Broj: Gž Ovr-180/18

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja M. S. iz N. G., OIB: …, koga zastupa punomoćnik N. N., odvjetnik u N. G., protiv ovršenika G. G. d.o.o. u stečaju, C., OIB: …, koga zastupa stečajni upravitelj T. A., a ovoga punomoćnik D. M., odvjetnik u P., odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj Ovr-6185/15-26 od 20. veljače 2018., 16. travnja 2018.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba ovrhovoditelja M. S. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj Ovr-6185/15-26 od 20. veljače 2018.

Obrazloženje

              Uvodno označenim rješenjem odlučeno je:

              "Nalaže se ovrhovoditelju M. S., OIB: … iz N. G., K., da ovršeniku G. G. d.o.o., C.,  u stečaju, OIB: …, u roku od 8 (osam) dana naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 581,50 kn (slovima: petsto osamdeset jednu kunu i pedeset lipa) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena tekućom od dana 20. veljače 2018. godine pa do isplate."

              Protiv citiranog rješenja ovrhovoditelj je izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga. Ističe da je pobijano rješenje doneseno u suprotnosti s odredbama čl. 154. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku te da nije doneseno u kontekstu odredbe čl. 14. Ovršnog zakona. U predmetnoj stvari doneseno je rješenje o ovrsi na temelju njegovog prijedloga za ovrhu, kojim je pored predložene ovrhe, ovrhovoditelju određen i trošak ovrhe. Pogrešan je zaključak suda da ovrhovoditelj navodno nije uspio u postupku te da je ovršeniku prouzročio trošak postupka. Ovrhovoditeljeva tražbina utvrđena je pravomoćnim sudskim rješenjem i to prije pokretanja stečajnog postupka nad ovršenikom. Predmetna ovrha nije obustavljena jer je ovrhovoditeljeva tražbina neosnovana, već isključivo kao posljedica otvaranja stečajnog postupka nad ovršenikom, koju činjenicu sud nije uzeo u obzir prilikom donošenja pobijanog rješenja.

              Ovrhovoditelj nije ovršeniku neosnovano prouzročio troškove ovršnog postupka, slijedom čega je trebalo odbiti ovršenikov zahtjev za naknadu troškova. Podnesci ovršenika za koje isti traži trošak pravno su promašeni i protivni odredbama Ovršnog zakona. Punomoćnik ovršenika u stečaju nema punomoć za zastupanje u predmetnom postupku, pa su i podnesci u najmanju ruku upitni u smislu podnošenja od neovlaštene osobe. Punomoćnik ovršenika nema punomoć za zastupanje, nije ovlaštena osoba za zastupanje ovršenika u stečaju pa su sve njegove radnje pravno nevaljane. Predlaže da se pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

              Na žalbu nije odgovoreno.

              Žalba nije osnovana.

              Ovrhovoditelj ne konkretizira žalbeni razlog bitne povrede odredaba (ovršnog) postupka, a ispitujući pobijano rješenje u granicama iznesenih žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14. i 73/17.; dalje OZ) na bitne povrede odredaba (ovršnog) postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. u vezi čl. 381. ZPP, ovaj žalbeni sud ocjenjuje da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene.

              Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je naložio ovrhovoditelju da ovršeniku naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 581,50 kn s kamatom od 20. veljače 2018. do isplate, uz obrazloženje da ovrhovoditelj nije uspio u postupku pokrenutom ovršnim prijedlogom, čime je ovršeniku prouzročio trošak dva obrazložena podneska i iznose od 9,50 kn za poštarinu, imajući u vidu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

              Iz spisa proizlazi da je ovrhovoditelj podnio ovršni prijedlog 9. lipnja 2014., na temelju kojega je Općinski sud u Zaprešiću rješenjem o ovrsi broj Ovr-801/14-2 od 24. rujna 2014. odredio ovrhu na nekretninama ovršenika, da je isti sud 16. veljače 2015. donio rješenje broj Ovr-801/14-10 kojim je odredio prekid ovršnog postupka zbog otvaranja stečaja nad ovršenikom te je rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, broj Ovr-6185/15-18 od 25. rujna 2015. nastavljen postupak te obustavljena ovrha i sve provedene radnje ukinute, koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž Ovr-28/2017-3 od 30. listopada 2017.

              S obzirom da je ovršenik nakon donošenja rješenja o obustavi postupka podnio zahtjev za naknadu troškova postupka, prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem priznao ovršeniku zatraženi trošak od 581,50 kn.

              Pravila o naknadi troškova ovršnog postupka propisana su odredbama čl. 14. OZ, kojim se uređuju pitanja troškova ovršnog postupka i postupka osiguranja, ali nije isključena supsidijarna primjena pravila ZPP koji uređuju troškove postupka kada nema posebnih pravila i kada ona ne predviđaju drukčije.

              Prema odredbi čl. 14. st. 5. OZ, ovrhovoditelj je dužan ovršeniku naknaditi troškove koje mu je neosnovano prouzročio.

              Činjenica je da se tom odredbom pravo na naknadu troškova ovršnog postupka ne vezuje uz uspjeh ovrhovoditelja u smislu u kojem se uspjeh stranke u postupku veže uz pitanje troškova parničnog postupka, ali i pored toga je predmetnom odredbom u vezi s tim jesu li troškovi bili potrebni, je li ih ovrhovoditelj neosnovano prouzročio sukladno odredbi čl. 14. st. 5. OZ, pravilno odlučeno.

              Ovršenik ima pravo na naknadu tih troškova koji su mu neosnovano prouzročeni, dakle riječ je o općoj odredbi vezanoj uz načelo culpae, a s obzirom da je predmetna ovrha, određena rješenjem o ovrsi od 24. rujna 2014., obustavljena, s obrazloženjem da je prijedlog za otvaranje postupka predstečajne nagodbe protiv ovršenika podnesen 3. travnja 2013., da je rješenje o ovrsi na nekretninama ovršenika doneseno 24. rujna 2014., pa kako je ovrhovoditelj razlučno pravo stekao 3. listopada 2014., dakle nakon podnošenja prijedloga za otvaranje postupka predstečajne nagodbe, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 97. Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13. i 89/14.; dalje SZ), kad je obustavio ovrhu i ukinuo sve provedene radnje.

              Dakle, u situaciji kada je ovršenik nakon donošenja rješenja o ovrsi i prekida ovršnog postupka zbog otvaranja stečajnog postupka nad ovršenikom, obrazloženim podnescima od 20. srpnja i 9. rujna 2015. predložio donošenje rješenja o obustavi, pozivajući se na otvaranje stečajnog postupka i postupak predstečajne nagodbe iniciran podnošenjem prijedloga od 3. travnja 2013. te na čl. 97. SZ i obustavu postupaka u tijeku, koji podnesci su rezultirali rješenjem o obustavi ovrhe, dolazi do primjene odredbe čl. 14. st. 5. OZ prema kojoj je ovrhovoditelj dužan naknaditi troškove ovršeniku koje mu je neosnovano prouzročio, a u konkretnom slučaju to su troškovi dvaju obrazloženih podnesaka po 250,00 kn, koji sa zatraženim PDV-om od 62,50 kn te troškovima poštarine po 9,50 kn za oba podneska, daju ukupni trošak ovršenika od 581,50 kn.

              Stoga je neutemeljen žalbeni navod ovrhovoditelja da ovršeniku nije neosnovano prouzročio troškove ovršnog postupka.

              Ovršeniku pripada naknada za sastav obrazloženih podnesaka, sukladno Tbr. 11. toč. 8. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.; dalje Tarife).

              U odnosu na tvrdnje ovrhovoditelja da punomoćnik ovršenika nema punomoć za zastupanje pa da su sve njegove radnje pravno nevaljane, za istaći je da je uz podnesak ovršenika od 20. srpnja 2015. dostavljena i punomoć, kojom stečajni upravitelj ovršenika ovlašćuje odvjetnika D. M. za zastupanje u ovom ovršnom postupku, dakle u spisu se nalazi valjana punomoć za zastupanje ovršenika G. G. d.o.o. u stečaju.

              Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje, tj. odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zadru 16. travnja 2018.