Baza je ažurirana 21.10.2024. 

zaključno sa NN 102/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gž Ovr-1670/2017 Županijski sud u Rijeci
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gž Ovr-1670/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu Vesni Rist, u postupku osiguranja predlagatelja osiguranja Republike Hrvatske, OIB: …, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u O., protiv protivnika osiguranja A. B., OIB: …, radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, rješavajući žalbu predlagatelja osiguranja, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-3449/17-2 od 28. studenog 2017., dana 18. travnja 2018.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija  se  žalba  predlagatelja osiguranja kao  neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-3449/17-2 od 28. studenog 2017.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja.

 

              Zaključkom suda prvog stupnja naloženo je zemljišnoknjižnom odjelu suda prvog stupnja izvršiti zabilježbu odbijanja prijedloga za osiguranje na nekretnini u suvlasništvu protivnika osiguranja u 33/144 dijela, upisanoj u zk.ul. 61 k.o. B. k.č.br. 1371, radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja od 500,00 kn uz zateznu kamatu i troškova postupka.

 

Protiv rješenja žali se predlagatelj osiguranja zbog žalbenih razloga bitne povrede postupka i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da se pobijano rješenje ukine, odnosno preinači i prijedlog za osiguranje prihvati.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je predlagatelj osiguranja 24. studenog 2017. podnio prijedlog za osiguranje novčane tražbine od 500,00 kn uz zateznu kamatu, prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, pa imajući u vidu da novčana tražbina predlagatelja osiguranja ne prelazi iznos od 20.000,00 kn, prijedlog ocjenjuje neosnovanim primjenom odredbe članka 80.b. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, u nastavku teksta: OZ) u vezi odredbe članka 290. OZ-a i odredbi članka 44. i članka 47. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“ 73/17).

 

U žalbi predlagatelj osiguranja osporava pravilnost primjene materijalnog prava suda prvog stupnja te navodi da se odredba članka 80.b Ovršnog zakona odnosi na postupak ovrhe na nekretnini ovršenika, a u svrhu zaštite od prodaje nekretnina ovršenika u ovršnom postupku, odnosno oduzimanja vlasništva i posjeda nekretnine, ali ne i na postupak osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava, kojim se ne dira u ovršenikovo pravo vlasništva niti posjeda nekretnine.   

 

U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. u vezi članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 -dalje: ZPP) uz primjenu odredbe članka 21. stavak 1. OZ-a.

 

Odredbom članka 80.b stavak 1. OZ-a propisano je da će sud odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 20.000,00 kuna (osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete prouzročene kaznenim djelom). Citirana odredba članka 80.b OZ-a dodana je člankom 15. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“ 73/17) te je stupila na snagu 3. kolovoza 2017.

 

Prema odredbi članka 290. OZ-a na osiguranje tražbine na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o ovrsi radi ostvarenja tražbine, dok je odredbom članka 293. OZ-a propisano da osiguranje nije dopušteno na stvarima i pravima koji po tom Zakonu ne mogu biti predmet ovrhe, osim ako odredbama tog dijela Zakona nije drukčije određeno.

 

Prijedlogom za osiguranje od 24. studenog 2017. predlagatelj osiguranja je predložio osiguranje tražbine od 500,00 kn koja se odnosi na troškove kaznenog postupka (na plaćanje kojih je protivnik osiguranja obvezan pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-626/2014-2 od 31. listopada 2014.) prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini u suvlasništvu ovršenika.  

 

Budući da je odredbom članka 80.b stavak 1. OZ-a isključena mogućnost prisilne naplate tražbine koja ne prelazi iznos od 20.000,00 kn na nekretnini ovršenika (osim ako se ne radi o tražbini radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbini radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom), očito je, imajući u vidu sadržaj i smisao ove odredbe, da se primjenom citiranih odredbi članka 290. i članka 293. OZ-a takvo ograničenje proteže i na postupak osiguranja tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini ovršenika (odredbe članka 295.-298. OZ-a), a obzirom da odredbama toga dijela Zakona (treći dio koji uređuje postupak osiguranja) nije u smislu članka 293. OZ-a drukčije određeno.

 

Slijedom navedenog, a imajući u vidu da tražbina predlagatelja osiguranja iznosi 500,00 kn te da se odnosi na troškove kaznenog postupka, pravilno je sud prvog stupnja primijenio citirane odredbe Ovršnog zakona kada je pobijanim rješenjem odbio prijedlog za osiguranje predlagatelja osiguranja.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ovog rješenja primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi članka 21. stavak l. OZ-a.

 

U Rijeci 18. travnja 2018.

Copyright © Ante Borić