Broj: Gž Ovr-70/18

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Zadru, po sutkinji Mirjani Macuri, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice J. R. iz D. B., OIB:…, zastupane po punomoćnici R. N., odvjetnici u Z., protiv ovršenice V. G. iz Z., OIB:…, zastupane po punomoćniku V. M., odvjetniku u O. društvu M. i partneri u Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-8357/17 od 15. prosinca 2017., dana 30. svibnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba ovrhovoditeljice J. R. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-8357/17 od 15. prosinca 2017.

Obrazloženje

              Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

»Usvaja se prijedlog ovršenika i odgađa prijenos novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave - presude ovog suda posl. br. Pn-496/10 od 19. svibnja 2014. do odluke o reviziji u predmetu posl. br. Pn-496/10.«

Protiv gornjeg rješenja žalbu je izjavila ovrhovoditeljica pobijajući ga iz svih žalbenih razloga, tj. zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se uvaži žalba i ukine pobijano rješenje, podredno da se isto preinači i nastavi s ovrhom. U žalbi ističe da ovršenica ničim nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da bi učinila vjerojatnim potrebu odgode ovrhe radi sprječavanja nasilja, a kako je to propisano odredbom čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona. Ovršenica živi u vlastitom stanu sa suprugom koji prima mirovinu, kćerka je već odavno punoljetna, a drugih članova obitelji koje bi trebalo uzdržavati ovršenica nema. Nasuprot tome, ovrhovoditeljica već više od 10 godina od svoje skromne plaće otplaćuje kredit ovršenice, zbog dugovanja ovršenice i suprug i sin ovrhovoditeljice koji je tek navršio 20 godina, bili su prisiljeni otići na rad u Njemačku kako bi pomogli ovrhovoditeljici u otplati dospjelih obveza ovršenice. Tvrdi da se uvidom u presudu na temelju koje je određena ovrha može utvrditi da je ovrhovoditeljica upravo u korist ovršenice na njemu molbu i inicijativu, i to iz razloga što ovršenica nije formalno udovoljavala uvjetima za ishođenje kredita, ishodila više kredita kod više banaka, kao i bila jamac istoj kako bi joj pomogla budući da su bile prijateljice, a što je sve ovršenica priznala svojim potpisom na javnobilježničkoj ovjerenoj potvrdi.

U odgovoru na žalbu ovršenica je osporila osnovanost žalbenih navoda ovrhovoditeljice ističući da sama ovrhovoditeljica u žalbi priznaje da ima mnogobrojna dugovanja po raznim ugovorima o kreditu, a pritom netočno i bez dokaza navodi kako sva njena dugovanja imaju vezu s ovršenicom. Predlaže da se odbije žalba kao neosnovana i potvrdi pobijano rješenje.

Žalba nije osnovana.

Ovrhovoditeljica u žalbi ne konkretizira prigovor bitne povrede odredaba postupka, a ovaj drugostupanjski sud pazeći po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje ZPP), a sve u svezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/17 - dalje OZ) na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2. 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, ne nalazi da bi pred sudom prvog stupnja bile počinjene takve povrede postupka, pa žalba ovrhovoditeljice iz navedenog žalbenog razloga nije osnovana.

Iz spisa predmeta proizlazi da je ovršenica dana 21. studenoga 2017. podnijela prijedlog za odgodu prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave – presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-496/10 od 19. svibnja 2014. i to do pravomoćnog okončanja postupka povodom njezine revizije u predmetu Pn-496/10 koji se vodi pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-1607/16.

Odlučujući o navedenom prijedlogu ovršenice, prvostupanjski sud nalazi utvrđenim da je ista podnijela reviziju te da je učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela teško nadoknadivu štetu, zbog otežane naplate u slučaju uspjeha po pravnom lijeku s obzirom na to da ovrhovoditeljica ima dugova, pa je pozivom na odredbu čl. 65. st. 1. i čl. 210. OZ prihvaćen prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava.

Odredbom čl. 210. OZ propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ, prema odredbi čl. 209. st. 5. ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Odredbom čl. 210. st. 2. OZ propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe.

Sukladno odredbi čl. 65. st. 1. OZ, prijedlog za odgodu ovrhe može se prihvatiti ako su za to ispunjene pretpostavke predviđene citiranom zakonskom odredbom, i to - ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje i - ako postoji jedan od taksativno navedenih zakonskih razloga za odgodu iz čl. 65. st. 1. toč 1. do 10. OZ. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti istodobno (kumulativno) ispunjene obje navedene pretpostavke.

Pravilno je prvostupanjski sud, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, utvrdio da je ispunjena druga kumulativno propisana pretpostavka iz čl. 65. st. 1. OZ za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava, jer je ovršenica podnijela reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2318/14 od 19. siječnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-496/10 od 19. svibnja 2014. temeljem koje se provodi postupak izravne naplate novčane tražbine.

Što se tiče prve kumulativno propisane pretpostavke iz odredbe čl. 65 st.1. OZ, pravilo je prvostupanjski sud, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, utvrdio da ovrhovoditeljica ima dugova te je valjano zaključio da je izvjesno da bi ovršenica s obzirom da ovrhovoditeljica ima dugova provedbom ovrhe trpjela teško nadoknadivu štetu u slučaju uspjeha u revizijskom postupku.

Pri tomu se ističe da iz samih navoda ovrhovoditeljice istaknutih u žalbi proizlazi da ista ima dugovanja po raznim ugovorima o kreditu.

Kako je dakle, ovršenica učinila vjerojatnim da bi provedbom predmetne ovrhe radi naplate iznosa od 220.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama počev od 1. siječnja 2009. do isplate te parničnih troškova u iznosu od 30.312,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama trpjela teško nadoknadivu štetu, to je u konkretnom slučaju ispunjena i prva kumulativno propisana pretpostavka iz čl. 65. st. 1. OZ za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava.

Glede žalbenih navoda ovrhovoditeljice da je iz ovršne isprave vidljivo kako je ona upravo u korist ovršenice na molbu i inicijativu iste ishodila više kredita kod više banaka, kao i bila joj jamac, a što da je sve ovršenica priznala svojim potpisom na javnobilježničkoj ovjerenoj potvrdi, odgovoriti je da ovrhovoditeljica uz žalbu nije priložila materijalne dokaze  na okolnost da sva ovršeničina dugovanja imaju veze s njom (ovrhovoditeljicom), s tim da se ističe da se u konkretnom slučaju radi o izravnoj naplati novčane tražbine na temelju ovršne sudske odluke, dakle postupku prisilnog ostvarenja novčane tražbine izvan suda.

Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ odbiti žalbu ovrhovoditeljice kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.

Zadar, 30. svibnja 2018.