Broj: Gž Ovr-1253/18

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Dariji Horvat, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatski ured za osiguranje, OIB …, …, Z., kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u O. društvu M. & L. iz Z., protiv ovršenice L. K., OIB …, …, T. P., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Ovr-410/18-3 od 28. veljače 2018., dana 17. travnja 2018.

r i j e š i o   j e

Uvažava se žalba ovrhovoditelja, ukida se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Ovr-410/18-3 od 28. veljače 2018. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja obačen je prijedlog ovrhovoditelja od 21. veljače 2018. za određivanje ovrhe na računima i oročenim sredstvima ovršenice kao nedopušten.

Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj, zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 1-3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijano rješenje ukine, uz naknadu troška žalbe.

Žalba je osnovana.

Pobijanim rješenjem, pozivom na odredbu čl. 211 Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje: OZ), odbačen je kao nedopušten prijedlog za ovrhu zatražen na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika M. M. iz Z. pod posl. br. Ovrv-1475/09 od 23. lipnja 2009. kojim je određena ovrha općenito na imovini ovršenika V. K., te pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza pok. ovršenika V. K., kojeg je donio javni bilježnik I. A. poslovni broj O-3494/15 od 23. veljače 2016., sve uz obrazloženje da se radi o izvansudskoj ovrsi u smislu odredbe članka 284. stavak 1. OZ-a koja se provodi izravnom naplatom. Sud prvog stupnja smatra da je ovrhovoditelj trebao na temelju navedenih isprava izravno zatražiti naplatu od Agencije za provedbu ovrhe, time da nije dokazao da se ovrha temeljem tih isprava nije mogla provesti preko Agencije, o čemu bi Agencija izdala potvrdu.

Ovrhovoditelj u žalbi navodi, u bitnom, da je pogrešno utvrđenje suda da Agencija provodi ovrhu protiv nasljednika ovršenika, bez da je to utvrđeno posebnim sudskim rješenjem.

U konkretnom predmetu ovrha je predložena na novčanim sredstvima na računu ovršenice, na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (članak 211. OZ-a), s tim da je uz rješenje o ovrsi dostavljeno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, kao dokaz da je tražbina pok. ovršenika V. K. prešla na njegovu nasljednicu, ovdje ovršenicu, u smislu odredbe članka 32. stavak 1. OZ-a u svezi s odredbom stavak 2. istog članka OZ-a.

Suprotno stavu prvostupanjskog suda, ovrhovoditelj je u pravu u odnosu na navode da Agencija predloženu ovrhu ne bi provela izravnom naplatom (na temelju rješenja o ovrsi i rješenja o nasljeđivanju), jer u postupku izravne naplate ne utvrđuje prijelaz tražbine sa dužnika iz osnove za plaćanje na druge osobe, u konkretnom slučaju zakonsku nasljednicu, u smislu odredbe članka 32. OZ-a.

Stoga, kada se ovrha na novčanim sredstvima na računu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nije provela protiv pok. ovršenika na kojeg glasi, već se zahtjeva sukladno odredbi članka 32. stavak 1. i 2. OZ-a ovrha protiv njegove zakonske nasljednice na koju je predmetna tražbina prešla, tada se ne primjenjuje odredba članka 211. OZ-a prema kojemu bi ovrhovoditelj trebao dostaviti potvrdu Agencije, jer je nemogućnost provedbe tog rješenja o ovrsi utvrđena samom smrću ovršenika.

S obzirom da je pobijanim rješenjem ovršni prijedlog odbačen kao nedopušten, te budući da je ovaj sud utvrdio takav stav pogrešnim, pa nisu ispitane pretpostavke osnovanosti ovršnog prijedloga, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a u svezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a pobijano rješenje ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, time da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

U nastavljenom postupku prvostupanjski će sud imajući u vidu naprijed navedeno, donijeti novu zakonitu odluku.

U Zagrebu, 17. travnja 2018.