Broj: Gž-565/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Mihi Mratoviću, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja K. D. D., d.o.o. sa sjedištem u M., B., OIB: …, zastupano po punomoćniku S. P. V., odvjetniku iz P. protiv ovršenika B. N. iz R. S., L., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Povrv-846/17-3 od 27. lipnja 2017., 18. travnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Povrv-846/2017-3 od 27. lipnja 2017.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K. iz P. poslovni broj Ovrv-12408/16 od 23. svibnja 2016. u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje, ukinut je platni nalog sadržan u istomu i odbačen je ovršni prijedlog.

 

Protiv navedenog rješenja žali se ovrhovoditelj svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP), u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj, 112/12, 25/13 i 93/14 – dalje: OZ), predlažući da se prvostupanjsko rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba nije osnovana.

 

Ispitujući pobijano rješenje prvostupanjskog suda, kao i postupak koji mu je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a.

 

Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi kako je ono doneseno jer sud smatra da ne bi postojala nadležnost javnog bilježnika u Republici Hrvatskoj za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u slučaju kada ovršenik nema prebivalište na području Republike Hrvatske.

 

              U svojoj žalbi ovrhovoditelj u bitnom navodi kako prvostupanjski sud nije imao zakonsko uporište za donošenje pobijanog rješenja. To jer odredbe Ovršnog zakona nalažu kako se nakon prigovora ovršenika, rješenje o ovrsi mora staviti van snage i postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

Prije odlučivanja o žalbi ovrhovoditelja potrebno je navesti kako je odredbom članka 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine", broj, 128/14, dalje: ZPS-a), propisano da se za odlučivanje po žalbama protiv odluka svih općinskih sudova u ostalim građanskim predmetima određuje svaki županijski sud.

Nadalje, člankom 5. ZPS-a je određeno kako će se predmeti dodjeljivati u rad županijskim sudovima električnom nasumičnom dodjelom. 

Sukladno navedenim člancima, pobijana odluka je dodijeljena u rad Županijskom sudu u Splitu, međutim Županijski sud u Splitu nema ovlasti ujednačavati različitu praksu koja postoji između županijskih suda u Hrvatskoj.

Odredbom članka 20. stavkom 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj, 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, dalje:ZS) propisano je da Vrhovni sud Republike Hrvatske osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost u njegovoj primjeni, dok članak 27. stavak 3. ZS-a navodi kako će Vrhovni sud Republike Hrvatske radi razmatranja spornih pravnih pitanja koja se odnose na drugostupanjsko sudovanje, u svrhu ujednačavanja sudske prakse, svakih šest mjeseci, a po potrebi i češće, organizirati zajednički sastanak s predsjednicima sudskih odjela svih županijskih sudova. Zaključci sa sastanka objavit će se na internetskoj stranici Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

 

Upravo je na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 29. ožujka 2018. na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvaćeno pravno shvaćanje po kojem javni bilježnici u Republici Hrvatskoj nisu nadležni za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ako ovršenik nema prebivalište na području Republike Hrvatske te da će nakon što javni bilježnik donese rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i po prigovoru ovršenika spis proslijedi sudu, u takvim predmetima sud donijeti rješenje kojim će ukinuti rješenje o ovrsi i odbaciti prijedlog za ovrhu. Iako navedeno pravno shvaćanje, za razliku od pravnog shvaćanja donesenog na sjednici svih sudaca ili sjednici odjela suda (članak 40. stavak 2. ZS-a) nije obvezujuće za sve suce tog suda, radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti u njegovoj primjeni, ovaj sud ga prihvaća.

 

Nesporno je da je rješenjem o ovrsi javnog bilježnika određena ovrha na temelju vjerodostojne isprave općenito na imovini ovršenika, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja. Također je nesporno da je protiv rješenja o ovrsi ovršenik, koji je strana fizička osoba sa prebivalištem u državi članici Europske unije, podnio prigovor.

 

Nadležnost javnih bilježnika u ovršnim postupcima koje vode radi izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave uređena je OZ-om kao "lex specialis" u odnosu na ostale procesne zakone kojima se uređuje nadležnost u postupcima radi isplate.

 

Sukladno odredbi članka 279. stavak 1. OZ-a, u vezi s odredbom članak 38. OZ-a, za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu isključivo je mjesno nadležan javni bilježnik mjesta prebivališta ovršenika. Budući da ovršenik nema prijavljeno prebivalište na području Republike Hrvatske, to ne postoji niti nadležnost javnog bilježnika u Republici Hrvatskoj za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika.

 

Nadalje, odredbom članka 16. stavka 3. ZPP, a koja se u ovoj ovršnoj stvari primjenjuje na odgovarajući način sukladno odredbi članak 21. stavak 1. OZ-a, propisano je da kad sud u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, po službenoj dužnosti će se proglasiti nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu, osim u slučajevima u kojima nadležnost suda u Republici Hrvatskoj ovisi o pristanku tuženika, a tuženik je dao svoj pristanak.

 

Temeljem odredbe članka 50. stavak 4. OZ-a protiv rješenja o ovrsi, dopuštena žalba zbog povrede pravila o mjesnoj nadležnosti, a u ovoj ovršnoj stvari je ovršenik podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika upravo iz tog razloga pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom remonstrativnih ovlaštenja iz odredbe članka 51. stavka 2. OZ-a doneseno rješenje o ovrsi, kao i provedene radnje ukinuo te prijedlog za ovrhu odbacio.

 

Slijedom svega navedenoga, valjalo je pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 21. stavak 1. OZ-a, odlučiti kao u izreci.

 

U Splitu 18. travnja 2018.