Broj: Gž Ovr-3724/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari prvoovrhovoditelja K. d.d. /OIB …/ iz Z., … (kao pravni slijednik B. B. d.d. S. B., …), kojeg zastupa Ž. B., odvjetnica u S. B. i drugoovrhovoditelja Z. banke d.d. iz Z., kojeg zastupa J. M., odvjetnik u Z. protiv ovršenika N. K. /OIB …/ iz S. B., …, radi ovrhe, odlučujući o žalbi prvoovrhovoditelja K. d.d. i žalbi drugoovrhovoditelja Z. banke d.d. protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Ovr-3675/2011-54 od 12. rujna 2016., dana 11. travnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Uvažava se žalba prvoovrhovoditelja K. d.d. i žalba drugoovrhovoditelja Z. banke d.d., ukida rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Ovr-3675/2011-54 od 12. rujna 2016. pod stavkom I. izreke i predmet vraća istom sudu na daljnje postupanje.

 

          II. O troškovima žalbenog postupka po zahtjevu prvoovrhovoditelja K. d.d. odlučit će se konačnom odlukom.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Ovr-3675/2011-54 od 12. rujna 2016. proglašena je nedopuštenom ovrha na 1/2 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. 7048 k.o. S. B., k.č.br. 5894/17, površine 550 m2 sa kućom broj 17 i dvorištem u Ulici …, koja je u vlasništvu ovršenika N. K. (stavak I. izreke).

 

             Odbijen je prijedlog za proglašenjem ovrhe nedopuštenom na novčanim tražbinama po računima koji pripadaju ovršeniku kod banaka, te na teretnom automobilu marke TAM 80 T 35 2.6, godina proizvodnje 1992., broj šasije …, registarske oznake SB … BP (stavak II. izreke).

 

              Protiv rješenja pod stavkom I. izreke žale se prvoovrhovoditelj K. d.d. i drugoovrhovoditelj Z. banke d.d. zbog bitne povrede postupka, nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku /Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014., dalje u tekstu: ZPP-a/ u vezi s člankom 19. stavkom 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 57/1996., 29/1999., 42/2000., 173/2003., 194/2003., 151/2004., 88/2005., 67/2008., dalje u tekstu: OZ-a/1996/) i člankom 369. stavkom 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/201225/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017.), predlažu ukidanje pobijanog dijela i nastavak predmetne ovrhe.

 

           Prvoovrhovditelj K. d.d. zahtijeva naknadu troška na ime nagrade za sastav žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu 7.812,50 kn i pristojbe na žalbu po odluci suda.

 

           Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

           Žalbe su osnovane.

 

           Polazeći od činjenica da je presudom na temelju priznanja Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-323/2015-4 od 25. studenog 2015. (pravomoćna 16. prosinca 2015.) po tužbi S. K. (supruge ovršenika) protiv N. K. (ovršenika) utvrđeno da je S. K. suvlasnica 1/2 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. 7048 k.o. S. B. (k. č. br. 5894/17, površine 550 m2 s kućom br. 17 i dvorištem), zaključio je sud prvog stupnja da je treća osoba (S. K.) na taj način dokazala opravdanost izlučnog prigovora i pozivom na odredbu članka 56. stavka 2. OZ-a/1996 proglasio nedopuštenom ovrhu na 1/2 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. 7048 k.o. S. B., k.č.br. 5894/17, površine 550 m2 sa kućom broj 17 i dvorištem u Ulici …, koja je u vlasništvu ovršenika N. K..

 

           Žalitelji osporavaju pravilnost prvostupanjskog rješenja u pobijanom dijelu i tvrde da za donošenje istog nisu bili ispunjeneni uvjeti za postupanje po remostrativnom ovlaštenju iz članka 56. stavka 2. OZ-a/1996 s obzirom da presuda na temelju priznanja donesena četiri godine nakon zabilježbe ovrhe i šest godina nakon upisanog zaloga (zalog upisan 2009., rješenje o ovrsi doneseno i zabilježene ovrha u zemljišnim knjigama 2011.), u postupku po tužbi S. K. protiv ovršenika, u kojem nisu sudjelovali, sama za sebe nije dokaz o osnovanosti izlučnog prigovora S. K., odnosno da opravdanost tog prigovara podrazumijeva savjesnost i poštenje svih sudionika pravnog posla s tim više što je ovršenikova supruga (S. K.) kao ovršenikov sudužnik stranka Ugovora o hipotrkarnom kreditu iz 2009., a zbog čega da se o prigovoru S. K. kao treće osobe nije moglo odlučiti u predmetnom postupku, već po pravilima o upućivanju u parnicu, napominjući u prilog dopustivosti nastavka ovrhe da im prema odredbi članka 79. OZ-a/1996 pripada pravo na postupak ovrhe i protiv S. K. radi naplate osigurane tražbine, kao ovršenice.

 

            Osnovano žalitelji ukazuju na nepostojanje uvjeta za odlučivanje o osnovanosti predmetnog izlučnog prigovoru po ovlaštenju iz članka 56. stavka 2. OZ-a/1996.             

 

            To stoga, što je za opravdanost izlučnog prigovora ovršenikove supruge (S. K.) nužno utvrditi i činjenice od kojih zavisi ocjena valjanosti (nevaljanost) raspolaganja predmetnom nekretninom, te savjesnost i poštenje svih sudionika pravnih poslova, a ne samo ovršenika i njegove supruge, s tim više što je podnositeljica prigovora (S. K.) sudionik (sudužnik) Ugovora o hipotekarnom kreditu koji je sklopljen 2009. između drugoovrhovoditelja Z. banke d.d. i ovršenika, što se radi o spornim činjenicama koje ne proizlaze iz presude na temelju priznanja Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-323/2015-4 od 25. studenog 2015., donesene u postupku u kojem ovrhovoditelji kao sudionici pravnih poslova na temelju kojih određena predmetna ovrha nisu sudjelovali, niti se mogu utvrditi po načelu strogog formalnog legaliteta.

 

            Naime, prvostupanjski sud je očito ispustio iz vida da se odluka o osnovanosti izlučnog prigovora u postupku ovrhe može utemeljiti samo na nespornim činjenicama ili činjenicama koje može utvrditi po načelu strogog formalnog legaliteta, a što očiti nije slučaj u konkretnom predmetu.

 

            Prema tome, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 56. stavka 2. OZ-a/1996 kad je proglasio nedopuštenom ovrhu na 1/2 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. 7048 k.o. S. B., k.č.br. 5894/17, površine 550 m2 sa kućom broj 17 i dvorištem u Ulici …, koja je u vlasništvu ovršenika N. K., a zbog čega je valjalo uvažiti predmetne žalbe, ukinuti taj dio rješenja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na daljnje postupanje, kojem sudu se skreće pozornost na dopustivost nastavka predmetne ovrhe i postupanje po pravilima o upućivanju u parnicu (čanak 55. stavak 2., članak 56. stavak 1. OZ-a/1996), odnosno odlučiti kao u stavku I. izreke (članak 380. točka 3. ZPP-a u vezi s člankom 19. stavkom 1. OZ-a/1996).

 

            Ostavljeno je sudu prvog stupnja odlučiti i o troškovima žalbenog postupka po zahtjevu prvoovrhovoditelja K. d.d. (članak 166. stavak 3. u vezi s člankom 381. ZPP-a i člankom 19. stavkom 1. OZ-a/1996 /stavak II. izreke/).

 

U Zagrebu 11. travnja 2018.