Broj: Gž-419/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Rijeci, po sucu Vesni Rist, u pravnoj stvari tužitelja A. Z. d.d. Z., OIB:.., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva H. i p. iz Z., protiv tuženice S. L., OIB:..., S. I. Z., koju zastupa punomoćnik M. Č., odvjetnik iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženice, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj 46 Povrv-784/2016-7 od 15. prosinca 2017., dana 30. svibnja 2018.

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj 46 Povrv-784/2016-7 od 15. prosinca 2017. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. M. iz V. G. poslovni broj Ovrv-228/16 od 22. siječnja 2016. u dijelu kojim je tuženici naloženo da tužitelju plati iznos od 2.394,93 kn uz zateznu kamatu, kao i da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 412,50 kn uz zateznu kamatu (točka I. izreke), dok je platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi javnog bilježnika djelomično ukinut u dijelu kojim je tuženici naloženo da tužitelju plati trošak ovršnog postupka u iznosu od 13,88 kn i predvidive troškove postupka u iznosu od 878,75 kn uz zateznu kamatu (točka II. izreke). Istom presudom tuženici je naloženo da tužitelju u roku od 8 dana plati troškove parničnog postupka u iznosu od 725,00 kn (točka III. izreke), dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 156,25 kn (točka IV. izreke). 

Protiv presude (točka I. i III. izreke) žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, - dalje: ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbe.

              Žalba nije osnovana.

Sud prvog stupnja na temelju provedenih dokaza uvidom u priloženu dokumentaciju utvrđuje da se tražbina tužitelja odnosi na neplaćenu premiju po polici osiguranja apartmana, obiteljskih kuća i kuća za odmor broj ... koja je ugovorena na temelju ponude broj ... za razdoblje od 28. svibnja 2014. do 28. svibnja 2015., vlastoručno potpisane od strane tuženice. Utvrdivši da tuženica na temelju citirane police osiguranja tužitelju na dan 13. siječnja 2016. duguje iznos od 2.394,93 kn, sud prvog stupnja zaključuje da je provedenim dokazima utvrđena osnovanost i visina predmetne tražbine zbog čega primjenom odredbe članka 15. stavak 1. Općih uvjeta za osiguranje imovine tužitelja, članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) i članka 451. stavak 3. ZPP-a odlučuje kao u izreci pobijane presude, pri čemu o troškovima parničnog postupka odlučuje primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

              U žalbi tuženica ističe da je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Zatim ističe da je odredbom članka 461.a stavak 2. ZPP-a određen trenutak do kojeg su stranke dužne iznijeti činjenice i predložiti dokaze, međutim, da je tužitelj uz prijedlog za ovrhu priložio izvadak iz poslovnih knjiga iz kojeg nije proizlazila osnovanost predmetne tražbine, dok je preostalu dokumentaciju dostavio tek 6. listopada 2016. Tuženica ističe i da je u donošenju pobijane presude počinjeno niz povreda odredba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a koje su bile od utjecaja na donošenje zakonite odluke.

U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. u vezi članka 467. stavak 1. ZPP-a. Protivno žalbenom razlogu tuženice, nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te je obrazložena sukladno odredbi članka 338. stavak 4. ZPP-a, a ne sadrži niti druge nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

              Iz spisa ovog postupka proizlazi da je povodom prijedloga tužitelja, kao ovrhovoditelja, od 22. siječnja 2016. javni bilježnik I. M. iz V. G. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-228/16 od 22. siječnja 2016., protiv kojeg je tuženica, kao ovršenica, podnijela prigovor, slijedom čega je rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj 9 Povrv-784/2016-2 od 19. svibnja 2016. citirano rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, s time da je, prema priloženoj dostavnici, citirano rješenje od 19. svibnja 2016. uz prigovor tuženice, tužitelju dostavljeno 30. svibnja 2016. Zatim proizlazi da se tužitelj podneskom od 6. listopada 2016. očitovao na navode tuženice iz prigovora podnesenog protiv citiranog rješenja o ovrsi javnog bilježnika, te da je u prilog svojim navodima ukazao na dokumentaciju koju je priložio istom podnesku, dok je pripremno ročište održano 21. studenog 2017. Budući da predmetni parnični postupak nije počeo podnošenjem tužbe tužitelja, već prijedlogom za ovrhu koji je prihvaćen citiranim rješenjem o ovrsi javnog bilježnika, tužitelj nije bio dužan već uz prijedlog za ovrhu podnijeti cjelokupnu dokumentaciju, već samo dokumentaciju koja je propisana odredbama članka 39. stavak 1. i 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12, 25/13, 93/14), a tek nakon dostave citiranog rješenja od 19. svibnja 2016., kada je saznao da se postupak nastavlja kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, tužitelj je bio dužan postupiti u smislu odredbe članka 461.a stavak 2. i članka 7. ZPP-a. Budući da je tužitelj dokumentaciju na kojoj temelji tužbeni zahtjev dostavio prije održavanja pripremnog ročišta (podneskom od 6. listopada 2016.), neosnovani su žalbeni navodi tuženice kojima ukazuje da je tužitelj postupio protivno odredbi članka 461.a stavak 2. ZPP-a niti su bile ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe članka 461.a stavak 4. ZPP-a.     

U odnosu na daljnje žalbene razloge ističe se da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a pa se presuda prema članku 467. stavak 1. ZPP-a može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1.,2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava.

Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev obzirom da je tuženica dužna ispuniti obvezu koju je preuzela sklapanjem citirane police osiguranja, a koja se sastoji u plaćanju premije osiguranja, sukladno odredbama članka 9. ZOO-a i članka 15. stavak 1., 2. i 4. Općih uvjeta za osiguranje imovine.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom odredbe članka 368. stavak 1.  ZPP-a.

Presuda suda prvog stupnja u točkama II. i IV. izreke, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena. 

U Rijeci 30. svibnja 2018.