Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gž Ovr-448/2018 Županijski sud u Splitu
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gž Ovr-448/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovoga suda Andrei Boras-Ivanišević, kao sutkinji pojedincu, u pravnoj stvari predlagateljice osiguranja Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, Građansko-upravni odjel, protiv protivnice osiguranja J. K. iz I., s boravištem u V., OIB: …, radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, odlučujući o žalbi predlagateljice osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-1190/17, 24. travnja 2018.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba predlagateljice osiguranja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-1190/17 od 15. siječnja 2018.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 5. prosinca 2017.

Protiv navedenog rješenja pravovremeno se žali predlagateljica osiguranja zbog pogrešne primjene materijalnog prava, koji žalbeni razlog je propisan odredbom čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje u tekstu: ZPP) u vezi s čl. 381. ZPP-a, a koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17; dalje OZ), te predlaže da ovaj sud preinači pobijano rješenje, a podredno da isto ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba predlagateljice osiguranja nije osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje bitne povrede postupovnih odredaba od onih na koje pazi po službenoj dužnosti, niti ostvarenje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

Iz stanja spisa proizlazi kako je predlagateljica osiguranja 5. prosinca 2017. podnijela prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnice osiguranja, a u kojem prijedlogu glavnica tražbine koja bi se osiguravala iznosi 5.705,00 kuna. Odlučujući o navedenom prijedlogu, prvostupanjski sud je istog pobijanim rješenjem odbio kao neosnovanog, pozivom na odredbu čl. 80.b OZ-a u vezi s čl. 290. OZ-a.

Odredbom čl. 80.b st. 1. OZ-a propisano je da će sud prijedlog za ovrhu odbiti ako glavnica radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 20.000,00 kuna, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskog uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom.

Nadalje, odredbom čl. 290. OZ-a propisano je da se na osiguranje tražbine na odgovarajući način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o ovrsi radi ostvarenja tražbine.

S obzirom na gore citiranu odredbu čl. 290. OZ-a, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, na postupak osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja imaju se na odgovarajući način primijeniti odredbe Ovršnog zakona kojima se regulira postupak ovrhe radi namirenja (ostvarenja) novčane tražbine ovrhovoditelja na nekretnini ovršenika.

Prema tome, kako je naprijed citiranom odredbom čl. 80.b st. 1. OZ-a propisano da će sud odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 20.000,00 kuna, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskog uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom, a što ovdje nije slučaj, to, po ocjeni ovog  drugostupanjskog suda, analognom primjenom navedene odredbe na postupke osiguranja, nema mjesta niti donošenju rješenja o osiguranju novčane tražbine predlagateljice osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnice osiguranja, te je, suprotno žalbenim navodima predlagateljice osiguranja, sud prvog stupnja pravilno primijenio citirano materijalno pravo kada je odbio prijedlog za osiguranje kao neosnovan.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima predlagatelja osiguranja nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

 

Split, 24. travnja 2018.

Copyright © Ante Borić