Broj: Gž-2707/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od  sudaca toga suda Vicka Prančića, kao predsjednika vijeća, te Denis Pancirov Parcen, kao sudac izvjestitelja i članice vijeća i Zorana Kežića, kao član vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. D. iz O., OIB:…, zastupanog po punomoćniku M. V., odvjetniku u M., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB:…, zastupan po  punomoćniku H. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Pločama pod poslovnim brojem P-1766/15 od 28. rujna 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 21. lipnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Pločama pod poslovnim brojem P-1766/15 od 28. rujna 2017.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom pobijanom presudom suđeno je:

 

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba sadržana u članku 6. Ugovora o kreditu broj …, zaključenog dana 20. travnja 2006. između tužitelja I. D. iz O., OIB:…, kao korisnika kredita s jedne strane i tuženika H. A. A. B. d.d., Z., OIB: …, kao kreditora s druge strane, a kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno jednostranoj odluci tuženika, te da kao takva ne proizvodi pravne učinke za ugovorne strane.

 

II. Nalaže se tuženiku A. B. d.d., Z., OIB:…, da tužitelju I. D. iz O., OIB: …, a na ime povrata preplaćenih iznosa kamata, isplati novčani iznos od 15.446,70 kuna, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja se do 31. prosinca 2007. određuje po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče:

- na iznos od 87,26 kn od 1. travnja 2007. pa do isplate

- na iznos od 86,32 kn od 1. svibnja 2007. pa do isplate

- na iznos od 84,33 kn od 1. lipnja 2007 pa do isplate

- na iznos od 83,11 kn od 1. srpnja 2007. pa do isplate

- na iznos od 83,60 kn od 1. kolovoza 2007. pa do isplate

- na iznos od 82,88 kn od 1. rujna 2007. pa do isplate

- na iznos od 126,22 kn od 1. listopada 2007. pa do isplate

- na iznos od 126,54 kn od 1. studenog 2007. pa do isplate

- na iznos od 124,74 kn od 1. prosinca 2007. pa do isplate

- na iznos od 128,50 kn od 1. siječnja 2008. pa do isplate

- na iznos od 127,54 kn od 1. veljače 2008. pa do isplate

- na iznos od 126,48 kn od 1. ožujka 2008. pa do isplate

- na iznos od 236,88 kn od 1. travnja 2008. pa do isplate

- na iznos od 229,12 kn od 1. svibnja 2008. pa do isplate

- na iznos od 225,56 kn od 1. lipnja 2008. pa do isplate

- na iznos od 221,48 kn od 1. srpnja 2008. pa do isplate

- na iznos od 219,62 kn od 1. kolovoza 2008. pa do isplate

- na iznos od 218,05 kn od 1. rujan 2008. pa do isplate

- na iznos od 231,66 kn od 1. listopada 2008. pa do isplate

- na iznos od 229,62 kn od 1. studenog 2008. pa do isplate

- na iznos od 218,23 kn od 1. prosinca 2008. pa do isplate

- na iznos od 254,72 kn od 1. siječnja 2009. pa do isplate

- na iznos od 255,04 kn od 1. veljače 2009. pa do isplate

- na iznos od 255,62 kn od 1. ožujka 2009. pa do isplate

- na iznos od 250,20 kn od 1. travnja 2009. pa do isplate

- na iznos od 244,31 kn od 1. svibnja 2009. pa do isplate

- na iznos od 240,95 kn od 1. lipnja 2009. pa do isplate

- na iznos od 222,37 kn od 1. srpnja 2009. pa do isplate

- na iznos od 234,06 kn od 1. kolovoza 2009. pa do isplate

- na iznos od 233,33 kn od 1. rujna 2009. pa do isplate

- na iznos od 228,10 kn od 1. listopada 2009. pa do isplate

- na iznos od 227,12 kn od 1. studenog 2009. pa do isplate

- na iznos od 228,98 kn od 1. prosinca 2009. pa do isplate

- na iznos od 228,36 kn od 1. siječnja 2010. pa do isplate

- na iznos od 231,50 kn od 1. veljače 2010. pa do isplate

- na iznos od 228,76 kn od 1. ožujka 2010. pa do isplate

- na iznos od 225,47 kn od 1. travnja 2010. pa do isplate

- na iznos od 224,00 kn od 1. svibnja 2010. pa do isplate

- na iznos od 231,93 kn od 1. lipnja 2010. pa do isplate

- na iznos od 228,98 kn od 1. srpnja 2010. pa do isplate

- na iznos od 238,29 kn od 1. kolovoza 2010. pa do isplate

- na iznos od 230,57 kn od 1. rujna 2010. pa do isplate

- na iznos od 226,19 kn od 1. listopada 2010. pa do isplate

- na iznos od 223,04 kn od 1. studenog 2010. pa do isplate

- na iznos od 222,19 kn od 1. prosinca 2010. pa do isplate

- na iznos od 209,50 kn od 1. siječnja 2011. god.  pa do isplate

- na iznos od 196,98 kn od 1. veljače 2011. god.  pa do isplate

- na iznos od 193,91 kn od 1. ožujka 2011. pa do isplate

- na iznos od 190,80 kn od 1. travnja 2011. pa do isplate

- na iznos od 252,43 kn od 1. svibnja 2011. pa do isplate

- na iznos od 247,58 kn od 1. lipnja 2011. pa do isplate

- na iznos od 242,23 kn od 1. srpnja 2011. pa do isplate

- na iznos od 265,31 kn od 1. kolovoza 2011. pa do isplate

- na iznos od 247,36 kn od 1. rujna 2011. pa do isplate

- na iznos od 230,67 kn od 1. listopada 2011. pa do isplate

- na iznos od 208,99 kn od 1. studenog 2011. pa do isplate

- na iznos od 207,62 kn od 1. prosinca 2011. pa do isplate

- na iznos od 207,09 kn od 1. siječnja 2012. pa do isplate

- na iznos od 203,52 kn od 1. veljače 2012. pa do isplate

- na iznos od 199,50 kn od 1. ožujka 2012. pa do isplate

- na iznos od 194,39 kn od 1. travnja 2012. pa do isplate

- na iznos od 190,01 kn od 1. svibnja 2012. pa do isplate

- na iznos od 186,54 kn od 1. lipnja 2012. pa do isplate

- na iznos od 181,48 kn od 1. srpnja 2012. pa do isplate

- na iznos od 173,80 kn od 1. kolovoza 2012. pa do isplate

- na iznos od 169,31 kn od 1. rujna 2012. pa do isplate

- na iznos od 164,88 kn od 1. listopada 2012. pa do isplate

- na iznos od 162,86 kn od 1. studenog 2012. pa do isplate

- na iznos od 156,93 kn od 1. prosinca 2012. pa do isplate

- na iznos od 153,77 kn od 1. siječnja 2013. pa do isplate

- na iznos od 147,29 kn od 1. veljače 2013. pa do isplate

- na iznos od 143,38 kn od 1. ožujka 2013. pa do isplate

- na iznos od 139,65 kn od 1. travnja 2013. pa do isplate

- na iznos od 132,90 kn od 1. svibnja 2013. pa do isplate

- na iznos od 125,92 kn od 1. lipnja 2013. pa do isplate

- na iznos od 120,79 kn od 1. srpnja 2013. pa do isplate

- na iznos od 116,70 kn od 1. kolovoza 2013. pa do isplate

- na iznos od 112,38 kn od 1. rujna 2013. pa do isplate

- na iznos od 109,25 kn od 1. listopada 2013. pa do isplate

- na iznos od 103,52 kn od 1. studenog 2013. pa do isplate

- na iznos od 98,95 kn od 1. prosinca 2013. pa do isplate

- na iznos od 93,72 kn od 1. siječnja 2014. pa do isplate

- na iznos od 7,02 kn od 1. veljače 2014. pa do isplate

- na iznos od 6,66 kn od 1. ožujka 2014. pa do isplate

- na iznos od 6,14 kn od 1. travnja 2014. pa do isplate

- na iznos od 5,72 kn od 1. svibnja 2014. pa do isplate

- na iznos od 5,22 kn od 1. lipnja 2014. pa do isplate

- na iznos od 4,89 kn od 1. srpnja 2014. pa do isplate

- na iznos od 4,47 kn od 1. kolovoza 2014. pa do isplate

- na iznos od 3,98 kn od 1. rujna 2014. pa do isplate

- na iznos od 3,62 kn od 1. listopada 2014. pa do isplate

- na iznos od 3,20 kn od 1. studenog 2014. pa do isplate

- na iznos od 2,75 kn od 1. prosinca 2014. pa do isplate

- na iznos od 2,30 kn od 1. siječnja 2015. pa do isplate."

 

I. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 13,820,50 kuna uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 5 % poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, od presuđenja do isplate."

 

Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredbama parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže da se žalba uvaži, da drugostupanjski sud donese odluku kojom odbija tužbeni zahtjev u cijelosti i da obaveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka uvećano za troškove žalbe, podredno da ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet postupka je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnom odredba sadržana u članku 6. Ugovora o kreditu kao i za isplatom razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta po Ugovoru o kreditu broj … a zbog povećanja redovne kamate, i to za razdoblje od travnja 2007. do siječnja 2015. u ukupnom iznosu od 15.446,70 kuna.

 

Nije sporno među strankama da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kako kreditor dana 20. travnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj …, kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 35.000,000 CHF po srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita, uz rok otplate 30. siječnja 2015. te redovnu kamatu po kamatnoj stopi od 3,88 % godišnje.

 

Nadalje, nije sporno ni da je u članku 6. predmetnog Ugovora ugovoreno da je redovna kamata promjenjiva, a što se utvrđuje odlukom kreditora, odnosno tuženika.

 

Prema tome tuženik je spornim učinio sljedeće:

- da li se o predmetnoj ugovornoj odredbi iz članka 6. Ugovora koja se odnosi na promjenjivu kamatu stopu pojedinačno pregovaralo;

 

- da li je odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva, i/ili teško uočljiva, te naposljetku da li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stanaka na štetu potrošača, u konkretnom slučaju tužitelja. Sporna je bila i visina tužbenog zahtjeva.

 

Ispitujući pobijanu presudu povodom žabe tuženika glede ukazane apsolutno bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13,  28/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP) iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ukazanu bitnu povredu, budući da presuda sadrži jasne, valjane i obrazložene razloge o odlučnih činjenicama te se ista može ispitati.

 

Istovremeno ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda normiranih odredbom članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13., i 14. ZPP-a.

 

U tijeku prvostupanjskog postupka pravilno je utvrđeno da je tužitelj dana 20. travnja 2006. kao korisnik s tuženikom kao davateljem kredita sklopio Ugovor o namjenskom kreditu broj: …, isplativ u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a sa rokom otplate od 108 mjeseci, koji se otplaćuju mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 384,46 CHF, obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a važeći za CHF na dan plaćanja, s time da je temeljem članka 6. Ugovora tužitelj tuženoj dužan u anuitetu platiti redovitu kamatnu stopu na kredit, koja stopa je promjenjiva i jednostrana od strane tuženika u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika. Na dan sklapanja ugovora redovna kamata iznosila je 3,88 % godišnje.

 

Ovaj sud u svemu prihvaća razloge koji je u pobijanoj odluci o tim pitanjima zauzeo sud prvog stupnja. Tako je valjano utvrđeno da odredbom članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) propisano da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a za taj prijelaz nema osnove u nekom poslu,odnosno odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti odnosno ako to nije moguće nadoknaditi vrijednost postignute koristi, a stavak 3. istog članka da obveza vraćanja odnosno naknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

 

Nadalje, pravilno je primijenjena odredba članka 96. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09 – dalje: ZZP) kojoj je propisano kako se smatra da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stanka na štetu potrošača, a stavkom 2. propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a stavak 4. navedenog članka ZZP-a da ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed formalnom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to i dokazati.

 

Odredbom članka 81. stavak 1. i 2. ZZP-a propisano kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovarano ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog trgovca te je ista materija jednako bila regulirana i odredbama ZZP-a, te u članku 96. i 102. ZZP-a te je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost iste.

 

Isto tako u skladu sa člankom 323. ZOO-a je obveza svake strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog pravnog posla, ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakonom drugačije nije odlučeno. Dakle, značajna je činjenica da je tuženik stvarni u razdoblju nakon izmjene svojih općih uvjeta na koji se poziva u žalbi naplatio tužitelju spornu razliku kamate, kako je to utvrđeno vještačenjem u ovom predmetu, pa su žalbeni navodi neosnovani. Ugovaratelj koji je skrivio sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome (su)ugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije mogao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

 

Prvostupanjski sud je na valjani način utvrdio obvezu tuženika na vraćanje više uplaćenog iznosa imajući u vidu postojeću sudsku praksu pa tako i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-249/14 te presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. travnja 2013.

 

U tom pravcu sud prvog stupnja na pravilan način vještačenjem utvrdio visinu obveze tuženika stavljajući u iznos plaćene iznose nakon promjene kamatne stope po tuženiku, u odnosu na iznos kamatne stope koje su bile u povratu do promjene, u odnosu na stanje u času zaključenja ugovora.

 

Pogrešno žalitelj u žalbi ističe da je nastupila zastara potraživanja u konkretnoj pravnoj stvari.

 

Naime, u pogledu zastare ove tražbine valja reći da je tužba podnijeta dana 21. siječnja 2016., a tužba za zaštitu kolektivnih prava prekinula je tijek zastare te okončanjem spora pred Viskom trgovačkim sudom Republike Hrvatske, donošenjem presude Pž-7129/13, koja je postala pravomoćna dana 13. lipnja 2014.,(tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.).

 

Primjenom odredba članka 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, proizlazi da je tužba podnesene u zastarnom roku uslijed čega je istaknuti prigovor zastare kao i žalbeni razloga neosnovan.

 

Zbog iznesenog žalba tuženika odbijena je kao neosnovana a prvostupanjska presuda potvrđena temeljem odredbe članka 368. ZPP-a

 

U Splitu 21. lipnja 2018.