Broj: Gž Ovr-130/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

                            Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Jagodi Renje, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B. B. iz Z., kojega zastupa punomoćnik N. K., odvjetnik u Z., protiv ovršenice V. V. D. iz Z., koju zastupa punomoćnik K. N., odvjetnik u Z., radi ispražnjenja i predaje u posjed nekretnine, rješavajući o žalbama ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-6241/17 od 6. rujna i rješenja od 27. studenoga 2017. godine, dana 7. lipnja 2018. godine,

r i j e š i o   j e

                            1.Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-6241/17 od 6. rujna 2017. godine.

                            2. Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-6241/17 od 27. studenoga 2017.  godine.

Obrazloženje

                            Protiv prvostupanjskog rješenja kojim je određena ovrha radi ispražnjenja i predaje ovrhovoditelju u posjed nekretnine – trosobnog stana s nusprostorijama u prizemlju lijevo, površine 130,30 m² u vlasništvu ovrhovoditelja, na adresi Z., u zgradi označenoj kao čest. br. 322 Z.U. … K.O. …, uz istovremenu obvezu ovrhovoditelja  da ovršenici preda u posjed, slobodan od osoba i stvari zamjenski stan površine 55,66 m² na adresi u Z.,  položen u zgradi oznake čest. broj 40, Z.U. … K.O. …, predajom ključeva toga stana koje će javni bilježnik na poziv sudskog ovršitelja predati osobi koju on odredi, žalbu je izjavila ovršenica, zbog svih zakonom predviđenih razloga, s prijedlogom da se  pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima odnosno ukine uz odbacivanje prijedloga.

                            U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava sve žalbene navode, te predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

                            Protiv prvostupanjskog rješenja od 27. studenoga 2017. godine kojim je odbijen prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe, žalbu je podnijela ovršenica, zbog svih zakonom predviđenih razloga, s prijedlogom da se  pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima odnosno ukine uz odbacivanje prijedloga.

                            U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava sve žalbene navode, te predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

                            Žalbe nisu osnovane.

                            U odnosu na žalbu protiv rješenja o ovrsi:

                            Ispitujući pobijano rješenje u povodu žalbe ovršenice, ovaj drugostupanjski sud je našao da je sud prvog stupnja odredio ovrhu na temelju valjane ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps-207/10 od 28. studenoga 2011. godine, kojom je ovršenica obvezana na ispražnjenje i predaju tužitelju u posjed nekretnine – stana u prizemlju zgrade u Z., površine 130,30 m², sagrađene na čest. br. 322 K.O. …, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, WC-a i smočnice, te drvarnice u podrumu, uz istodobnu obvezu ovrhovoditelja na predaju ovršenici zamjenskog stana koji se nalazi u zgradi u Z., površine 51,66 m², sagrađene na čest. br. 40 K.O. …, koji se sastoji od dnevnog boravka, sobe, kuhinje,  kupaonice, WC-a i hodnika, da je ovrha određena suglasno odgovarajućim odredbama Ovršnog zakona (”Narodne novine” br. 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje: OZ) kojima je regulirana ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine (Glava dvadeset prva).

                            Neosnovano žaliteljica u žalbi navodi da bi joj, time što joj uz rješenje o ovrsi nisu dostavljene druge isprave, bilo onemogućeno sudjelovanje u postupku. Naime, ovršna isprava temeljem koje je rješenje o ovrsi doneseno jest presuda  Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps-207/10 od 28. studenoga 2011. godine koju je ovršenica  primila kao stranka (tužena) tog parničnog postupka, jer je ista, prema potvrdi istog suda postala pravomoćna 24. siječnja 2107., a ovršna 21. ožujka 2017. godine (list 4 spisa).

                            Nadalje, nije u pravu ovršenica kada u žalbi ističe da, obzirom da se radi o uzajamnim obvezama, nisu ispunjeni uvjeti iz članka 33. OZ, jer da ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu, odnosno osigurao njezino ispunjenje. Naime, ovrhovoditelj je u sudski spis uz prijedlog za ovrhu sudu dostavio i javno ovjerovljenu privatnu ispravu – Zapisnik o primanju u polog javnog bilježnika u Z. J. M.-R. broj OU-, DK- od 4. kolovoza 2017. godine iz kojeg je razvidno da je kod iste deponirao ključeve stana u Z., kojega je vlasnik, te je ovlastio da iste preda u ovršnom postupku koji bude pokrenut po pravomoćnoj presudi  Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps-207/10 od 28. studenoga 2011. godine, a na poziv sudskog ovršitelja osobi koju on odredi – čime je u cijelosti ispunio svoju obvezu iz navedene presude sukladno odredbi članka 33. stavak 4. OZ.

                            Također, nije osnovan niti prigovor ovršenice koji se tiče njezinog prava na dom u smislu članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/02, 9/05, 1/06 i 2/10) i članka 34. i 16. Ustava RH, radi ocjene je li miješanje (iseljenje) nužno i potrebno obzirom na sve okolnosti slučaja, jer je isti raspravljen tijekom parničnog postupka koji je prethodio ovom ovršnom postupku, te je utvrđeno da pravo vlasništva tužitelja da useli u stan u svom vlasništvu preteže nad pravom tužene (kao korisnice toga stana) na dom, te da preseljenjem u drugi, po svojim karakteristikama za ovršenicu odgovarajući  stan te korištenjem tog zamjenskog stana u statusu zaštićenog najmoprimca, njezino pravo na dom ni na koji način neće biti ugroženo (presuda Županijskog suda u Zagrebu, Gž-3766/2012 od 24. siječnja 2017. godine).   

                            Slijedom navedenog, kako pobijano rješenje nije doneseno uz neku od bitnih postupovnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti uz pogrešnu

primjenu materijalnog prava, kao i da nisu ostvareni žalbeni razlozi iz članka 50. stavak 1. točke 1., 3., 5. i 6. OZ, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, neosnovanu žalbu ovršenice protiv rješenja o ovrsi valjalo je odbiti i na temelju članka 380. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14, dalje: ZPP) u svezi članka 21. stavak 1. OZ  potvrditi prvostupanjsko rješenje o ovrsi.

                            U odnosu na žalbu protiv rješenja o prijedlogu za odgodu ovrhe:

                            Ispitujući pobijano rješenje povodom žalbe ovršenice, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito postupio kada je prijedlog za odgodu predmetne ovrhe kao neosnovan odbio.

                                  Naime, prema odredbi članka 65. stavak 1. OZ sud može u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu na prijedlog ovršenika ako ovaj učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, te ukoliko je, kumulativno, ostvaren koji od razloga navedenih pod točkama 1. do 8.  stavka  1. toga članka.                                                             

                            Iz pobijanog rješenja te podataka u spisu predmeta proizlazi da ovršenica, osim što u prijedlogu za odgodu paušalno navodi da bi "pretrpjela nenadoknadivu štetu zbog gubitka nekretnine u kojoj stanuje", istu ničim nije konkretizirala, pa time niti učinila vjerojatnom obzirom da joj je samom ovrhom osiguran zamjenski stan.

                            Stoga, kako ovršenica niti u žalbi nije navela okolnosti koje bi opravdavale odgodu ovrhe u smislu citirane odredbe OZ, to je neosnovanu žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

                            Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci (članak 380. točka 2. ZPP).                                      

U Šibeniku, 7. lipnja 2018. godine