Broj: Gž Ovr-131/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Amari Trgo, kao sucu pojedincu, u postupku osiguranja predlagatelja osiguranja N. D. d.o.o., S., …kao upravitelj stambene zgrade u S., … protiv protivnika osiguranja maloljetnog V. B., iz S…. zastupanog po z.z. majci H. P., radi osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem Ovr-4924/17 od 8. prosinca 2017.godine, dana 4. lipnja 2018.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba predlagatelja osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem Ovr-4924/17 od 8. prosinca 2017.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog za osiguranje od 29. studenog 2017. uz zabilježbu odbijenog prijedloga u zemljišnim knjigama i što se odnosi na nekretninu: 8. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-8), 1.stan na IV (četvrtom) katu, označen br. 16, u površini 40,11 m2, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika i lođe, koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na čest. zem. 5340/2, u S., K. S. 3, ZU 15125, K.O. S..

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio predlagatelj osiguranja pozivajući se na žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - u daljnjem tekstu: ZPP), u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17. - u daljnjem tekstu: OZ), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijano rješenje ukine, te vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

Žalba predlagatelja osiguranja nije osnovana.

 

Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbio prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, pozivom na odredbe članka 80. b stavak 1. OZ u vezi članka 290. OZ, temeljem utvrđenja da je ovrhovoditelj podnio prijedlog za osiguranje novčane tražbine čija glavnica ne prelazi iznos od 20.000,00 kuna (glavnica tražbine iznosi 4.381,60 kuna), a prijedlog nije podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskog uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom.

 

Predlagatelj osiguranja je dana 29. studenog 2017. podnio prijedlog za osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja i isti temelji na ovršnoj ispravi – pravomoćnom i ovršnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika T. K.-M. iz S. od 31. listopada 2017., pod brojem OVRV-1273/14, s osnova plaćanja zajedničke pričuve, stoga je razvidno da taj prijedlog za osiguranje nije podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskog uzdržavanja ili naknade štete uzrokovane kaznenim djelom.

 

Prijedlogom za osiguranja je zatraženo osiguranje novčane tražbine – glavnice po toj ovršnoj ispravi u iznosu od 4.381,60 kuna, dakle iznos tražbine ne prelazi iznos od 20.000,00 kuna.

 

S obzirom da je prijedlog za osiguranje podnesen nakon što je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona  (Narodne novine broj 73/17 – dalje: ZID OZ/17), a koji je na snazi od 3. kolovoza 2017.godine, u konkretnoj ovršnoj stvari treba primijeniti odredbe članka 15. ZID OZ/17.

 

Naime, člankom 15. ZID OZ/17 iza članka 80.a dodan je članak 80.b čiji stavak 1. glasi: „Sud će prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 20.000,00 kuna, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom.“

 

Žalbenim navodima predlagatelja osiguranja nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

 

Člankom 290. OZ-a propisano je da se na osiguranje tražbine prema tom dijelu Zakona na odgovarajući način primjenjuju odredbe tog Zakona o ovrsi radi ostvarenja tražbine.

 

Na postupke ovrhe i osiguranja primjenjuju se odredbe OZ-a koje su na snazi u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu, odnosno prijedloga za osiguranja.

 

S obzirom na to da je citiranim člankom 290. OZ-a propisano da se na postupak osiguranja na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o ovrsi radi ostvarenja tražbine, po ocjeni ovog suda, na postupak osiguranja novčanog potraživanja predlagatelja osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja imaju se na odgovarajući način primijeniti i odredbe OZ-a kojima se regulira postupak ovrhe radi namirenja novčanog potraživanja ovrhovoditelja na nekretnini ovršenika.

 

Kako je citiranim člankom 80.b stavkom 1. OZ-a propisano da će sud odbiti prijedlog za ovrhu ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 20.000,00 kuna, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskog uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom, a što ovdje nije slučaj, po ocjeni ovog suda, analognom primjenom te odredbe na postupke osiguranja, nema mjesta donošenju rješenja o osiguranju novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini kada tražbina predlagatelja osiguranja radi čijeg se osiguranja predlaže donošenje rješenja o zasnivanju založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja ne prelazi 20.000,00 kuna, kako to pogrešno smatra predlagatelj osiguranja.

 

Budući da glavnica tražbine u konkretnom slučaju predstavlja iznos od 4.381,60 kuna, a ne radi se o osiguranju novčane tražbine radi zakonskog uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nekretnina koja je predložena kao predmet osiguranja prema važećim odredbama OZ-a ne bi mogla biti predmet osiguranja novčane tražbine čiji iznos ne prelazi 20.000,00 kuna, sukladno odredbama članka 80.b stavak 1. OZ-a i članka 290. OZ-a.

 

Stoga, kako se radi naplate tražbine čiji iznos glavnice ne prelazi 20.000,00 kuna (osim naprijed spomenutih iznimki) ne može odrediti ovrha na nekretnini, po ocjeni ovog suda, imajući u vidu sve naprijed citirane odredbe OZ-a, analognom primjenom članka 80.b stavak 1. OZ-a, ne bi se moglo niti odrediti osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja radi osiguranja tražbine čiji iznos glavnice ne prelazi 20.000,00 kuna.

 

Kako dakle, nisu osnovani razlozi zbog kojih se pobija predmetno rješenje, niti je prvostupanjski sud pri donošenju tog rješenja počinio bitne povrede ovršnog postupka na koje ovaj sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, u svezi s člankom 381. ZPP-a te u svezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a, u svezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, odbiti žalbu predlagatelja osiguranja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

 

U Splitu 4. lipnja 2018.