Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gž Ovr-259/2018 Županijski sud u Splitu
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gž Ovr-259/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Dragici Samardžić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja G. d.d., Z., OIB:…, zastupan po punomoćnici A. B., odvjetnici u Z., protiv ovršenice D. D. iz Z., OIB:…, zastupana po punomoćniku B. K., odvjetniku u Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-7711/17-2 od 3. studenog 2017., 21. lipnja 2018.

 

r i j e š i o   j e

 

1. Uvažava se žalba ovrhovoditelja i ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-7711/17-2 od 3. studenog 2017. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

2. O trošku žalbe ovrhovoditelja riješit će se zajedno s konačnom odlukom.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem odgođen je prijenos novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave - presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-119/15 od 15. prosinca 2016. do donošenja odluke o reviziji u predmetu iz kojega potječe ovršna isprava.

 

Žali se ovrhovoditelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, razloga iz odredbe članka 353. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 143/13, 89/14, dalje: ZPP ). Predlaže da se pobijano rješenje preinači, podredno, ukine.

 

Ovršenica nije odgovorila na žalbu.

 

Prema odredbi iz članka 210. Ovršnog zakona ( "Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17; dalje u tekstu: OZ) propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavak 1. OZ-a, prema odredbi članka 209. stavak 5. ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Članak 210. stavak 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe. Odgodu ovrhe regulira odredba članka 65. OZ-a, na način da, na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, te ako je ispunjena  jedna od pretpostavki pobrojanih od točke 1.-8. istog članka.

 

Ovršenica je podneskom od 26. listopada 2017. prvostupanjskom sudu predložila odgodu izravne naplate temeljem presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-119/15 od 15. prosinca 2016. do donošenja odluke o podnesenoj reviziji. Navela je i da je bolesna i iznimno lošeg materijalnog stanja. Ističe da je ovrhovoditelj ima velikih problema s poslovanjem i da je prisiljen sklopiti predstečajnu nagodbu tako da bi protuovrha bila upitna.

 

Na temelju takvog stanja u spisu prvostupanjski je sud donio pobijano rješenje smatrajući da su ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe iz odredbe članka 65. OZ-a.

 

Ovrhovoditelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud donio pobijano rješenje bez da je sačekao njegovo očitovanje ( protivljenje ) o prijedlogu ovršenice za odgodu u kojem je naveo da ovršenica nije dokazala nastupanje nenadoknadive joj štete. Nadalje da podnošenje revizije nije uvjet za odgodu ovrhe, kao ni sklapanje predstečajne nagodbe. Također ukazuje kako je prijedlog ovršenice nepravovremen jer je podnesen izvan roka od 8 dana ( propisanom za žalbu protiv rješenja o ovrsi ).

 

Žalba ovrhovoditelja dovela je u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

 

Prema mišljenju ovog žalbenog suda, kad se ispituje i ocjenjuje vjerojatnost da bi provođenjem ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, težište ispitivanja treba usmjeriti u prvom redu na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u postupku protuovrhe naplati svoju tražbinu od ovrhovoditelja.

 

Navodi ovršenice o predstečajnom postupku koji se vodi nad ovrhovoditeljem, nisu odlučni za ovaj ovršni postupak i ne ukazuju da bi ovršenici zbog toga nastupila nenadoknadiva šteta jer se protuovrhom ne bi uspjela naplatiti od ovrhovoditelja. Naime, ovršenica nije pružila niti jedan dokaz kojim bi učinila uvjerljivijim vjerojatnost štete kakvu pretpostavlja citirana odredba, a teret dokazivanja te okolnosti leži na ovršenici jer ista ide njoj u korist.

 

Stoga je, pozivom na odredbu iz članka 380. točka 3. ZPP-a, u svezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, trebalo uvažiti žalbu ovrhovoditelja i ukinuti pobijano prvostupanjsko rješenje.

 

U Splitu 21. lipnja 2018.

Copyright © Ante Borić