Broj: Gž-2355/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Krunoslava Barana, predsjednika vijeća, te izvjestiteljice Vesne Bjelousov i Mire Čavajde, članova vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja A. R. iz L…, OIB: …, koga zastupa punomoćnik F. M., odvjetnik iz R., protiv tužene V. K. iz L…, OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. Z., odvjetnik iz R., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni br. P-2935/2016-12 od 8. kolovoza 2017., u sjednici vijeća održanoj 10. svibnja 2018.,                        

 

p r e s u d i o   j e

 

I/ Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

 

II/ Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

              Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

 

              "I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja A. R. koji glasi:

„1. Proglašava se u cijelosti nedopuštenom ovrha koja se kod Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji vodi pod posl, brojem: Ovr-6000/2015, kojom se ovlašćuje ovrhovoditelja da o trošku ovršenika povjeri obavljanje radnji trećoj osobi kojima će uspostaviti ranije posjedovno stanje na k.č.br. …, k.o. L., na način da o trošku ovršenika izgradi prizemnu pomoćnu građevinu sa tri prostorije kako je to pobliže opisano u rješenju o ovrsi, te određuje pljenidba novčanih sredstava ovršenika po svim računima i oročenim sredstvima u svim bankama

 

i prijenosom zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelja.

 

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.“

 

II. Nalaže se tužitelju A. R. iz L…, (čiji je OIB: …) da tuženoj V. K. iz L… (čiji je OIB: ….) naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.375,00 kuna (slovima: četiri tisuće tristo sedamdeset i pet kuna) i to u roku od 15 dana dok se tužena V. K. odbija s ostatkom zatraženog parničnog troška."

 

              Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13. i 28/13., dalje ZPP). Predložio je uvažiti njegovu žalbu.

 

              U odgovoru na žalbu, tužena je osporila utemeljenost žalbenih navoda tužitelja. Predložila je odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

Žalba je neosnovana.

 

              Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a nema nejasnoća, proturječnosti, ni drugih nedostataka, tako da se može sa sigurnošću ispitati.

 

Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud proveo sve potrebne dokaze odlučne za utvrđenje pravnih činjenica od kojih ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva.

 

Između parničnih stranaka nije sporna činjenica da je rješenjem Općinskog suda u Opatiji, poslovni br. P-582/2011 od 26. listopada 2012. godine utvrđeno da je tuženik smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom suposjedu pomoćne građevine, pobliže određenoj u izreci tog rješenja, te mu je naloženo da uspostavi posjedovno stanje tako da o svom trošku izgradi prizemnu pomoćnu građevinu s tri prostorije (spremištima) i nadstrešnicu, a prema nalazu i mišljenju građevinskog vještaka i skici premjeravanja.

 

Nesporno je da je prvostupanjsko rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Rijeci, poslovi br. Gž-3177/2013 od 23. siječnja 2014. godine, te da je postalo pravomoćno i ovršno.

 

Nije sporna niti činjenica da je sada tužena kao ovrhovoditeljica podnijela prijedlog za ovrhu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti i druga osoba, te je nakon donošenja rješenja o ovrsi i prigovora ovršenika, sada tužitelj, rješenjem Općinskog suda u Rijeci upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga navedenih u čl. 50. st. 1. toč. 10. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12., 25/13. i 93/14., dalje OZ), odnosno da je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka.

 

Sporno je između parničnih stranaka tijekom prvostupanjskog postupka, a i sada u žalbi jesu li se ostvarile pretpostavke za proglašenje ovrhe nedopuštenom.

 

Tužitelj ističe žalbenim navodima da je radnja koja je određena ovršnom ispravom radnja koju ne može obaviti druga osoba, te da je ovrha nedopuštena i iz razloga jer da je neosnovano naloženo unaprijed polaganje novčanog iznosa.

 

S tim u svezi, potrebno je prvenstveno istaknuti da navedeni razlozi nisu razlozi zbog kojih je ovršenik upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud. Stoga ne mogu biti niti predmet raspravljanja u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

 

Pored toga, tužitelj temelji tužbu na tvrdnji da je ovrha nedopuštena, jer da je nedopuštena činidba, jer da tužena pored sudske odluke mora imati i građevnu dozvolu, a kojom ne raspolaže.

 

Pravilnom ocjenom dokaza, odnosno nalaza i mišljenja građevinskog vještaka od 27. kolovoza 2005. godine, a na kojemu se temelji točka II. izreke prvostupanjskog rješenja, koje je postalo ovršna isprava, proizlazi da su predmetne građevine, koje je tužitelj porušio, bile izgrađene oko 40 godina prije dana vještačenja, dakle svakako prije 15. veljače 1968. godine.

 

Odredbom čl. 122. st. 1. Zakona o gradnji ("Narodne novine", br. 175/03. i 100/04) propisano je da se građevina koja je izgrađena bez građevinske dozvole do 15. veljače 1968. godine smatra izgrađenom na temelju pravomoćne građevinske dozvole.

 

Ovakvo utvrđenje nije dovedeno u sumnju tijekom provedenog postupka, jer iz iskaza svjedoka L. Dž., proizlazi da on smatra kako je izgradnja izvršena između 1970. i 1975. godine, iako sam navodi da o tome ne može detaljnije iskazati.

 

Iskaz tog svjedoka, kao i iskaz tužitelja u bitnom se svode na tvrdnje o posjedu tužene, te na razloge zbog kojih je izvršeno rušenje pomoćnih objekata.

 

Stoga se u osnovi prigovori odnose na postupak iz kojeg potječe ovršna isprava, tako da nisu od utjecaja na odluku u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a što je prvostupanjski sud pravilno ocijenio.

 

Radi izloženog, proizlazi da je pravomoćnom sudskom odlukom naložena uspostava ranijeg posjedovnog stanja, tako da se neosnovano žalbenim navodima ističe da je ovrha nedopuštena.

 

Obzirom da ne postoje žalbeni razlozi, na što u odgovoru na žalbu ukazuje i tužena, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

Odbijen je zahtjev tužene za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, jer takva postupovna radnja nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

U Osijeku 10. svibnja 2018.