Broj: Gž Ovr-1421/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu Marijanu Miletiću, u ovršnom postupku ovrhovoditeljice M. M. iz P., OIB:…, zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. O., S. R. i R. K., odvjetnicima u P., protiv ovršenice M. P. iz M., OIB:…, zastupana po punomoćnici I. V. R.,odvjetnici u P., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Ovr-5272/15 od 9. svibnja 2016., dana 16. travnja 2018,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Ovr-5272/15 od 09. svibnja 2016.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem o ovrsi, priznaje se pravomoćna presuda Republike Italije, Mirovnog suca u Trstu pod br. 226/05, reg.br. 16741/04, red.br. 1321/05 od 26. veljače 2005., kojom je prihvaćen zahtjev, utvrđeno i proglašeno pravo potraživanja u iznosu od 1.003,00 EUR-a od strane M. M. na teret M. P., te neispunjenje obveze od strane M. P., pa se posljedično tome osuđuje M. P. na plaćanje M. M., zastupanoj od strane odvjetnika A. G., pri čijem je uredu u U. S. C. da S. br. 5 u T., izabrala svoje poslovno sjedište, iznos od 1.003,00 EUR-a sa zakonskim kamatama i revaloriziranom vrijednošću prema indeksu Talijanskog zavoda za statistiku od dana podnošenja zahtjeva do konačne uplate, kao i troškove postupka, temeljem gornjih navoda, isplaćeno u ukupnom iznosu od 826,41 EUR-a, od kojih 417,50 EUR-a za trošarine, 285,00 EUR-a za honorare, ostatak za troškove, plus porez na dodanu vrijednost i doprinos za mirovinsko i socijalno osiguranje, te naknadne troškove (točka I izreke). Istom odlukom, je na temelju ovršne isprave, presude Republike Italije, Mirovnog suca u Trstu pod br. 226/05, reg.br. 16741/04, red.br. 1321/05 od 26.veljače 2005., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 1.003,00 EUR-a u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate i iznosa od 826,41 EUR-a u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 26. veljače 2005. pa do isplate, a koje su do 31. prosinca 2007. propisane Uredbom o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, pa do namirenja ovrhovoditelja, određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika, koja se vode na svim njezinim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama prema njezinom OIB-u (točka II izreke), te je ovrhovoditeljici se određen trošak od 1.750,00 kuna, uz nalog ovršenici da u roku 30 dana naknadi ovrhovoditeljici navedeni trošak (točka III izreke).

 

Protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenica je izjavila žalbu ne navodeći određeno žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, točki 1. i 2. ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj, 112/12, 25/13, 93/14, dalje: OZ), predlažući da se pobijano rješenje preinači te ovršenici dosudi trošak ovršnog postupka.

 

Žalba nije osnovana.

 

Iz stanja spisa, u bitnom, proizlazi:

 

- da ovrhovoditeljica nije pokrenula postupak radi priznanja strane sudske presude pozivajući se na stajalište izraženo u odluci Županijskog suda u Bjelovaru Gž-2361/13 od 26. lipnja 2014. iz kojeg proizlazi - da za određivanje ovrhe na temelju ovršne isprave - strane sudske odluke, nije nužno provođenje postupka priznanja strane sudske odluke, već je sud u ovršnom postupku ovlašten o priznanju te odluke rješavati u tom postupku kao o prethodnom pitanju;

 

- da je ovrhovoditeljica zaključkom suda od 26. siječnja 2016. pozvana da dostavi potvrdu Mirovnog suda u Trstu da je presuda br. 226/05 Republike Italije od 26. veljače 2005. postala pravomoćna i ovršna;

 

- da je ovrhovoditeljica uz podnesak od 3. ožujka 2016. dostavila navedenu ispravu u ovjerenom prijevodu s talijanskog jezika po stalnom sudskom tumaču za talijanski jezik Sabrini Mauri, Pula, iz kojeg proizlazi da je navedena presuda postala pravomoćna.

 

Odredbom članka 19. OZ-a propisano da se ovrha na temelju odluke stranoga suda, stranog upravnog ili drugog tijela i ovrha na temelju javnih isprava stranog upravnog ili drugog tijela može se odrediti i provesti u Republici Hrvatskoj u postupku pred sudom ako takva odluka ili javna isprava ispunjava pretpostavke za priznanje ili ako je to propisano zakonom, međunarodnim sporazumom ili pravnim aktom Europske unije koji se u Republici Hrvatskoj izravno primjenjuje,

 

Odredbom članaka 86. stavak 1. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine", broj, 53/91, 88/01, dalje: ZRSZ)

propisano je da se strana sudska odluka izjednačuje s odlukom suda Republike Hrvatske i ima pravni učinak u Republici Hrvatskoj samo ako je prizna sud Republike Hrvatske, dok je odredbom članka 87. ZRSZ-a propisano da će se strana sudska odluka priznati ako je podnositelj zahtjeva za priznanje uz tu odluku podnio i potvrdu nadležnoga stranog suda odnosno drugog organa o pravomoćnosti te odluke po pravu države u kojoj je donesena.

 

Odredbom članka 96. stavka 2. ZSRZ-a propisano da podnositelj zahtjeva za izvršenje strane sudske odluke, osim potvrde iz članaka 87. ovog zakona, treba podnijeti i potvrdu o izvršnosti te odluke po pravu države u kojoj je donesena.

 

Odredbom članka 101. stavka 5. ZSRZ-a propisano je da ako o priznanju strane odluke nije doneseno posebno rješenje, svaki sud može o priznanju te odluke rješavati u postupku kao prethodnom pitanju, ali samo s učinkom za taj postupak.

 

Prvostupanjski je sud pravilno primijenio izloženo materijalno pravo kada je priznao citiranu stranu sudsku odluku te odredio predloženu ovrhu sukladno odredbi članka 174. OZ-a, kojim člankom je određeno da se ovrha na novčanoj tražbini provodi se pljenidbom i prijenosom, ako OZ-om za pojedine slučajeve nije drukčije određeno; te sukladno članku 4. stavak 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj, 91/10 i 112/12), koji propisuje da se ovrha na novčanim sredstvima ovršenika provodi na novčanim sredstvima po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama, prema osobnom identifikacijskom broju ovršenika, bez njegove suglasnosti i bez obzira ako u osnovi za plaćanje nije određena ovrha na novčanim sredstvima po svim računima i oročenim novčanim sredstvima, i temeljem stavka 3. istog članka, kojim je propisano da ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, na provedbu ovrhe odgovarajuće se primjenjuju zakoni kojima se uređuje ovršni, porezni i carinski postupak.

 

Isto tako, izreka pobijanog rješenja o ovrsi na novčanoj tražbini sadrži sve opće (članak 41. stavak 1. OZ-a) i posebne (članci 174. OZ-a i 4. stavak 1. Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima) podatke potrebne za provedbu ovrhe.

 

U odnosu na žalbene navode navesti je da utvrđenje suda oko datuma ovršnosti predmetne strane sudske odluke ne dovodi u pitanje zakonitost rješenja o ovrsi, a kojemu je prethodilo utvrđenje da je predmetna ovršna isprava, strana sudska odluka, postala pravomoćna i ovršna po propisima zemlje koja je tu odluku donijela. Naime, iz sadržaja navedene odluke proizlazi da je konkretna strana sudska odluka stekla svojstvo pravomoćnosti te da protiv iste stranke nisu izjavile žalbu. Upravo navedene pretpostavke predstavljaju zakonske uvjete za odluku o priznanju i izvršenju strane sudske odluke.

 

Utoliko je pravilno prvostupanjski sud smatrao da su ispunjene pretpostavke za priznanje strane sudske odluke, a kako je prijedlog za ovrhu sukladan ovršnoj ispravi, to je pravilno i određena predložena ovrha.

 

Nadalje, žalitelj ističe da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, opisno ukazujući na opozicijski žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 11. OZ.

 

Odredbom članka 50. stavak 1. točka 11. OZ je propisano da ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi i ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

 

Potrebno je istaknuti da drugostupanjski sud nije ovlašten cijeniti osnovanost žalbe s obzirom na istaknuti žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 11. OZ, već po citiranom žalbenom prigovoru postupa prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbi članka 52. stavak 1.- 6. OZ kojima je propisano postupanje prvostupanjskog suda ako je žalba protiv rješenja o ovrsi izjavljena zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7., točka 9. do 11. OZ.

 

Odluka o trošku je pravilna i zakonito odmjerena, sukladno članku 14. OZ-a.

 

Stoga je, na temelju odredbe iz članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a, riješeno kao u izreci.

 

U Splitu, 16. travnja 2018.