Broj: Gž Ovr-230/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji toga suda Nataši Babić, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice N. H., OIB..., B., zastupane po punomoćnici V. O., odvjetnici iz V., protiv ovršenice B. J., OIB..., B., zastupane po punomoćnicima  iz Odvjetničkog društva G. i Š., odvjetnicima u Č., radi ostvarenja obveze na radnju, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj 24 Ovr-1534/17-2 od 8. prosinca 2017., 12.travnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba ovršenice, te se ukida rješenje o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj 24 Ovr-1534/17-2 od 8. prosinca 2017., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje o prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelja.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi određena je ovrha na temelju ovršne isprave, pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-475/13-24 od 27. lipnja 2014. kojom se ovlašćuje ovrhovoditeljica da povjeri trgovačkom društvu T.-l. d.o.o. D. da na trošak ovršenice postavi žljebove i oluke za odvod kišnice s krovova gospodarskih zgrada ovršenice u dvorištu u G. i to na dijelu krovova koji su okrenuti prema dvorištu ovrhovoditeljice te time onemogući slijevanje kišnice na dvorište ovrhovoditeljice, pa se nalaže ovršenici da u roku od tri dana po dostavi toga rješenja na račun Općinskog suda u Čakovcu položi 3.797,50 kuna potrebnih za podmirenje troškova koji će nastati ovrhom opisane radnje od strane T.-l. d.o.o. D., uz naknadu troškova ovrhovoditeljice.

Protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenica je podnijela pravovremenu žalbu iz svih žalbenih razloga. Navodi da presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj 16 P-475/13-24 od 27. lipnja 2014. nije postala ovršna jer nije protekao rok za dobrovoljno ispunjenje iz razloga što u navedenoj presudi nije niti određen rok za dobrovoljno ispunjenje. Stoga je prvostupanjski sud trebao postupiti po čl. 29. Ovršnog zakona, koji u stavku 3. propisuje da ako u ovršnoj ispravi nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje, taj rok određuje sud rješenjem o ovrsi. Također presuda nije podobna za ovrhu jer nije iz nje jasna obveza ovršenice, koja je poduzela sve radnje kojima je onemogućila slijevanje kišnice s  gospodarskih adresa G. na dvorište na adresi G. Troškovnik koji je ovrhovoditeljica priložila nije podoban da bi se temeljem njega ovršenici naložilo plaćanje iznosa od 3.797,50 kuna, jer taj iznos daleko premašuje troškove postavljanja žljebova i oluka na gospodarskim zgradama te se radi o ponudi pisanoj rukom koja ne sadrži podatke koje troškovnik mora sadržavati. Nadalje, ovršna isprava  nije podobna za ovrhu, jer u njoj nisu naznačene nekretnine sukladno čl. 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dakle nije naveden broj čestice ni broj zemljišnoknjižnog uloška. Žalitelj  osporava svoju obvezu  saniranja sporne kišnice pozivajući se na čl. 113. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te ističe da je podnio reviziju protiv odluke Županijskog suda pa predlaže i odgodu ovrhe do odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske po reviziji. Osporava i odluku o trošku koji je pogrešno obračunat i predlaže da se prvostupanjsko rješenje preinači i odbije prijedlog za ovrhu, te naloži ovrhovoditeljici da ovršenici naknadi trošak žalbe.

Žalba ovršenice je osnovana.

Prvostupanjski sud je donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1534/17-2 od 8. prosinca 2017. , na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-475/13-24 od 27. lipnja 2014. i to u odnosu na stavak I. izreke prvostupanjske presude, a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj 24 Gž-1682/15-2 a koja presuda u spornom dijelu glasi …"tužena J. B. iz G. dužna je postaviti žljebove i oluke za odvod kišnice s krovova svojih gospodarskih zgrada u dvorištu u G. ..., i to na dijelu krovova koji su okrenuti prema dvorištu tužiteljice H. N. iz G., te time onemogućiti slijevanje kišnice na to dvorište". Kako se radi o radnji koju može izvršiti i treća osoba, to je ovrhovoditeljica u prijedlogu za ovrhu zatražila, a temeljem ponude – troškovnika Trgovačkog društva T.-l. d.o.o. D. da se naloži ovršenici da za radove postavljanja oluka i žljebova predujmi na sudski polog iznos od 3.797,50 kuna temeljem ponude navedenog trgovačkog društva, koji prijedlog za ovrhu je prvostupanjski sud i prihvatio.

Osnovano žaliteljica navodi da presuda temeljem koje je zatražena ovrha nije stekla svojstvo ovršnosti, jer prema čl. 25. st. 1. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17) sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje neke tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna je ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. U navedenoj pravomoćnoj presudi nije naveden paricijski rok- rok za dobrovoljno ispunjenje, pa je prema tome prvostupanjski sud trebao postupiti sukladno čl. 29. st. 3. Ovršnog zakona kojim je propisano da ako u ovršnoj ispravi iz stavka 2. toga članka (ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje) nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje, taj rok određuje sud rješenjem o ovrsi.

              U predmetnom rješenju o ovrsi takav rok nije određen, pa prema tome osnovan je žalbeni navod da je ovrha zatražena temeljem isprave koja nije stekla svojstvo ovršnosti. Već iz navedenog razloga prihvaćena je žalba ovršenice, te je prvostupanjsko rješenje o ovrsi ukinuto, te predmet vraćen sudu prvog stupnja temeljem čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku koji se primjenjuje temeljem čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona, kako bi prvostupanjski sud povodom prijedloga za ovrhu donio rješenje o ovrsi kojim će ujedno ovršenici odrediti rok za dobrovoljno ispunjenje činidbe, pa tek ukoliko taj rok bezuspješno prođe, odnosno ovršenica ne ispuni činidbu, provesti će se ovrha radi naplate iznosa potrebnog za izvršenje radnje od strane treće osobe.

           Drugih žalbeni navodi žaliteljice nisu osnovani, jer je na listu 11 ponuda trgovačkog društva T.-l. d.o.o. prema kojoj predmetni radovi koji su naloženi ovršenici pravomoćnom presudom iznose s PDV-om 3.797,50 kuna. Ovršenica neosnovano navodi da se radi o previsokom iznosu jer ovršenica može, ako smatra da se ti radovi mogu jeftinije izvesti, sama u paricijskom roku izvršiti predmetnu činidbu, a uostalom ovršenica nije u prilog tvrdnji da se radi o prevelikim troškovima priložila o tome dokaz, odnosno troškovnik nekog drugog trgovačkog društva iz kojeg bi proizlazilo da je ponuda za izvođenje tih radova dostavljena po ovrhovoditeljici nerealno visoka.

              Također su neosnovani svi žalbeni navodi vezani uz definiranje nekretnine/broj katastarske čestice, sukladno odredbama čl. 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, jer iako je točno citiranje ovršenice da se nekretnina određuje putem njezinog broja, u konkretnom slučaju se ne radi o postupku koji je u svezi sa podacima nekretnine u zemljišnim knjigama, već se radi o radnji na činjenje koja je dovoljno definirana adresama gdje se nalaze sporne nekretnine na kojima treba postaviti žljebove i oluke, tako da je i tužbeni zahtjev, kako je prihvaćen u pravomoćnoj presudi, bio dovoljno određen.

              Također ne može ovršenica u žalbi osporavati sadržaj pravomoćne sudske presude, dakle osporavati svoju obvezu na postavljanje žljebova i oluka, a o žalbenom prijedlogu ovršenice da se odgodi predmetna ovrha do odluke povodom revizije uložene u ovoj pravnoj stvari odlučuje prvostupanjski sud.

              Dakle, kako niti u ovršnoj ispravi ni u rješenju o ovrsi nije bio određen rok za dobrovoljno ispunjenje činidbe, to je prihvaćena žalba ovršenice i prvostupanjsko rješenje o ovrsi ukinuto i predmet vraćen sudu prvog stupnja kako bi prvostupanjski sud u ponovnom odlučivanju o prijedlogu za ovrhu postupio po čl. 29.st.3. Ovršnog zakona, pa je po čl. 380. st.3. Zakona o parničnom postupku, koji se primjenjuje po čl. 21.st.1. Ovršnog zakona riješeno kao u izreci ovog rješenja.

U Puli-Pola, 12. travanj 2018.