Broj: Gž Ovr-1709/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Marku Pribisaliću, kao sucu pojedincu, u ovršnom postupku ovrhovoditelja Grada Z., kojega po punomoći gradonačelnika zastupa A. P., mag.iur, službenica Stručne službe gradonačelnika, OIB: …, protiv ovršenika: 1. L. T. iz Z., OIB:.., 2. A. F. iz S., OIB: …, 3. K. P., D. D., OIB:…, sve zastupane po T. P.,  odvjetnici iz Z., a radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenika 1. L. T., 2. A. F. i 3. K. P., protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj 54 Ovr-1489/17 od 29. lipnja 2017., ispravljenog rješenjem istog suda od 09. svibnja 2018., poslovni broj 54 Ovr-1489/17-11, dana 30. srpnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Djelomično se odbija se žalba ovršenika 1. L. T., 2. A. F. i 3. K. P. kao neosnovana, a djelomično uvažava kao osnovana te se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj 54 Ovr-1489/17 od 29. lipnja 2017., ispravljeno rješenjem istog suda od 09. svibnja 2018., poslovni broj 54 Ovr-1489/17-11:

 

a)potvrđuje u dijelu kojim je određena ovrha radi naplate potraživanja ovrhovoditelja u odnosu na ovršenika 2) A. F. u iznosu od 1.227,64 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 07. veljače 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim u dijelu žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a,

b)ukida u dijelu kojim je određena ovrha radi naplate potraživanja ovrhovoditelja u odnosu na ovršenike 1. L. T. i 3. K. P. u iznosu od 1.227,64 kn za svaku (ukupno u iznosu od 2.555,24 kn) sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 07. veljače 2013. do isplate, kao i u dijelu u kojem je ovrha određena u odnosu na ovršenike 1. L. T. i 3. K. P., a radi naplate troška ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate te se u tom dijelu postupak ovrhe obustavlja,

c)ukida u dijelu u kojem je ovrha određena radi naplate troška ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate u odnosu na ovršenika 2) A. F., te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem o ovrsi, na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-4/10 od 7. veljače 2013., određena je ovrha na novčanoj tražbini pljenidbom i prijenosom na novčanim sredstvima ovršenika 1. L. T., 2. A. F. i 3. K. P. po svim računima u svim bankama, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 3.682,94 kn, odnosno 1.227,64 kn u odnosu na svakog pojedinog ovršenika sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. veljače 2013. do isplate, te radi daljnjih troškova ovrhe sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate (sve kako je navedeno u pobijanom rješenju).

 

Protiv citiranog rješenja o ovrsi žale se ovršenice 1. L. T., 2. A. F. i 3. K. P. ne navodeći određeno žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13, 89/14; dalje: ZPP-a) u svezi s odredbom članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 - Odluka USRH, dalje: OZ-a) predlažući ukinuti pobijano rješenje o ovrsi te odbaciti prijedlog za ovrhu.

 

Ovrhovoditelj je u odgovoru na žalbu osporavao osnovanost žalbenih navoda ovršenika.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Sukladno odredbi članka 22. OZ-a, sud određuje ovrhu samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako OZ-om nije drukčije određeno, a prema članku 23. OZ-a, ovršna isprava je i ovršna sudska odluka.

 

U smislu odredbe članka 174. stavak 1. OZ-a, ovrha na novčanoj tražbini provodi se pljenidbom i prijenosom, ako OZ-om za pojedine slučajeve nije drukčije određeno.

 

Uvidom u spis utvrđeno je kako je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ps-4/10 od 7. veljače 2013., a koja u ovom postupku predstavlja ovršnu ispravu stekla svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti dana 20. svibnja 2013., stoga se u konkretnom slučaju temeljem odredbe članka 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 112/12) ne primjenjuju odredbe istog.

 

Ovrhovoditelj je u spis dostavio ovjerenu presliku izvorne isprave, Rješenja o nasljeđivanju od 24. ožujka 2015. donesenog od strane javnog bilježnika B. R., S. I. Z. pod poslovnim brojem O-83/15, UPP-OS-24/15. Iz navedenog rješenja o nasljeđivanju razvidno je da su ovršenice 1. L. T., 2. A. F. i 3. K. P. nasljednice iza pok. A. T. (OIB: …,), odnosno tuženika iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-4/10 od 7. veljače 2013.(ovdje ovršne isprave) kao dužnika tužitelja Grada Z. (ovdje ovrhovoditelja). Iz navedenog proizlazi da je dokazan prijenos obveze u smislu odredbi članka 32. stavka. 1. i 2. OZ-a.

 

Obzirom da iz članka 47. prijelaznih i završnih odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ( "Narodne novine" broj 73/17, dalje ZIDOZ), proizlazi da je tek 1.rujna 2017. stupio na snagu članak 27. ZIDOZ kojim se mijenja odredba članka 209. i kojim je u stavku 8. propisano kako će Agencija provesti ovrhu na zahtjev osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, odnosno protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik u slučaju iz članka 32. stavka 1. i 2. ovoga Zakona, to ovrhovoditelj u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu nije bio u obvezi dostaviti potvrdu iz odredbe članka 211. OZ-a.

 

Prema članku 4. stavku 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 91/10) ovrha na novčanim sredstvima ovršenika provodi se na novčanim sredstvima po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama, prema osobnom identifikacijskom broju ovršenika, bez njegove suglasnosti i bez obzira ako u osnovi za plaćanje nije određena ovrha na novčanim sredstvima po svim računima i oročenim novčanim sredstvima, dok prema stavku 3. istog članka, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, na provedbu ovrhe odgovarajuće se primjenjuju zakoni kojima se uređuje ovršni, porezni i carinski postupak.

 

Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u potvrđenom dijelu, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a te sukladno odredbi članka 50. stavak 5. OZ-a, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bitnu povredu odredaba postupka, niti ostvarenje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, a ni kojeg drugog žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. OZ-a na koji pazi po službenoj dužnosti.

 

U odnosu na žalbeni navod ovršenika 2. A. F. kojim ističe da je dugovanje podmireno te da je ovrhovoditelju plaćen iznos od 5.875,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, treba reći, kako iz dokumentacije priložene u spis u preslici proizlazi da navedeni iznos od 5.875,00kn predstavlja iznos potraživanja ovrhovoditelja iz dopunskog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-4/10-76 od 27. travnja 2016.(potvrđenog rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-6196/13-7 od 13. rujna 2016), a ne potraživanje s osnova presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-4/10 od 7. veljače 2013. koja u ovom postupku predstavlja ovršnu ispravu.

 

No, kako citirani žalbeni navod predstavlja žalbeni razlog iz odredbe članka 50. stavka 1. točka 9. OZ-a, to se prvostupanjski sud u tom dijelu upućuje na postupanje u smislu odredbe članka 52. stavka 3. OZ-a.

 

Zbog navedenog, ovaj sud je odlučio o žalbenim razlozima ovršenika 2. izjavljenim izvan žalbenih razloga iz odredbe članka 50. stavak 1. točka 9. OZ -a.

 

Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je odredio ovrhu na novčanoj tražbini ovršenika 2., na temelju i sukladno ovršnoj ispravi – citiranoj  pravomoćnoj i ovršnoj presudi te ostaloj priloženoj dokumentaciji. Navedenim ispravama je nedvojbeno naznačen vjerovnik, dužnik, predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze, odnosno iz istih isprava proizlazi postojanje novčanih tražbina za koje se prisilno ostvarenje traži.

 

Citirana pravomoćna i ovršna presuda, na kojoj ovrhovoditelj temelji svoj ovršni zahtjev, ovršna je isprava na temelju koje vjerovnik može tražiti prisilno ostvarenje predmetne tražbine, a sud može odrediti ovrhu radi ispunjenja tražbine, sve sukladno člancima 22. i 23. OZ-a.

 

Isto tako, izreka pobijanog rješenja u potvrđenom dijelu odgovara rješenju o ovrsi na novčanoj tražbini i sadrži sve opće (članak 39. stavak 1. OZ-a) i posebne (članak 174. OZ-a i članak 4. stavak 1. Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima) podatke potrebne za provedbu ovrhe.

 

Odluka o zakonskim zateznim kamatama i kamatnoj stopi donesena je sukladno odredbi članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje: ZOO).

 

Pobijana odluka u potvrđenom dijelu, također je u skladu s odredbom članka 41. stavka 2. ZOO-a. Naime, kako se radi o djeljivoj obvezi, a sud u parničnom postupku iz kojeg potječe ovršna isprava, obzirom da je obveza tada glasila na pravnog prednika ovršenica 1., 2., i 3. A. T., nije mogao odlučiti u smislu citirane odredbe ZOO-a, tako je ovršenica 2. dužna je isplatiti razmjeran dio.

 

Dakle, obveza dužnika je jednaka, a ne solidarna, jer se solidarnost na pretpostavlja već mora biti ugovorena ili predviđena zakonom, odnosno kad u djeljivoj obvezi ima više dužnika, dug se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije određena drukčija podjela i svaki od njih odgovara za svoj dio duga.

 

Stoga je pravilno je prvostupanjski sud postupio, kada je odredio ovrhu u odnosu na ovršenicu 2. u razmjernom dijelu, odnosno u iznosu od 1.227,64 kn sa zakonskom zateznom kamatom do isplate.

 

Žalbeni razlozi ovršenika 2. A. F. ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi u pobijanom dijelu.

 

Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a, riješiti kao pod točkom Ia izreke.

 

Dana 13. studenog 2017. u spis je zaprimljen podnesak ovrhovoditelja od 8. studenog 2017. (list 22 spisa) kojim obavještava sud kako su ovršenice 1. L. T. i 3. K. P. podmirile dug u cijelosti, te također navodi kako ovršenica 3. A. F. nije podmirila dugovanje.

 

Odredbom članka 40. OZ-a propisano je da ovrhovoditelj može tijekom postupka, bez pristanka ovršenika, povući u cijelosti ili djelomično prijedlog za ovrhu (stavak 1.) te da će sud u tom slučaju obustaviti ovrhu (stavak 2.).

 

Stoga je primjenom odredbe članka 193. stavka 6. ZPP-a, koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 381. ZPP-a u vezi sa odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a, odlučeno kao u pod točkom Ib izreke.

 

U odnosu na dio odluke kojem je određena ovrha radi naplate troška ovršnog postupka u odnosu na ovršenicu 2., treba reći, kako u tom dijelu u trenutku donošenja rješenja o ovrsi nije postojala ovršna isprava u smislu odredbe članka 23. OZ-a. Prvostupanjski sud je u pogledu troška trebao donijeti kondemnatorno rješenje, koje bi po pravomoćnosti i proteku roka za dobrovoljno ispunjenje u smislu odredbe članka 29. stavka 2. OZ-a steklo svojstvo ovršne isprave temeljem koje bi ovrhovoditelj mogao zatražiti donošenje rješenja o ovrsi.

 

Isto tako, u tom dijelu je rješenje o ovrsi nerazumljivo, obzirom da ovrhovoditelj predlaže odrediti ovrhu radi daljnjeg troška ovršnog postupka, a na dnu podneska (prijedloga za ovrhu) popisuje trošak sudskih pristojbi u iznosu od 100,00 kn, pa je sud otiskivanjem štambilja u smislu odredbe članka 41. stavka 4. OZ-a u tom dijelu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a.

 

Stoga  je, na temelju odredbe članka 380. stavak 1. točka 3. ZPP-a u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a, riješeno kao pod točkom Ic izreke.

 

U Splitu 30. srpnja 2018.