Broj: Gž-598/18

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Macure, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Sanje Dujmović, članice vijeća, povodom prijedloga potrošača Z. B. iz S. N., B., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. I., odvjetniku iz Z., radi otvaranja postupka stečaja potrošača, odlučujući o žalbi vjerovnice E.&S. B. d.d. R., OIB: …, zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku Z. B., odvjetniku iz O. društva B. & P. iz Z., protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Sp-38/17 od 13. ožujka 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 16. svibnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba vjerovnice E.&S. B. d.d. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Sp-38/17 od 13. ožujka 2018.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem  suda prvog stupnja odlučeno je:

              "I. Otvara se postupak stečaja potrošača nad potrošačem Z. B. iz S. N., B., OIB: …

              Postupak stečaja potrošača otvoren je 13. ožujka 2018. godine u 15,00 sati kada je ovo rješenje objavljeno na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova.

              II. Za stečajnog povjerenika imenuje se S. R., OIB:… iz V. G.

              III. Zaključuje se postupak stečaja potrošača nad potrošačem Z. B. iz S. N., B., OIB: ….

              IV. Određuje se razdoblje provjere ponašanja potrošača u trajanju od 5 (pet) godina koje počinje teći od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

              V. Povjerenik će nakon zaključenja postupka, u razdoblju provjere ponašanja, u ime i za račun potrošača unovčavati imovinu potrošača i prikupljenim sredstvima namiriti nastale troškove postupka. O obavljenim radnjama povjerenik je dužan podnositi izvješća sudu.

              Nalaže se povjereniku S. R., OIB:… iz V. G., da otvori poseban transakcijski račun kod financijske institucije za potrošača, te da zatvori druge račune potrošača.

              VI. U razdoblju provjere ponašanja potrošač je dužan sudu i povjereniku, na njihov zahtjev, dati obavijesti o svom poslu ili svojim nastojanjima da nađe posao.

              Potrošač je dužan predati povjereniku imovinu koju stekne nasljeđivanjem te se ista unosi u stečajnu masu.

              Potrošač je dužan bez odgode prijaviti povjereniku svaku promjenu mjesta stanovanja ili mjesta zaposlenja.

              VII. Ovo rješenje objaviti će se na e-oglasnoj ploči sudova."

              Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavila vjerovnica E.&S. B. d.d. R. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

              U žalbi ističe kako smatra da nisu ispunjeni uvjeti za otvaranje i zaključenje postupka stečaja potrošača iz čl. 5. st. 3., odnosno iz čl. 58. st. 1. Zakona o stečaju potrošača s obzirom da iz spisa predmeta ne proizlazi da bi potrošač u razdoblju duljem od 90 dana imao dospjele obveze koje su veće od 30.000,00 kuna, a koje ne može ispuniti. Jedina dospjela obveza potrošača je novčano potraživanje Ministarstva financija Republike Hrvatske u visini od 478,79 kuna, a što je razvidno iz prijedloga Republike Hrvatske od 29. kolovoza 2017. i koja obveza ne prelazi iznos od 30.000,00 kuna. Glede potraživanja vjerovnice ističe da se o tome vodi pred naslovnim sudom parnični postupak pod poslovnim brojem Povrv-2426/15 u kojem potrošač osporava osnovu i visinu potraživanja vjerovnice. To potraživanje temelji se na Ugovoru o solidarnom jamstvu kojim je potrošač pristao kao jamac-platac odgovarati za obveze društva B. g. d.o.o. po kreditu broj 5103506494 (sada partija broj 5001495138), kao i Ugovora o solidarnom jamstvu broj 5014471144 kojim je kao jamac platac pristao odgovarati za obveze društva B. g. d.o.o. po kreditu broj 5001471144, a koje potraživanje je potrošač naveo kao obvezu u popisu imovine i obveza potrošača od 14. srpnja 2017. i koje se ne može smatrati dospjelim. Ističe da je radi naplate potraživanja po Ugovoru o solidarnom jamstvu od 4. travnja 2017. i Ugovora o solidarnom jamstvu od 15. prosinca 2008. pokrenula ovršni postupak pred javnim bilježnikom I. M., a koji se povodom prigovora potrošača nastavio pred naslovnim sudom pod poslovnim brojem Povrv-2426/15, a kao što to slijedi i iz popisa imovine i obveza potrošača od 14. srpnja 2017. U tom parničnom postupku u tijeku je provođenje financijskog vještačenja radi utvrđivanja visine potraživanja vjerovnice te je slijedeće ročište zakazano za dan 5. srpnja 2018. Kada se uzme u obzir sve navedeno, kao i da parnični postupak nije pravomoćno okončan, potraživanje koje vjerovnica ima prema potrošaču nikako se ne može smatrati dospjelim. Neizvjesno je hoće li sud u tom parničnom postupku prihvatiti ili odbiti tužbeni zahtjev vjerovnice, a u slučaju da ga prihvati u kojem će to iznosu biti. Stoga da je jedina dospjela obveza novčano potraživanje Republike Hrvatske, Ministarstva financija od 478,79 kuna. Radi iznesenog, da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer potrošač nema dospjele obveze koje su veće od 30.000,00 kuna te je pogrešno utvrdio da potrošač u najmanje 90 dana uzastopno ne može ispuniti jednu ili više dospjelih novčanih obveza u ukupnom iznosu većem od 30.000,00 kuna. Stoga da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer postoji proturječnost između isprave i onoga što se u sadržaju tih isprava navodi u obrazloženju rješenja zbog čega se pravilnost istog ne može ispitati. Slijedom toga da nisu ispunjeni uvjeti za otvaranje i zaključenje postupka stečaja potrošača.

U odgovoru na žalbu potrošač ističe kako je žalba vjerovnice pravno i činjenično neutemeljena i usmjerena na odugovlačenje postupka stečaja potrošača, dok je prvostupanjsko rješenje u cijelosti pravilno i zakonito. U pogledu tvrdnje vjerovnice kako se potraživanje prema potrošaču ne može smatrati dospjelim potrošač ističe kako je čitavo potraživanje vjerovnice iskazano u popisu imovine i obveza potrošača dospjelo puno prije pokretanja izvansudskog, odnosno sudskog postupka stečaja potrošača, kao i prije pokretanja parničnog postupka na koji se poziva vjerovnica i koja je taj postupak pokrenula 2014. radi naplate svog već dospjelog potraživanja prema potrošaču. Potraživanje vjerovnice prema potrošaču temelji se na Ugovorima u kojima je izrijekom naznačen datum dospijeća tražbine te je potraživanje dospjelo 2010. Podnoseći prvostupanjskom sudu prijedlog za pokretanje sudskog postupka stečaja potrošača dana 14. rujna 2017. isti je sudu priložio cjelovitu dokumentaciju o imovini, kao i njegove obveze prema vjerovnicima. Ta dokumentacija uključuje i Ugovore o kreditu i solidarnom jamstvu koji predstavljaju pravni temelj obveze potrošača prema vjerovnici. Iz navedene dokumentacije proizlazi da potrošač odgovara prema vjerovnici kao solidarni jamac-platac na ime kreditnih obveza glavnog dužnika društva B. g. d.o.o. Z. nad kojim društvom je u međuvremenu otvoren stečajni postupak i koje je brisano iz sudskog registra. Iz Ugovora o dugoročnom kreditu razvidno je da obveza dospijeva na naplatu 31. kolovoza 2010., a po Ugovoru o kratkoročnom kreditu 25. kolovoza 2010. Osim toga, u odnosu na Ugovor od 15. prosinca 2008. zaključen je i Ugovor o solidarnom jamstvu od 15. prosinca 2008. Iz navedenog proizlazi da su obveze glavnog dužnika (B. g. d.o.o.) prema vjerovnici po navedenim Ugovorima o kreditu te Dodacima, a za koje obveze potrošač odgovara vjerovnici kao solidarni jamac-platac, dospjele dana 31. kolovoza 2010. i 25. kolovoza 2010. te da iznos tih obveza uvelike premašuje zakonski minimum iz čl. 5. Zakona o stečaju potrošača (30.000,00 kuna) pa je jasno da su iste obveze bile dospjele puno prije pokretanja postupka stečaja potrošača, kako pred Finom, tako i pred sudom. Iz izvoda iz poslovnih knjiga vjerovnice na dan 3. listopada 2014. temeljem kojeg je podnesen prijedlog za ovrhu protiv potrošača razvidno je da se radilo o dospjelom potraživanju. Stoga da je prvostupanjski sud potraživanje vjerovnice, specificirano u popisu imovine i obveza priloženih spisu, ispravno uključio u ukupno dospjelo dugovanje potrošača prema vjerovnicima radi kojega je kod potrošača nastupio stečajni razlog nesposobnosti za plaćanje u smislu odredbe čl. 5. Zakona o stečaju potrošača. Nije prijeporna činjenica da je vjerovnica još 2014. pokrenula postupak naplate predmetnog potraživanja u odnosu na potrošača kao jamca-platca povodom čega se pred Općinskom sudom u Novom Zagrebu trenutno vodi spor pod poslovnim brojem Povrv-2426/15. U dokumentaciji koja je priložena uz prijedlog za pokretanje stečajnog postupka nalaze se dokazi o pokretanju tog parničnog postupka iz kojih je razvidno što i koliko vjerovnica u tom postupku potražuje od potrošača. Da bi se radilo o dospjelom potraživanju slijedi iz činjenice što je vjerovnica kao dokaz svom potraživanju priložila Ugovore i Dodatke iz kojih je jasno uočljiva izričita naznaka datuma dospijeća potraživanja, iz činjenice da se jedan dio utuženog potraživanja (vidljivo iz izvoda otvorenih stavki na temelju kojega je prijedlog za ovrhu podnesen) odnosi upravo na zakonske zatezne kamate koje teku samo na dospjela potraživanja, da u svom podnesku iz tog parničnog postupka od 21. listopada 2015. vjerovnica izrijekom navodi "Budući da je potraživanje tužitelja po predmetnim kreditima u cijelosti dospjelo…" i konačno sudska vještakinja M. O. u svom nalazu i mišljenju jasno je naznačila da vjerovnica (tamo tužiteljica) na dan 3. listopada 2014. potražuje od potrošača (tamo tuženika) svotu od 1.291.417,05 EUR na ime glavnice, redovnih i zateznih kamata. Pravno da je promašen navod vjerovnice da se njezino potraživanje ne može smatrati dospjelim prije okončanja parničnog postupka jer je riječ o novčanom potraživanju čija je pravna osnova Ugovor o kreditu. Novčana obveza iz ugovornih odnosa dospijeva s onim datumom s kojim je njezino dospijeće ugovoreno te na to ne utječe je li glede namirenja pokrenut parnični postupak niti da li je isti okončan. U postupku stečaja potraživanja vjerovnica je svoje potraživanje prijavila i nije isticala prigovore koje sada ističe u žalbi. Pored činjenice da je svoje potraživanje prijavila u postupku stečaja potrošača jedina druga dispozicija vjerovnice bila je njezino neslaganje s predloženim planom namirenja (podnesak od 23. listopada 2017.) pri čemu ni na koji način nije dovodila u pitanje činjenicu da su ispunjene pretpostavke za otvaranje postupka stečaja potrošača i da njegovo ukupno dugovanje uključuje i njezino dospjelo potraživanje. Napominje se da je u odnosu na glavnog dužnika po Ugovorima o kreditu (B. g. d.o.o.) dana 27. kolovoza 2013. otvoren stečajni postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem St-933/13 koji je proveden i nakon kojega je glavni dužnik brisan iz sudskog registra. Sve da obveze tog društva (i potrošača kao jamca-platca) po Ugovorima o kreditu i nisu bile dospjele do dana otvaranja stečajnog postupka temeljem odredbe čl. 73. tada važećeg Stečajnog zakona propisano je da nedospjele tražbine dospijevaju s danom otvaranja stečajnog postupka pa bi i u tom slučaju potraživanje vjerovnice bilo dospjelo najkasnije 27. kolovoza 2013. tj. znatno prije pokretanja postupka stečaja potrošača. Predlaže se odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

              Žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje ovaj drugostupanjski sud nalazi da navedeno rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući da izreka rješenja nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima rješenja, u obrazloženju istog navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ili proturječni te nisu u suprotnosti sa sadržajem isprava priloženih spisu radi čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. u svezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), a na koju ukazuje žalba vjerovnice.

Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

Stoga žalba vjerovnice zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.

Vjerovnica u žalbi ističe da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 5. st. 3. Zakona o stečaju potrošača (Narodne novine, broj 100/15 – dalje ZSP), odnosno iz čl. 58. st. 1. istog Zakona jer da iz spisa predmeta ne proizlazi da bi potrošač u razdoblju duljem od 90 dana imao dospjele obveze koje su veće od 30.000,00 kuna, a koje ne može ispuniti.

Naime, u ovoj fazi postupka nije prijeporno da je vjerovnica u svojstvu ovrhovoditeljice pokrenula ovršni postupak dana 24. listopada 2014. protiv potrošača kao ovršenika na temelju vjerodostojne isprave tj. izvatka iz poslovnih knjiga od 3. listopada 2014. (ovršni prijedlog – l.s. 50-52), kao i da je javni bilježnik iz V. G. I. M. pod poslovnim brojem Ovrv-8143/14 od 24. listopada 2014. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (l.s. 53), a protiv kojeg rješenja o ovrsi je potrošač (tamo ovršenik) izjavio prigovor te je u tijeku parnični postupak pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem Povrv-2426/15.

Vjerovnica tvrdi da navedeni parnični postupak nije pravomoćno okončan pa da se potraživanje koje ona ima prema potrošaču nikako ne može smatrati dospjelim.

Suprotno ovakvom žalbenom navodu ovaj sud drugog stupnja smatra da je pravilno stajalište prvostupanjskog suda kako su ispunjeni uvjeti iz čl. 5. st. 1. ZSP tj. da u konkretnom slučaju postoji stečajni razlog jer je potrošač nesposoban za plaćanje budući da na temelju popisa imovine i obveza od 14. srpnja 2017. (l.s. 5-11) te iskaza samog potrošača na pripremnom ročištu 8. prosinca 2017. (l.s. 137) utvrđeno da na dan sastavljanja popisa imovine i obveza 6. rujna 2017. potrošač ima dospjele novčane obveze u iznosu od 9.699.241,79 kuna te je na temelju svega navedenog sud prvog stupnja utvrdio da ne može ispuniti navedene dospjele obveze u razdoblju koje je dulje od 90 dana.

Ovo stoga što su ishodište obveze potrošača kao jamca-platca u odnosu na vjerovnicu Ugovori o solidarnom jamstvu gdje potrošač jamči za obveze tvrtke B. g. d.o.o., proizašle iz Ugovora o dugoročnom kreditu te Aneksa istog (l.s. 60-70) te Ugovora o kratkoročnom kreditu s pripadajućim Aneksima (l.s. 72-83).

U ovoj fazi postupka nije prijeporno da je, pored toga, tvrtka B. g. d.o.o. otišla u stečaj, da je proveden stečajni postupak te da je ta tvrtka brisana iz sudskog registra.

S obzirom na činjenicu da u konkretnom slučaju, a kao što to s pravom potrošač ističe u odgovoru na žalbu, slijedi da je vjerovnica kao dokaz svom potraživanju u predmetu Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-2426/15 priložila upravo Ugovor o dugoročnom kreditu od 4. travnja 2007. gdje je ugovoreno, sukladno Aneksu broj 3 od 2. rujna 2009., da otplata kredita dospijeva na naplatu dana 31. kolovoza 2010., dok je iz Ugovora o kratkoročnom kreditu od 15. prosinca 2008., sukladno Aneksu broj 5 od 19. travnja 2010., ugovoreno da je rok vraćanja 25. kolovoza 2010., a koji Ugovori prileže i spisu predmeta to znači da nije u pravu vjerovnica kada ističe da u odnosu na potrošača nema dospjelog potraživanja budući da upravo sadržaj prethodno navedenih Ugovora i Aneksa osporava takve tvrdnje žaliteljice.

Da bi bila riječ o dospjelom potraživanju proizlazi i iz činjenice što je vjerovnica pokrenula ovršni postupak dana 24. listopada 2014. te kako je odredbom čl. 31. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13 i 93/14) propisano da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane tražbine to upućuje na zaključak da vjerovnica u svojstvu ovrhovoditeljice ne bi mogla pokrenuti ovršni postupak da u odnosu na potrošača kao ovršenika nije imala potraživanje koje je dospjelo.

Pored toga, a kao što to potrošač u odgovoru na žalbu ističe, iz izvoda iz poslovnih knjiga na dan 3. listopada 2014. (l.s. 54), koji predstavlja vjerodostojnu ispravu temeljem koje je pokrenut ovršni postupak, slijedi da se dio potraživanja odnosi na zatezne kamate.

              Kako je odredbom čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje ZOO) propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate ta činjenica nedvojbeno upućuje na zaključak da je riječ o dospjelom potraživanju bez obzira na činjenicu što se u pogledu toga vodi spor pred prvostupanjskim sudom koji nije pravomoćno okončan.

              Naime, po svojoj pravnoj prirodi zatezne kamate vezuju se uz zakašnjenje s plaćanjem te predstavljaju sredstvo pojačanja ugovorne discipline dužnika jer isti u periodu zakašnjenja koristi novac koji je bio dužan vratiti vjerovnici i na koji vjerovnica ima pravo. Pored toga, funkcija zatezne kamate ogleda se i u vidu naknade štete koju vjerovnica trpi zbog zakašnjenja s plaćanjem, a svrha istih je i discipliniranje dužnika. Kako obveza plaćanja zateznih kamata proizlazi iz odredbe čl. 29. st. 1. ZOO i to za dužnika koji zakasni s plaćanjem i koja teče prvog dana poslije pada u zakašnjenje pa sve do dana kad dužnik tu obvezu ispuni to neprijeporno ukazuje kako je u konkretnom slučaju riječ o dospjelom potraživanju jer je vjerovnica uz prijedlog za ovrhu dostavila i izvod iz poslovnih knjiga od 3. listopada 2014. u kojem od potrošača kao ovršenika potražuje i zateznu kamatu.

              Nadalje, kraj neprijeporne činjenice da je nad tvrtkom B. g. d.o.o. dana 27. kolovoza 2013. otvoren stečajni postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem St-933/13 osnovano potrošač ukazuje i na odredbu čl. 73. Stečajnog zakona (Narodne novine, broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 116/10, 25/12 i 133/12) kojom je propisano da s danom otvaranja stečajnog postupka nedospjele tražbine dospijevaju te da bi i u tom slučaju potraživanje vjerovnice dospjelo znatno prije pokretanja postupka stečaja potrošača.

              Prema tome, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u izreci prvostupanjskog rješenja slijedom čega je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo odbiti kao neosnovanu žalbu vjerovnice i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

 

Zadar, 16. svibnja 2018.