Baza je ažurirana 21.10.2024. 

zaključno sa NN 102/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gž Ovr-1727/2017 Županijski sud u Splitu
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gž Ovr-1727/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Marku Pribisaliću, kao sucu pojedincu, u ovršnom postupku ovrhovoditelja P. d.o.o, Z., OIB: … kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ž.&P. d.d.,  Z., protiv ovršenika M. S., V., U., OIB: … radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj po L. J.-S. iz K., OIB: … stečajnoj upraviteljici u stečajnom postupku nad imovinom dužnika pojedinca M. S. vl. E. S. poljoprivredno-prijevoznički obrt U., protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Puli –Pola, Stalna služba u Bujama -Buie, poslovni broj Ovr-3333/2017-2 od 8. lipnja 2017., dana 16. svibnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Uvažava se žalba ovršenika, ukida rješenje o ovrsi Općinskog suda u Puli –Pola, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj Ovr-3333/2017-2 od 8. lipnja 2017., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem prihvaćen je prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave – Bjanko zadužnice dužnika R. j.d.o.o., jamca platca – ovršenika potvrđene po javnom bilježniku S. N. iz B., broj Ov-5201/15 od 08. veljače 2015. te je određena ovrha radi naplate tražbine ovrhovoditelja  u iznosu od 449.406,70 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekući od 03. prosinca 2016. do isplate i to nekretninama ovršenika, odnosno na ½ suvlasničkog dijela nekretnina upisane u zk.ul. 4930, k.o. U. kat. čest br. 4494, pašnjak, površine 394 m2, na ½ suvlasničkog dijela nekretnina upisane u zk.ul. 4286, k.o. U. kat.čest br. 4495/1, dvorište i zgrada, površine 568 m2, te na ½ suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk.ul. 4495/4, k.o. U. kat.čest br. 4495, dvorište, površine 296 m2 (sve kako je navedeno u pobijanom rješenju o ovrsi).

 

Istim rješenjem određena je ovrha na pokretninama ovršenika, te je ovrhovoditelju određen trošak u iznosu od 11.094,00 kn uz nalog ovršeniku za plaćanje u roku od 8 dana.

 

Protiv tog rješenja žali se ovršenik pozivom na sve žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/03, 89/14, dalje: ZPP-a), u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16- Odluka USRH, dalje: OZ-a), uz prijedlog da se žalba prihvati kao osnovana, te ukine pobijano rješenje.

 

Ovrhovoditelj je u odgovoru na žalbu osporavao osnovanost navoda ovršenika.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Iz stanja spisa, u bitnom, proizlazi:

 

- da je ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu priložio presliku izvorne isprave – Bjanko zadužnice dužnika R. j.d.o.o., jamca platca – ovršenika potvrđene po javnom bilježniku S. N. iz B., broj Ov-5201/15 od 08. veljače 2015. (dalje: Bjanko zadužnica) ovjerenu 16. ožujka 2017. pod brojem OV-4400/17 od strane javnog bilježnika V. P. iz Z.,.

 

Odredbom članka 215. stavka 1. OZ-a propisano je da dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi zaplijene svi njegovi računi kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno s računa isplate vjerovniku koji je određen u ispravi ili koji će naknadno biti u nju upisan (bjanko zadužnica). Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i, nakon što u nju bude upisan iznos tražbine i podaci o vjerovniku, ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja. Člankom 214. stavkom 2. OZ-a, koji se na bjanko zadužnicu primjenjuje pozivom na odredbu članka 215. stavka 3. OZ-a propisano je da na ispravi iz stavka 1. članka 214. ili u dodatnim ispravama uz tu ispravu, istodobno kad i dužnik ili naknadno, obvezu prema vjerovniku mogu preuzeti i druge osobe u svojstvu jamaca plataca, i to davanjem pisane izjave koja je po svojem sadržaju i obliku ista s izjavom dužnika.

 

Prvenstveno je za naglasiti, kako je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev 2377/14-2 od 12. prosinca 2017. izraženo shvaćanje prema kojemu se na temelju ovjerene preslike zadužnice, kada se zadužnica koristi kao ovršna isprava (u smislu odredbe čl. 183. stavka 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 i 39/10 - dalje; OZ/08), može (prema smislu odredbe čl. 33. stavka 1. OZ-a) pokrenuti ovrha pred nadležnim sudom,  iako je propisano (člankom 183. stavkom 1. OZ-a) da se zadužnica izdaje samo u jednom primjerku (imajući na umu da se ono što je propisano odredbom članka 183. stavka 7. OZ-a, - i što vrijedi za tzv. običnu zadužnicu, odnosi i na ranije važeće odredbe članka 183.a OZ-a i na sada važeće odredbe članka. 215. OZ-a, koje uređuju bjanko zadužnicu).

 

Sukladno odredbi članka 22. OZ-a, sud određuje ovrhu samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako OZ-om nije drukčije određeno, a prema članku 23. OZ-a, ovršna isprava je i ovršna sudska odluka, te druga isprava koja je zakonom određena kao ovršna isprava.

 

Bjanko zadužnica potvrđena po javnom bilježniku S. N. iz B., broj Ov-5201/15 od 08. veljače 2015. u smislu odredbe članka 215. stavka 1. i 3. OZ-a sve u vezi s odredbom članka 214 . stavka 7. OZ-a ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe.

 

Isto tako, prema ranije navedenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske preslika Bjanko zadužnice ovjerena 16. ožujka 2017. pod brojem OV-4400/17 od strane javnog bilježnika V. P. iz Z., predstavlja ispravu na temelju koje se može pokrenuti ovrha pred nadležnim sudom. Navedena isprava glasi na ispunjenje novčane tražbine na kojoj ovrhovoditelj (vjerovnik iz ovršne isprave) temelji svoj ovršni zahtjev, temeljem koje vjerovnik može tražiti prisilno ostvarenje tražbine, a sud može odrediti ovrhu, radi ispunjenja novčane tražbine, sukladno članku 22. i 23. OZ-a.

 

Izražavanjem navedenog pravnog shvaćanja, ovom odlukom se mijenja pravno shvaćanje zauzeto u ranijim odlukama ovog drugostupanjskog suda.

 

U odnosu na žalbene navode ovršenika, valja reći, kako sama činjenica da je nad imovinom dužnika pojedinca M. S. vl. E. S. poljoprivredno-prijevoznički obrt U., dana 12. veljače 2015. (rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj St-325/13-29, listovi 15-18 spisa) otvoren stečajni postupak ne bi bila od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

 

Naime, ovršenik je u svojstvu jamca platca dao na potvrdu javnom bilježniku Bjanko zadužnicu nakon više od osam mjeseci nakon otvaranja stečajnog postupka nad navedenim obrtom, te iz spisa ne proizlazi da je istu potpisao u svojstvu obrtnika, odnosno obvezu iz iste je preuzeo kao fizička osoba.

 

Nadalje, prema članku 80. OZ-a ovrha na nekretnini provodi se zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, dok je odredbom članka 82. stavak 1. istog zakona propisano da uz prijedlog za ovrhu na nekretnini ovrhovoditelj je dužan podnijeti izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nekretnina upisana kao vlasništvo ovršenika.

 

U konkretnom slučaju, predmetne nekretnine su za ½ dijela upisane kao vlasništvo ovršenika.

 

No, ovrhovoditelj je prijedlogu za ovrhu zatražio odrediti ovrhu na ½ suvlasničkog dijela predmetnih nekretnina, pri čemu ostaje nejasno je li ovrha zatražena na ¼ ili ½ suvlasničkog dijela. Konkretnije, potrebno je nedvojbeno navesti omjer i naznačiti kako se ovrha predlaže na suvlasničkom dijelu nekretnina upisanih kao vlasništvo ovršenika.

 

Nadalje, a u dijelu koji se odnosi na ovrhu na pokretninama, prijedlog nije uređen u skladu s odredbom članka 136. stavka 2. OZ-a kojom je propisano kako je ovrhovoditelj dužan u prijedlogu za ovrhu naznačiti traži li da se oduzete pokretnine povjere njemu na čuvanje ili određenoj trećoj osobi, osim ako nije riječ o pokretninama koje se predaju u sudski odnosno javnobilježnički polog (članak 140. stavci 4. i 5.).

 

Odredbom članka 39. stavka 1. OZ-a propisano je da prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojemu će biti naznačena ovršna ili vjerodostojna isprava na temelju koje se traži ovrha, ovrhovoditelj i ovršenik, osobni identifikacijski brojevi ovrhovoditelja i ovršenika, tražbina čije se ostvarenje traži te sredstvo kojim ovrhu treba provesti i, po potrebi, predmet u odnosu na koji ga treba provesti. Prijedlog mora sadržavati i druge propisane podatke potrebne za provedbu ovrhe.

 

Ranije važećom odredbom članka 39. stavka 3. OZ-a, bilo je propisano: „Kad prijedlog ne sadrži sve podatke iz stavka 1. i 2. sud će ga odbaciti rješenjem, ne pozivajući predlagatelja da ga dopuni ili ispravi, osim u ovrsi radi vraćanja zaposlenika na radi ili u službu“.

 

Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-I/2881/2014 od 1. lipnja 2016. ("Narodne novine", broj 55/16) ukinuo odredbu članka 39. stavka 3. OZ te je u obrazloženju naveo da ukidanjem osporenog članka 39. stavka 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13. i 93/14.), na sve se ovršne prijedloge na odgovarajući način primjenjuje članak 109. ZPP-a, ako i dok zakonodavac na drugačiji način, sukladan ustavnim zahtjevima, ne uredi pretpostavke za podnošenje ovršnih prijedloga.

 

Ukinute odredbe zakona prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda u Narodnim novinama, ako Ustavni sud ne odredi drugi rok, te se od tog dana neće primjenjivati u postupcima koji nisu pravomoćno dovršeni (članak 55. stavak 2. i članak 58. stavak 5. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske – "Narodne novine" broj 99/99, 29/02 i 49/02).

 

Kako u predmetnoj odluci Ustavni sud nije odredio drugačiji rok stupanja na snagu iste, to se od dana objave odluke u "Narodnim novinama" tj. od 15. lipnja 2016. odredba članka 39. stavka 3. OZ više ne može primjenjivati, radi čega se prvostupanjski sud upućuje pozvati ovrhovoditelja na ispravak prijedloga uz primjenu odredbe čl. 21. OZ-a i 109. ZPP-a.

 

Zbog navedenih razloga pobijano je rješenje valjalo ukinuti temeljem odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ i predmet vratiti sudu prvog stupnja na daljnji postupak.

 

U nastavku postupka, prvostupanjski sud će prije eventualnog donošenja rješenja o ovrsi pozvati ovrhovoditelja na ispravak prijedloga za ovrhu uvažavajući naprijed navedeno, sve uz primjenu odredbe čl. 21. OZ-a i 109. ZPP-a.

 

U Splitu 16. svibnja 2018.

Copyright © Ante Borić