Broj: Gž-1682/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu po sucu Vicku Prančiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice O. B., OIB: …, iz T., Ž., koju zastupaju punomoćnici V. L. i Ž. V., odvjetnici u S., protiv tuženika C. O. d.d., Z., OIB:.., kojeg zastupa punomoćnica R. G., zaposlenica tuženice, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda Splitu poslovni broj P-4669/16 od 19. svibnja 2017., dana 20. srpnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Preinačuje se presuda Općinskog suda Splitu poslovni broj P-4669/16 od 19. svibnja 2017. i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

„I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 60.000,00 kn sa zateznom kamatom obračunatom prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, počam od dana 14. prosinca 2009. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi od 8,14 % godišnje, u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve do isplate, na žiro račun broj IBAN … S. banka S. G. group, account …

 

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 23.075,00 kn.“

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 60.000,00 kuna sa zateznom kamatom obračunatom prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, počam od dana 14. prosinca 2009. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi od 8,14 % godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku da nadoknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 23.075,00 kuna.

 

Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda preinači u sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

 

Žalba je osnovana.

 

Prema odredbi članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti  na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

Tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer je izreka presude nejasna i u većem dijelu kontradiktorna obrazloženju presude.

 

Suprotno žalbenim navodima tuženika, izreka pobijane presude je u potpunosti razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama iz kojih se može u jasno razabrati zašto prvostupanjski sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan. Također nema proturječnosti između razloga o odlučnim činjenicama i stanja spisa, slijedom čega se pobijana presuda može valjano ispitati.

 

Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud tijekom prvostupanjskog postupka i donošenjem pobijane presude nije počinio ni jednu od navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu osigurnine u iznosu od 60.000,00 kuna zbog smrti I. B., pravne prednice tužiteljice, koja je poginula u prometnoj nesreći dana 13. studenog 2009. Zahtjev tužiteljice se temelji na dobrovoljnom ugovornom osiguranju po polici osiguranja vozača i putnika od posljedica nesretnog slučaja broj … kojom je ugovoreno osiguranje za slučaj smrti do iznosa od 40.000,00 kuna i po polici osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) broj … kojom je ugovoreno osiguranje za slučaj smrti uslijed nezgode do iznosa od 20.000,00 kuna, koje police osiguranja je izdao tuženik.

 

Među strankama nije sporna aktivna legitimacije tužiteljice kao nasljednice pok. I. B. ni pasivna legitimacija tuženika kao osiguratelja u ovom sporu.

 

Također je nesporno da je dana 13. studenoga 2009. pok. I. B. smrtno stradala u prometnoj nesreći upravljajući osobnim automobilom marke Ford Fiesta registarske oznake ST … i da je pok. I. B. imala izdanu vozačku dozvolu za upravljanje vozilima B, F, G i M kategorije, čije važenje je isteklo dana 25. listopada 2009., dakle, isteklo je prije nastanka osiguranog slučaja.

 

Sporno je, međutim, jesu li u konkretnom slučaju ostvarene pretpostavke za isključenje obveze tuženika kao osiguratelja za isplatu osigurnine po sklopljenim ugovorima o osiguranju s obzirom na odredbe tuženikovih Općih uvjeta za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode – u daljnjem tekstu: Opći uvjeti osiguranja) i Dopunskih uvjeta za osiguranje vozača, putnika i radnika od posljedica nesretnog slučaja za vrijeme upravljanja i vožnje motornim i drugim vozilima – auto nezgoda (u daljnjem tekstu: Dopunski uvjeti osiguranja), koji su sastavni dio ugovora o osiguranju.

 

Naime, prema članku 9. stavku 1. točke 4. Općih uvjeta osiguranja isključene su u cijelosti sve obveze osiguratelja, ako je nesretni slučaj nastao pri upravljanju letjelicama svih vrsta, plovnim objektima, motornim i drugim vozilima bez propisane službene isprave koja daje ovlaštenje vozaču za upravljanje i vožnju tom vrstom i tipom letjelice, plovnog objekta, motornog i drugog vozila.

 

Prema odredbi članka 2. stavka 2. točke 3. Dopunskih uvjeta osiguranja osiguratelj nije u obvezi ako nesretni slučaj nastane uslijed uzroka navedenih u odredbi članka 9. Općih uvjeta za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja.

 

Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je do prometne nesreće, u kojoj je smrtno stradala pravna prednica tužiteljice pok. I. B., došlo na način da je po. I. B. kritične prigode upravljala osobnim vozilom sporednom cestom (ŽC-6092), te ušla u raskrižje s cestom s prednošću prolaska (DC-33), ali unatoč postavljenog prometnog znaka "Stop", u raskrižje je ušla nesmanjenom brzinom kretanja od 15-20 km/h, te nije uočila nadolazeće teretno vozilo šleper s poluprikolicom koje je ušlo u raskrižje krećući se glavnom cestom (DC-33), a kojemu je na taj način oduzela prednost prolaska kroz raskrižje, pri čemu se teretno vozilo šleper pred nesreću gibalo brzinom oko 80 km/h, a u mjestu sraza imalo naletnu brzinu oko 78 km/h te je u sredini raskrižja došlo do sraza vozila na način da je teretno vozilo udarilo s prednjim dijelom u lijevu bočnu stranu osobnog automobila kojim je upravljala pok. I. B..

 

S obzirom na okolnosti pod kojima je došlo do nastanka navedene prometne nesreće prvostupanjski sud je zaključio da činjenica što je pravna prednica tužiteljice pok. I. B. u trenutku nastanka osiguranog slučaja upravljala motornim vozilom bez važeće vozačke dozvole nije u uzročnoj vezi s nastankom prometne nesreće odnosno osiguranog slučaja i da time nisu ostvarene pretpostavke iz članka 9. stavka 1. točke 4. Općih uvjeta osiguranja tuženika i članka 2. stavka 2. točke 3. Dopunskih uvjeta osiguranja tuženika kojima bi došlo do isključenja obveze tuženika za isplatu osigurnine. Stoga je prvostupanjski sud pozivom na odredbe članka 921. i članka 943. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku da plati tužiteljici osigurninu u ugovorenom iznosu od 60.000,00 kuna s pripadajućim kamatama.

 

Osnovano tuženik ističe u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

 

Prema odredbi članka 921. ZOO-a ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

 

Odredbom članka 925. stavka 1. ZOO-a je propisano da je ugovor o osiguranju sklopljen kad je ponuda o osiguranju prihvaćena, a prema stavku 2. istog članka  o sklopljenom ugovoru o osiguranju osiguratelj je obvezan bez odgađanja ugovaratelju osiguranja predati uredno sastavljenu i potpisanu policu osiguranja ili neku drugu ispravu o osiguranju (list pokrića i sl.). Osiguratelj je dužan upozoriti ugovaratelja osiguranja da su opći i/ili posebni uvjeti osiguranja sastavni dio ugovora i predati mu njihov tekst, ako ti uvjeti nisu već otisnuti na polici (članak 926. stavak 3. ZOO-a).

 

U ovom slučaju se radi o dobrovoljnom ugovornom osiguranju, a sastavni dio ugovora o osiguranju su, kako to proizlazi iz navedenih polica osiguranja Opći uvjeti osiguranja i Dopunski uvjeti osiguranja. Odredba članka 9. stavka 1. točke 4. Općih uvjeta osiguranja jasno određuje da se obveza osiguratelja isključuje ako je nesretni slučaj nastao pri upravljanju motornim vozilom bez propisane službene isprave. I odredba članka 2. stavka 2. točke 3. Dopunskih uvjeta osiguranja jasno određuje da osiguratelj nije u obvezi isplatiti osigurninu ako nesretni slučaj nastane uslijed uzroka navedenih u odredbi članka 9. Općih uvjeta za osiguranje, dakle, i ako je nesretni slučaj nastao pri upravljanju motornim vozilom bez propisane službene isprave.

 

Dakle, iz sadržaja navedenih odredaba Općih uvjeta osiguranja i Dopunskih uvjeta osiguranja jasno proizlazi da je za isključenje obveze osiguratelja po navedenim ugovorima o osiguranju dovoljno da je osiguranik upravljao motornim vozilom bez propisane službene isprave (a to je slučaj i kada je isteklo važenje vozačke dozvole) – neovisno o tome postoji li uzročna veza između neposjedovanja odgovarajuće vozačke dozvole i nastanka osiguranog slučaja. Jednako pravno shvaćanje je zauzeto i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-410/13-2 od 15. prosinca 2015. i Rev 1134/13-2 od 30. kolovoza 2017., odakle se dade zaključiti da je taj sud napustio pravno shvaćanje izraženo u odluci tog suda Rev-1209/10-2 od 28. prosinca 2011.

 

Pravnim shvaćanjem zauzetim u ovoj odluci napušta se pravno shvaćanje izraženo u prethodnim odlukama ovoga suda, i to Gžnš-346/2012-2 od 21. ožujka 2013. i Gžp-1400/13-2 od 4. prosinca 2014., premakojima okolnost što je motornim vozilom upravljala osoba bez propisane vozačke dozvole nije sama za sebe dovoljna za isključenje obveze osiguratelja za isplatu osigurnine po ugovoru o osiguranju, nego do isključenje takve obveze osiguratelja može doći samo u slučaju ako postoji uzročna veza između neposjedovanja odgovarajuće vozačke dozvole i nastanka prometne nesreće odnosno osiguranog slučaja, čime je taj sud slijedio pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto u odluci Rev-1209/10-2 od 28. prosinca 2011.

 

Stranke su ovlaštene urediti svoj odnos na način koji odgovara njihovoj slobodnoj volji i načelu slobode uređivanja obveznih odnosa (članak 2. ZOO-a). Niti jednom zakonskom odredbom nije kod ugovora o dobrovoljnom osiguranju zabranjeno ugovoriti isključenje obveze osiguratelja za isplatu osigurnine u određenim slučajevima. U konkretnom slučaju su ugovaratelji osiguranja, i to pravna prednica tužiteljice I. B. po polici osiguranja broj … i P. C. d.o.o. Z. po polici osiguranja broj … svojom voljom pristali na isključenje obveze osiguratelja – tuženika ako nesretni slučaj nastane pri upravljanju vozilom bez propisane službene isprave.

 

Budući da je pravna prednica tužiteljice pok. I. B. upravljala u trenutku nastanka osiguranog slučaja bez propisane službene isprave, ostvarene su pretpostavke za isključenje obveze tuženika za isplatu osigurnine po navedenim policama osiguranja u smislu odredbe članka 9. stavka 1. točke 4. Općih uvjeta osiguranja i članka 2. stavka 2. točke 3- Dopunskih uvjeta osiguranja, pa je stoga tužbeni zahtjev neosnovan.

 

Zbog navedenog je trebalo na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu, odbiti tužbeni zahtjev i presuditi kao u izreci.

 

Tuženiku nije dosuđen trošak postupka, jer trošak nije popisao.

 

U Splitu 20. srpnja 2018.