Broj: Gž-529/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Dolores Peruško, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja E. & S. B. d.d. (OIB:…) R., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva P. i dr., odvjetnicima u R., protiv tuženika: 1. P. d.o.o. (OIB:…) Z., i 2. D. S. (OIB:…) iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini poslovni broj: Povrv-642/2015 od 12. siječnja 2016., 09. travnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Djelomično se prihvaća dok se djelomično odbija žalba tužitelja te se rješenje Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini poslovni broj: Povrv-642/2015 od 12. siječnja 2016. potvrđuje u stavku I. (gdje se sud oglasio stvarno nenadležnim), a preinačuje u stavku II. na način da taj stavak sada glasi:

             

"Za postupanje i odlučivanje u ovoj pravnoj stvari stvarno i mjesno nadležan je Trgovački sud u Rijeci".

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog dijela postupka.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim se je rješenjem (u st. I.) sud prvog stupnja oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari te je ujedno odredio (u st. II.) da će se nakon pravomoćnosti predmet ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu.

 

              Protiv toga rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu putem svojih punomoćnika podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga sa obrazloženjem, u bitnome, da je sud prvog stupnja o stvarnoj nenadležnosti trebao odlučiti mnogo prije održanog ročišta od 11. ožujka 2015., da je sud prvog stupnja postupio suprotno čl. 15. i čl. 20. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), da je tužitelj prilikom davanja svojega očitovanja na prigovor ovršenika 22. travnja 2014. tražio delegaciju nadležnosti tj. da je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti, da je u nekoliko navrata požurivao odlučivanje po tom prigovoru ali bezuspješno, da je stoga sud prvog stupnja trebao odlučiti o prigovoru mjesne nenadležnosti jer da je tužitelj dostavio sve dokaze iz kojih proizlazi mjesna nadležnost suda u Rijeci budući da je ista ugovorena, da u svakom slučaju s obzirom da nema isključive mjesne nadležnosti je sud mogao i dalje postupati u predmetu te zaključno i donijeti odluku o glavnoj stvari. Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje ukine te predmet delegira stvarno i mjesno nadležnom sudu u Rijeci sukladno sporazumu stranaka, a podredno da se predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

              Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14).

 

              Odgovor na tu žalbu nije dostavljen.

 

              Žalba je djelomično osnovana.

 

              U ovom je postupku odlučujući o prijedlogu tužitelja kao ovrhovoditelja od 30. kolovoza 2013. javni bilježnik donio 02. rujna 2013. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te odredio ovrhu općenito na imovini ovršenika, a radi isplate novčane tražbine u iznosu od 249.928,87 kuna. Nakon toga ovršenici odnosno tuženici tvrtka P. d.o.o. i D. S. podnose prigovor protiv rješenja o ovrsi na koje se tužitelj očitovao podneskom od 22. travnja 2014. te je ujedno istaknuo i prigovor mjesne nenadležnosti pozivajući se na ugovorenu nadležnost suda u Rijeci, a s obzirom na zaključene Ugovore o kreditu, odnosno Ugovore o solidarnom jamstvu.

 

              Javni bilježnik dostavlja predmet Općinskom građanskom sudu u Zagrebu pozivom na odredbe čl. 282. i čl. 287. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – dalje OZ). Odlukom predsjednika Vrhovnog suda RH predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu ustupljen je Općinskom sudu u Kutini koji rješenjem od 11. rujna 2014. stavlja izvan snage rješenje o ovrsi i određuje da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

 

Pobijanim se rješenjem sud prvog stupnja oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari uz zaključak da je prema čl. 34.b ZPP-a propisana nadležnost trgovačkog suda za suđenje u ovoj pravnoj stvari te je predmet ustupljen stvarno nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu.

 

              I po ocjeni ovog suda pravilan je zaključak suda prvog stupnja o nepostojanju stvarne nadležnosti općinskog suda za postupanje u ovom predmetu međutim iz nešto drugačijih materijalnopravnih razloga. Odredbom čl. 34.b toč. 1. ZPP-a propisano je da trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupanju sude u sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i obrtnika, uključujući i trgovce pojedince; u sporovima između obrtnika uključujući i sporove između trgovaca pojedinca, ako se radi o sporu u vezi sa njihovom djelatnošću, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom Zakonu uvijek sude općinski sudovi (čl. 34. st. 1.), odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekog drugog suda.

 

Dakle, vidljivo je prema navedenoj odredbi da je za nadležnost trgovačkih sudova pretpostavka da obje stranke u parnici budu subjekti navedeni u toj zakonskoj odredbi. U konkretnom slučaju tužitelj i 1. tuženik su kao pravne osobe nedvojbeno subjekti iz čl. 34.b toč. 1. ZPP-a ali to svojstvo nema i 2. tuženik D. S.. Prema odredbi čl. 34.b toč. 10. ZPP-a trgovački sudovi nadležni su za suđenje u parničnom postupku u prvom stupnju u sporovima između osoba iz toč. 1. toga članka u kojima kao suparničar iz čl. 196. st. 1. toč. 1. ZPP-a sudjeluju i druge fizičke ili pravne osobe. Odredbom čl. 196. st. 1. toč. 1. ZPP-a propisano je da više osoba mogu jednom tužbom tužiti, odnosno, biti tužene (suparničari), ako su u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici ili ako njihova prava odnosno obveze proistječu iz iste činjenične i pravne osnove.

 

              U konkretnom predmetu tražbina se odnosi na isplatu po Ugovoru o okvirnom kreditu po poslovnom računu i Ugovoru o kratkoročnom revolving kreditu koji su sklopljeni između tužitelja i 1. tuženika dok je po Ugovorima o solidarnom jamstvu broj 1100457529, odnosno broj 5301966792 mjenični jamac 2. tuženik D. S..

 

Vidljivo je dakle da su tuženici suparničari u smislu odredbe čl. 196. st. 1. toč. 1. ZPP-a jer se nalaze u pravnoj zajednici pa su materijalni suparničari te je u smislu odredbe čl. 34.b toč. 1. i toč. 10. ZPP-a za obojicu tuženika stvarno nadležan trgovački sud međutim ne sud njihove općemjesne nadležnosti (čl. 46., čl. 47. i 48. ZPP-a) već jer postoji sporazum o mjesnoj nadležnosti koji je dostavljen od tužitelja u smislu odredbe čl. 70. st. 1. ZPP-a sud u Rijeci odnosno Trgovački sud u Rijeci u konkretnoj pravnoj stvari.

 

              Dakle u konkretnoj pravnoj stvari općinski sud nije stvarno nadležan za vođenje ovog postupka, a javni bilježnik je postupio suprotno odredbi čl. 287. st. 2. OZ-a kojim je propisano da će u slučaju iz čl. 282. st. 3. OZ-a spis proslijediti sudu koji bi bio stvarno nadležan u parničnom postupku.

 

              Slijedom svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke (prema čl. 380. toč. 2. i toč. 3. ZPP-a).

 

              Kako žalitelj u bitnom dijelu nije uspio sa svojom žalbom poseban trošak žalbe istome nije priznat (sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a).

 

U Puli-Pola 09. travnja 2018.