Broj: Gž-762/2016

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

                            Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Jagodi Renje, u pravnoj stvari tužitelja V. K. iz D., kojega zastupaju punomoćnici odvjetnici Odvjetničkog društva B. &. p. iz S., protiv tuženika: 1. N. B. iz D. L., kojega zastupa punomoćnik G. B., odvjetnik u Z. i 2. C. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-556/13 od 20. travnja 2016. godine, dana 20. lipnja 2018. godine,

p r e s u d i o   j e

             1. Odbija se žalba tuženika ad 2. kao neosnovana i u odnosu na istog potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-556/13 od 20. travnja 2016. godine.

                            2. Prihvaća se djelomično žalba tuženika N. B. te se preinačava u točki I. izreke presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-556/13 od 20. travnja 2016. godine, na način da se tužbeni zahtjev u odnosu na tog tuženika o d b i j a.                           

                            3. Uvažavaju se žalbe tuženika, a odbija žalba tužitelja, te se preinačava prvostupanjska presuda u odluci o parničnom trošku (dio točke 1. izreke) i sudi:

                            Nalaže se tuženiku C. o. d.d. Z. da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 11.484,50 kn.

                            Nalaže se tužitelju da tuženiku N. B. naknadi parnični trošak u iznosu od 8.210, 00 kn.

Obrazloženje

Pobijanom presudom naloženo je tuženicima da tužitelju solidarno naknade štetu u iznosu od 9.010,69 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana 9. veljače 2015. godine do isplate, kao i da mu naknade parnični trošak u iznosu od 15.421,87 kn s pripadajućim kamatama (točka I. izreke), dok je odbijen daljnji zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška (točka II.).                                                          

Protiv te presude žalbe su podnijeli tužitelj i tuženici; tužitelj se žali na odluku o parničnom trošku sadržanu u točki II. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se ista preinači sukladno navodima žalbe; tuženik N. B. prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da  ista preinači i tužbeni zahtjev u odnosu na njega  odbije ili pak ukine i vrati na ponovno suđenje; tuženik „C. o.“ d.d. Zagreb  presudu pobija zbog svih žalbenih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14, dalje: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži i  pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.                           

                            Žalba tuženika N. B. je osnovana, dok žalbe tužitelja i tuženika C. o. d.d Z. nisu osnovane.

U ovoj pravnoj stvari vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 10.000,00 kuna, pa se primjenjuju odredbe članaka 457. do 467.  ZPP) o postupku u sporovima male vrijednosti. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP, žalba protiv presude u sporu male vrijednosti može se podnijeti samo zbog određenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.             

                            Nije u pravu žalitelj C. o. d.d. kada u žalbi uopćeno tvrdi da je u pobijanoj presudi ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP,  ne navodeći kojim propustima suda ili nedostacima presude bi ista bila ostvarena. Naime,   prvostupanjski je sud u pobijanoj odluci dao razloge o odlučnim činjenicama, te se ista može ispitati, a kako ovaj sud kao drugostupanjski nije našao ni one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP, to je žalba ovog tuženika iz ovog žalbenog razloga neosnovana.                                         

                            Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja je nastala na njegovom vozilu (Š. O. reg. oznake…) u nezgodi koja se dogodila dana 20. studenoga 2011. godine kod D. S., uzrok koje je bio pas vlasništva tuženika ad. 1. koji se te prigode našao na  autocesti A3 kojom upravlja osiguranik tuženika ad. 2. H. a. d.o.o. Z., na način da je tužitelj, u nastojanju da izbjegne sraz sa psom, manevrirajući udario u drugo vozilo, pri čemu je nastala materijalna šteta u visini od 9.010,69 kn,  prema procjeni vještaka.

                            Prvostupanjski  je sud prihvatio tužbeni zahtjev, jer je u postupku utvrdio da su za štetu nastalu tužitelju solidarno odgovorni tuženik ad 1. i osiguranik tuženika ad. 2. H. A. d.o.o. Z. kao pravna osoba koja upravlja tom cestom, nalazeći da su isti suodgovorni na nastanak štetnog događaja i štetu koja je iz istog proizišla i to N. B. po objektivnoj odgovornosti kao vlasnik opasne stvari – psa koji se bez nadzora našao na autocesti, a osiguranik  tuženika ad 2. po osnovi krivnje, jer je zaštitna ograda autoceste imala oštećenja na donjem dijelu kroz koja je pas ušao na cestu, odnosno jer nije  poduzeo  potrebne radnje da zaštitnu ogradu održava cjelovitom i sigurnom kako na autocestu ne bi dospjele životinje.

                            Ispitujući prvostupanjsku presudu povodom izjavljenih žalbi tuženika, ovaj drugostupanjski sud je našao da je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je na naknadu štete tužitelju obvezao tuženika ad 2. kao osiguravatelja odgovorne osobe H. A. d.o.o. Z., dok je pogrešno primijenio materijalno pravo obvezavši na naknadu štete i tuženika N. B.

                            Naime, u postupku je utvrđeno da je tuženik N. B. sa svojim psom dan prije nezgode, 19. studenoga 2011. godine bio u organiziranom lovu na divlje svinje u obližnjem lovištu, da mu se pas nakon hajke nije vratio, a niti po završetku lova, već se isti kroz rupu u zaštitnoj ogradi mreži  našao na autocesti, kojom se kretao do nastanka štetnog događaja.

                            Kod takvog pravilno utvrđenog činjeničnog stanja – da je pas na cestu dospio zbog oštećenja (rupa) na zaštitnoj žičanoj ogradi koja se uz cestu postavlja sukladno odredbama članka 93. i 94. Pravilnika o prometnim znakovima,signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“ br. 33/05), koje oštećenje je utvrđeno fotografijama (list 28-33 spisa), a koje je osiguranik tuženika ad 2. kao pravna osoba koja upravlja autocestom bio dužan održavati sukladno Pravilniku o održavanju i zaštiti javnih cesta („Narodne novine“ br. 25/98, 162/98) u sklopu redovnog održavanja (članak 24. – Popravak i zamjena uređaja, opreme i prometne signalizacije) – proizlazi da je uzrok nastanka štetnog događaja upravo navedeni propust, jer da je zaštitna žičana ograda bila uredna (bez oštećenja) pas ne bi mogao dospjeti na autocestu, pa do predmetne nezgode ne bi došlo.

                                     Prema odredbi članka 1067. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, dalje: ZOO) vlasnik opasne stvari oslobađa se od odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti ni čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti, a u konkretnom slučaju vlasnik psa nije mogao predvidjeti da bi zaštitna žičana ograda bila oštećena, te da bi njegov pas kroz nju mogao proći i dospjeti na autocestu, zbog čega se po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ispunio uvjet za oslobođenje vlasnika psa od odgovornosti za nastalu štetu, te je pravilnom primjenom materijalnog prava na naknadu nastale štete trebalo obvezati samo tuženika ad 2., slijedom čega je prvostupanjska presuda preinačena te odlučeno kao u točki 1. i 2. odluke (članak 373. točka 3. ZPP).

                              Prihvaćajući djelomično žalbu tuženika glede odluke o parničnom trošku, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je tuženika ad 2. obvezati na naknadu troška tužitelju, sve temeljem odredbe članka 154. stavak 1. u svezi 155. ZPP i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; dalje: OT) i to za: sastav odštetnog zahtjeva 75 bodova, za sastav tužbe 75 bodova, za zastupanja na 9 ročišta glavne rasprave 675 bodova (9x75), za jedan pristup 18,75 bodova, te za jedan obrazloženi podnesak 75 bodova, ukupno 918,75 bodova ili 9.187,50 kn + PDV od 2.297,00 kn ili ukupno 11.484,50 kn. Naime, tužitelju nije priznat trošak sastava ostalih podnesaka,  jer po mišljenju ovog suda isti nisu bili potrebni za vođenje parnice (podnesci kojima se ispričava nedolazak na ročište ili se neposredno prije ili nakon ročišta glavne rasprave komentiraju iskazi svjedoka ili objašnjavaju stavovi tužitelja).

                                          Također, obzirom da je tužbeni zahtjev prema tuženiku N. B. odbijen, trebalo mu je dosuditi naknadu za slijedeće troškove: sastav odgovora na tužbu 75 bodova, osam zastupanja na ročištima 600 bodova+zastupanje na objavi 32,5 bodova, za sastav žalbe 93,75 boda, ukupno  801 bod ili 8.010,00 kn + PDV od 200,00 kn, ili ukupno 8.210,00 kn. Troškovi sastava podnesaka ovom tuženiku nisu priznati, jer isti nisu bili potrebni za vođenje parnice, te je stoga odlučeno kao u točki 3. izreke.

U Šibeniku, 20. lipnja 2018. godine