Broj: Gž Ovr-639/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Amari Trgo, kao sucu pojedincu u ovršnopravnoj stvari ovrhovoditelja-tužitelja L. P. d.o.o. O., OIB:… koga zastupa punomoćnik M. K. odvjetnik u P. protiv ovršenika-tuženika P. B. OIB: nedodijeljen ili nepoznat, Njemačka, radi isplate, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja-tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci od 3. srpnja 2017. pod poslovnim brojem Povrv-685/2017-2, dana 27. travnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba ovrhovoditelja-tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci od 3. srpnja 2017. pod poslovnim brojem Povrv-685/2017-2.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvog stupnja ukinuto je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika N. K. iz P. pod poslovnim brojem Ovrv-2129/16 od 24. studenog 2016. te je prijedlog za ovrhu odbačen.

 

Žalbu protiv ovog rješenja podnosi ovrhovoditelj-tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Žalba nije osnovana.

 

Sud prvog stupnja donio je pobijano rješenje pozivom na odredbu iz članka 279. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje: OZ), a nakon što je istom dostavljeno rješenje o ovrsi koje je donio javni bilježnik dana 27. veljače 2007., a koje rješenje je doneseno temeljem vjerodostojne isprave, te nakon podnesenog prigovora tuženika na doneseno rješenje o ovrsi, koji prigovor je sastavljen i dostavljen sudu na njemačkom jeziku.

 

U smislu odredbe iz članka 278. OZ-a javni bilježnici odlučuju o prijedlogu  za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u skladu s odredbama ovoga zakona.

 

Prema odredbi iz članka 279. stavka 1. OZ-a za određivanje ovrhe mjesno je nadležan javni bilježnik čije je sjedište u jedinici područne (regionalne) samouprave i prebivališta ili sjedišta ovršenika, a prema stavku 3. iste zakonske odredbe ako prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave bude podnesen sudu umjesto javnom bilježniku, prema ovom stavku 1. članka  sud će prijedlog odbaciti. Na isti način sud će postupiti ako je prijedlog iz stavka 1. ovog članka podnesen mjesno nenadležnom javnom bilježniku.

 

Tumačenjem odredbe iz članka 279. OZ-a odrediti ovrhu temeljem vjerodostojne isprave može samo nadležni javni bilježnik i to mjesno nadležan javni bilježnik.

 

S obzirom na stipulaciju odredbe iz članka 279. stavka 1. OZ-a nameće se zaključak da ukoliko na području Republike Hrvatske s obzirom da nema prebivališta ili sjedišta ovršenika, tada nema ni statuirane mjesne nadležnosti javnog bilježnika da odlučuje o prijedlogu za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave.

 

Kako ovršenik prema stanju u spisu nema ni prebivalište ni sjedište na području Republike Hrvatske, tada prema ocjeni ovog žalbenog suda nisu postojale pretpostavke za nadležnost javnog bilježnika, a radi donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

 

Da je to tako proizlazi i iz pravnog shvaćanja Predsjednika građanskih odjela  Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 29. ožujka 2018., pod poslovnim brojem Su IV-148/2018.

 

Stoga kada je nadležnom sudu dostavljen prijedlog za ovrhu koji je donesen na temelju vjerodostojne isprave i prigovor ovršenika na rješenje o ovrsi tada je sud suglasno odredbi iz članka 281. stavka 1. i 2. OZ-a kada to nije učinio javni bilježnik ovlašten cijeniti da li je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave dopušten te da li javni bilježnik temeljem tog prijedloga može donijeti rješenje o ovrsi.

 

Kako ovršenik nema ni sjedište ni prebivalište na području Republike Hrvatske to je prvostupanjski sud kada mu je dostavljeno rješenje o ovrsi kojeg je donio javni bilježnik temeljem nedopuštenog prijedloga za ovrhu valjano ukinuo doneseno rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog kao nedopušten (članak 39. stavak 3. OZ-a).

 

Dakle iz izloženog proizlazi da žalba nije osnovana, pri čemu ovaj žalbeni sud napominje da se nije upuštao u ispitivanje pretpostavke osnovanosti podnesenog prigovora na rješenje o ovrsi jer je cijeniti da rješenje o ovrsi nije dopušteno odnosno da javni bilježnik nema ovlaštenje donijeti rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave u situaciji kada ovršenik nema ni prebivalište ni boravište na području Republike Hrvatske.

 

Stoga je temeljem odredbe iz članka 380. stavka 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), a u svezi sa odredbom iz članka 21. OZ-a valjalo je riješiti kao u izreci rješenja ovog žalbenog suda.

 

U Splitu 27. travnja 2018.