Broj: Kž-Us 5/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. Č. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 333. stavka 3. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11.; nastavno: KZ/97), odlučujući o žalbama predlagatelja osiguranja, oštećenika G. V. i J. ustanove „G. stanovi“ te protivnika osiguranja, optuženika I. Č., D. P., T. K., N. H., H. V. i optužene pravne osobe „T&…. d.o.o.(ranijih imena „T7 V.“ d.o.o. i „O. razvoj“ d.o.o.), podnesenih protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 16. prosinca 2015. broj K- Us-53/12, ispravljenog rješenjem tog suda istog broja od 24. prosinca 2015., u sjednici održanoj 25. travnja 2018.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Prihvaćaju se žalbe protivnika osiguranja, optuženika T. K. i N. H. te optužene pravne osobe „T&….d.o.o. (ranijih imena „T7 V.“ d.o.o. i „O. razvoj“ d.o.o.) te se u odnosu na te protivnike osiguranja pobijano rješenje ukida i predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Uslijed te odluke žalba predlagatelja osiguranja, oštećenika G. V. i J. ustanove „G. stanovi“ je bespredmetna.

 

II. Odbijaju se žalbe protivnika osiguranja, optuženika I. Č., D. P. i H. V. kao neosnovane.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem prvostupanjskog suda su, pod točkom I. izreke, a na temelju članka 25. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kazneni djelom i prekršajem („Narodne novine“ 145/10.), ukinute privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi određene:

 

a) rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu od 1. srpnja 2011. broj Kir-Us-296/2011 – nalogom Privrednoj banci Zagreb d.d. da protivniku osiguranja D. P. ili trećoj osobi na temelju naloga protivnika osiguranja uskrati isplatu i raspolaganje novčanim sredstvima na tekućem računu, pobliže navedenim u izreci tog rješenja, uz brisanje zabilježbe zabrane isplate i raspolaganja novčanim sredstvima;

 

b) rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu od 13. srpnja 2011. broj Kir- Us-322/11 – nalogom Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb protivniku osiguranja D. P. ili trećoj osobi na temelju naloga protivnika osiguranja uskrati isplatu i raspolaganje novčanim sredstvima na žiro računu i deviznim računima pobliže navedenim u izreci rješenja, uz brisanje zabilježbe zabrane isplate i raspolaganja novčanim sredstvima;

 

c) rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2011. broj Kir-Us-297/11, s ispravkom od 7. srpnja 2011. – zabranom protivniku osiguranja društvu „T7 V.“ d.o.o. i odgovornim osobama tog društva otuđenja ili opterećenja nekretnina pobliže opisanih u izreci pobijanog rješenja, uz brisane zabilježbe te zabrane u zemljišnim knjigama;

 

d) rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu od 15. srpnja 2011. broj Kir-Us-329/11 – zabranom protivniku osiguranja društvu „T7 V.“ d.o.o. i svim odgovornim osobama tog društva da otuđe ili opterete dionice, pobliže navedene u izreci pobijanog rješenja, uz brisanje zabilježbe zabrane otuđenja ili opterećenja tih vrijednosnih papira i

 

e) rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu od 26. studenog 2012. broj Kir-Us-60/12 – zabranom protivniku osiguranja trgovačkom društvu „T7 V.“ d.o.o. da otuđi ili optereti nekretnine, pobliže navedene u izreci tog rješenja, ujedno je naloženo brisanje zabilježbe otuđenja i opterećenja u zemljišnim knjigama.

 

Pod točkom II. izreke tog rješenja, a radi osiguranja imovinskopravnog zahtjeva predlagatelja osiguranja, oštećenika G. V. prema optuženom I. Č. u iznosu od 31.538.414,95 kuna, optuženom D. P. u iznosu od 31.538.414,95 kuna, optuženom T. K. u iznosu od 9.173.209,55 kuna, optuženoj N. H. u iznosu od 22.365.205,40 kuna, optuženom H. V. u iznosu od 306.315,25 kuna, optuženoj pravnoj osobi društvu O. razvoj d.o.o. (sada imena „T&….d.o.o.) u iznosu od 306.315,25 kuna, određene su privremene mjere:

 

a) zabrane protivniku osiguranja, optuženom I. Č. otuđenja i opterećenja vrijednosnih papira – 2.302 dionica, pobliže opisanih u izreci tog rješenja, koje se vode kod Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d. na osnovnom računu optuženika oznake: 5825423, uz nalog Središnjem klirinškom depozitarnom društvu d.d. Zagreb za zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja tih vrijednosnih papira;

 

b) zabrane protivniku osiguranja, optuženom D. P.

 

– otuđenja i opterećenja nekretnina, pobliže opisanih u točki II.b) izreke tog rješenja, uz nalog Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Varaždinu da upiše zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama;

 

– b.1.) zabranom otuđenja i opterećenja poslovnog udjela/poslovnih udjela u trgovačkim društvima, pobliže navedenim u točki II.b.1) izreke tog rješenja, uz nalog Trgovačkom sudu u Varaždinu da u Sudski registar tog suda upiše tu zabranu na poslovnim udjelima;

 

– b.2.) zabranom otuđenja i/ili opterećenja motornog vozila, pobliže opisanog u izreci, oduzimanjem i povjeravanjem tog vozila na čuvanje predlagatelju osiguranja, uz nalog Ministarstvu unutarnjih poslova, nadležnoj policijskoj upravi i Upisniku sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima da upišu zabilježbu navedene zabrane u odgovarajuće upisnike;

 

c) zabrane protivniku osiguranja, optuženom T. K.

 

– otuđenja i opterećenja nekretnina pobliže opisanih u izreci tog rješenja, uz nalog Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Varaždinu za zabilježbu te zabrane na predmetnim nekretninama te,

 

– c.1) zabranom otuđenja i/ili opterećenja motornih vozila, pobliže navedenih u točki II.c.1) izreke toga rješenja, njihovim oduzimanjem i predajom na čuvanje predlagatelju osiguranja, uz nalog ministartsvu, nadležnoj policijskoj upravi i Upisniku sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima da upišu zabilježbu navedene zabrane u odgovarajuće upisnike;

 

d) zabrane protivnici osiguranja, optuženoj N. H.

 

– otuđenja i/ili opterećenja suvlasničkog udjela u nekretnini pobliže opisanoj u izreci pobijanog rješenja, uz zabilježbu te zabrane u zemljišnim knjigama te,

 

– d.1.) zabranom otuđenja i/ili opterećenja poslovnog udjela/poslovnih udjela u trgovačkom društvu 7 P. d.o.o., uz zabilježbu te zabrane u Sudskom registru Trgovačkog suda u Varaždinu;

 

e) zabranom protivniku osiguranja, optuženom H. V. otuđenja i/ili opterećenja i to nekretnine upisane u z.k.ul. …i nekretnine upisane u z.k.ul.… V. (u osnivanju), uz zabilježbu te zabrane u zemljišnim knjigama;

 

f) zabrane protivniku osiguranja optuženoj pravnoj osobi „O. razvoj“ d.o.o.

– otuđenja i opterećenja nekretnina pobliže navedenih u izreci toga rješenja, uz zabilježbu te zabrane u zemljišnim knjigama;

 

– f.1.) zabrane otuđenja i opterećenja vrijednosnih papira i to 4.877 dionica pobliže opisanih u točki II.f) izreke tog rješenja, uz zabilježbu te zabrane pri Središnjem klirinškom depozitarnom društvu d.d. Z.;

 

– f.2.) zabranom otuđenja i/ili opterećenja poslovnog udjela/poslovnih udjela u trgovačkom društvu R. tjednik d.o.o. V., uz zabilježbu te zabrane u Sudskom registru Trgovačkog suda u Varaždinu;

 

– f.3.) zabranom otuđenja i/ili opterećenja motornih vozila, pobliže označenih u točki II.f.3) izreke tog rješenja, njihovim oduzimanjem i povjeravanjem na čuvanje predlagatelju osiguranja, uz zabilježbu te zabrane u odgovarajući upisnik vozila i u Upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima te

 

g) zabrane trgovačkom društvu „R.“ d.o.o. V. otuđenja i/ili opterećenja vrijednosnih papira protivnika osiguranja optužene N. H. i optužene pravne osobe „T&…“ d.o.o.,  (ranije „T7 V.“ d.o.o. i „O. razvoj“ d.o.o.), pobliže opisanih u izreci pobijanog rješenja, uz zabilježbu te zabrane pri Središnjem klirinškom depozitarnom društvu d.d. Z..

 

Pod točkom III. izreke pobijanog rješenja, a radi osiguranja imovinskopravnog zahtjeva predlagatelja osiguranja, oštećene J. ustanove „G. stanovi“ prema protivnicima osiguranja, optuženicima I. Č., D. P., N. H. i H. V. u iznosu od 5.502.036,53 kune, određene su privremene mjere:

 

a) zabrane protivniku osiguranja, optuženom I. Č. otuđenja i/ili opterećenja vrijednosnih papira – 2.302 dionica pobliže opisanih u izreci tog rješenja, koje se vode kod Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d. na osnovnom računu optuženika oznake: 5825423 uz nalog Središnjem klirinškom depozitarnom društvu d.d. Z. za zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja tih vrijednosnih papira;

 

b) zabrane protivniku osiguranja, optuženom D. P.

 

– otuđenja i/ili opterećenja nekretnina, pobliže opisanih u točki III.b) izreke tog rješenja, uz nalog Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Varaždinu da upiše zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama;

 

– b.1.) zabranom otuđenja i/ili opterećenja motornog vozila, pobliže opisanog u točki III.b.1) izreke pobijanog rješenja, oduzimanjem i povjeravanjem tog vozila na čuvanje oštećeniku/predlagatelju osiguranja, uz nalog ministarstva i Upisniku sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima da upišu zabilježbu navedene zabrane;

 

– b.2.) zabranom otuđenja i opterećenja poslovnog udjela/poslovnih udjela u trgovačkim društvima, pobliže navedenim u izreci tog rješenja, uz nalog Trgovačkom sudu u Varaždinu da u Sudski registar tog suda upiše tu zabranu na poslovnim udjelima,

 

c) zabrane protivnici osiguranja, optuženoj N. H. otuđenja i/ili opterećenja suvlasničkog udjela u nekretnini pobliže opisanoj u točki III.c.) izreke pobijanog rješenja, uz zabilježbu te zabrane u zemljišnim knjigama te,

 

– c.1.) zabranom otuđenja i/ili opterećenja poslovnog udjela/poslovnih udjela u trgovačkom društvu „7 P.“ d.o.o. uz zabilježbu te zabrane u Sudskom registru Trgovačkog suda u Varaždinu;

 

d) zabranom protivniku osiguranja, optuženom H. V. otuđenja i opterećenja i to nekretnine upisane u z.k.ul. … i nekretnine upisane u z.k.ul…. V. (u osnivanju), uz zabilježbu te zabrane u zemljišnim knjigama;

 

e) zabranom trgovačkom društvu „R.“ d.o.o. otuđenja i/ili opterećenja vrijednosnih papira protivnice osiguranja optužene N. H., pobliže označenih u izreci pobijanog rješenja, uz zabilježbu te zabrane pri Središnjem klirinškom depozitarnom društvu d.d.

 

Pod točkom IV. izreke pobijanog rješenja određeno je trajanje privremenih mjera do proteka roka od 15 dana od pravomoćnog okončanja kaznenog postupka.

 

Točkom V. odbijen je prijedlog predlagatelja oštećenog G. V. za određivanje privremenih mjera osiguranja imovinskopravnog zahtjeva prema optuženoj pravnoj osobi „O. razvoj“ d.o.o. (ranije T7 V. d.o.o. i V. d.o.o.) u iznosu od 306.315,25 kuna na nekretninama upisanim u zk. ul…. V. (u osnivanju), …. V. (u osnivanju), … V. (u osnivanju), … V. (u osnivanju), …. V. (u osnivanju) i …. V. (u osnivanju).

 

Točkom VI. izreke tog rješenja utvrđeno je da su uslijed odluke pod točkom I. bespredmetni postali prijedlozi optuženika D. P. i VII. optužene pravne osobe „T& …“ d.o.o. za ukidanje privremenih mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi.

 

Predlagatelji osiguranja, oštećenici G. V. i J. ustanova „G. stanovi“ podnijeli su po opunomoćeniku, Odvjetničkom društvu „K. i partneri“ d.o.o., prijedlog za ispravak rješenja o određivanju privremenih mjera, a podredno žalbu u kojoj nisu stavili određeni žalbeni prijedlog, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da smatraju da pobijano rješenje treba preinačiti u imenu protivnika osiguranja, optužene pravne osobe „O. razvoj“ d.o.o. i u naznaci trgovačkih društava u kojima pojedini protivnici osiguranja imaju poslovne udjele.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio protivnik osiguranja, optuženi I. Č. po braniteljici odvjetnici G. K. M., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i „odbije određivanje privremene mjere iz točke III.a izreke rješenja.“

 

Protiv rješenja u dijelu u kojem se ono odnosi na točke II b.), II b.1.) i II b.2.) te točke III b.), III b.1.) i III b.2.) žalbe je podnio protivnik osiguranja, optuženi D. P. i to:

 

– po branitelju, odvjetniku T. G., s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da preinači pobijano rješenje na način da odbije prijedlog za određivanje privremenih mjera oštećenika G. V. i J. ustanove „G. stanovi“,

 

– po branitelju, odvjetniku Ž. P., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da ga preinači i odbije prijedlog za određivanje privremenih mjera u pobijanom dijelu

 

– dopunu žalbe po branitelju, odvjetniku N. D., dostavljajući presudu Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) u predmetu D. protiv Hrvatske.

 

Obje žalbe i njihova dopuna razmatrane su kao jedna žalba protivnika osiguranja, optuženog D. P..

 

Protiv tog rješenja, u dijelu u kojem se ono odnosi na tog optuženika, žalbu je podnio protivnik osiguranja, optuženi T. K., po branitelju, odvjetniku dr. sc. T. J., s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pobijano rješenje preinači i prijedlog za izdavanje privremene mjere odbije, podredno da pobijano rješenje ukine.

 

Protiv uvodno naznačenog rješenja žali se i protivnica osiguranja, optužena N. H. po branitelju, odvjetniku J. P. „u odnosu na točke II i III Rješenja“ i predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje u točkama II d.), II d.1.), III c.) i III c.1.), podredno da predmet vrati na ponovni postupak. Protivnica osiguranja, optužena N. H. podnijela je po istom branitelju dopunu žalbe.

 

Žalbu protiv rješenja u dijelu u kojem se ono odnosi na točke II e). i III d.), podnio je protivnik osiguranja, optuženi H. V. po branitelju, odvjetniku M. K., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine rješenje u pobijanom dijelu ili da pobijano rješenje preinači na način da odbije prijedlog oštećenika za određivanje privremene mjere u odnosu na optuženog H. V..

 

Žalbu protiv rješenja u dijelu u kojem se ono odnosi na točke II., III. i IV. izreke podnio je protivnik osiguranja, optužena pravna osoba „T&…“ d.o.o. (koja je u optužnici od 21. rujna 2012. broj K-US-167/10, K-PO-US-5/11, naznačena ranijim imenom „T7 V.“ d.o.o. V., a nakon izmjene imena to je društvo u pobijanom rješenju naznačeno imenom „O. razvoj“ d.o.o. V.; kako je tijekom postupka ponovno izmijenjen naziv tvrtke, to je u žalbi protiv pobijanog rješenja naznačeno novo ime ovog protivnika osiguranja, optužene pravne osobe „T&…“ d.o.o., koje je korišteno i u nastavku ovog rješenja) po branitelju, odvjetniku N. D., s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijano rješenje u točkama II., III. i IV. preinači na način da odbije prijedloge oštećenika za određivanje privremenih mjera osiguranja imovinskopravnih zahtjeva, a podredno da u pobijanom dijelu rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Protivnik osiguranja, optužena pravna osoba „T&H …“ d.o.o., je po istom branitelju podnio dopunu žalbe.

 

Žalbe protivnika osiguranja, optuženika T. K. i N. H. te optužene pravne osobe „T& …“ d.o.o. su osnovane, žalbe protivnika osiguranja, optuženika I. Č., D. P. i H. V. nisu osnovane, dok je žalba predlagatelja osiguranja, oštećenika G. V. i J. ustanove „G. stanovi“ bespredmetna.

 

U odnosu na točku I. izreke ovog rješenja

 

U pravu su protivnici osiguranja, optuženici T. K. i N. H. te optužena pravna osoba „T&…“ d.o.o. V. kada tvrde da u pobijanom rješenju, u odnosu na te protivnike osiguranja, nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

 

Prema članku 344. stavku 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj112/12., 25/13. i 93/14.: dalje: OZ) privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Prema stavku 2. istog članka OZ-a predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio neznatnu štetu.

 

Vjerojatnost postojanja tražbine predlagatelja osiguranja oštećenih G. V. i J. ustanove „G. stanovi“, prema stavu prvostupanjskog suda, proizlazi iz pravomoćno potvrđene optužnice USKOK-a, iz koje proizlazi i da iznos štete koja je nastala protuzakonitim postupanjem optuženika iznosi najmanje 50.958.798,31 kunu.

 

Iznijeti razlozi su, suprotno žalbama protivnika osiguranja, dostatno obrazloženje vjerojatnosti postojanja tražbine predlagatelja osiguranja, jer potvrđena optužnica podrazumijeva postojanje osnovane sumnje da su optuženici počinili kaznena djela koja su im optužnicom stavljena na teret.

 

Naime, točkom 2) optužnice od 21. rujna 2012. K-US-167/10, K-PO-US-5/11, optuženog I. Č. i optuženog D. P. tereti se da su počinili kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 1. i 4. KZ/97., a optuženog T. K. za pomaganje u zlouporabi položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 1. i 4. KZ/97., pa da su time društvu „T7 V.“ d.o.o., (sada imena „T&…“ d.o.o. V.) a na štetu G. V. i društva V. d.d., pribavili nepripadnu materijalnu korist od najmanje 9.173.209,55 kuna. Točkom 3) optužnice optuženog I. Č., optuženog D. P. i optuženu N. H. tereti se da su počinili kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 1. i 4. KZ/97., čime su G. V. oštetili za iznos od 22.058.890,15 kuna. Nadalje, točkom 4) optužnice, terete se za isto kazneno djelo iz članka 337. stavak 1. i 4. KZ/97. optuženi I. Č., optuženi D. P. i optužena N. H. kao supočinitelji i optuženi H. V. kao poticatelj, pa da su time G. V. i J. ustanovu „G. stanovi“ oštetili za iznos od 19.566.998,44 kune. Prilikom ispitivanja osnovanosti optužnice, optužno vijeće Županijskog suda u Zagrebu ocijenilo je da iz dokaza koji su prikupljeni prije podizanja optužnice proizlazi osnovana sumnja da su optuženici počinili terećena im kaznena djela, pa stoga s pravom prvostupanjski sud zaključuje da vjerojatnost postojanja tražbine predlagatelja osiguranja oštećenih G. V. i J. ustanove „G. stanovi“ proizlazi iz potvrđene optužnice USKOK-a, budući da prema članku 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.) tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

 

Nije u pravu žalitelj T. K. kada u žalbi navodi da je pobijano rješenje nerazumljivo jer nije jasno tko je i kada podnio prijedlog za određivanje privremenih mjera, s obzirom da je u rješenju jasno navedeno da su oštećenici G. V. i J. ustanova „G. stanovi“ podnijeli imovinskopravne zahtjeve, da su privremene mjere određene radi osiguranja imovinskopravnih zahtjeva i da sud pri određivanju mjera osiguranja „... ne postupa po službenoj dužnosti već isključivo po prijedlogu oštećenika ...“. Iz činjenice da su privremene mjere određene radi osiguranja imovinskopravnih zahtjeva koji su postavljeni u određenim novčanim iznosima jasno proizlazi da su u pitanju privremene mjere osiguranja novčanih tražbina koje su i specificirane pa, suprotno žalbi protivnika osiguranja, optuženog T. K., ni zbog toga rješenje prvostupanjskog suda nije nerazumljivo.

 

Međutim, s pravom protivnici osiguranja, optuženici T. K. i N. H. te optužena pravna osoba „T&…“ d.o.o. u žalbama navode da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, s obzirom da u pobijanom rješenju nisu navedene okolnosti iz kojih proizlazi opasnost da će bez mjera osiguranja ti protivnici osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

 

Naime, iako je u pobijanom rješenju navedeno da su ispunjene sve zakonske pretpostavke određivanja privremenih mjera propisane člankom 344. stavkom 1. OZ-a, takve okolnosti iz kojih proizlazi vjerojatnost da se bez mjera osiguranja tražbine predlagatelja osiguranja neće namiriti ili bi njihovo namirenje bilo znatno otežano obrazložene su samo u odnosu na optuženike I. Č., D. P. i H. V.. Pri tome nisu navedene nikakve činjenice iz kojih bi proizlazila opasnost da će bez predloženih mjera osiguranja protivnici osiguranja, optuženici T. K., N. H. i optužena pravna osoba „T&…“ d.o.o. V. osujetiti ili znatno otežati namirenje imovinskopravnih zahtjeva oštećenika G. V. i J. ustanove „G. stanovi“.

 

Međutim, u tijeku postupka u kojem se, između ostalog, odlučuje o osnovanosti tražbine predlagatelja osiguranja, za određivanje mjera osiguranja te tražbine na imovini protivnika osiguranja, prema članku 344. stavku 1. OZ-a, potrebno je kumulativno ispunjenje obje zakonske pretpostavke, dakle vjerojatnosti postojanja tražbine i opasnosti da se bez te mjere tražbina predlagatelja neće namiriti ili bi namirenje bilo znatno otežano, koje moraju biti ispunjene na strani svakog protivnika osiguranja ponaosob, čak i kada je njihova odgovornost za štetu koju bi, prema optužbi, prouzročili počinjenjem kaznenog djela solidarna. Pri tome, raspoložbe pojedinih protivnika osiguranja za koje postoji vjerojatnost da su poduzete radi onemogućavanja ili otežavanja naplate predlagatelja osiguranja, nisu osnova za zaključak da takva opasnost postoji i na strani drugih protivnika osiguranja, koji odgovaraju solidarno s njima. Naime, svrha određivanja privremenih mjera na imovini protivnika osiguranja jest osiguranje naplate tražbine o čijoj osnovanosti još nije pravomoćno odlučeno, a u odnosu na koju postoji opasnost da se kasnije neće moći naplatiti zbog konkretnih raspoložbi protivnika osiguranja. Stoga, ako ta opasnost ne postoji na strani pojedinih protivnika osiguranja, u tom slučaju nema razloga, ni zakonskih uvjeta za određivanje mjera osiguranja kojima se tim protivnicima osiguranja privremeno ograničava raspolaganje imovinom.

 

Budući da u pobijanom rješenju, osim općenite konstatacije da su ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 344. stavka 1. OZ-a,  nisu navedene i konkretne okolnosti na strani optuženika T. K. i N. H. te optužene pravne osobe „T&…“ d.o.o. V. iz kojih bi proizlazila opasnost da se bez mjera osiguranja tražbine predlagatelja neće namiriti ili će njihovo namirenje biti znatno otežano, a takva opasnost je, prema citiranoj odredbi OZ-a, odlučna činjenica, to proizlazi da u pobijanom rješenju u odnosu na ove protivnike osiguranja nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, zbog kojeg nedostatka se pobijano rješenje u tom dijelu ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. u vezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. –  Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08.) koju ti žalitelji i ističu.

 

Stoga je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., trebalo prihvatiti žalbe protivnika osiguranja, optuženika T. K. i N. H. te optužene pravne osobe „T&…“ d.o.o. V. i u odnosu na te protivnike osiguranja ukinuti pobijano rješenje te predmet u tom dijelu uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Pri ponovnom odlučivanju prvostupanjski sud će ponovno razmotriti prijedloge za određivanje privremenih mjera osiguranja imovinskopravnih zahtjeva oštećenika G. V. i J. ustanove „G. stanovi“, pri čemu će imati na umu da su, prema članku 344. stavku 1. OZ-a, upravo predlagatelji osiguranja dužni u prijedlogu navesti činjenice na kojima temelje svoj zahtjev, odnosno činjenice vezane uz ispunjenje pretpostavki za određivanje privremenih mjera, nakon čega će donijeti novu odluku koju će i valjano obrazložiti.

 

Uslijed te odluke, žalba predlagatelja osiguranja, oštećenika G. V. i J. ustanove „G. stanovi“, kojom se rješenje prvostupanjskog suda pobija zbog naznake naziva pravnih osoba kojima je u međuvremenu izmijenjen naziv, je bespredmetna.

U odnosu na točku II. izreke ovog rješenja

 

Nije u pravu žalitelj optuženi I. Č. kada u žalbi osporava postojanje tražbine predlagatelja osiguranja, oštećenika G. V. i J. ustanove „G. stanovi“, pozivajući se na nalaz i mišljenje vještaka D. M. iz kojeg, prema ovome žalitelju, proizlazi da „ne postoji šteta, a niti korist“. Naime, suprotno proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka D. Š., zbog čega je uostalom optužno vijeće Županijskog suda u Zagrebu potvrdilo optužnicu USKOK-a od 21. rujna 2012. K-US-167/10/11, K-PO-US.5/11.

 

Zbog navedenog, nije u pravu ni protivnik osiguranja, optuženi H. V. kada u žalbi osporava vjerojatnost postojanja potraživanja oštećenika G. V. i J. ustanove „G. stanovi“ prema njemu, tvrdeći da nije imao ulogu poticatelja.

 

Iako se u pobijanom rješenju za protivnike osiguranja, optuženog I. Č. i optuženog H. V. samo općenito navodi da su oni nakon podizanja optužnice otuđili nekretnine u svom vlasništvu, ovaj drugostupanjski sud nalazi da su time, suprotno žalbenim tvrdnjama ovih protivnika osiguranja, navedeni dostatni razlozi o činjenicama koje upućuju na opasnost da bez mjera osiguranja predlagatelji osiguranja neće biti u mogućnosti namiriti svoje tražbine iz imovinskopravnih zahtjeva. Ovo stoga što su predlagatelji osiguranja, oštećenici G. V. i J. ustanova „G. stanovi“, čije prijedloge je prvostupanjski sud ocijenio osnovanim, u prijedlozima za određivanje privremenih mjera naveli konkretne radnje poduzete od strane optuženog I. Č. i optuženog H. V. koje su oni poduzeli nakon pokretanja kaznenog postupka, zbog kojih postoji opasnost za namirenje tražbine predlagatelja osiguranja.

 

Naime, u prijedlozima za određivanje privremenih mjera navedeno je da je optuženi I. Č. 12. prosinca 2011., u vrijeme kada je znao da se protiv njega provodi istraga, 2/4 suvlasničkog dijela nekretnine čk.br. …, upisane u z.k. ul. ... V. (u osnivanju) ugovorom o darovanju nekretnina prenio na maloljetne kćeri, a to je potkrijepljeno priloženim zemljišnoknjižnim izvatkom. Budući da je ugovor o darovanju nekretnina sklopljen nakon pokretanja ovog kaznenog postupka, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da je na strani protivnika osiguranja, optuženog I. Č., uz vjerojatnost postojanja tražbine, ispunjena i druga zakonska pretpostavka iz članka 344. stavka 1. OZ-a koja se odnosi na opasnost da se bez mjera osiguranja imovinskopravni zahtjevi predlagatelja neće namiriti ili će njihovo namirenje biti otežano.

 

U prijedlozima oštećenika G. V. i J. ustanove „G. stanovi“ za određivanje privremenih mjera osiguranja navodi se da je optuženi H. V. 11. travnja 2012. prodao nekretnine upisane u z.k. ul. …V. B., pa je stoga, s obzirom da je kupoprodajni ugovor sklopljen u vrijeme kada je optuženik bez sumnje znao da je protiv njega u tijeku kazneni postupak, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da i na stani tog protivnika osiguranja postoji opasnost da će osujetiti naplatu tražbine predlagatelja osiguranja time što će svoju imovinu otuđiti, opteretiti ili na drugi način njome raspolagati. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima ovog protivnika osiguranja da on prodajom predmetne nekretnine nije umanjio svoju imovinu, već da ju je samo pretvorio u drugi oblik, kao i da predmetna nekretnina predstavlja samo mali dio njegove imovine koja je tijekom godina samo iziskivala velike troškove.

 

Nadalje, ispravno je prvostupanjski sud ocijenio da otvaranje tekućeg računa 7. lipnja 2011. od strane protivnika osiguranja optuženog D. P., na koji račun mu je idućeg dana s računa društva „P.“ d.o.o. (povezanog s drugim pravnim osobama protiv koji se vodi ovaj kazneni postupak)  isplaćen iznos od 1.412.256,50 kuna, upućuje na zaključak da je riječ o raspolaganju imovinom koje je poduzeto radi onemogućavanja naplate eventualnih zahtjeva za naknadu štete. Naime, u to vrijeme optuženom D. P. bilo je poznato, što uostalom taj žalitelj i potvrđuje, da se protiv njega vodila istraga pokrenuta nalogom o provođenju istrage od 9. kolovoza 2010. broj K-US-167/19, IS-US-26/10., pri čemu je potpuno nevažno što je dan nakon prebacivanja sredstava na njegov tekući račun protivnik osiguranja, optuženi P. saznao za proširenje istrage i na kaznena djela iz točke 4) i 5) optužnice.

 

Protivnik osiguranja, optuženi D. P. u žalbi nadalje navodi da prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije naveo razloge zbog kojih smatra da, vezano uz uplaćivanje iznosa od 1.412.256,50 kuna na njegov novootvoreni tekući račun, nije u pitanju regularna poslovna transakcija. Međutim, žalitelju treba ukazati da i zakonito raspolaganje imovinom, ako je poduzeto s ciljem da bi se onemogućila naplata novčane tražbine, predstavlja razlog zbog kojeg je, uz vjerojatnost postojanja tražbine, opravdano odrediti mjere osiguranja na imovini protivnika osiguranja. Stoga osnovano prvostupanjski sud zaključuje da su na strani protivnika osiguranja, optuženog D. P. ispunjene sve zakonske pretpostavke iz članka 344. stavka 1. OZ-a za određivanje privremenih mjera. Činjenica da je optuženom D. P. u tijeku istrage s računa društva koje je osnivač optužena pravnih osoba „T7 V.“ d.o.o. (sada imena „T&H …) i „T7 G.“ d.o.o., a u kojima optuženi P. obnaša funkciju predsjednika uprave, isplaćen navedeni iznos, pa makar i na valjanoj pravnoj osnovi, upućuje na zaključak da je predmetna isplata učinjena s ciljem da se spriječi naplata eventualnih zahtjeva oštećenika. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda ne dovodi u pitanje ni tvrdnja žalitelja da je riječ o zakonitoj isplati dobiti, koja optuženom D. P. nije bila isplaćivana godinama.

 

Nije osnovana tvrdnja žalitelja D. P. niti da je određivanjem privremenih mjera osiguranja novčanih tražbina predlagatelja osiguranja, oštećenika G. V. i J. ustanove „G. stanovi“ na njegovim nekretninama, poslovnim udjelima i vozilu narušeno načelo razmjernosti jer da je vrijednost blokirane imovine najmanje četverostruko, a moguće i peterostruko veća od imovinskopravnih zahtjeva oštećenika. Ovaj žalbeni navod se, između ostalog, obrazlaže činjenicom da procijenjena vrijednost samo nekretnine k.č.br. …na kojoj je izgrađeno postrojenje za mehaničko-biološku obradu otpada iznosi 175.182.126,89 kuna (koju okolnost je žalitelj prethodno dokumentirao procjenom dostavljenom uz prijedlog za ukidanje privremenih mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi), a tome se još, prema tvrdnjama žalitelja, pridodaje vrijednost ostalih nekretnina u osobnom vlasništvu optuženog D. P., vrijednost dionica (ispravno, poslovnih udjela) i osobnog vozila, pa ovaj žalitelj zaključuje da ukupna vrijednost ove imovine višestruko premašuje čak i ukupni iznos štete od 50.987.789,31 kunu (ispravno bi bilo 50.958.798,31 kunu) za koji se tereti optuženike.

 

Međutim, suprotno iznijetim žalbenim navodima, na nekretnini k.č.br. … u naravi oranica B. površine… m2, upisanoj u z.k.ul…. V. (u osnivanju) nisu određene privremene mjere osiguranja, budući da je točkom V. pobijanog rješenja odbijen prijedlog predlagatelja osiguranja, oštećenog G. V. za određivanje privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja na toj nekretnini. Stoga je potpuno promašena tvrdnja žalitelja da vrijednost te nekretnine na kojoj je sagrađeno postrojenje za mehaničko-biološku obradu otpada, uz vrijednost ostalih nekretnina u osobnom vlasništvu protivnika osiguranja, optuženog P., njegovih poslovnih udjela i osobnog vozila višestruko premašuje iznos postavljenih imovinskopravnih zahtjeva.

 

U odnosu na ostalu svoju imovinu na kojoj su određene privremene mjere protivnik osiguranja, optuženi D. P. nije dostavio dokaze o vrijednosti te imovine, pa su tvrdnje žalitelja o povredi načela razmjernosti paušalne i ničim argumentirane. Osim toga, ističe se da su na istoj imovini protivnika osiguranja optuženog D. P., dakle na istim nekretninama, na istim poslovnim udjelima i osobnom vozilu optuženika, određene mjere osiguranja imovinskopravnog zahtjeva oštećenog G. V. u iznosu od 31.538.414,95 kuna, a ujedno i mjere osiguranja imovinskopravnog zahtjeva oštećenika J. ustanove „G. stanovi“ u iznosu od 5.502.036,53 kune. Stoga, imajući na umu visinu ukupno postavljenih imovinskopravnih zahtjeva predlagatelja osiguranja radi čijeg osiguranja su određene privremene mjere i činjenicu da su tražbine po oba imovinskopravna zahtjeva osigurana na istoj imovini protivnika osiguranja, optuženog D. P., ovaj sud nalazi da iznijetim općenitim i neargumentiranim navodima o povredi načela razmjernosti nije dovedena u pitanje pravilnost odluke prvostupanjskog suda o određivanju privremenih mjera iz točke II.b), II.b.1), II.b.2), III.b.), III.b.1) i III.b.2.) izreke pobijanog rješenja.

 

Pritom se napominje i da pravna shvaćanja izražena u predmetu ESLJP D. protiv Hrvatske, na koja se ovi žalitelji pozivaju i opširno ih analiziraju, nisu primjenjiva u ovome predmetu jer se ta presuda odnosi na drugačija činjenična utvrđenja. Naime, u tom predmetu ESLJP utvrđeno je i da je protivnik osiguranja (prema kojemu su privremene mjere bile određene radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi) pribavio dokaze koji su se odnosili na vrijednost blokirane imovine, koje dokaze sudovi u nacionalnim postupcima nisu uzeli u obzir, a protivnici osiguranja u ovome postupku, optuženici I. Č., D. P. i H. V. nisu pružili nikakve dokaze kojima bi takav nerazmjer između osiguranih potraživanja i vrijednosti blokirane imovine učinili barem vjerojatnim, zbog čega su takvi njihovi žalbeni navodi, kako je već ranije istaknuto, ocijenjeni paušalnima i ničim argumentiranima.

 

Protivnici osiguranja, optuženici D. P. i H. V. u žalbama nadalje ističu da su u tijeku parnični postupci pred Trgovačkim sudom u Varaždinu, u povodu tužbi tužitelja G. V., odnosno J. ustanove „G. stanovi“, u kojima se raspravlja o pravnim odnosima koji proizlaze iz iste činjenične osnove i u kojima su na prijedlog oštećenika određene mjere osiguranja. Smatraju da su zbog toga tražbine predlagatelja osiguranja već dostatno osigurane privremenim mjerama koje su određene rješenjima Trgovačkog suda u Varaždinu od 17. siječnja 2014. broj P-495/12-19 i od 22. siječnja 2014. broj P-54/13-6, kao i da vođenje ovih parničnih postupaka, kao i postupka pod poslovnim brojem P-1021/11, predstavlja procesnu zapreku za odlučivanje o imovinskopravnom zahtjevu oštećenika u ovom kaznenom postupku, a time i o mjerama osiguranja imovinskopravnih zahtjeva.

 

Međutim, iako je riječ o sporovima proizašlima iz iste činjenične osnove, nema zapreke da oštećenici G. V. i J. ustanova „G. stanovi“, uz parnične postupke pokrenute protiv pojedinih trgovačkih društava radi utvrđenja ništavosti određenih pravnih poslova, postave u ovom kaznenom postupku imovinskopravne zahtjeve protiv optuženika kao fizičkih osoba koje su svojim postupanjima, prema optužnici, prouzrokovali oštećenicima štetu te da se u ovom postupku odlučuje o mjerama osiguranja tako postavljenih imovinskopravnih zahtjeva koji nisu po sadržaju identični onima iz parničnih postupaka.

 

S obzirom na sve izloženo, žalbenim tvrdnjama protivnika osiguranja, optuženika I. Č., D. P. i H. V. nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja, a V. sud Republike Hrvatske je, kao drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., u dijelu u kojem se ono odnosi na ove protivnike osiguranja, ispitano pobijano rješenja i po službenoj dužnosti te je našao da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da u tom dijelu ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te da na štetu protivnika osiguranja, optuženika I. Č., D. P. i H. V. nije povrijeđen kazneni zakon.

 

Slijedom iznesenog, a na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijene su kao neosnovane žalbe protivnika osiguranja optuženih I. Č., D. P. i H. V., kako je odlučeno u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 25. travnja 2018.