Broj: Gž Ovr-418/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu Mihi Mratoviću, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja J. D., S., zastupan po punomoćniku M. J., odvjetniku u S., protiv ovršenika Š. H. 2007 d.o.o. N., OIB: …, zastupanog po punomoćniku T. K., odvjetniku u S., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-360/13 od dana 18. prosinca 2017., dana 17. travnja 2018., 

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-360/13 od dana 18. prosinca 2017.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem obustavljena je ovrha određena rješenjem o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-360/13 od dana 5. ožujka 2015. (točka I. izreke rješenja) te je naloženo Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu po pravomoćnosti rješenje brisati zabilježbu ovrhe određenu rješenjem o ovrsi (točka II. izreke).

Protiv citiranog rješenja, pravodobno se žali ovršenik, pobijajući isto zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/11, 57/11, 148/11, 25/13 dalje: ZPP), a koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj, 112/12, 25/13, 93/14, dalje: OZ), predlažući ovom sudu pobijano rješenje ukinuti. 

Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bitnu povredu odredba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, niti ostvarenje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

Odredbom članka 72. stavak 1. je propisano kako će se ovrha obustaviti po službenoj dužnosti ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način određeno da je bez učinka, odnosno ako potvrda ovršnosti bude ukinuta.

Člankom 81. stavak 1. Zakona o predstečajnoj nagodbi i financijskom poslovanju ("Narodne novine", broj, 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 71/15, i 78/15, dalje ZPNFP) određeno je da se na temelju predstečajne nagodbe dužnik oslobađa obveze da vjerovniku isplati iznos koji je veći od postotka prihvaćenog u predstečajnoj nagodbi, a rokovi plaćanja odgađaju se u skladu s predstečajnom nagodbom. U tom se opsegu dužnik oslobađa obveze prema osobama kojima pripada pravo na regres (jamci), stavak 3. istog članka propisuje da će se u odnosu na tražbine vjerovnika utvrđene u postupku predstečajne nagodbe i obuhvaćene predstečajnom nagodbom, ovršni i upravni postupci pokrenuti prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe obustaviti, a u parničnim postupcima sud će u odnosu na te tražbine odbaciti tužbu, na prijedlog dužnika podnesen nakon pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajne nagodbe, dok stavkom 4. istog članka navodi kako ovršne isprave koje se odnose na tražbine iz predstečajne nagodbe gube u odnosu na dužnika pravnu snagu.

Iz stanja spisa proizlazi kako je 27. lipnja 2013., nad ovršenikom otvoren postupak predstečajne nagodbe te da je dana 14. siječnja 2015. rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Stpn-20/2014, predstečajna nagodba i sklopljena. Uvidom u navedeno rješenje (list 23-45 spisa), vidljivo je da je tražbina ovrhovoditelja, za koju se u ovom predmetu traži prisilno ostvarenje, utvrđena u postupku predstečajne nagodbe te je istom i obuhvaćena. Nadalje je vidljivo, kako je prijedlog za ovrhu sudu podnesen dana 18. siječnja 2013., a rješenje o ovrsi doneseno 5. ožujka 2015. Slijedom navedenoga, sukladno odredbi članka 81. stavak 3. ZPNFP-a, postupak ovrhe je valjalo obustaviti.

Pravilno je stoga postupio prvostupanjski sud kada je sukladno odredbi članka 72. OZ-a, obustavio ovrhu.

Potrebno je napomenuti kako je ovrhovoditelju, kao vjerovniku iz postupka predstečajne nagodbe dopušteno pokretanje ovršnog postupka protiv ovršenika, ali samo za iznos koji je rješenjem o predstečajnoj nagodbi određen za isplatu i na temelju rješenja o predstečajnoj nagodbi kao ovršne isprave. Također, ovrhovoditelj ovrhu ne može tražiti na temelju bjanko zadužnice ovjerene od javnog bilježnika B. J. iz S. pod brojem OV-3635/10 kao ovršne isprave, jer je ista sukladno odredbi članka 81. stavak 4. ZPNFS-a, prema dužniku izgubila pravnu snagu.

Trebalo je stoga, zbog svega gore navedenoga, a temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, u vezi sa odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a, odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu te odlučiti kao izreci ovog rješenja. 

U Splitu, 17. travnja 2018.