Broj: Gž-1411/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivici Botici, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. osiguranje d.d. Z., P. S., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. i partneri, protiv tuženika N. R. iz D., radi isplate regresa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4441/2017 od 21. prosinca 2017., 13. lipnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se, kao neosnovana, žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4441/2017 od 21. prosinca 2017.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim isti zahtijeva da mu tuženik N. R. isplati na ime regresa iznos od 22.729,82 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu naknadi parnični trošak.

 

Protiv presude žalbu ulaže tužitelj pobijajući presudu iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba tužitelja nije osnovana.

Neutemeljeno tužitelj prigovara da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

U provedenom postupku nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev za isplatom regresa u iznosu od 22.729,82 kune sa pripadajućim zateznom kamatom, na ime ugovornog odnosa zaključenog između tužitelja i tuženika.

 

Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku u cijelosti odbio postavljeni tužbeni zahtjev nakon što je u postupku utvrđeno:

 

- da je tuženik bio vlasnik motocikla marke Piaggio Beverly 500 reg. oznake …,

 

- da je 18. srpnja 2009. došlo da prometne nezgode u D. i to motociklom kojim je upravljalo L. G.,

 

- da je tužitelj uputio regresni zahtjev protiv tuženika N. R. jer da je ovaj omogućio L. G. upravljanje motociklom koji je sudjelovao u prometnoj nezgodi bez vozačke dozvole,

 

- da je presudom Prekršajnog suda u Dubrovniku poslovni broj VI-4318/09 od 5. srpnja 2013. odbijena optužba protiv L. G. te je isti oslobođen optužbe radi prekršaja da bi upravljao motociklom bez stjecanja prava na upravljanje vozilom A kategorije,

 

- da je tuženik N. R. presudom Prekršajnog suda u Dubrovniku poslovni broj VI-4318/09 od 5. srpnja 2013. oslobođen optužbe da bi dozvolio da njegovim motociklom upravlja L. G. kao osoba koja nema adekvatnu vozačku dozvolu, odnosno da nije stekla pravo na upravljanje vozilom A kategorije,

 

- da je L. G. položio vozački ispit čime je stekao uvjete za upravljanjem motociklom prije nastanka ovog štetnog događaja,

 

- da tuženik nije dao drugoj osobi da upravlja motornim vozilom bez dozvole.

 

Takva činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda kao pravilna i potpuna prihvaća i ovaj sud, a na takvo utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo.

 

Naime, pravilno prvostupanjski sud primjenjuje odredbe članka 21. stavak 1. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13 – dalje ZOOP) kada cijeni da li se potvrda o položenom vozačkom ispitu može izjednačiti s vozačkom dozvolom.

 

Nadalje, odredba članka 921. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/07, 125/18 i 78/15) propisuje da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraninu ako nastupi osigurani slučaj, a ugovaratelj osiguranja obvezuje se osiguratelju platiti premiju osiguranja.

 

Ono što je sporno, a ujedno i temeljno pitanje ovog spora jest da li je vozač motocikla L. G. u vrijeme nastanka štetnog događaja imao vozačku dozvolu, odnosno da li je tuženik N. R. omogućio vožnju njegovim motociklom osobi bez valjane dozvole.

 

Naime, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje sve okolnosti vodeći računa u prvom redu da je L. G. u vrijeme nastanka štetnog događaja imao položen vozački ispit te ispunjene sve uvjete za izdavanje adekvatne vozačke dozvole, a kojim utvrđenjima se u cijelosti pridružuje i ovaj drugostupanjski sud, posebno glede okolnosti da su iste činjenice utvrđene i u oslobađajućim presudama Prekršajnog suda.

 

Nadalje, sama odredba članka 24. stavka 1. ZOOP-a propisuje odredbe kada osigurana osoba gubi prava iz osiguranja. Dakle, smisao ove odredbe, a na što pravilno prvostupanjski sud upućuje, je da se upravljanje motornim vozilima ograniči na osobe koje su osposobljene da na adekvatan način sudjeluju u prometu upravljajući motornim vozilima. Sama okolnost da u vrijeme nastanka štetnog događaja L. G. nije imao dokument – vozačku dozvolu, ne daje za pravo tužitelju kod tvrdnje da isti nije bio osposobljen za upravljanje vozilom odgovarajuće kategorije.

 

Naime, osobe koje su stekle sve uvjete za izdavanje vozačke dozvole su jednako osposobljene za sudjelovanje u prometu i upravljanjem vozilima određene kategorije za koje imaju položen vozački ispit, a sama okolnost da je izdana vozačka dozvola, služi da bi se utvrdio identitet vozača, odnosno da bi se identificirala osoba koja je osposobljena za upravljanje vozilima određene kategorije, a ne jedino u svrhu dokazivanja sposobnosti vozača.

 

Zbog svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio postavljeni tužbeni zahtjev, upravo iz razloga jer u postupku tužitelj nije dokazao da u vrijeme nastanka štete L. G. je upravljao vozilom bez adekvatne vozačke dozvole, odnosno da je tuženik N. R. omogućio vozaču motocikla da bez vozačke dozvole upravlja vozilom koje je u njegovom vlasništvu.

 

Sukladno navedenom, ovaj sud je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tužitelja, potvrdio pobijanu presudu te odlučio kao u izreci ove presude.

 

U Splitu 13. lipnja 2018.