Broj: Gž Ovr-1660/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Marku Pribisaliću, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja P. b. Z. d.d., Z., OIB: … koju zastupa punomoćnik Z. P., odvjetnik iz Z., protiv ovršenika: 1. J. O.₁, OIB: … i 2. J. O.₂, OIB:…, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zlataru - Stalna služba u Krapini poslovni broj Ovr-1660/17 od 2. studenog 2017., dana 6. travnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zlataru -Stalna služba u Krapini poslovni broj Ovr-1660/17 od 2. studenog 2017.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbacuje se prijedlog za ovrhu podnesen ovom sudu dana 12. listopada 2017.

 

Protiv navedenog rješenja žali se ovrhovoditelj pobijajući isto pozivom na žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13, 89/14, dalje u tekstu: ZPP) u svezi s odredbom članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, dalje u tekstu: OZ-a) s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

 

Prvostupanjski sud je donio pobijano rješenje smatrajući da ovrhovoditelj nije dostavio dokumentaciju u smislu odredbe članka 75. stavka 7. OZ-a kojom je propisano je da je uz prijedlog za ovrhu na nekretnini protiv osobe iz stavka 1. ovoga članka ovrhovoditelj dužan podnijeti suglasnost iz stavka 5. ovoga članka ili pravomoćnu presudu, javnu ili privatnu ispravu koja ima značenje javne isprave kojom dokazuje da ovršenik ili osoba koju je po zakonu dužan uzdržavati ima drugu nekretninu za stanovanje.

 

Naime, odredba stavka 5. članka 75. ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, dalje u tekstu: OZ/14) izmijenjena je odredbom članka 12. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ( "Narodne novine", broj73/17, dalje u tekstu: ZID OZ/17) tako da se smatra se da je jedina nekretnina u kojoj stanuje ovršenik koji ne obavlja registriranu djelatnost nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, osim ako je ovršenik u trenutku sklapanja pravnog posla kojim preuzima obvezu izjavio da je suglasan da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini. Suglasnost da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na jedinoj nekretnini ovršenika daje se u pisanom obliku i ima učinak ako je potpis ovršenika ovjerio javni bilježnik ili koja druga osoba ili tijelo s javnim ovlastima. Suglasnost iz ovoga stavka vrijedi ako dođe do promjene vjerovnika ili ako ovršenik stekne novu nekretninu.

 

Međutim, valja naglasiti, da je iz odredbe članka 44. stavka 3. ZID OZ/17 razvidno je da se ta izmjena primjenjuje samo na pravne poslove koji nastanu nakon stupanja na snagu toga Zakona, odnosno 3. kolovoza 2017.

 

U konkretnom slučaju ovrhovoditelj je prijedlogom za ovrhu od 12. listopada 2017. zatražio odrediti ovrhu na temelju ovršne isprave - Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine sklopljenog pred Općinskom sudom u Krapini, poslovni broj I-284/94 dana 18. srpnja 1994., a radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja s osnova Ugovora o odobrenju devizne garancije po financijskom kreditu broj 1562/94 od 19. srpnja 1994.

 

Odredbom članka 75. stavka 7. OZ-a propisano je da je uz prijedlog za ovrhu na nekretnini protiv osobe iz stavka 1. ovoga članka ovrhovoditelj je dužan podnijeti suglasnost iz stavka 5. ovoga članka ili pravomoćnu presudu, javnu ili privatnu ispravu koja ima značenje javne isprave kojom dokazuje da ovršenik ili osoba koju je po zakonu dužan uzdržavati ima drugu nekretninu za stanovanje. No, obzirom da se na predmetnu ovršnu ispravu ne primjenjuje odredba članka 12. stavka 1. ZID OZ/17 kojom je izmijenjena odredba članka 75. stavka 5. OZ/14) to ovrhovoditelj nije bio u obvezi priložiti suglasnost iz odredbe članka 75. stavka 5. OZ-a. Isto vrijedi i za javnu ili privatnu ispravu koja ima značenje javne isprave kojom dokazuje da ovršenik ili osoba koju je po zakonu dužan uzdržavati ima drugu nekretninu za stanovanje, jer u konkretnom slučaju ne postoji presumpcija da je jedina nekretnina u kojoj stanuje ovršenik koji ne obavlja registriranu djelatnost nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.

 

Dakle, nije bilo mjesta odbačaju pozivom na odredbu članka 75. stavka 7. OZ-a.

 

No, pregledom prijedloga za ovrhu uočeno je kako je tražbina u ovršnoj ispravi izražena u iznosu od ATS 700.000,00, te spisu prilaži Izvadak iz poslovnih knjiga iz kojeg proizlazi da je iznos dugovanja na dan 25. rujna 2017. izražen u valutu EUR i u protuvrijednosti kn u skladu s kojim je i podnesen prijedlog za ovrhu.

 

Izvadak se odnosi na broj partije ... te broj Ugovora 2069 od 19. srpnja 1994., a navedeni broj nije istovjetan s brojem Ugovora o odobrenju devizne garancije po financijskom kreditu broj 1562/94 od 19. srpnja 1994. kojeg sam ovrhovoditelj navodi kao osnovu Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine sklopljenog pred Općinskom sudom u Krapini, poslovni broj I-284/94 dana 18. srpnja 1994. Zbog navedenog, kao i zbog činjenice da u spis nije dostavljen obračun iz kojih je razvidno da visina tražbine izražena u valuti EUR-a u kunskoj protuvrijednosti odgovara vrijednosti iznosa navedenog u ovršnoj ispravi. Dakle, tražbina nije nedvojbeno definirana u pogledu opsega sve u smislu odredbe članka 29. stavka 1. OZ-a.

 

Sukladno navedenom, pravilnom materijalnog prava, valjalo je, odbiti ovršni zahtjev kao neosnovan.

 

Ipak, odbijanje ovršnog zahtjeva u ovoj fazi postupka, bilo bi u suprotnosti s odredbom članka 374. ZPP-a (institut zabrane reformatio in peius) u vezi sa člankom 21. stavkom 2. ZPP-a.

 

Stoga je, na temelju odredbe članka 380. stavka 1. točke 2. ZPP-a u vezi članka 21. stavka 1. OZ-a, riješeno kao u izreci.

 

U Splitu 6. travnja 2018.