Broj: Gž Ovr-520/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Mirjani Macuri, u pravnoj stvari ovrhovoditelja I. R. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima-odvjetnicima iz OD V. i p. j.t.d. u Z., protiv ovršenika P. i. d.o.o., Z., OIB: …, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-5320/17 od 23. kolovoza 2017., dana 18. svibnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja I. R. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-5320/17 od 23. kolovoza 2017.

Obrazloženje

              Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„I. Odbija se prijedlog ovrhovoditelja od 28. srpnja 2017. za produljenje roka za postupanje po zaključku ovog suda poslovni broj Ovr-5320/17-2 od 17. srpnja 2017.

II. Utvrđuje se da je prijedlog za ovrhu od 30. lipnja 2017. povučen.

Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio ovrhovoditelj pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je ovršni prijedlog u ovom predmetu sadržavao sve potrebno da bi se prema istom postupilo, a sukladno odredbi čl. 39. Ovršnog zakona, pa da nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 109. Zakona o parničnom postupku. Navedenom je ovršnom prijedlogu nedostajala potvrda Porezne uprave o doprinosima, koju je sukladno čl. 18. Ovršnog zakona na zahtjev ovrhovoditelja isto tijelo dužno izdati u roku od 8 dana od podnošenja zahtjeva pa stoga nije bilo mjesta primjeni          čl. 109. st. 2. Zakona o parničnom postupku, tj. određivanju zakonskog roka od osam dana za dostavu predmetne potvrde već je sud imao slobodu odrediti rok za dostavu navedene potvrde. Prvostupanjski sud je ovrhovoditelju zadao rok koji se objektivno ne može ispuniti, protivno odredbama Ovršnog zakona. Povodom zahtjeva za dostavu potvrde, ovrhovoditelj je čak 14 dana nakon podnošenja zaprimio odgovor Porezne uprave, i to ne potvrdu koju je i zatražio, već odbijanje izdavanja iste pozivom na Opći porezni zakon i to na odredbe koje uređuju poreznu tajnu. Predlaže da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova postupka uključujući i trošak žalbe.

Žalba nije osnovana.

Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog ovrhovoditelja od 28. srpnja 2017. za produljenje roka za postupanje po zaključku od 17. srpnja 2017. (toč. I. izreke) te je utvrđeno da je prijedlog za ovrhu od 30. lipnja 2017. povučen (toč. II. izreke).

Prvostupanjski sud je u razlozima obrazloženja naveo da je ovrhovoditelj navedenim zaključkom pozvan da dostavi potvrdu u smislu čl. 217. st. 2. i 4. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/17 - dalje OZ) te uskladi prijedlog za ovrhu shodno sadržaju navedene potvrde u roku od 8 dana, uz upozorenje na posljedice iz čl. 109. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje ZPP), a u svezi čl. 21. st. 1. OZ. Ovrhovoditelj je podneskom od 28. srpnja 2017. predložio sudu produljenje roka za postupanje po zaključku od 17. srpnja 2017., a koji prijedlog je prvostupanjski sud, utvrdivši da se radi o roku određenom zakonom odbio pozivom na odredbu čl. 111. st. 2. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ.

Nadalje, prvostupanjski je sud, utvrdivši da ovrhovoditelj nije u zakonskom roku postupio po zaključku suda od 17. srpnja 2017. odnosno dostavio potvrdu u smislu čl. 217.     st. 2. i 4. OZ te ispravio prijedlog za ovrhu sukladno danoj uputi, utvrdio da je ovršni prijedlog povučen, pozivom na odredbu čl. 109. st. 4. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ.  

Neosnovano, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ovrhovoditelj u žalbi osporava pravilnost postupanja suda, donošenjem pobijanog rješenja.

Naime, u konkretnom slučaju ovrhovoditelj je podnio prijedlog za ovrhu na nekretnini ovršenika, a na temelju obračunskih lista plaće, kao ovršnih isprava.

Prema odredbi čl. 39. st. 1. OZ prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojem će biti naznačena ovršna ili vjerodostojna isprava na temelju koje se traži ovrha, ovrhovoditelj ili ovršenik, osobni identifikacijski brojevi ovrhovoditelja i ovršenika, tražbina čije se ostvarenje traži te sredstvo kojim ovrhu treba provesti i, po potrebi, predmet u odnosu na koji ga treba provesti. Prijedlog mora sadržavati i druge propisane podatke potrebne za provedbu ovrhe.

Odredbom čl. 217. st. 1. OZ propisano je da ovrhovoditelj, kad predlaže provedbu ovrhe radi naplate novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koja je utvrđena u bruto iznosu, ovlašten je na temelju izvješća obračuna dospjele, a ne isplaćene plaće kao ovršne isprave tražiti ovrhu radi naplate ukupno utvrđenog iznosa.

Prema odredbi čl. 217. st. 2. OZ Porezna uprava će na zahtjev ovrhovoditelja, sukladno čl. 18., izdati potvrdu o obračunu poreza, prireza i doprinosa, uključujući i doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju iz ukupno utvrđenog iznosa u skladu s važećim propisima koji uređuju obračunavanje i plaćanje doprinosa iz plaće i poreza na dohodak uz naznaku propisanih računa na koje će se uplatiti porez, prirez i doprinosi, uključujući i doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju. Stavkom 4. istog članka je propisano da je ovrhovoditelj dužan uz prijedlog za ovrhu priložiti potvrdu o obračunu iz stavka 2. tog članka.

Iz citiranih zakonskih odredbi jasno proizlazi da u slučaju predlaganja ovrhe radi naplate novčane tražbine po osnovi radnog odnosa na temelju isplatnih lista poslodavca, potvrda Porezne uprave predstavlja sastavni dio prijedloga za ovrhu u smislu čl. 39. st. 1. OZ („drugi potrebni podaci“).

Ovrhovoditelj je prijedlogu za ovrhu priložio ovršne isprave (obračunske liste plaće), no nije priložio i potvrdu Porezne uprave u smislu odredbe čl. 217. OZ, dakle potvrdu Porezne uprave koja predstavlja sastavni dio prijedloga za ovrhu u smislu čl. 39. st. 1. OZ, pa je prvostupanjski sud, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno postupio kada je na temelju odredbe čl. 109. st. 1. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ zaključkom pozvao ovrhovoditelja da dostavi potvrdu u smislu odredbi čl. 217. st. 2. i 4. OZ te uskladi prijedlog za ovrhu shodno sadržaju navedene potvrde u roku iz čl. 109. st. 2. ZPP od 8 dana, uz upozorenje na posljedice iz čl. 109. st. 4. istog Zakona.

Budući da je rok iz čl. 109. st. 2. ZPP zakonski rok, dakle rok određen zakonom koji se ne može produljiti, to je prvostupanjski sud, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno odlučio kada je odbio prijedlog ovrhovoditelja za produljenje roka.

Dakle, pred sudom prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz   čl. 354. st. 1. u svezi 109. st. 1. i 2. ZPP, a sve u svezi čl. 21. st. 1. OZ, na koju ovrhovoditelj (sadržajno) ukazuje u žalbi, a niti je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog istog za produljenje roka primjenom odredbe čl. 111. st. 2. ZPP.

Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je ovrhovoditelj uredno primio zaključak suda od 17. srpnja 2017. pa kako isti nije u danom roku postupio po nalogu iz zaključka, proizlazi da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 109. st. 4. ZPP za presumirano povlačenje prijedloga za ovrhu. Stoga, suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi       čl. 109. st. 4. ZPP, a sve u svezi čl. 21. st. 1. OZ, na koju ovrhovoditelj (sadržajno) ukazuje u žalbi, a niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Pri tome se ističe da je ovrhovoditelj bio dužan već prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu priložiti potvrdu Porezne uprave iz čl. 217. st. 2. OZ pa je u konkretnom slučaju zakonski rok od 8 dana iz čl. 109. st. 2. ZPP zapravo dodatni rok, a ne rok u kojem je tek trebalo zatražiti izdavanje potvrde u smislu odredbe čl. 217. st. 2. OZ.

Slijedom iznesenog, a kako nisu počinjene ni bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. u svezi čl. 381. istog Zakona i čl. 21. OZ, valjalo je odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja (čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ).

Zadar, 18. svibnja 2018.