Broj: Gž Ovr-283/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Vesni Bjelousov, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja R. d.o.o. za građevni inženjering i konzalting R…, OIB: …, koga zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik iz R., protiv ovršenika D. M. iz R…, OIB: …, radi ovrhe, rješavajući žalbu ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-3113/2017-3 od 30. listopada 2017., 29. svibnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje prvostupanjskog suda.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem prvostupanjskog suda određena je predložena ovrha.     

 

Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija ovršenik ne navodeći zakonske žalbene razloga označene u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 28/13., dalje ZPP). Predložio je odgoditi ovrhu na rok od šest mjeseci, te odgoditi prodaju predmeta ovrhe na godinu dana, jer se radi o jedinoj nekretnini u njegovom vlasništvu.

 

U odgovoru na žalbu, ovrhovoditelj je osporio utemeljenost žalbenih navoda ovršenika. Predložio je odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, uz suglasnost za odgodu ovrhe na šest mjeseci.

 

Žalba je neosnovana.      

 

Ispitujući prvostupanjsko rješenje, kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a.

 

Prvostupanjskim rješenjem određena je ovrha na osnovi javnobilježničke isprave kao ovršne isprave iz čl. 23. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., dalje OZ), koja prema čl. 50. st. 1. toč. 3. tog Zakona nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno koja nije na drugi način izgubila svoju djelotvornost, niti je utvrđeno da je bez učinka.

 

Prema stanju spisa, proizlazi da je ovrhovoditelj pokrenuo prethodno tri ovršna postupka, te da je pokušana izravna naplata koja je ostala bezuspješna.

 

Stoga je donošenjem pobijanog rješenja pravilno primijenjeno ovršno materijalno pravo, a koju ovršenik niti ne osporava nego predlaže odgoditi prodaju nekretnine na rok od godine dana iz razloga jer nema drugih nekretnina u svom vlasništvu.

 

Odredbom čl. 12. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 73/17.) jedina nekretnina u kojoj ovršenik stanuje nužna je za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika.

 

Međutim, čl. 44. st. 2. tog Zakona propisano je da se navedena odredba primjenjuje na pravne poslove koji nastanu nakon stupanja na snagu tog Zakona.

 

To znači da navedena odredba nije primjenjiva na konkretan slučaj u smislu da bi mogla spriječiti provedbu ovrhe, jer je tražbina ovrhovoditelja nastala u razdoblju od 2009. do 2012. godine.

 

Nekretnine za stanovanje nisu bile zaštićene u smislu da se smatraju nužnim za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika, prema odredbi čl. 70. ranijeg Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 51/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08., dalje OZ), a koji dolazi do primjene u ovoj pravnoj stvari. Prema odredbi čl. 61. tog Zakona, ovršenik je mogao predložiti odgodu ovrhe.

 

Neovisno od izloženog, potrebno je istaknuti i da je pravo na dom proklamirano odredbom čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koje je iznad nacionalnog zakonodavstva.

 

Ovršenik u ovoj pravnoj stvari ne ističe pravo na dom u smislu da ovrhu nije moguće provesti iz tog razloga, nego predlaže odgodu ovrhe.

 

Stoga ovaj sud nije ispitivao pravo na dom u smislu čl. 8. Konvencije.

 

O odgodi ovrhe odlučuje prvostupanjski sud.

 

S obzirom da ne postoje žalbeni razlozi, na što u odgovoru na žalbu ističe i ovrhovoditelj, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, na temelju čl. 380. toč. 2. u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a.

 

U Osijeku 29. svibnja 2018.