Baza je ažurirana 20.11.2024.
zaključno sa NN 109/24
EU 2024/2679
Broj: Gž Ovr-194/2018
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku, po sucu Marijani Žigić, kao sucu pojedincu u ovršnoj stvari ovrhovoditelja V. M. iz S…, OIB: …, koga zastupa punomoćnica Lj. P., odvjetnica u Z., protiv ovršenice R. H., OIB: …, Ministarstvo unutarnjih poslova, Z… 33, koju zastupa O. d. o. u S., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja, protiv rješenja Općinskog suda u Sisku od 26. siječnja 2018., broj Ovr-1221/2018-2, 7. svibnja 2018.
r i j e š i o j e
Žalba ovrhovoditelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Sisku od 26. siječnja 2018., broj Ovr-1221/2018-2.
Obrazloženje
Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:
"Nalaže se Financijskoj agenciji odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava povodom zahtjeva za izravnu naplatu primljenog 8. siječnja 2018. u Financijskoj Agenciji Zagreb, podnesenog od strane ovrhovoditelja V. M., OIB …, protiv ovršenice R. H. OIB …., Ministarstvo unutarnjih poslova, a temeljem presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-8609/16 od 14. lipnja 2017. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-368/2015 od 4. studenog 2016., do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske o reviziji ovršenice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu Gž-8609/16 od 14. lipnja 2017."
Protiv tog rješenja žalbu je pravovremeno izjavio ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga označenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13. i 89/14., dalje ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12.,25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., dalje OZ) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odbije prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe kao neosnovan. Zahtjeva trošak žalbe.
Odgovor na žalbu ovrhovoditelja podnijela je ovršenica koja predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.
Žalba nije osnovana.
Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio ovaj sud nije uočio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
U odnosu na žalbene navode da je pobijano rješenje doneseno bez dostavljanja ovrhovoditelju na očitovanje, čime je istome onemogućeno raspravljanje pred sudom, te je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, valja reći sljedeće.
Odredbom čl. 65. st. 2. OZ propisano je da će odluku o prijedlogu za odgodu ovrhe sud donijeti nakon što ovrhovoditelju omogući da se o njemu očituje, ako okolnosti slučaja ne zahtijevaju da se postupi drugačije.
Sukladno odredbi čl. 209. st. 7. OZ propisano je ako Financijska agencija u roku od šezdeset dana od dana kada joj je dostavljena ovršna sudska odluka ne primi rješenje suda o odgodi izdavanja naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava, izdat će nalog bankama da obave prijenos sredstava s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja, dok je odredbom čl. 210. st. 3. OZ propisano da je o prijedlogu za odgodu prijenosa sud dužan odlučiti u roku o osam dana, a rješenje kojim prihvaća prijedlog odmah dostaviti Financijskoj agenciji.
Kako su u konkretnom slučaju okolnosti iziskivale zakonom propisanu hitnost u postupanju, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe čl. 65. st. 2. OZ odstupio od načela kontradiktornosti te nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP na koju ukazuje ovrhovoditelj.
Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja dao jasne i valjano obrazložene razloge o svim odlučnim činjenicama i okolnostima te je pravilno primijenio odredbe čl. 65. st. 1. toč. 1. u s vezi s čl. 210. OZ kada je prihvatio ovršenikov prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava.
Prvostupanjski sud tako je pravilno utvrdio da je ovršenik protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavio pravni lijek - reviziju, čime je ispunjen jedan od dva zakonom određena kumulativna uvjeta za odgodu ovrhe.
Nadalje, i po ocjeni ovoga suda, ovršenik je na razini vjerojatnosti dokazao, a prvostupanjski sud utvrdio, da bi provedbom ovrhe trpio teško nadoknadivu štetu, a sve zbog imovnog stanja ovrhovoditelja, visine potraživanja ovrhovoditelja prema ovršeniku, činjenice da ovršenik prema ovrhovoditelju ima dospjela potraživanja koja nisu naplaćena, te vjerojatnosti uspjeha ovršenika u postupku povodom izvanrednog pravnog lijeka.
Kako ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu, kao i primjenu materijalnog prava, zbog nepotrebnog ponavljanja upućuje se i na obrazloženje prvostupanjskog rješenja (čl. 375. st. 2. ZPP).
Slijedom izloženog, po osnovi čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ odlučeno je kao u izreci.
Osijek, 7. svibnja 2018.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.