Broj: Gž Ovr-499/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci, OIB: 22883124500, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja M. S. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. S., odvjetnici iz Z., protiv ovršenika S. H. d.d. H., OIB: …, zastupanog po punomoćnici V. J., odvjetnici iz S., radi naplate, rješavajući žalbe ovrhovoditelja i ovršenika izjavljene protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu poslovni broj Ovr-220/2017 od 20. siječnja 2017. i rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu poslovni broj Ovr-220/2017 od 16. ožujka 2017., 6. travnja 2018.

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba ovršenika kao osnovana, te ukida rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu poslovni broj Ovr-220/2017 od 20. siječnja 2017. i predmet vraća tom sudu na ponovni postupak.

 

              Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu poslovni broj Ovr-220/2017 od 16. ožujka 2017.

 

              O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim rješenjem o ovrsi od 20. siječnja 2017. donesenim na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-706/2013 od 13. lipnja 2014., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 547.514,07 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do naplate, određena je ovrha pljenidbom novčanih sredstava ovršenika po svim računima i oročenim novčanim sredstvima, prema OIB-u ovršenika, te njihovim prijenosom na tekući račun ovrhovoditelja.

 

              Pobijanim rješenjem od 16. ožujka 2017. odgođena je ovrha određena ranije navedenim rješenjem o ovrsi do donošenja odluke drugostupanjskog suda po žalbi.

 

              Protiv rješenja o ovrsi žalbu podnosi ovršenik ne pozivajući se na određene zakonske žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) koji se primjenjuje na temelju članka 21. stavka l. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16 – dalje: OZ), predlažući da se pobijano rješenje o ovrsi preinači.

 

U žalbi ističe da je tražbina ovrhovoditelja prestala, odnosno da isti više nije ovlašten prisilno ostvarivati istu, budući da je predmetnom ovršnom ispravom određeno da je ovrhovoditelj dužan ovršeniku isplatiti bruto plaće od kolovoza 2011. do povratka ovršenika na rad, a da je sa danom 1. listopada 2014. isti vraćen na rad, te da su do tada dospjele tražbine već naplaćene. Nadalje, navodi da je prijedlog za ovrhu nepotpun, budući da je, sukladno odredbi članka 217. stavka 4. OZ-a, ovrhovoditelj bio dužan uz prijedlog za ovrhu dostaviti potvrdu Porezne uprave o izračunu poreza i doprinosa iz traženih bruto iznosa, a što nije učinio jer je uz prijedlog za ovrhu dostavio potvrdu o obračunu obveza iz bruto plaće za 2014., a ne 2015. i 2016. godinu.

 

              U odgovoru na žalbu ovrhovoditelja je osporio žalbene navode ovršenika navodeći da se odredba članka 217. stavka 4. OZ-a ne primjenjuje u konkretnom slučaju, budući je ovrhu pokrenuo na temelju presude, a ne obračuna plaće.

 

              Protiv rješenja prvostupanjskog suda od 16. ožujka 2017. žalbu podnosi ovrhovoditelj ne pozivajući se na određene zakonske žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a, koji se primjenjuje na temelju članka 21. stavka l. OZ-a, predlažući da se pobijano rješenje preinači.

 

              U žalbi sadržajno ističe da nisu bile ispunjene pretpostavke za odgodu predmetnog ovršnog postupka.             

 

Žalba ovršenika je osnovana, a žalba ovrhovoditelja neosnovana.

 

Pazeći po službenoj dužnosti na razloge iz članka 50. stavka 2. točke 1., 3. i 5. OZ-a i na okolnost iz članka 50. stavka 2. točke 6. OZ-a, da je ovrha određena na predmetima iz članka 4. stavka 4. i 5. OZ-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje kojeg od navedenih žalbenih razloga.

 

Međutim, pazeći u povodu žalbe i po službenoj dužnosti na pravilnost u primjeni materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je temeljem prijedloga ovrhovoditelja od 22. studenoga 2016. odredio ovrhu radi naplate bruto iznosa plaće pljenidbom novčanih sredstava ovršenika po svim računima i oročenim novčanim sredstvima, prema OIB-u ovršenika, te njihovim prijenosom na tekući račun ovrhovoditelja.

 

Iz stanja u spisu proizlazi da je rješenjem o ovrsi od 9. srpnja 2015. određena ovrha radi vraćanja ovrhovoditelja na rad, koje rješenje o ovrsi je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-787/2016 od 14. lipnja 2016., nakon čega je ovrhovoditelj 22. studenoga 2016. podnio prijedlog za ovrhu kojim je predložio da se na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-706/2013 od 13. lipnja 2014., a radi naplate novčane tražbine na ime dospjele a neisplaćene bruto plaće za razdoblje od rujna 2014. do listopada 2016. u iznosu od 547.514,07 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do naplate, odredi ovrha pljenidbom novčanih sredstava ovršenika po svim računima i oročenim novčanim sredstvima, prema OIB-u ovršenika, te njihovim prijenosom na tekući račun ovrhovoditelja. Nadalje, proizlazi da je ovrhovoditelj uz navedeni prijedlog za ovrhu dostavio obračun obveza iz plaće u ovršnom postupku od siječnja do listopada 2014., slijedom čega prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje o ovrsi, protiv kojeg je ovršenik izjavio žalbu. Također, proizlazi da je ovrhovoditelj 27. veljače 2017. dostavio obračun iz odredbe članka 217. stavak 4. OZ-a, za 2015. i 2016. godinu.

 

Odredbom članka 217. stavka 1. OZ-a propisano je da kad predlaže provedbu ovrhe radi naplate novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koja je utvrđena u bruto iznosu, ovrhovoditelj je ovlašten na temelju izvješća obračuna dospjele, a neisplaćene plaće kao ovršne isprave, tražiti ovrhu radi naplate ukupno utvrđenog iznosa, dok je stavkom 2. propisano da će Porezna uprava na zahtjev ovrhovoditelja, sukladno članku 18. istog zakona, izdati potvrdu o obračunu poreza, prireza i doprinosa, uključujući i doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju iz ukupno utvrđenog iznosa, u skladu s važećim propisima koji uređuju obračunavanje i plaćanje doprinosa iz plaće i poreza na dohodak, uz naznaku propisanih računa na koje će se uplatiti porez, prirez i doprinosi, uključujući i doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju. Stavkom 4. istog članka propisano je da uz prijedlog za ovrhu iz stavka 1. ovoga članka ovrhovoditelj je dužan priložiti potvrdu o obračunu iz stavka 2. ovoga članka, koja potvrda će se ovršeniku dostaviti uz rješenje o ovrsi.

 

              Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da je potvrda o predmetnom obračunu nužan prilog prijedlogu za ovrhu kada se isti podnosi radi isplate dospjele, a neisplaćene plaće u bruto iznosu, pa kada ovrhovoditelj istu nije priložio uz prijedlog za ovrhu nije bilo uvjeta za donošenje predmetnog rješenja o ovrsi, pri čemu je u potpunosti irelevantno što je navedeni obračun dostavio nakon donošenja rješenja o ovrsi, budući da je u prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelj zatražio da se cjelokupni bruto iznos plaće prenese na njegov račun, ne tražeći isplatu pripadajućih poreza, prireza i doprinosa, uključujući i doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju iz ukupno utvrđenog iznosa, na za to predviđene račune.

 

Stoga, u situaciji kada ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu nije dostavio obračun poreza, prireza i doprinosa, uključujući i doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju iz ukupno utvrđenog iznosa, a niti je prijedlog za ovrhu uskladio s ranije citiranim zakonskim odredbama o naplati bruto iznosa plaće, bilo je potrebno, sukladno odredbi članka 109. ZPP-a, koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. OZ-a, pozvati ovrhovoditelj na dopunu, odnosno ispravak prijedloga za ovrhu.

 

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je, primjenom odredbe članka 65. OZ-a, odgodio predmetni ovršni postupak jer su i prema stavu ovoga suda za isto bili ispunjeni svi zakonom propisani uvjeti. Međutim , valja napomenuti da je predmeti ovršni postupak odgođen do donošenja drugostupanjske odluke po žalbi ovršenika, koja odluka je ovim rješenjem donesena, slijedom čega je ovršni postupak s danom donošenja ovoga rješenja nastavljen.

 

Zbog svega navedenog trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja na temelju odredbi članka 380. točke 2. i 3. ZPP-a.

U nastavku postupka sud prvog stupnja postupit će sukladno odredbi članka 109. ZPP-a, pa će zavisno od postupanja ovrhovoditelja donijeti novu i zakonitu odluku.

 

Odluka o trošku žalbenog postupka donesena je primjenom odredbe članka 166. stavka 3.  ZPP-a.

 

Rijeka, 6. travnja 2018.