Broj: Gž Ovr-173/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Puli – Pola, i to sutkinja Meliha Bahtijarević-Pekić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja R. A. d.d., Z., OIB..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva G. & G. iz Z., protiv ovršenice M. Š. iz Z., OIB..., radi naplate, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 51 Ovr-9934/17-3 od 18. siječnja 2018., 9. travnja 2018.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 51 Ovr-9934/17-3 od 18. siječnja 2018.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem odbačen je prijedlog ovršenice za proglašenje nedopuštenima pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave-zadužnice OV-4114/11 od 5. svibnja 2011.

 

Protiv tog rješenja ovršenica je podnijela pravodobnu žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, nepotpuno i pogrešnog utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi da je uz prijedlog za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate dostavila isprave kojima je dokazala da je namirila tražbinu ovrhovoditelju prijebojem s tražbinama koje ima prema njemu, što je žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona te da je tražbina ovrhovoditelja prema njoj prestala zastarom, što je žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ. Ističe da je takav njen zaključak u skladu sa sudskom praksom iz odluka koje prilaže, a iz kojih proizlazi i da joj je dopušteno izjaviti žalbu nakon proteka roka iz razloga prestanka tražbine nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi. Smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da nije priložila nikakve dokaze, o čemu nema razloga u pobijanom rješenju, čime je učinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Navodi i to da je prijedlog za ovaj postupak podnesen nakon 1. rujna  2017., kada je stupio na snagu ZID OZ iz 2017. Predlaže da se preinači pobijano rješenje, a podredno da se predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

 

Ovrhovoditelj se nije očitovao o navodima žalbe.

 

Žalba ovršenice nije osnovana.

 

U provedenom postupku nisu učinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 – dalje ZPP), u vezi s čl. 381. ZPP te čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (NN br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17  – dalje OZ/2012), pa tako ne postoji ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč 11. ZPP, na koju upućuju žalbeni navodi tvrdnjom o nedostatku razloga te o njihovoj nejasnoći i proturječnosti, jer pobijano rješenje sadrži razloge, nema nejasnoća i proturječnosti, a ni drugih nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

 

Neosnovani su i žalbeni prigovori pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio da je ovršenica 27. prosinca 2017. podnijela prijedlog za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju zadužnice br. OV-4114/11 od 5. svibnja 2011., da je ta zadužnica podnesena na naplatu 22. rujna 2011., što proizlazi iz očevidnika o redoslijedu plaćanja od FINA-e od 23. kolovoza 2017., dostavljenog uz podneseni prijedlog.

 

Na temelju tih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je ovršenica s danom 23. kolovoza 2017. saznala za izravnu naplatu, da je njen prijedlog podnesen izvan zakonskog roka iz čl. 210. OZ u vezi s čl. 50. OZ, a da je prema odredbi čl. 53. OZ, koji se na odgovarajući način primjenjuje i na navedeno pravno sredstvo, bila dužna istaknuti dokaze o opravdanosti razloga za žalbu iz kojih ih nije mogla istaknuti u roku za žalbu, što nije učinila, zbog čega je na temelju čl. 53. st. 4. OZ odbacio prijedlog.

 

I po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbacio podneseni prijedlog ovršenice za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate.

 

Naime, prema odredbi čl. 210. OZ nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. tog zakona, prema odredbi čl. 209. st. 5. tog zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim (st. 1.); na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. tog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe tog zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. tog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe tog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi – čl. 50. i 53. (st. 2.).

 

Postupak izravne naplate na temelju zadužnice izdane 5. svibnja 2011. pokrenut je zahtjevom od 21. rujna 2011. podnesenim Financijskoj agenciji, a prema podacima u spisu, izvodu iz očevidnika o redoslijedu plaćanja od 23. kolovoza 2017. taj prijedlog zaveden je u očevidnik 22. rujna 2011.

To znači da je konkretni postupak naplate na temelju zadužnice pokrenut po odredbama Ovršnog zakona (NN br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 – dalje OZ/96), kojim je u čl. 183. bio propisan postupak zapljene računa na temelju zadužnice.

Odredbom čl. 369. OZ/2012 propisano je da će se postupci u tijeku dovršiti po odredbama zakona koji su važili do stupanja na snagu tog zakona (st. 1.), a iznimka iz st. 2. ne odnosi se na pokrenute postupke naplate na temelju zadužnice. I odredbom čl. 82. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (NN br. 73/17- dalje ZIDOZ/2017) također je propisano da će se postupci pokrenuti prije njegovog stupnja na snagu dovršiti primjenom ranijih odredaba zakona, a iznimka iz st. 2. čl. 44. st. 5. ZIDOZ/2017, kojom je propisano da će se čl. 27. (a kojim je izmijenjen čl. 209. OZ) primjenjivati i na postupke u tijeku bez obzira na to kada su pokrenuti i po kojem zakonu bi se trebali dovršiti, propisuje i da se on ne primjenjuje na tražbine iz osnova za plaćanje koje su upisane u očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje prije 1. siječnja 2015. (st. 5.).

Iz navedenih odredaba jasno proizlazi da i konkretni postupak naplate na temelju zadužnice pokrenut 2011., u vrijeme važenja OZ/96, treba i dovršiti po odredbama tog zakona, jer prijelaznim i završnim odredbama kasnijeg zakona nije propisana mogućnost primjene tog novog zakona na postupke pokrenute prije njegovog donošenja i stupanja na snagu te početka njegove primjene, kad je riječ o tražbinama iz osnova za plaćanje koje su upisane u očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje prije 1. siječnja 2015., kakva je i tražbina na koju se odnosi ovaj postupak.

 

Stoga je i po ocjeni ovog suda ovršenica podnijela prijedlog na čije podnošenje nije bila ovlaštena važećim zakonskim odredbama, tako da je prijedlog radi donošenja rješenja kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim na temelju čl. 367. ZPP u vezi s čl. 358. ZPP te čl. 21. st. 1. OZ valjalo odbaciti kao nedopušten, a prvostupanjski sud je odbacivanjem tog prijedloga pravilno primijenio materijalno pravo.

 

Neosnovano žaliteljica smatra da je postupak podnošenja prijedloga za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstva neovisan o pokretanju postupka naplate na koji se odnosi, jer je riječ o pravnom sredstvu na koji se na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ o žalbi protiv rješenja o ovrsi, što svakako upućuje na jedinstvenost postupka pokretanja naplate i pravnog lijeka protiv pokrenutog postupka izravne naplate.

 

Stoga je, budući da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđene činjenice pravilno primijenio materijalno pravo, te da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, žalba ovršenice na temelju čl. 368. st. 1. ZPP u vezi s čl. 381. ZPP te čl. 380. toč. 2. ZPP, kao i čl. 21. st.1. OZ/2012 odbijena kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

 

U Puli-Pola 9. travnja 2018.