Broj: Gž Ovr-240/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji toga suda Nataši Babić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja V. s. d.o.o. B., OIB:...,  zastupan po punomoćnici V. J., odvjetnici iz B., protiv ovršenika  M. T., OIB:... iz S. zastupan po punomoćniku Z. V., odvjetniku iz B., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, poslovni broj Ovr-3680/2016-43 od 13. veljače 2018., 13.travnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba ovršenika, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, poslovni broj Ovr-3680/2016-43 od 13. veljače 2018.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem u st. I. ovrhovoditelju kao ponuditelju dosuđena je ½ dijela nekretnina upisanih u zk.ul.br. 96 k.o. S. i to k.č. br.95, 96/1, 146, 462 koje nekretnine su suvlasništvo ovršenika u ½ dijela za cijenu od 17.501,00 kunu te ½ dijela nekretnina upisanih u zk.ul.br. 96 k.o. S. k.č. br. 145 suvlasništvo u ½ dijela ovršenika za cijenu od 30.100,00 kuna. Stavkom II riješeno je da će se nekretnina predati   kupcu nakon što položi kupovninu a u roku koji je određen zaključkom o prodaji i koji počinje teći nakon pravomoćnosti ovog rješenja.

Protiv navedenog rješenja o dosudi ovršenik je podnio pravovremenu žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ovršenik ističe da je ovrha provedena na jedinoj nekretnini u kojoj stanuje, da ne obavlja registriranu djelatnost a da je ista nužna za zadovoljavanje osnovanih životnih potreba ovršenika i osobe koje je po zakonu dužan uzdržavati. Uz navedeno ovrha je provedena na poljoprivrednom zemljištu, jedinom koje je u suvlasništvu ovršenika, iz kojeg uzdržava sebe i cjelokupnu obitelj jer nema drugih izvora prihoda. Ističe da je glavno potraživanje ovrhovoditelja bilo manje od 20.000,00 kuna zbog čega se također ovrha nije mogla provesti na njegovoj nekretnini. Nadalje u zaključku o prodaji se ne navodi koji Ovršni zakon je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud primijenio, budući da je vrijednost nekretnine utvrđena na temelju građevinskog vještačenja a najniža prodajna cijena utvrđuje se u visini od 1/3 utvrđene vrijednosti odnosno prema zakonu koji je prestao vrijediti 2014. godine. Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Žalba ovršenika nije osnovana.

              U ovom ovršnom predmetu doneseno je rješenje o ovrsi protiv pravnog prednika sadašnjeg ovršenika, pok. M. T. poslovni broj Ovr-977/11-2 od 16. svibnja 2011. Općinskog suda u Bjelovaru koje rješenje o ovrsi je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-2548/2013-2 od 10. siječnja 2014.

              Prema tome, u ovom ovršnom predmetu primjenjuje se Ovršni zakon koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi, 16. svibnja 2011., odnosno Ovršni zakon Narodne novine br. 57/96, 29/99, 42/00 – Odluka Ustavnog suda RH, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08. S obzirom na materijalno pravo koje se primjenjuje neosnovan je žalbeni navod da se ovrha nije mogla provesti na nekretnini ovršenika za potraživanje manje od 20.000,00 kuna s obzirom da je ovrha određena radi novčane tražbine ovrhovoditelja od 21.522,70 kuna i 2.122,50 kuna, dakle za više od 20.000,00 kuna a ograničenje provođenja ovrhe za iznos manji od 20.000,00 kuna nije bio propisan Ovršnim zakonom koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje.

              Drugi žalbeni razlog kojeg ovršenik iznosi je da se ovrha nije mogla provesti na jedinoj nekretnini u kojoj ovršenik stanuje te na poljoprivrednom zemljištu koje je u suvlasništvu ovršenika iz kojeg isti uzdržava sebe i svoju obitelj. Ti žalbeni razlozi nisu osnovani iz razloga što niti prvotni ovršenik pok. otac sadašnjeg ovršenika M. T. nije te žalbene razloge iznio u dosadašnjem tijeku postupka a niti je to učinio ovršenik M. T. sve do ove faze postupka, te tek u žalbi protiv rješenja o dosudi ističe da postoje zapreke u pogledu predmeta ovrhe. Taj žalbeni razlog nije osnovan iz razloga što je ovdje ovršenik preuzeo ovršni postupak kao nasljednik ranijeg ovršenika M. T. te niti jedan niti drugi nisu isticali da se ovrha ne bi mogla provesti na predmetnim nekretninama iako je ovrha na istim određena još rješenjem o ovrsi od 6.5.2011. a uostalom ovršenik osim što navodi da se radi o jedinoj nekretnini koju ima u suvlasništvu i poljoprivrednom zemljištu iz kojeg uzdržava sebe i članove svoje obitelji navedene tvrdnje ničim nije dokazao.

              Točno je da je čl. 86. st. 1. Ovršnog zakona (NN br. 57/96 i dalje) propisano da ne mogu biti predmet ovrhe poljoprivredno zemljište, gospodarske zgrade poljodjelaca u opsegu potrebnom za njegovo uzdržavanje i uzdržavanje članova njegove uže obitelji te drugih osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, međutim da se radi upravo o takvim nekretninama, pravni prednik ovršenika odnosno sad ovršenik, trebali su istaknuti u ranijoj fazi postupka i o tome sudu dostaviti dokaze, što isti nisu učinili.

Slijedom navedenoga je žalba žalitelja odbijena kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje o dosudi temeljem čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku a koji se primjenjuje temeljem čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona.

Pula-Pola, 13.travanj 2018.