Broj: Gž Ovr-1779/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Andrei Boras-Ivanišević, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice S. R. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u O. društvu T. M. i partneri d.o.o. Z., protiv ovršenika E. S. iz V., OIB: …, radi protuovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-7301/17 od 12. listopada 2017., 23. svibnja 2018.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba ovrhovoditeljice kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-7301/17 od 12. listopada 2017.

Obrazloženje

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog za protuovrhu od 12. svibnja 2017.

Protiv navedenog rješenja pravovremeno se žali ovrhovoditeljica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14; dalje: ZPP) u vezi s člankom 381. ZPP-a, a koji se zakon u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16; dalje: OZ), te predlaže da ovaj sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba ovrhovoditeljice nije osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje bitne povrede postupovnih odredaba od onih na koje pazi po službenoj dužnosti, niti kojeg drugog žalbenog razloga na koji pazi po službenoj dužnosti.

Iz stanja spisa proizlazi kako je od ovdje ovrhovoditeljice izravnom naplatom naplaćen iznos od 42.372,45 kuna na temelju ovršne isprave-presude Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-2523/13 od 3. ožujka 2014., a koja je preinačena presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-1333/14 od 14. veljače 2017. Nadalje, razvidno je da je ovrhovoditeljica 12. svibnja 2017. podnijela prvostupanjskom sudu prijedlog za protuovrhu, a koji je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan pozivajući se na odredbu članka 62. OZ-a.

Prema odredbi članka 62. stavka 1. OZ-a ovršenik može, nakon što je ovrha već provedena, u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio, između ostalog i zato što je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način utvrđeno da je bez učinka.

Prvostupanjski je sud pravilno ocijenio da se u konkretnom predmetu ne radi o sudskoj ovrsi odnosno ovršnom postupku, već o izravnoj naplati pred Financijskom agencijom, pa da se u sudskom ovršnom postupku ne može zahtijevati protuovrha.

U odnosu na žalbene navode ovrhovoditeljice, da prema odluci Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-415/15 od 22. travnja 2015., okolnost što je provedena izvansudska ovrha ne predstavlja procesnu zapreku da se sudu podnese prijedlog za protuovrhu, za odgovoriti je kako je u tom predmetu rješenje o ovrsi doneseno od strane javnog bilježnika i na temelju vjerodostojne isprave (javni bilježnik bi bio dužan prijedlog za protuovrhu, s cjelokupnim spisom dostaviti nadležnom sudu), a što u konkretnom predmetu nije slučaj.

Nadalje, mogućnost da se sudu podnese prijedlog za protuovrhu, iako je ovrha provedena bez sudjelovanja suda, propisana je u članku 11. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 73/17, dalje: ZIDOZ 73/17), međutim, isti se ne može primijeniti na konkretan slučaj u kojem je postupak pokrenut prije stupanja na snagu ZIDOZ-a 73/17.

Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Split 23. svibnja 2018.