Baza je ažurirana 21.10.2024.
zaključno sa NN 102/24
EU 2024/2679
HRVATSKA NARODNA BANKA
Na temelju članka 113. stavka 4. Zakona o kreditnim institucijama (»Narodne novine«, br. 159/2013.) i članka 43. stavka 2. točke 9. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci (»Narodne novine«, br. 75/2008. i 54/2013.) guverner Hrvatske narodne banke donosi
Pročišćeni tekst
Predmet Odluke
Članak 1. (NN 126/17)
(1) Ovom se Odlukom pobliže propisuju postupci procjenjivanja, način i rokovi izvješćivanja Hrvatske narodne banke o adekvatnosti internoga kapitala i interne likvidnosti kreditne institucije i izračun internoga kapitala na pojedinačnoj i konsolidiranoj osnovi.
(2) Ova Odluka primjenjuje se na kreditne institucije sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koje su od Hrvatske narodne banke dobile odobrenje za rad.
(3) Ova Odluka na odgovarajući način primjenjuje se na podružnicu kreditne institucije iz treće države koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za pružanje usluga.
Pojmovi
Članak 2. (NN 126/17)
Pojedini pojmovi koji se upotrebljavaju u ovoj Odluci imaju sljedeće značenje:
1) »Manja kreditna institucija« je kreditna institucija koja za potrebe izračuna adekvatnosti kapitala ne primjenjuje pristupe za koje je u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL, L 176, 27. 6. 2013.; u nastavku teksta: Uredba (EU) br. 575/2013) potrebna suglasnost Hrvatske narodne banke i koja ispunjava jedan od sljedećih uvjeta:
– ima odobrenje za rad kao štedna banka ili stambena štedionica ili
– prosječni iznos imovine kreditne institucije na kraju prethodne tri poslovne godine iskazane u revidiranim financijskim izvještajima ne prelazi iznos od sedam milijardi kuna.
2) »Potrebni regulatorni kapital« je zbroj svih kapitalnih zahtjeva izračunat prema Uredbi (EU) br. 575/2013.
3) »Potrebni interni kapital« je zbroj internih kapitalnih zahtjeva izračunat u skladu s ovom Odlukom.
4) »Profil rizičnosti«, »testiranje otpornosti na stres« i definicije pojedinih rizika upotrebljavaju se na način uređen Odlukom o upravljanju rizicima.
5) Postupak procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala i interne likvidnosti postupak je koji obuhvaća proces identificiranja, mjerenja, upravljanja i nadzora internoga kapitala (ICAAP) koji je kreditna institucija primijenila na temelju odredbi članka 113. Zakona o kreditnim institucijama uključujući i proces identificiranja, mjerenja, upravljanja i nadzora likvidnosti (ILAAP) koji je kreditna institucija primijenila na temelju odredbi Odluke o upravljanju likvidnosnim rizikom (»Narodne novine«, br. 105/2016.).
Obuhvat primjene Odluke
Članak 3.
(1) Kreditna institucija dužna je primjenjivati odredbe ove Oduke na pojedinačnoj osnovi.
(2) Iznimno od stavka 1. ovog članka, kreditna institucija koja je uključena u grupu kreditnih institucija u Republici Hrvatskoj nije dužna na pojedinačnoj osnovi primjenjivati odredbe ove Odluke ako u Republici Hrvatskoj ima položaj:
1) matične kreditne institucije ili
2) kreditne institucije koja je društvo kći matične kreditne institucije u RH, matičnoga financijskog holdinga u RH ili matičnoga mješovitoga financijskog holdinga u RH.
(3) Kreditna institucija koja je isključena iz grupe kreditnih institucija u Republici Hrvatskoj na temelju članka 19. Uredbe (EU) br. 575/2013 dužna je primjenjivati odredbe ove Odluke na pojedinačnoj osnovi.
(4) Matična kreditna institucija u RH dužna je primjenjivati odredbe ove Odluke na konsolidiranoj osnovi za svoju grupu kreditnih institucija u RH.
(5) Kreditna institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja je društvo kći nadređenoga financijskog holdinga u RH ili nadređenoga mješovitoga financijskog holdinga u RH na način iz članka 278. stavka 3., 4. i 5. Zakona o kreditnim institucijama, dužna je primjenjivati odredbe ove Odluke na osnovi konsolidiranoga financijskog položaja toga financijskoga odnosno mješovitoga financijskog holdinga.
(6) Društvo kći koje je kreditna institucija, matični mješoviti financijski holding u grupi kreditnih institucija u Republici Hrvatskoj ili matični financijski holding u grupi kreditnih institucija u Republici Hrvatskoj koji su matična društva ili imaju sudjelujući udio u drugoj kreditnoj instituciji, financijskoj instituciji ili društvu za upravljanje UCITS-om ili mirovinskom društvu sa sjedištem u trećoj zemlji, dužni su odredbe ove Odluke primjenjivati na potkonsolidiranoj osnovi.
Strategije, planovi i postupci za interni kapital i internu likvidnost
Članak 4. (NN 126/17)
(1) Kreditna institucija dužna je razviti strategiju planiranja internoga kapitala koja će osigurati održavanje takve razine kapitala koja može podržati činitelje poput očekivanog rasta plasmana, budućih izvora sredstava i korištenja njima, politiku dividenda kao i svaku promjenu minimalnog iznosa regulatornoga kapitala iz članka 92. Uredbe (EU) br. 575/2013.
(2) Kreditna institucija dužna je donijeti plan za kapital kojim se jasno definiraju:
1) strateški ciljevi i vremenski horizont za njihovo ostvarenje s obzirom na utjecaj makroekonomskih činitelja i promjenu smjera ekonomskog ciklusa na strateške planove,
2) postupci planiranja kapitala i odgovornosti za taj postupak,
3) način na koji će kreditna institucija udovoljavati kapitalnim zahtjevima u budućnosti,
4) relevantna ograničenja vezana uz kapital (npr. učinak izmjene propisa ili donošenja novih propisa) i
5) opći plan za postupanje u nepredviđenim okolnostima (npr. način pribavljanja dodatnoga kapitala, ograničavanje poslovne aktivnosti ili primjena tehnika smanjenja rizika).
(3) Kreditna institucija dužna je razviti strategiju planiranja interne likvidnosti koja će osigurati odgovarajuću razinu likvidnosti i adekvatne izvore financiranja.
Uspostavljanje i provođenje postupka procjenjivanja
Članak 5. (NN 126/17)
(1) Kreditna institucija dužna je uspostaviti odgovarajući postupak za utvrđivanje i osiguranje primjerene visine internoga kapitala i interne likvidnosti uzimajući u obzir profil rizičnosti, sustav upravljanja rizicima i tehnike kojima se koristi za smanjenje rizika. Pri odabiru postupka za utvrđivanje i osiguranje primjerene visine internoga kapitala i interne likvidnosti kreditna institucija može razmotriti i druge činitelje, kao što su ciljani vanjski rejting, tržišna pozicija, ulazak na nova tržišta, dostupnost kapitala i preuzimanja drugih društava te ostale strateške ciljeve. Utjecaj navedenih činitelja na visinu internoga kapitala i interne likvidnosti kreditna institucija dužna je analizirati i dokumentirati.
(2) Postupak iz stavka 1. ovog članka smatrat će se odgovarajućim:
1) ako je utemeljen na utvrđivanju, mjerenju ili procjeni, agregiranju i praćenju značajnih rizika,
2) ako osigurava adekvatan interni kapital i internu likvidnost s obzirom na profil rizičnosti kreditne institucije i
3) ako je na odgovarajući način uključen u sustav upravljanja kreditnom institucijom.
(3) Kreditna institucija dužna je propisati, dokumentirati i redovito nadzirati postupak procjenjivanja iz stavka 1. ovog članka, a trebaju ga odobriti uprava i nadzorni odbor kreditne institucije. Unutarnja revizija kreditne institucije dužna je najmanje jednom godišnje provesti procjenu prikladnosti postupka procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala i interne likvidnosti.
(4) Kreditna institucija dužna je osigurati Hrvatskoj narodnoj banci potpune i detaljne informacije o postupku procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala i interne likvidnosti, kao što su:
1) pristupi (metodologije) kojima se koristi za izračun internih kapitalnih zahtjeva,
2) vrste i razina rizika uključenih u izračun internih kapitalnih zahtjeva,
3) za kreditni rizik, rizik prilagodbe kreditnom vrednovanju, tržišni i operativni rizik – razlike u pristupima primijenjenima za izračun kapitalnih zahtjeva u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 i izračun internih kapitalnih zahtjeva,
4) razlike između potrebnoga regulatornoga kapitala iz članka 92. Uredbe (EU) br. 575/2013 i potrebnoga internoga kapitala i interne likvidnosti i
5) pristupi kojima se koriste za utvrđivanje zaštitnog sloja likvidnosti.
Faze postupka
Članak 6.
(1) Kreditna institucija dužna je postupkom procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala obuhvatiti sljedeće faze:
1) utvrđivanje rizika,
2) mjerenje ili procjenu pojedinog rizika i određivanje pripadajućih iznosa internih kapitalnih zahtjeva,
3) određivanje ukupnoga internoga kapitala i
4) uspoređivanje potrebnoga regulatornoga i potrebnoga internoga kapitala.
(2) Kreditna institucija dužna je postupak iz stavka 1. ovog članka provoditi najmanje jednom godišnje, a u slučaju značajne promjene profila rizičnosti i češće.
1. Utvrđivanje rizika
Značajni rizici
Članak 7. (NN 126/17)
(1) Kreditna institucija dužna je na temelju svog profila rizičnosti utvrditi značajne rizike kojima je izložena ili bi mogla biti izložena u svojem poslovanju, a koje će obuhvatiti postupkom procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala. Pritom uzima u obzir vrstu, opseg i složenost svojih aktivnosti i tržišta na kojima posluje.
(2) Radi utvrđivanja značajnih rizika kreditna institucija dužna je analizirati sljedeće:
1) kreditni, tržišni i operativni rizik, uključujući i druge rizike za koje se računaju kapitalni zahtjevi prema Uredbi (EU) br. 575/2013,
2) rizike koji nisu u potpunosti pokriveni minimalnim kapitalnim zahtjevima iz Uredbe (EU) br. 575/2013 (valutno inducirani kreditni rizik, rezidualni rizik i rizike koji proizlaze iz poslova sekuritizacije, moguću podcijenjenost kreditnog rizika zbog korištenja standardiziranim pristupom, moguću podcijenjenost operativnog rizika zbog korištenja jednostavnim ili standardiziranim pristupom),
3) kamatni rizik u knjizi pozicija kojima se ne trguje, rizik prekomjerne financijske poluge, koncentracijski rizik, reputacijski i strateški rizik,
4) likvidnosni rizik i rizik izvora financiranja, uključujući unutardnevnu likvidnost, opterećenu imovinu i upravljanje kolateralima,
5) utjecaj vanjskih činitelja (ekonomsko i poslovno okružje) i
6) ostale rizike koji nisu uključeni u točke od 1. do 4. ovog stavka.
(3) Utvrđivanje svih rizika i određivanje njihove značajnosti mora biti zasnovano na sveobuhvatnoj procjeni rizika kojima je kreditna institucija izložena ili bi mogla biti izložena, a koji su svojstveni pojedinim poslovima, proizvodima, aktivnostima, procesima i sustavima kreditne institucije, i to na razini portfelja i na razini pojedinog proizvoda. Postupak utvrđivanja rizika mora uključivati i procjenu financijskog stanja kreditne institucije i vanjskog okružja u kojem posluje.
(4) Iznimno od stavka 2. ovog članka, manja kreditna institucija može u postupku procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala i interne likvidnosti analizirati najmanje sljedeće:
1) koncentracijski rizik,
2) upravljački rizik,
3) kreditni rizik uključujući valutno inducirani kreditni rizik,
4) kamatni rizik,
5) valutni rizik,
6) likvidnosni rizik uključujući mogućnost prikupljanja dodatnoga kapitala,
7) operativni rizik,
8) rizik prekomjerne financijske poluge,
9) strateški rizik i
10) utjecaj vanjskih činitelja.
Definicije rizika
Članak 8.
(1) Kreditna institucija može se koristiti vlastitim definicijama rizika koje obuhvaćaju najmanje definicije propisane Uredbom (EU) br. 575/2013, Zakonom o kreditnim institucijama i Odlukom o upravljanju rizicima s tim da ih je dužna detaljno obrazložiti.
(2) Ako se kreditna institucija koristi različitim definicijama onih rizika za koje je izračun kapitalnih zahtjeva propisan Uredbom (EU) br. 575/2013, dužna je obrazložiti kakav utjecaj ima primjena tih definicija na visinu kapitalnih zahtjeva kreditne institucije prema Uredbi (EU) br. 575/2013.
2. Mjerenje ili procjena pojedinog rizika i određivanje pripadajućeg iznosa internih kapitalnih zahtjeva
Metodologija mjerenja ili procjene rizika
Članak 9.
(1) Kreditna institucija dužna je pri izračunu internih kapitalnih zahtjeva kvantitativnim metodama mjeriti ili, ako je rizike teško kvantificirati, procjenjivati značajne rizike koristeći se metodologijom i pristupima koji su najprikladniji za njezinu organizaciju i poslovne aktivnosti.
(2) Kreditna institucija dužna je utvrditi za koje je rizike, osim kreditnog, tržišnog, rizika prilagodbe kreditnom vrednovanju i operativnog rizika, pri određivanju internih kapitalnih zahtjeva primjereno koristiti se kvantitativnim metodama, a za koje je rizike prikladnije umjesto određivanja internih kapitalnih zahtjeva koristiti se isključivo mjerama smanjenja ili kontrole rizika.
(3) Kreditna institucija može se koristiti različitim pristupima izračuna internih kapitalnih zahtjeva za različite vrste rizika, a pritom je dužna definirati odgovarajuću metodologiju mjerenja ili procjene svakog rizika te dokumentirati i obrazložiti sljedeće:
1) metode/pristupe mjerenja rizika,
2) procjenu nemjerljivih rizika i
3) sve korekcije iznosa rizika kada kreditna institucija utvrdi da metode za mjerenje ili procjenu specifičnog rizika ne pokazuju trenutačnu izloženost kreditne institucije tom riziku.
(4) Kreditna institucija može pri izračunu internih kapitalnih zahtjeva za kreditni rizik, rizik prilagodbe kreditnom vrednovanju, operativni rizik i tržišne rizike učiniti jedno od sljedećega:
1) primijeniti pristupe kojima se koristi za izračun regulatornih kapitalnih zahtjeva prema Uredbi (EU) br. 575/2013,
2) primijeniti napredne pristupe iz Uredbe (EU) br. 575/2013 ili
3) koristiti se drugim pristupima.
(5) Ako se izračun kapitalnih zahtjeva prema Uredbi (EU) br. 575/2013 zasniva na rejtingu vanjske institucije za procjenu kreditnog rejtinga ili na činjenici da izloženost nema rejting, kreditna institucija dužna je pri izračunu internih kapitalnih zahtjeva za kreditni rizik uzeti u obzir i druge relevantne informacije.
(6) Interni kapitalni zahtjevi za značajne tržišne rizike za koje se ne izračunavaju kapitalni zahtjevi iz Uredbe (EU) br. 575/2013 moraju biti primjereni.
(7) Kreditna institucija koja je pri izračunu kapitalnih zahtjeva za pozicijski rizik, u skladu s dijelom trećim, glavom IV., poglavljem 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 netirala svoje pozicije u jednom ili više vlasničkih instrumenata koji čine dionički indeks s jednom ili više pozicija u budućnosnici na dionički indeks ili u nekom drugom proizvodu koji se temelji na dioničkom indeksu, dužna je izračunavati i održavati odgovarajući interni kapital za pokriće gubitka na temelju rizika osnove zbog toga što se vrijednost budućnosnice ili drugog proizvoda ne kreće u potpunosti u skladu s vrijednošću sastavnih vlasničkih instrumenata.
(8) Kreditna institucija koja ima suprotne pozicije u budućnosnicama na dionički indeks koje nisu identične s obzirom na njihovo dospijeće ili njihov sastav ili oboje, dužna je za rizik koji iz toga proizlazi izračunavati i održavati odgovarajući interni kapital.
(9) Kada kreditna institucija primjenjuje postupak iz članka 345. Uredbe (EU) br. 575/2013, dužna je izračunati interni kapitalni zahtjev za rizik gubitka koji postoji u razdoblju od preuzimanja obveze do sljedećega radnog dana.
(10) Kreditna institucija može pri izračunu internih kapitalnih zahtjeva za kamatni rizik u knjizi pozicija kojima se ne trguje primijeniti metodu pojednostavnjenog izračuna procjene promjene ekonomske vrijednosti knjige pozicija kojima se ne trguje propisane Odlukom o kamatnom riziku u knjizi banke.
Testiranje otpornosti na stres
Članak 10.
(1) Radi kvalitetnije procjene svoje izloženosti riziku kreditna institucija dužna je redovito, a najmanje jednom godišnje, provoditi analize scenarija i analize osjetljivosti za sve značajne rizike i interni kapital. Dobivene rezultate kreditna institucija dužna je uzeti u obzir u postupku procjene i održavanja internoga kapitala na odgovarajućoj razini.
(2) Testiranje otpornosti na stres mora biti primjereno svakom činitelju rizika značajnom za poslovanje kreditne institucije, a koji je specifičan za poslovno i pravno okružje u kojem kreditna institucija posluje te za dio poslovnog ciklusa u kojem se nalazi. Kreditna institucija dužna je analizirati učinak promjene postojećih ili donošenja novih propisa, aktivnosti konkurencije ili druge činitelje koji imaju utjecaja na njezino poslovanje, kako bi odredila koje promjene u okružju može podnijeti.
(3) U politikama za upravljanje rizicima kreditna institucija dužna je utvrditi opseg i učestalost testiranja otpornosti na stres te postupke i radnje koje će poduzeti u slučajevima kad su rezultati testiranja otpornosti na stres nepovoljni.
(4) Iznimno od stavka 1. ovog članka, manja kreditna institucija može provoditi samo analize osjetljivosti, pri čemu procjenjuje utjecaj određenih najznačajnijih činitelja rizika kojima je izložena, uključujući barem kreditni rizik, koncentracijski rizik u kreditnom portfelju i kamatni rizik u knjizi pozicija kojima se ne trguje. Manja kreditna institucija dužna je provoditi analize scenarija i analize osjetljivosti za izloženost likvidnosnom riziku.
(5) Iznimno od stavka 1. ovog članka, kreditna institucija dužna je provoditi testiranje otpornosti na stres za operativni rizik u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013.
3. Utvrđivanje ukupnoga internoga kapitala
Definiranje raspoloživoga internoga kapitala
Članak 11.
Kreditna institucija dužna je definirati kategorije i sastavne elemente kapitala kojima se koristi za potrebe izračuna raspoloživoga internoga kapitala, vodeći pritom računa da pojedini dijelovi kapitala najbolje pokazuju pravu vrijednost imovine i obveza te sposobnost pokrića gubitka.
Izračun internih kapitalnih zahtjeva
Članak 12. (NN 126/17)
(1) Kreditna institucija utvrđuje ukupne interne kapitalne zahtjeve zbrajanjem kapitalnih zahtjeva:
1) za rizike za koje je prema Uredbi (EU) br. 575/2013 potrebno izračunavati kapitalne zahtjeve i
2) za ostale značajne rizike.
(2) Iznimno od stavka 1. ovog članka, kreditna institucija može primijeniti složenije pristupe za izračun ukupnih internih kapitalnih zahtjeva, a pritom je dužna dokumentirati i obrazložiti sljedeće:
1) osnovne metodološke pretpostavke, osim savršenih pozitivnih korelacija između rizika te osigurati njihovu robusnost provođenjem testiranja otpornosti na stres i/ili
2) bilo koju drugu metodologiju/pristup za određivanje ukupno potrebnoga internoga kapitala uključujući i onu koja je zasnovana na simulaciji istodobnih promjena u višestrukim činiteljima rizika.
(3) Kreditna institucija dužna je održavati interni kapital najmanje u visini ukupnih internih kapitalnih zahtjeva.
(4) Matična kreditna institucija u RH dužna je, osim internih kapitalnih zahtjeva na konsolidiranoj ili potkonsolidiranoj osnovi, za svaku članicu grupe kreditnih institucija u RH koja je kreditna institucija i za svaku članicu grupe koju matična kreditna institucija ocjenjuje značajnom za poslovanje grupe, utvrditi interne kapitalne zahtjeve na pojedinačnoj osnovi.
4. Uspoređivanje potrebnoga regulatornoga i potrebnoga internoga kapitala
Postupak uspoređivanja
Članak 13.
(1) Kreditna institucija dužna je usporediti potrebni interni i regulatorni kapital te navesti njihove sličnosti i razlike.
(2) Ako se postupkom procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala utvrdi da je iznos potrebnoga internoga kapitala manji od minimalnog iznosa potrebnoga regulatornoga kapitala iz članka 92. Uredbe (EU) br. 575/2013, kreditna institucija dužna je održavati visinu regulatornoga kapitala minimalno na visini propisanoj člankom 92. Uredbe (EU) br. 575/2013.
(3) Kreditna institucija dužna je na kraju poslovne godine (stanje na dan 31. prosinca) izračunavati:
1) iznos ukupno potrebnoga internoga kapitala i
2) ciljanu razinu raspoloživoga internoga i regulatornoga kapitala na kraju tekuće financijske godine, usklađenu s poslovnim planom.
(4) Kreditna institucija dužna je u godišnji poslovni plan unijeti korektivne mjere koje će poduzeti u slučaju pogrešaka ili promjena u procjenama adekvatnosti internoga kapitala.
Članak 14. (NN 126/17)
(1) Postupak procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala i interne likvidnosti mora biti sastavni dio sustava upravljanja kreditnom institucijom.
(2) Rezultatima postupka procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala i interne likvidnosti kreditna institucija dužna je koristiti se barem u sljedećim procesima:
1) definiranju i praćenju ostvarenja strategije upravljanja rizicima,
2) alokaciji kapitala na pojedine organizacijske dijelove,
3) donošenju odluka o kreditiranju i budžetiranju i
4) donošenju značajnih strateških odluka (npr. ponuda novog proizvoda, ulazak na nova tržišta itd.).
(3) Postupak procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala i interne likvidnosti mora omogućiti upravi i nadzornom odboru kreditne institucije da u svakom trenutku procijene i/ili ocijene sve značajne rizike kojima je kreditna institucija izložena ili bi mogla biti izložena u svojem poslovanju.
Dužnosti uprave i nadzornog odbora
Članak 15. (NN 126/17)
(1) Uprava kreditne institucije dužna je:
1) donijeti strategiju preuzimanja i upravljanja rizicima kreditne institucije,
2) osigurati provođenje postupka procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala i interne likvidnosti i osigurati njegovu usklađenost sa strateškim politikama,
3) osigurati da se u postupak uključe svi rizici,
4) osigurati upotrebu prikladnih metoda,
5) detaljno propisati postupak procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala i interne likvidnosti (metode koje se primjenjuju, pretpostavke, postupak procjene, način održavanja adekvatne razine internog kapitala i interne likvidnosti) te postupak alokacije internoga kapitala i interne likvidnosti,
6) uspostaviti odgovarajući sustav unutarnjih kontrola u postupku procjenjivanja i održavanja adekvatnosti internoga kapitala i interne likvidnosti,
7) osigurati dokumentiranost postupka procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala i interne likvidnosti,
8) osigurati adekvatne resurse za provođenje postupka procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala i interne likvidnosti te potpuno razumijevanje tog postupka od strane svih zaposlenika uključenih u postupak,
9) propisati ovlasti i odgovornosti dodijeljene pojedinim funkcijama i organizacijskim jedinicama
na način da se osiguraju jasna podjela ovlasti i jasne linije odgovornosti,
10) osigurati da postupak procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala i interne likvidnosti bude sastavnim dijelom upravljačkih aktivnosti kreditne institucije i
11) osigurati redovitu procjenu prikladnosti postupka procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala i interne likvidnosti.
(2) Nadzorni odbor kreditne institucije dužan je:
1) donijeti odluku o davanju suglasnosti upravi na strategiju preuzimanja i upravljanja rizicima kreditne institucije s definiranim ciljanim profilom likvidnosnog rizika te potrebnim internim kapitalom i njegovom alokacijom na pojedine rizike kojima je ili kojima bi mogla biti izložena kreditna institucija,
2) donijeti odluku o davanju suglasnost upravi na strukturu postupka procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala i interne likvidnosti,
3) nadzirati prilagodbu postupka procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala i interne likvidnosti prema značajnim promjenama u strategijama, politikama, organizaciji i poslovnom okružju,
4) nadzirati da se rezultati postupka procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala i interne likvidnosti upotrebljavaju u strateške svrhe i u postupku donošenja odluka te
5) analizirati ostvarenje strategije preuzimanja i upravljanja rizicima u odnosu na raspoloživi i potrebni interni kapital te na raspoloživi i potrebni zaštitni sloj likvidnosti.
Uloga funkcije kontrole rizika
Članak 16. (NN 126/17)
Analizu, praćenje i izvješćivanje o postupku procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala i interne likvidnosti kreditne institucije kreditna je institucija dužna provoditi u sklopu funkcije kontrole rizika.
Eksternalizacija
Članak 17.
(1) Kreditna institucija može eksternalizirati provođenje dijela faze postupka procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala iz članka 6. stavka 1. ove Odluke.
(2) Na eksternalizaciju dijela faze postupka procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala kreditne institucije primjenjuju se odredbe Odluke o eksternalizaciji.
(3) Iznimno od stavka 2. ovog članka, ako je pružatelj usluga eksternalizacije dijela faze postupka procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala kreditne institucije nadređeno društvo u grupi kreditnih institucija, članak 13. Odluke o eksternalizaciji ne primjenjuje se.
Postupak procjenjivanja na konsolidiranoj osnovi
Članak 18. (NN 126/17)
Kreditna institucija koja je u skladu s člankom 3. stavcima 2. i 4. do 6. ove Odluke obvezna primjenjivati odredbe ove Odluke na konsolidiranoj osnovi za grupu kreditnih institucija u RH, dužna je:
1) pri upravljanju rizicima na razini grupe definirati i uskladiti postupke i procedure, zadatke i odgovornosti pojedinih osoba i organizacijskih jedinica te linije izvještavanja unutar grupe,
2) osigurati da su metodologije mjerenja i/ili procjene rizika usklađene na razini grupe,
3) procjenjivati značajne rizike svih društava u grupi uključujući vlastite rizike te rizike iz poslovanja s osobama izvan grupe koji imaju utjecaj na ukupan profil rizičnosti grupe,
4) izračunavati potrebni interni kapital na konsolidiranoj osnovi i na pojedinačnoj osnovi u skladu s odredbama članka 12. stavka 4. ove Odluke te usklađivati potreban interni i regulatorni kapital,
5) integrirati postupak procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala i interne likvidnosti na konsolidiranoj osnovi u postupak upravljanja i odlučivanja u kreditnoj instituciji i
6) izvještavati Hrvatsku narodnu banku o postupku procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala i interne likvidnosti na konsolidiranoj osnovi.
Izvješće
Članak 19. (NN 126/17)
(1) Kreditna institucija dužna je dostavljati pismeno izvješće Hrvatskoj narodnoj banci o postupku procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala i interne likvidnosti. Izvješće minimalno treba uključivati sljedeće:
1) pregled trenutačnoga financijskog stanja / poslovnog modela i njegove očekivane promjene u idućem razdoblju,
2) organizacijski ustroj, s opisom ovlasti i odgovornosti dodijeljenih različitim funkcijama i organizacijskim jedinicama koje su uključene u postupak procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala i interne likvidnosti,
3) opis metodologija primijenjenih za određivanje potrebnog internoga kapitala i interne likvidnosti,
4) opis sustava mjerenja/procjene rizika,
5) način kontrole i tehnike smanjenja za značajne vrste rizika,
6) opis testiranja otpornosti na stres kojima se kreditna institucija koristi u postupku procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala i interne likvidnosti i njihove rezultate,
7) vlastitu procjenu postupka procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala i interne likvidnosti koja bi trebala identificirati slabosti i nedostatke u samom postupku i pravodobne korektivne mjere koje će se poduzeti radi njihova otklanjanja i
8) ako je kreditna institucija društvo kći matičnom društvu sa sjedištem izvan Republike Hrvatske, način usklađivanja postupka procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala i interne likvidnosti kreditne institucije s postupkom koji provodi matična kreditna institucija.
(2) Kreditna institucija dužna je u okviru izvješća dostaviti i popis internih akata s datumom njihova usvajanja i posljednje promjene uz naznaku je li promjena bila značajna te popis internih izvještaja kreditne institucije relevantnih za postupak procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala i interne likvidnosti uz naznaku učestalosti njihove izrade i upravljačke razine kojoj su namijenjeni.
(3) Ako je kreditna institucija izradila i dostavila Hrvatskoj narodnoj banci određene dijelove izvješća iz stavka 1. ovog članka u sklopu drugih izvještajnih zahtjeva, može se pozvati na te dokumente i nije ih dužna opet pripremati za potrebe izvješća iz stavka 1. ovog članka.
Rokovi izvještavanja
Članak 20. (NN 126/17)
Kreditna institucija dužna je sastaviti izvješće o postupku procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala i interne likvidnosti sa stanjem na dan 31. prosinca prethodne godine i dostaviti ga Hrvatskoj narodnoj banci najkasnije do 31. ožujka tekuće godine.
Stupanje na snagu
Članak 21.
(1) Danom stupanja na snagu ove Odluke prestaje važiti Odluka o postupku procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala kreditne institucije (»Narodne novine«, br. 1/2009., 75/2009., 2/2010., 28/2011. i 67/2013.).
(2) Ova Odluka objavljuje se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu osmog dana od dana objave.
O. br: 35-020/02-14/BV
Zagreb, 7. veljače 2014.
Članak 1.
U Odluci o postupku procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala kreditne institucije (»Narodne novine«, br. 20/2014.) mijenja se njezin naziv i glasi: »ODLUKA O POSTUPKU PROCJENJIVANJA ADEKVATNOSTI INTERNOGA KAPITALA I INTERNE LIKVIDNOSTI KREDITNE INSTITUCIJE«.
Članak 14.
Ova Odluka objavljuje se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu osmoga dana od dana objave.
O.br: 337-020/12-17/BV
Zagreb, 11. prosinca 2017.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.