Broj: Gž-1368/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja (ovrhovoditelja) M. d.o.o. sa sjedištem u C., OIB: ..., (dalje: tužitelj), zastupanog po generalnim punomoćnicima M. K. i S. P. V., odvjetnicima iz P., protiv tuženika (ovršenika) 1. W. H. G. iz S. R. N., 2. A. S. iz S. R. N., R., 3. H. M. iz S. R. N., i 4. W. W. iz S. R. N., W., (dalje: tuženici), radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv rješenja Općinskog suda u Puli poslovni broj: Povrv-1272/17-6 od 1. rujna 2017., 9. travnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli poslovni broj: Povrv-1272/17-6 od 1. rujna 2017.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je :

 

„Stavljaju se izvan snage rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, ukidaju se provedene radnje, ukidaju se platni nalozi sadržani u istim rješenjima o ovrsi i odbacuju se ovršni prijedlozi kako slijedi:

 

- rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K. iz P. poslovni broj Ovrv-9231/16 od 02. svibnja 2016. izdano na temelju prijedloga za ovrhu od 04. travnja 2016. protiv ovršenika W. H. G.,

 

- rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K. iz P. poslovni broj Ovrv-9466/16 od 02. svibnja 2016. izdano na temelju prijedloga za ovrhu od 04. travnja 2016. protiv ovršenice A. S.,

 

- rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K. iz P. poslovni broj Ovrv-5133/17 od 27. veljače 2017. izdano na temelju prijedloga za ovrhu od 07. veljače 2017. protiv ovršenika H. M. i

 

- rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K. iz P. poslovni broj Ovrv-5053/17 od 27. veljače 2017. izdano na temelju prijedloga za ovrhu od 07. veljače 2017. protiv ovršenika W. W..“

 

Protiv tog rješenja žalbu, pravodobno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, navodi da sud nema ovlasti nakon izjavljenog prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave odlučiti kao u pobijanom rješenju, nego je mogao donijeti samo odluke propisane u čl. 58. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16  i 73/17 - dalje u tekstu: OZ), u konkretnom slučaju primijeniti stavak 3. te odredbe, te staviti izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuti provedene radnje, a postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a ako za to nije mjesno nadležan dostaviti predmet nadležnom sudu. Pri tom ukazuje i na recentnu sudsku praksu. Smatra da prvostupanjski sud pogrešno tumači  presudu EU broj C-551/15 od 9. ožujka 2017. Ističe da je u konkretnom slučaju, obzirom na tu odluku suda EU nesporno da nadležnost javnih bilježnika nije utemeljena na Uredbi broj:1215/2012, već nacionalnim propisima, a o čemu se slaže i pravna teorija, pa smatra da su javni bilježnici ovlašteni donijeti rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i u odnosu na ovršenike koji imaju prebivalište izvan EU. Ukazuje i na odredbu čl. 278. OZ te na činjenicu da u praksi nije poznato da bi prihvaćanje nadležnosti javnih bilježnika bilo predmetom preispitivanja od strane višeg suda, a prvostupanjski sudovi ne predstavljaju drugostupanjsko tijelo niti su ovlašteni nadzirati niti preispitivati njihove odluke.

Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

             

              Žalba tužitelja nije osnovana.

 

U ovom postupku, obzirom na vrijednost predmeta spora od po 68,00 kn u svakom pojedinačnom postupku protiv navedenih tuženika riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do 467.a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“  broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP).

 

Prema odredbi čl. 467. st. 1. i 2. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. toga Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a povodom te žalbe ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovog Zakona.

 

Stoga, obzirom na sadržaj navedene zakonske odredbe (argumentum a contrario) valja zaključiti da se u postupku u sporovima male vrijednosti žalba ne može podnijeti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da se žalitelj, ovom postupku, izrekom nedopušteno poziva na ove zakonske žalbene razloge.

Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava temeljem odredbe čl. 365. u svezi odredbe čl. 381. ZPP ocjena je ovog drugostupanjskog suda, da je pobijano rješenje pravilno i zakonito. 

 

Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je na prijedloge tužitelja, kao ovrhovoditelja, a radi naplate njegovih novčanih tražbina u iznosu od po 68,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i troškova ovrhe protiv tuženika, kao ovršenika određena ovrha rješenjima o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave I. K. iz P. poslovni broj: Ovrv-9231/16 od 02. svibnja 2016. protiv ovršenika W. H. G., poslovni broj: Ovrv-9466/16 od 02. svibnja 2016., protiv ovršenice A. S., poslovni broj: Ovrv-5133/17 od 27. veljače 2017., protiv ovršenika H. M. poslovni broj: Ovrv-5053/17 od 27. veljače 2017. i protiv ovršenika W. W., da su ovršenici podnijeli prigovor protiv tog rješenja kojim ga pobijaju u cijelosti, da ovršenici imaju prebivalište u Republici Njemačkoj, a u Republici Hrvatskoj nemaju ni imovine na kojoj bi se mogla provesti ovrha, te da se te tražbine ovrhovoditelja odnose na naplatu dnevne parkirne karte, kao naknade za pruženu javnu uslugu parkiranja, koja usluga parkiranja je pružena na području G. C..

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja i cijeneći sadržaj odredbe čl. 279. st. 1. OZ prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoji zakonska osnova na temelju koje bi javni bilježnik mogao protiv navedenih ovršnika donijeti rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, slijedom čega smatra da navedena rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K. iz P., poslovni broj: Ovrv-9231/16 od 02. svibnja 2016., Ovrv-9466/16 od 02. svibnja 2016., Ovrv-5133/17 od 27. veljače 2017. i  Ovrv-5053/17 od 27. veljače 2017. treba ukinuti, a prijedlog za ovrhu odbaciti. Pri tom izražava pravno shvaćanje da Uredbom (EU) br. 1215/2012 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima,  javni bilježnici u RH  nisu obuhvaćeni  pojmom „sud”  kako to propisuje odredba čl. 3 navedene Uredbe, a takav stav zauzet je i u presudi Suda Europske Unije broj: C-551/15 od 9. ožujka 2017.  (P. parking d.o.o.) iz koje proizlazi da pravni odnos između ovrhovoditelja i ovršenika treba sagledavati kao privatno pravni odnos koji ulazi u pojam „građanske i trgovačke stvari” u smislu Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i vijeća od 12. prosinca 2012.  o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (dalje: Uredba br. 1215/2012), pri čemu Uredbu br. 1215/2012 treba tumačiti na način da javni bilježnici u Hrvatskoj, kada postupaju u okviru ovlasti koje su im povjerene nacionalnim pravom u ovršnim postupcima na temelju vjerodostojne isprave, nisu obuhvaćeni pojmom „sud” u smislu te Uredbe. Javni bilježnici u Hrvatskoj dio su javnobilježničke službe koja je odvojena od sustava sudova. U skladu s odredbama Ovršnog zakona, javni bilježnici nadležni su donositi rješenja povodom prijedloga za pokretanje ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave. Nakon što se rješenje dostavi ovršeniku, on protiv njega može podnijeti prigovor. Javni bilježnik kojem je podnesen dopušten, obrazložen i pravodoban prigovor protiv rješenja koje je izdao, proslijedit će spis radi provedbe postupka u povodu prigovora nadležnom sudu koji će odlučiti o prigovoru. Prema tome, rješenje o ovrsi koje javni bilježnik izdaje na temelju vjerodostojne isprave ovršeniku se dostavlja tek nakon njegova donošenja, a da pritom prijedlog na temelju kojeg je javni bilježnik pokrenuo postupak tom ovršeniku nije dostavljen. Ocjena je Suda Europske Unije, izražena u citiranoj presudi, da iako ovršenik može podnijeti prigovor protiv rješenja o ovrsi koje je izdao javni bilježnik i iako se čini da javni bilježnik ovlasti koje su mu povjerene u okviru ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave izvršava pod nadzorom suda, kojemu javni bilježnik mora proslijediti eventualne prigovore, ostaje činjenica da ispitivanje prijedloga za izdavanje rješenja o ovrsi na takvom temelju koje u Hrvatskoj provodi javni bilježnik nije kontradiktorno. Upravo zbog iznesenog razloga, Sud Europske Unije drži da imajući u vidu sva navedena razmatranja, javni bilježnici u Hrvatskoj, kada postupaju u okviru ovlasti koje su im povjerene nacionalnim pravom u ovršnim postupcima na temelju vjerodostojne isprave, nisu obuhvaćeni pojmom „sud” u smislu Uredbe br. 1215., slijedom čega prvostupanjski sud zaključuje da ovom predmetu navedeni javni bilježnik nije bio ovlašten donijeti rješenje o ovrsi, pa je u ovom postupku navedeno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave trebalo ukinuti, a prijedlog za ovrhu odbaciti.

 

Ovakvo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, suprotno žalbenim navodima žalitelja, u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer je za to prvostupanjski sud dao ovom sudu u svemu jasne i na zakonu osnovane razloge.

 

              Naime, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o nenadležnosti javnog bilježnika za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave protiv dužnika koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, jer su javni bilježnici apsolutno nenadležni za donošenje rješenja na temelju vjerodostojne isprave protiv stranih državljana.

 

              Prema odredbi čl. 279. OZ za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nadležan je javni bilježnik prema prebivalištu ovršenika, i to onaj javni bilježnik koji ima sjedište na području područne samouprave gdje ovršenik ima prebivalište (st. 1.), a sud će odbaciti prijedlog ako je on podnesen mjesno nenadležnom javnom bilježniku (st. 3.).

 

Stoga je prvostupanjski sud, već u situaciji kada ovršenik nema prebivalište na području županije na kojem javni bilježnik ima sjedište, a tim prije ako uopće nema prebivalište na području Republike Hrvatske, trebao odbaciti prijedlog za ovrhu u smislu navedenih odredaba.

 

              Tužitelj je u takvoj situaciji, kada dužnik ima prebivalište u inozemstvu, imao mogućnost pravnu zaštitu tražiti od suda u postupku izdavanja platnog naloga sukladno odredbi čl. 446. st. 3. ZPP ili eventualno sukladno pravilima o europskom postupku za izdavanje platnog naloga prema Uredbi (EU) broj 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju europskog postupka za izdavanje platnog naloga.

 

Osim toga, presudom Europskog suda u Luxembourgu od 9. ožujka 2017. godine, donesene povodom zahtjeva za prethodnu odluku koju je uputio Općinski sud u Puli - Pola, u predmetu P. p., d.o.o. protiv S. K. T. posl.br. Povrv-1620/2015 donesena je odluka:

1) da članak 1. stavak 1. Uredbe (EU) broj 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (dalje Uredba) treba tumačiti na način da je ovršni postupak koji je pokrenulo društvo u vlasništvu jedinice lokalne samouprave protiv fizičke osobe s prebivalištem u drugoj državi članici, radi naplate nepodmirenog dugovanja za parkiranje na javnom parkiralištu, upravljanje kojim je ta lokalna jedinica povjerila navedenom društvu, a koje nije kaznene naravi nego predstavlja samo protučinidbu za pruženu uslugu, obuhvaćen područjem primjene te Uredbe.

2) Uredbu broj 1215/2012 treba tumačiti na način da javni bilježnici u Hrvatskoj kada postupaju u okviru ovlasti koje su im povjerene nacionalnim pravom u ovršnim postupcima na temelju vjerodostojne isprave nisu obuhvaćeni pojmom sud u smislu te uredbe.

 

To konkretno znači da se Uredba primjenjuje i u ovom postupku, jer je ovršni postupak kod javnog bilježnika pokrenut nakon njenog stupanja na snagu, pa se tako primjenjuje i tumačenje iz navedene presude, iz čijeg obrazloženja proizlazi da se javni bilježnici u Hrvatskoj u ovršnim postupcima na temelju vjerodostojne isprave ne mogu izjednačiti sa sudom u smislu Uredbe bez njene izmjene, jer nisu njom obuhvaćeni (kao što su švedska služba za izvršenja i mađarski javni bilježnici), tako da javni bilježnici ne mogu donositi rješenja o ovrsi koja bi imala snagu sudskih rješenja, a pri tome ni nadzor suda propisan odredbama OZ ne mijenja značenje tako donesene odluke javnog bilježnika.

 

              Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda pravilno primijenio materijalno pravo kada je ukinuo navedena rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika i odbacio prijedlog za ovrhu, radi čega je i žalbu žalitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 380. točke 2. u vezi odredbe čl. 457. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Pula - Pola, 9. travanj 2018.