

"Ništetne su odredbe općih uvjeta ugovora, koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela".

 

Naime, ovaj žalbeni sud smatra da je sadržaj odredbe članka 45. Uvjeta za osiguranje brodica i jahti utemeljen na odredbi članka 692. stavku 6. PZ-a, kojom je određeno da osiguranik ne može prenijeti svoje pravo iz osiguranja prema stavku 1. istog članka ako je mogućnost takva prijenosa izričito isključena u ugovoru o osiguranju, pa je ovdje primijeniti odredbu članka 296. stavka 3. ZOO-a, koja isključuje primjenu ranije citirane odredbe stavka 1. istog članka u odnosu na one odredbe općih uvjeta ugovora čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa.

 

U potvrdu ovog tumačenja govori i relativno ograničavajući sadržaj PZ-a kada propisuje tko sve može biti osiguranik (prema članku 685. stavka 1. osiguranik može biti samo osoba koja ima ili može očekivati da će imati opravdan materijalni interes da ne nastupi osigurani slučaj), a u članku 692. je ograničen krug osoba na koje osiguranik može prenijeti svoja prava iz osiguranja (samo na osobu koja može biti osiguranik prema članku 685. stavku 1. istog Zakona).

 

Prema tome, žalbeni navodi tužitelja nisu doveli u sumnju pravilnost pobijane presude.

Radi svega izloženog, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena pobijana presuda prvostupanjskog suda.

 

Tuženiku nije priznat trošak za sastav odgovora na žalbu tužitelja, obzirom da ova procesna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.

 

Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

U Splitu 13. lipnja 2018.