Broj: Gž Ovr-161/18

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, po sucu toga suda Marinu Grbiću, kao sucu pojedincu,  u ovršnom predmetu ovrhovoditelja N. H. iz P., protiv ovršenika G. I. N. d.o.o., P., OIB: …, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Puli - Pola od 22. studenog 2017. poslovni broj Ovr-5097/17, dana 4. travnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba ovršenika G. I. N. d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli - Pola od 22. studenog 2017. poslovni broj Ovr-5097/17.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenika od 10. studenog 2017. za odgodu ovrhe kao i za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

Protiv gornjeg rješenja žalbu je izjavio ovršenik, a kako to slijedi iz njezinog sadržaja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se rješenje preinači ili ukine.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje ovaj sud ne nalazi da su počinjene bitne povrede procesnog zakona iz čl. 354.st.2.točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP). Isto tako, nije pogrešno primijenjeno materijalno (ovršno) pravo, na što sve ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

Naime, svoju odluku sud prvog stupnja obrazloženje time da ovršenik navodi kako je ovrhovoditelj zatražio izravnu naplatu na Fini temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Puli posl. br. P-901/13 slijedom čega je izvršena pljenidba sredstava na računima ovršenika te su računi blokirani, da je ovrha nedopuštena jer se isti nalazi u postupku predstečajne nagodbe no rješenje o njenom odobrenju još nije pravomoćno te smatra da se temeljem čl. 70. st. 4. i 5. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj: 108/12, 144/12, 81/13 i 71/15, dalje - ZFPN) stare osnove za plaćanje trebaju prestati izvršavati, a da se nove trebaju vraćati podnositelju, da se postupanje FINE temelji na članku 12. Uredbe o izmjenama i dopunama ZFPPN-a ("Narodne novine" broj 112/13) kojim je određeno da se nakon objave predstečajne nagodbe novoprimljene osnove za plaćanje neće vratiti podnositelju ako se radi o vjerovniku prioritetne tražbine, što u ovom slučaju ovrhovoditelj i jest, da navedenu Uredbu nije trebalo ni primijeniti budući da je ista donesena sukladno odredbama Zakona o ovlasti Vlade Republike Hrvatske da uredbama uređuje pojedina pitanja iz djelokruga Hrvatskog sabora ("Narodne novine" broj 108/12) dok je već sljedeće godine donesen novi Zakon ("Narodne novine" broj 121/13) koji u članku 4. propisuje da uredbe koje je Vlada donijela temeljem prethodnog zakona ostaju na snazi najdulje do 31. prosinca 2013., slijedom čega smatra da odredbe na kojima se temelji postupanje FINE više nisu na snazi, s obzirom na odredbu članka 210. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje - OZ), da ovršenik predlaže da se zapljena i prijenos proglase nedopuštenima zbog razloga iz čl. 50. st. 1. točka 3. OZ-a, dok u odnosu na razloge za odgodu navodi da je ovršenik trgovačko društvo niske likvidnosti i kratkih rokova plaćanja dobavljača i pružatelja usluga te će mu blokada računa i prijenos sredstava ovrhovoditelju izvjesno onemogućiti poslovanje, da je uvidom u Sudski registar utvrđeno je da je rješenjem Financijske agencije, Regionalni centar Zagreb, Klasa: UP - I/110/07/14-01/6735, Ur. br.: 04-06-14-6735-16 od 29. srpnja 2014. otvoren postupak predstečajne nagodbe nad dužnikom, ovdje ovršenikom.

Konačno, sud obrazlaže da sukladno čl. 3. st. 13. ZFPPN-a tražbine radnika i prijašnjih radnika dužnika nastale do dana otvaranja postupka predstečajne nagodbe iz radnog odnosa u bruto iznosu su prioritetne tražbine, da čl. 71. st. 1. ZFPPN-a propisuje da pravne posljedice otvaranja postupka predstečajne nagodbe nastaju za sve tražbine vjerovnika prema dužniku koje su nastale do otvaranja postupka, dok stavak 3. istog članka propisuje da postupak predstečajne nagodbe ne utječe na prioritetne tražbine, naime iste se ni ne prijavljuju u tom postupku sukladno čl. 51. st. 8. ZFPPN-a, da je čl. 70. st. 2. istog Zakona određeno je da za vrijeme trajanja postupka predstečajne nagodbe nije dopušteno pokretanje parničnih, ovršnih, upravnih i postupaka osiguranja radi namirenja ili osiguranja tražbina nastalih do otvaranja postupka predstečajne nagodbe, osim postupaka osiguranja u kaznenom postupku, postupaka utvrđivanja zlouporabe prava i postupka vezanih uz tražbine na koje postupak predstečajne nagodbe ne utječe, budući da navedena odredba jednako glasi i u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi objavljenom u „Narodnim novinama“ broj 81/13 i u, za ovršenika spornoj, Uredbi o izmjenama i dopunama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi objavljenoj u „Narodnim novinama“ broj 112/13, sud se nije upustio u raspravljanje o tome jesu li odredbe navedene Uredbe i dalje na snazi pa iz navedenog proizlazi da otvaranje postupka predstečajne nagodbe ne utječe na namirenje prioritetnih tražbina, što tražbina ovrhovoditelja nesporno jest, jer budući da se iste ne prijavljuju u postupku predstečajne nagodbe ne bi ni bilo drugog načina za njihovo namirenje, da u odnosu na razlog za proglašenje zapljene i prijenosa nedopuštenim na koji se poziva ovršenik iz čl. 50. st. 1. točka 3. OZ-a, odnosno da je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka, isti je u potpunosti neosnovan, naime, čl. 81. st. 4. ZFPPN-a propisuje da ovršne isprave koje se odnose na tražbine iz predstečajne nagodbe gube u odnosu na dužnika pravnu snagu, budući da se u ovom postupku radi o prioritetnoj tražbini ovrhovoditelja, koja se ni ne prijavljuje u postupku niti postupak na nju utječe, to nema mjesta primjeni navedene odredbe, kako se u konkretnom slučaju predlaže proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, primjenjuju se odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi, i to članak 50. i 53. a temeljem kojih sud nije utvrdio da bi iz navoda ovršenika i prikupljenih dokaza tijekom postupka, proizlazilo da su ispunjene pretpostavke propisane u navedenim zakonskim odredbama, a temeljem kojih bi sud podredno naložio Agenciji daljnju zabrana izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovrhe, dok je zahtjev ovrhovoditelja kojim je od Fine zatražio izravnu naplatu, osnovan. Naime, mišljenje je suda da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu; niti je o navedenom dostavio dokaz, dok se ovrha može odgoditi samo kumulativnim ispunjenjem dva uvjeta iz čl. 65. OZ-a, što u ovom predmetu nije slučaj. Provedbom ove ovrhe ovršenik trpi samo onu štetu koja je nužna posljedica provedbe ovrhe, koju ovrhovoditelj svakako ima pravo zahtijevati za ostvarenje svoje dospjele novčane tražbine, a koju ovršenik nije ispunio. Zbog svega navedenog, a kako ovršenik nije učinio vjerojatnim da postoje razlozi iz članka 50. kao ni iz  65. stavak 1. u svezi s čl. 210. st. 1. i 2. OZ-a da je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja, jer da slijedom navedenog nisu ispunjene niti pretpostavke za odgodu ovrhe sukladno čl. 65. u svezi s čl. 210. OZ-a i navoda ovršenika da bi prijenos sredstava ovrhovoditelju onemogućilo njegovo poslovanje pogotovo uzimajući u obzir odredbu čl. 17. st. 1. ZFPPN-a koja propisuje da poduzetnik u stanju nelikvidnosti ne smije obavljati nikakva plaćanja osim onih koja su nužna za redovno poslovanje, dok stavak 2. istog članka propisuje da se smatra da su za redovno poslovanje nužna plaćanja za prioritetne tražbine.

Navedena činjenična utvrđenja, njihovu ocjenu i primjenu materijalnog prava ovaj drugostupanjski sud u cjelosti prihvaća, u smislu čl. 375. st. 5. u svezi čl. 381. ZPP-a i čl.21.st.1. OZ-a, s time da žalitelju valja, u bitnom odgovoriti: a) da je tražio donošenje rješenja kojim bi se u smislu citirane materijalnopravne odredbe čl. 210. OZ-a naložilo Agenciji (Fini) da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će pljenidba i rješenje proglasiti nedopuštenim iz žalbenog razloga predviđenog u čl. 50. st. 1. točka 3. OZ-a temeljeći to na činjenici da je nad ovršenikom naknadno otvoren predstečajni postupak gubeći iz vida odredbu čl. 71. st. 3. u svezi čl. 3. st. 13. i čl. 70. st. 11. ZFPPN-a, koji Zakon se ovdje primjenjuje temeljem čl. 442. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15 i 104/17, dalje: SZ-a), da otvaranje predstečajnog postupka ni na koji način ne utječe na ranije dospjele prioritetne tražbine bez obzira kada su dostavljene Fini na postupanje, kao što je to ovdje slučaj sa predmetnim potraživanjem po osnovi ugovora o radu, odnosno radnog odnosa, pri čemu je sud prvog stupnja pravilno primjenio odredbu o žalbi iz čl. 52. st. 1. i 3. OZ-a i b) da se žalba iscrpljuje u ocjeni pravilnosti i zakonitosti rada Fine koja inače, kao provedbeno tijelo, odgovara za ispravnu provedbu ovrhe pa je nužno postupati u skladu sa zakonom, ali ona načelno postupa samostalno u skladu s odredbama citiranih zakona i uredbi te ZFPPN-a, u svezi kojeg potonjeg Zakona po čl. 45. SZ-a nadzor i upute donosi trgovački sud, u protivnom Fina odgovara za štetu koja može nastati, u smislu odredbi čl. 206. st. 6. i čl. 213. OZ-a, ali se naknada štete može ostvariti u posebnom postupku, odnosno u parnici prema općim pravilima o odgovornosti za štetu prema pravilima obveznog prava.

Sijedom navedenog obrazloženja, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, valjalo je žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje temeljem čl. 380. točka 2. ZPP-a u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a, dok je odluka o trošku žalbenog postupka izostala jer ovršenik nije popisao trošak.

U Zadru, 4. travnja 2018.