Broj: Gž Ovr-432/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu tog suda Mihi Mratoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja J. K. iz S., OIB: …, zastupan po punomoćniku N. S., odvjetniku iz S., protiv ovršenika K. d.o.o., S., OIB: …, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv točke III. i IV. rješenja o dosudi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-2938/2016 od dana 4. siječnja 2018., dana 24. travnja 2018., 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Uvažava se žalba ovrhovoditelja kao osnovana, ukida se točka IV. rješenja o dosudi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-2938/2016, dok se točka III. rješenja o dosudi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-2938/2016 preinačuje te sada ista glasi:

 

„III. Ovrhovoditelj kao kupac oslobađa se polaganja kupovnine za nekretninu opisanu u točki II. izreke ovog rješenja osim za iznos troškova ovršnog postupka koji se tiču sudskih pristojbi i plaćenih predujmova za provedbu ovršnih radnji te poreza i drugih pristojbi dospjelih za posljednju godinu koje terete prodanu nekretninu, a na čije namirenje imaju prvenstveno pravo druge osobe.“

 

II. Dužan je ovršenik na ime troška nadoknaditi ovrhovoditelju iznos od 15.625,00 kuna.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom točkom III. prvostupanjskog rješenja je odbijen prijedlog ovrhovoditelja J. K. iz S., OIB: …, kao kupca, za oslobođenjem od polaganja kupovnine, te je nalaženo ovrhovoditelju kao kupcu da u roku od 60 dana od objave rješenja o dosudi na oglasnoj ploči suda uplatiti iznos od 2.917.000,00 kuna na ime kupovnine iz točke I izreke i to na poseban račun Agencije otvoren za tu namjenu, dok je pobijanom točkom IV. riješeno da će ako kupac u određenom roku ne položi kupovninu, sud rješenjem prodaju oglasiti nevažećom i odrediti novu prodaju, uz uvjete određene za prodaju koja je oglašena nevažećom.

Žalbu na točku III. i IV. prvostupanjskog rješenja ulaže ovrhovoditelj ne navodeći određen žalbeni razlog odredbom članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14; dalje: ZPP), u vezi sa člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje: OZ) i predlažući ovom sudu žalbu uvažiti, rješenje u pobijanom dijelu ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

Žalba ovrhovoditelja je osnovana.

 

Smatrajući da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 107. stavka 1. OZ-a, prvostupanjski sud je odbio zahtjev ovrhovoditelja za oslobođenje od plaćanja kupovine. Svoj stav sud temelji na činjenici da je na nekretnini koja je predmet ovrhe zabilježeno pokretanje ovršnog postupka pod poslovnim brojem Z-8600/13 i to na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenog po javnom bilježniku B. K. između N. d.o.o. J. kao ovrhovoditelja i K. d.o.o. kao ovršenika. Budući da je spomenuta zabilježba pokretanja postupka upisana ranije nego založno pravo u korist ovrhovoditelja, prvostupanjski sud smatra kako ovrhovoditelj u konkretnom predmetu ne bi bio jedini vjerovnik.

 

Odredbom članka 107. stavak 1. OZ-a je propisano da ovrhovoditelj koji je jedini kupac i jedini vjerovnik koji se namiruje iz kupovine nije dužan položiti kupovninu ako ona iznosi koliko i njegova ovršna tražbina ili manje, stavak 2. istog članka određuje da ako kupovnina iznosi više od njegove ovršne tražbine, ovrhovoditelj je dužan položiti razliku dok stavak 3. istog članka navodi kako se odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka primjenjuju i kad je kupac osoba koja se u ovršnom postupku namiruje prije svih ostalih vjerovnika koji imaju pravo na namirenje iz iste kupovnine, s time da je ona dužna položiti onaj iznos kupovnine koji odgovara iznosu troškova postupka na čiju naknadu imaju prvenstveno pravo druge osobe koje se namiruju iz kupovnine (članak 113.).

 

Slijedom navedenoga citirani članak 107. OZ-a propisuje dvije situacije čija bi posljedica mogla biti oslobađanje ovrhovoditelja od polaganja kupovnine. Prvostupanjski sud je zahtjev ovrhovoditelja odbio pozivom na stavak 1., dok situaciju iz stavka 3. citiranog članka nije imao u vidu.

 

Najprije valja kazati kako je nesporno da bi ovrhovoditelj bio jedini kupac i da je njegov zahtjev za oslobađanjem od kupovnine sudu podnesen u roku iz članka 107. stavka 5. OZ-a.

Sporno je da li je u konkretnom postupku ovrhovoditelj i jedini vjerovnik.

 

Iz stanja spisa proizlazi kako je ovrhovoditelj dana 9. svibnja 2016. na temelju ovršne isprave, sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od dana 5. studenog 2012., solemnizirane od strane javnog bilježnika I. Š. u S., pod brojem OV-8528/12, radi naplate novčanog iznosa od 2.500.000,00 kuna, sudu podnio prijedlog za ovrhu. Nadalje, proizlazi kako je nad ovršenikom u tijeku postupak predstečajne nagodbe u kojem postupku je ovrhovoditelj obavijestio Financijsku Agenciju da se on kao razlučni vjerovnik ne odriče prava na odvojeno namirenje. Rješenje o ovrsi doneseno je dana 23. svibnja 2016. Međutim iz stanja spisa ne proizlazi da je ovrhovoditelj dokazao da bi bio jedini vjerovnik, a supsidijarnom primjenom ZPP-a i to odredbe članka 7. stavka 1. teret dokazivanja je bio na ovrhovoditelju.

 

Međutim, iz stanja spisa i to uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu koja je predmet ovršnog postupka, vidljivo je kako postoji upisano založno pravo ovdje ovrhovoditelja i to dana 27. prosinca 2007. pod brojem Z-16624/07 na iznos od 1.200.000,00 CHF te dana 8. studenog 2012. pod brojem Z-10848/12 na iznos od 2.500.000,00 kuna. Navedena založna prava su ujedno i jedina koja terete predmetnu nekretninu. Budući da je upisom založnog prava, ovrhovoditelj stekao položaj založnog vjerovnika i prvi je u redu za naplatu svoje tražbine iz kupovine, a koja je ujedno i niža nego iznos ovrhovoditeljeve tražbine (obračun, list 87 spisa), sud je ovrhovoditelja, pozivom na odredbu članka 107. stavka 3. trebao osloboditi od polaganja kupovnine, osim za iznos troškova ovršnog postupka koji se tiču sudskih pristojbi i plaćenih predujmova za provedbu ovršnih radnji te poreza i drugih pristojbi dospjelih za posljednju godinu koje terete prodanu nekretninu, a na čije namirenje imaju prvenstveno pravo druge osobe.

 

Zbog svega navedenoga, valjalo je pozivom na odredbu članka 380. točke 3. odlučiti kao u točki I. izreke.

 

Budući da je ovrhovoditelj uspio u svoj žalbi, sukladno odredbama članaka 154. stavka 1. i 166. ZPP-a, potrebno je odlučiti o nadoknadi zatraženog troška.

 

Na ime sastava žalbe sukladno odredbama Tbr. 13. t. 1, u vezi sa Tbr. 7. t. 1. te Tbr. 10. t. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; dalje: Tarife) ovrhovoditelju valja obistiniti iznos od 12.500,00 kuna koji je temelj odredbe Tbr. 42. Tarife potrebno uvećati za zatraženi PDV, čime se dolazi do iznosa od 15.625,00 kuna.  Budući da žalba na rješenje o dosudi ne podliježe plaćanju sudske pristojbe, sve sukladno odredbama Tbr. 3. t. 3. u vezi sa Tbr. 2. Tarife sudskih pristojbi koja je sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj, 74/95, 57/96, 137/02, (26/03), 125/11, 112/12, 157/13, 110/15 – dalje: ZSP), spomenuti trošak ovrhovoditelju nije priznat.

 

Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki II. Izreke.

 

U Splitu, 24. travnja 2018.