Broj: Gž-786/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac, kao predsjednice vijeća,  Marije Vetme, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Josite Begović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. M., OIB: …, iz O., ;,  kojeg zastupa punomoćnik D. A., odvjetnik u D., protiv tuženika N. A., OIB: …, D., ;, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu C. R. i I. P., D., ;, radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja i predaje stana u posjed, te o protutužbi protutužitelja N. A., OIB: …, Dubrovnik, ; kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu C. R. i I. P., , D., ; protiv protutuženika N. M., OIB: …, iz O., ;,  kojeg zastupa punomoćnik D. A., odvjetnik u D., radi novčane tražbine, odlučujući o žalbama stranaka, izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, broj 9: P-2479/15, od 21. lipnja 2016., u sjednici održanoj 27. lipnja 2018.

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   je

 

              Žalbe stranaka se uvažuju, te se presuda Općinskog suda Dubrovniku, broj 9: P -2479/15, od 21. lipnja 2016.

 

a)      preinačuje u točki 1. izreke tako da točka 1. izreke glasi:

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

'I. Raskida se ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 19.listopada 2010. sklopljen pred Općinskim sudom u Dubrovniku pod poslovni broj R2.195/10 zaključen između tužitelja N. M., OIB: … iz O., ; kao primatelja uzdržavanja i tuženika N. A., OIB: … iz Dubrovnika, ;, kao davatelja uzdržavanja.

II. U zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Dubrovniku i to u z.ul.142 k.o.G. uspostavlja se ranije zemljišnoknjižno stanje koje je postojalo prije upisa tuženika kao vlasnika nekretnine upisane u tom ulošku temeljem ugovora navedenog u točki I. izreke ove presude i to baš vrhu stana u D., u ulici;, koji se nalazi na trećem katu i to dvosobnog stana broj 26, površine 62,00 m², te pripadajuće drvarnice, koji stan se nalazi u čest. zgr. 1532, z. ul. 2526, zk. tijelo II, broj poduloška 4 k.o.G. uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, te se tužitelj N. M., OIB: … iz O., ;, ima ponovno upisati kao vlasnik toga stana, sve temeljem ove presude, u roku od petnaest dana.

              III. Tuženik je dužan tužitelju predati u posjed, slobodan od svih svojih osoba i stvari, stan u D. u ulici ;, koji se nalazi na trećem katu i to dvosobni stan broj 26, površine 62,00 m² te pripadajuće drvarnice, koji stan se nalazi u čest. zgr.1532, z.ul.2526, z.k. tijelo II, broj poduloška 4 k.o. G., u roku od 15 (petnaest) dana."'

 

b)     ukida u preostalom dijelu (točka 2. i 3. izreke) i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskim presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev usmjeren na raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 19. listopada 2010. godine, sklopljen pred Općinskim sudom u Dubrovniku pod brojem R2-195/10, između tužitelja N. M. kao primatelja uzdržavanja i tuženika N. A. kao davatelja uzdržavanja (točka 1. I. izreke) uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja (točka II. izreke) i predaju u posjed stana tužitelju (točka III. izreke), dok je točkom 2. djelomično prihvaćen, a djelomično odbijen protutužbeni zahtjev tako da je prihvaćen zahtjev protutužitelja da mu protutuženik vrati novčanu svotu od 45.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama iz osnove primljenog uzdržavanja (točka 2. I. izreke), da mu protutuženik vrati uložena sredstva u stan u iznosu od 126.728,12 kuna sa zateznim kamatama (točka 2. II. a izreke), dok je odbijen zahtjev da mu protutuženik vrati  uložena sredstva u stan u iznosu od 56.756,38 kuna (točka 2. II. b izreke), a odbijen je protutužbeni zahtjev za povrat plaćenog poreza na promet u svoti od 40.771,20 kuna sa zateznim kamatama (točka 2. III. izreke) kao i protutužbeni  zahtjev da protutuženik protutužitelju plati 2.505,00 kuna iz osnove plaćene pričuve za stan sa zateznim kamatama.

 

              Točkom III. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

 

              Protiv navedene presude pravodobne žalbe izjavile su stranke.

 

              Tužitelj-protutuženik (u daljnjem tekstu: tužitelj) žalbom pobija točku 3. izreke tj. odluku o troškovima postupka s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda preinači i tuženiku-protutužitelju (u daljnjem tekstu : tuženik) naloži platiti tužitelju parnični trošak u svoti od 43.095,00 kuna.

 

              Protiv prvostupanjske presude pravodobnu žalbu izjavio je tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i odbiti "alternativni" tužbeni zahtjev u cijelosti, a u slučaju da sud prihvati tužbeni zahtjev predlaže u cijelosti prihvatiti protutužbeni zahtjev tj. prihvatiti zahtjev i u dijelu kojim zahtijeva isplatu svoga uloženoga odnosno primljenog iz osnove uzdržavanja ili pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              Na žalbe nije odgovoreno.

              Žalbe su osnovane.

              Tužitelj je pokrenuo ovaj parnični postupak tužbom 12. prosinca 2011. godine protiv tuženika radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, kojeg su stranke sklopile i ovjerile pred Općinskim sudom u Dubrovniku 19. listopada 2010. godine., uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja i predaje stana u posjed.

              Tužitelj je zatražio raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju pozivom na odredbu članka 583. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 78/15 – u daljnjem tekstu: ZOO) tvrdnjom da druga strana tj. tuženik ne ispunjava svoje obveze.

Tuženik je u odgovoru na tužbu (podnesak prileži na listu 14.-18. spisa) osporio sve činjenične navode tužbe i predložio odbiti tužbeni zahtjev, a ukoliko bi sud prihvatio tužbeni zahtjev i raskinuo ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, tada bi nastupile posljedice raskida tj. vraćanja svega primljenog, pa je tuženik podnio protutužbu sa zahtjevom da mu (u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva) tužitelj plati ulaganja u nekretninu, plaćene iznose iz osnove uzdržavanja, plaćeni porez na promet nekretnine i zajedničku pričuvu kako je to sve specificirano u protutužbenom zahtjevu.

Tužitelj je u podnesku, koji prileži na listu 102. i 103. spisa, uz razlog zbog kojeg traži raskid ugovora predviđen člankom 583. stavak 3. ZOO-a, dodao i novi razlog za raskid ugovora zahtijevajući raskid (citiramo): "zbog do nesnošljivosti poremećenih odnosa između stranaka", tj. dodajući i razlog iz članka 583. stavak 2. ZOO-a. Tuženik se nije protivio preinaci tužbe.

              I konačno tužitelj je podneskom, koji prileži na listu 119.-121. spisa, samo ukoliko sud ne prihvati zahtjev postavljen u točki I. radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, predložio da sud prihvati slijedeći tužbeni zahtjev: "Utvrđuje se da nije ni nastao ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 19. listopada 2010. sklopljen pred Općinskim sudom u Dubrovniku poslovni broj R2.195/10 zaključen između tužitelja N. M., OIB: … iz O., ;, kao primatelja uzdržavanja i tuženika N. A., OIB: … iz D., ;, kao davatelja uzdržavanja."

              Sporno je u ovom stadiju postupka je su li na temelju utvrđenih odlučnih činjenica ispunjenje pretpostavke za raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju:

              - zato što tuženik kao davatelj uzdržavanja nije ispunjavao svoje obveze, a s tim u vezi sporna je primjena odredbe članka 583. stavak 3. ZOO-a;

              - zato što su odnosi stranaka "do nesnošljivosti poremećeni" i s tim u vezi sporna je primjena odredbe članka 583. stavak 2. ZOO-a.

              Iz procesne građe proizlazi:

              - da su stranke sklopile ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, ovjeren pred Općinskim sudom u Dubrovniku 19. listopada 2010. pod brojem R2-195/10 (list 5. i 6. spisa)

            - da je prije sklapanja ugovora iz prethodnog podstavka primatelj uzdržavanja (tužitelj) ostao sam, jer mu je supruga, S. R., od koje je naslijedio stan koji je predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju,umrla 31. prosinca 2008. godine (tužiteljeva izjava prileži na listu 110. spisa);

              - da je tužitelj s K. M. rođenom G. sklopio brak 20. kolovoza 2011.;

              - da se davatelj uzdržavanja (tuženik) obvezao ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju doživotno uzdržavati primatelja uzdržavanja (tužitelja) i to tako što će doprinositi za uzdržavanje mjesečnim iznosom od 3.000,00 kn, a za slučaj bolesti osigurati primatelju uzdržavanja svu potrebnu brigu i njegu te mu nabaviti sve potrebne lijekove, kao i osigurati potrebnu liječničku njegu, po potrebi mu osigurati hranu i pružiti svu nužnu skrb;

              - da među strankama nije bila ugovorena zajednica života i da stranke nisu živjele zajedno;

              - da je tuženik ugovorenu novčanu svotu od 3.000,00 mjesečno uredno plaćao tužitelju do saznanja za tužbu u ovom predmetu;

              - da je tijekom 2011. godine do podnošenja tužbe tuženikova supruga pratila tri puta tužitelja liječniku J. radi bolesti koljena i slabosti mišića noga;

            Ovaj sud je u odluci Gž-626/14 (list 1., 2. i 3. spisa nakon lista 154.) ukazao sudu na potrebu utvrditi koje su bile obveze tuženika i što su stranke dogovorile tj. kako je tuženik trebao izvršavati obvezu iz članka 3. stavak 3. ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, kako je tu obvezu izvršavao do podnošenja tužbe, kada su se poremetili odnosi stranaka i je li tuženik ispunjavao ugovorne obveze nakon poremećaja tih odnosa, u čemu se sastojala potrebna briga i njega.

          Prvostupanjski je sud u nastavku postupka saslušao svjedoka M. J., K. A., I. G., K. M., tuženika N. A., a radi utvrđenja odlučnih činjenica.

              Prvostupanjski je sud u obrazloženju pobijane presude reproducirao iskaze saslušanih svjedoka i tuženika kao parnične stranke te utvrdio činjenicu, koja i nije sporna, da je sklopljen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju 19. listopada 2010. Sud je reproducirao sadržaj članka 3. tog ugovora s posebnim osvrtom na obvezu davatelja uzdržavanja skrbiti se o zdravlju primatelja uzdržavanja, tako što je njegova obveza za slučaj bolesti osigurati primatelju uzdržavanja svu potrebnu brigu i njegu, te mu nabaviti sve potrebne lijekove, te mu osigurati potrebnu liječničku njegu, te po potrebi mu osigurati hranu i pružiti mu svu skrb.

 

            Prvostupanjski je sud ocijenio istinitim tužiteljev iskaz u dijelu kojim navodi da nakon što se tužitelj razbolio od maligne bolesti, a razbolio se nakon pokretanja ovog postupka, tuženik nije dolazi kod njega u posjetu, niti ga je vodio u liječnika. Pravilnost te ocjene proizlazi i iz tuženikovog stranačkog iskaza (list 125. spisa). Tuženik naime u iskazu navodi (citiramo): „Naši odnosi kao ugovornih strana su narušeni kad je N. upoznao ovdje nazočnu suprugu……nisam vodio liječniku N. M. kada je obolio od karcinoma debelog crijeva a tada su već bili narušeni naši odnosi. Radi se o tome da meni N. M. nije ni javio da je bolestan. Nisam ga ni ja pitao je li bolestan. Ja sam išao u bolnicu i raspitao se i rekli su mi da je kod N. M. riječ o lakšem zahvatu. Ovo sam saznao na informativnom pultu Opće bolnice Dubrovnik….“

              Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev zaključivši da je nakon sklapanja ugovora, a prema priloženoj liječničkoj dokumentaciji, kod tužitelja nastupila potreba pružanja pomoći i brige oko njegovog liječenja, a na što se ugovorom tuženik obvezao. Sud u obrazloženju navodi da je tuženik tužitelja samo u dva navrata u svibnju 2011. godine vodio na pregled liječniku, a da ga nije vodio liječniku kada je obolio od karcinoma debelog crijeva, da ga nije pitao je li bolestan, nego se samo na info pultu bolnice u Dubrovniku raspitivao o njegovom zdravstvenom stanju. Kako je prema zaključku prvostupanjskog suda cilj i svrha ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i skrb o bolesnom primatelju uzdržavanja, koju davatelj nije ispunio time što ga je odveo dva puta na pregled i na info pultu bolnice se raspitivao o njegovom zdravstvenom stanju, sud je prihvatio tužbeni zahtjev.

           Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev i konstitutivnom odlukom raskinuo ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, te je prihvatio i u ostalom dijelu tužbeni zahtjev kojim je tražena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja i predaja u posjed stana, zaključivši da tuženik nije ispunjavao ugovorenu obvezu u bolesti pružati tužitelju pomoć i njegu.

           Utvrđenje prvostupanjskog suda da je evidentno da se pogoršalo zdravstveno stanje primatelja uzdržavanja početkom 2011. godine sud nije obrazložio. Sud utvrđuje iz iskaza tuženika, tvrdnji iz odgovora na tužbu, da su samo u dva navrata u svibnju 2011. godine tuženik, odnosno njegova supruga, vodili tužitelja na pregled liječniku, a zaključuje da stalnost u tome nije bilo, što više da je sam tuženik u stranačkom iskazu naveo kako nije vodio liječniku N. M. kad je obolio od karcinoma debelog crijeva.

 

            Iz rezultata procesne građe, posebno iz iskaza liječnika J., proizlazi da su tužiteljeva supruga K. A. vodila tužitelja na pregled specijalisti dr. M. J. 16. svibnja 2011., 20. svibnja 2011. i 24. svibnja 2011. godine. Iz kojeg to dokaza sud crpi evidentnom činjenicu da se pogoršalo tužiteljevo zdravstveno stanje početkom 2011. godine i da tuženik tome nije odgovorio kako je ugovoreno, ne može se zaključiti iz obrazloženja pobijane presude.

 

              Iz procesne građe proizlazi, i na to tuženik opravdano ukazuje, da je tužba za raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju predana sudu 12. prosinca 2011. godine, da ju je tuženik primio 20. siječnja 2012. godine, a da je tužitelj dokaze da je obolio od karcinoma  predao sudu tek uz podnesak 7. veljače 2014. godine, dakle, dvije godine nakon pokretanja parnice. Iz povijesti bolesti Opće bolnice Dubrovnik od 15. svibnja 2012. proizlazi da je tužitelj operiran u travnju 2012. godine, dakle, da je tužiteljeva bolest za koju bi bilo potrebno tuženikovo angažiranje prema članku 3. ugovora, da je to tužitelj tražio, nastupila nakon podnošenja tužbe.

 

              Ovaj sud utvrđuje da je tuženik do podnošenja tužbe uredno ispunjavao ugovorne obveze, kako obvezu doprinositi novčanom svotom od 3.000,00 kuna mjesečno, tako i obvezu osiguranja sve potrebne brige i njege u slučaju bolesti.

              Zbog oboljenja  koljena i slabosti mišića noge tijekom 2011. tuženik je tužitelju organizirao posjetu liječniku. Prije podnošenja tužbe,osim navedenih posjeta liječniku koje je tuženik organizirao, tužitelj nije imao potrebu da mu tuženik pruža njegu i pomoć zbog bolesti temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.             

          Kako iz procesne građe proizlazi da je tuženik do podnošenja tužbe plaćao tužitelju 3.000,00 kuna mjesečno, da je tužitelja vodio liječniku  kada je to bilo potrebno sve do podnošenja tužbe tj. da je uredno ispunjavao obveze ugovorene člankom 3. Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, nisu se ispunili uvjeti za raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju prema činjeničnoj osnovi iz tužbe. Sve do podnošenja tužbe tuženik je uredno izvršavao svoju obvezu.  Iz procesne građe ne proizlazi da bi tuženik do podnošenja tužbe izbjegavao izvršenje preuzetih obveza, a to su činjenice odlučne za ocjenu zahtjeva za raskid ugovora.

 

          Ocjenjuje se potrebnim ukazati da tužitelj određuje predmet raspravljanja, a po članku 2. stavak 1. ZPP-a u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

              Tužitelj tužbom traži temeljem činjeničnih navoda tužbe da sud konstitutivnom odlukom raskine ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.

              Stoga predmet spora nije utvrđenje je li ugovor o dosmrtnom uzdržavanju na snazi, odnosno je li makar zbog konkludentnih tuženikovih radnji ili propusta, tuženik pristao na raskid ugovora, a koje bi činjenice mogle biti odlučne za odluku o zahtjevu za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja i predaju stana u posjed da ti zahtjevi ne proizlaze iz zahtjeva za (konstitutivni) raskid ugovora.

Stoga je tuženikovu žalbu valjalo uvažiti i pobijanu presudu u točki 1. preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev za raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, kako onog zbog razloga iz članka 583. stavak 3. (razlozi za raskid ugovora zbog neizvršavanja ugovornih obveza), tako ni onog iz članak 583. stavak 2. ZOO-a.

              Kao je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju nije ugovorena zajednica života, pa nema primjene članka 583. stavak 2. ZOO-a, koji glasi: "Ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju strana žive zajedno, pa se njihovi odnose toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana može zahtijevati od suda da raskine ugovor."

Stoga je odlučeno kao u točki a) izreke ove drugostupanjske presude temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.

 

Odbijanje tužbenog zahtijeva za raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, protutužbeni zahtjev čini neosnovanim iz te činjenične osnove.

 

Tužitelj je međutim kao podredni (podnesak na strani 119. do 121. spisa) istakao i zahtjev radi utvrđenja da ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, sklopljen pred Općinskim sudom u Dubrovniku pod brojem Rz-195/10 između stranaka, nije ni nastao zbog nesporazuma, o kojem zahtjevu sud nije odlučivao jer je prihvatio prvi od istaknutih zahtjeva. Premda isticanjem navedenog zahtjeva tužitelj slabi svoju poziciju u odnosu na zahtjev za raskid ugovora, jer se ne može raskidati ugovor koji ne postoji, po ocjeni ovog suda, a imajući u vidu da o dispoziciji tužitelja ovisi koga će tužiti i kakav će zahtjev prema njemu istaći i da tužitelj određuje redoslijed odlučivanja, sud u nastavku postupka treba odlučiti o tom zahtjevu, te o protutužbenom zahtjevu da tužitelj (u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva) vrati ono što je (bez osnove) primio.

 

Iz navedenog razloga valjalo je ukinuti pobijanu presudu u dijelu kojim je odlučeno u protutužbi.

 

Kako odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom završetku spora, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupak, pa je odlučeno kao u izreci (točka b) ovog drugostupanjskog rješenja.

 

Dubrovnik, 27. lipnja 2018.