PRESTAO VAŽITI ALI VIDI OVDJE!

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE, Zagreb, Trg svetog Marka 2, (u daljnjem tekstu: Vlada), kao poslodavac, zastupana po predsjedniku Pregovaračkog odbora i ministru rada i mirovinskoga sustava mr. sc. Marku Paviću

i

REPREZENTATIVNI SINDIKATI DRŽAVNIH SLUŽBI:

Sindikat policije Hrvatske, Zagreb, Bužanova 4, zastupan po Dubravku Jagiću,

Nezavisni sindikat djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 1, zastupan po Zdravku Lončaru,

Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br.2, zastupan po Borisu Pleši,

(u daljnjem tekstu: sindikat)

zaključili su 9. studenoga 2017. godine

 

KOLEKTIVNI UGOVOR ZA DRŽAVNE SLUŽBENIKE I NAMJEŠTENIKE

Pročišćeni tekst

NN 112/17, 12/18, 02/19, 119/19

1. Temeljne odredbe

Članak 1.

(1) Ovaj Kolektivni ugovor (u daljnjem tekstu: Ugovor) zaključuju Vlada Republike Hrvatske

i sindikat državnih službi u ime svojih članova.

(2) Ovim se Ugovorom na razini Republike Hrvatske utvrđuju međusobna prava i obveze

potpisnika ovoga Ugovora.

(3) Ovim Ugovorom utvrđuju se prava i obveze iz rada i po osnovi rada državnih službenika i namještenika zaposlenih u državnim tijelima.

Članak 2.

(1) Odredbe ovoga Ugovora primjenjuju se neposredno.

(2) U slučaju da je neko pravo iz radnog odnosa za službenike i namještenike različito uređeno zakonom, drugim općim aktima, pojedinačnim rješenjem, ugovorom o radu ili ovim Ugovorom, primjenjuje se za službenika i namještenika najpovoljnije pravo.

Članak 3.

(1) Ako bi zbog promjene okolnosti nastalih nakon sklapanja ovog Ugovora, koje nisu bile poznate ili se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja Ugovora, ispunjenje obveza za jednu ugovornu stranu postalo otežano ili bi joj nanijelo pretjerani gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmjeni ili dopuni.

(2) Ako se u slučaju iz stavka 1. ovoga članka ugovorne strane ne suglase o izmjenama Ugovora, svaka od njih ima pravo otkazati ovaj Ugovor.

(3) Otkazni rok je tri mjeseca od dana dostave pisanog otkaza Ugovora drugoj ugovornoj strani.

2. RADNI ODNOSI NAMJEŠTENIKA

Članak 4.

(1) Radna mjesta namještenika utvrđuju se pravilnikom o unutarnjem redu državnog tijela.

(2) S namještenikom se sklapa ugovor o radu na temelju provedenog oglasa ili internog oglasa.

(3) Oglas se objavljuje na oglasnoj ploči i web stranici državnog tijela koje raspisuje oglas te putem područne službe Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Rok za podnošenje prijava na oglas je osam dana od dana objave oglasa na web-stranici državnog tijela.

(4) Odluka o izboru kandidata dostavlja se javnom objavom na web stranici državnog tijela koje raspisuje oglas, a dostava svim kandidatima se smatra izvršenom osmoga dana od dana javne objave.

(5) Protiv odluke iz stavka 4. ovoga članka kandidat u postupku ima pravo prigovora čelniku državnog tijela u roku od osam dana od dana dostave odluke.

Članak 5.

(1) Prilikom sklapanja ugovora o radu s namještenikom može se ugovoriti probni rad.

(2) Probni rad namještenika može trajati najduže dva mjeseca.

Članak 6.

(1) Namješteniku s kojim je ugovoren probni rad može se, na način propisan općim propisom o radu, otkazati ugovor o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu.

(2) Ako se namješteniku iz stavka 1. ovog članka otkaz ugovora ne dostavi do najkasnije posljednjeg dana probnog rada, smatrat će se da je namještenik zadovoljio na probnom radu.

Članak 7.

(1) Službenik i namještenik tijela jedinice lokalne ili područne samouprave i službenik iz javne službe koji se po sili zakona preuzima u državno tijelo, odnosno koji se zbog potreba službe, temeljem posebnog propisa o službeničkim odnosima, premješta u državno tijelo na temelju pisanog sporazuma čelnika državnog tijela i tijela jedinice lokalne ili područne samouprave, odnosno javne službe, za ostvarivanje svojih radnih i materijalnih prava, zadržava kontinuitet svog rada odnosno radnog staža kao ukupni staž ostvaren u državnom tijelu, javnoj službi i jedinici lokalne i područne samouprave.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka kao neprekinuti rad odnosno radni staž smatrat će se rad ostvaren u državnim tijelima, javnim službama i jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave između kojeg nije bilo prekida dužeg od osam dana.

3. RADNO VRIJEME, ODMORI I DOPUSTI

Članak 8.

(1) Puno radno vrijeme službenika i namještenika je 40 sati tjedno.

(2) Tjedno radno vrijeme raspoređeno je u pravilu na 5 radnih dana, od ponedjeljka do petka.

(3) Dnevno radno vrijeme ne može biti kraće od 8 niti duže od 12 sati, osim u slučaju hitnoga prekovremenog rada.

(4) Službenik i namještenik mora biti obaviješten o rasporedu rada ili promjeni rasporeda radnog vremena najmanje tjedan dana unaprijed, u pisanom obliku, s točno naznačenim satom početka rada, osim u slučaju hitnog prekovremenog rada, o čemu je službenika i namještenika nužno u pisanom obliku obavijestiti najmanje 24 sata unaprijed.

(5) Kada službenik i namještenik radi prekovremeno, prekovremeni rad pojedinog službenika i namještenika ne smije trajati duže od dvjesto pedeset sati godišnje.

Članak 9.

(1) Poslodavac je dužan voditi evidenciju radnog vremena.

(2) Na zahtjev državnog službenika ili namještenika, ili na zahtjev sindikalnog povjerenika čelnik tijela dužan je dostaviti evidenciju iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 10.

(1) Službenik i namještenik koji radi puno radno vrijeme ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od 30 minuta, a koristi ga u skladu s rasporedom koji utvrdi čelnik državnog tijela ili osoba koju on ovlasti.

(2) Službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla.

(3) Vrijeme odmora iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ubraja se u radno vrijeme i ne može se odrediti u prva tri sata nakon početka radnog vremena niti u zadnja dva sata prije završetka radnog vremena.

Članak 11.

Između dva uzastopna radna dana službenik i namještenik ima pravo na odmor od najmanje 12 sati neprekidno.

Članak 12.

(1) Službenik i namještenik ima pravo na tjedni odmor u trajanju od 48 sati neprekidno.

(2) Dani tjednog odmora su u pravilu subota i nedjelja.

(3) Ako je prijeko potrebno da službenik i namještenik radi na dan (dane) tjednog odmora, osigurava mu se korištenje tjednog odmora tijekom sljedećeg tjedna.

(4) Ako službenik i namještenik radi potrebe posla ne može koristiti tjedni odmor na način iz stavka 3. ovoga članka, u dogovoru, odnosno prema odluci neposredno nadređenog službenika i namještenika mora mu se osigurati korištenje tjednog odmora najkasnije u roku od 14 dana.

Članak 13.

(1) Službenik i namještenik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na plaćeni godišnji odmor u najkraćem trajanju propisanom općim propisom o radu.

(2) Osnovica za izračun godišnjeg odmora iz stavka 1. ovoga članka uvećava se prema pojedinačno određenim mjerilima iz članka 19. ovoga ugovora.

Članak 14.

Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službeniku i namješteniku se isplaćuje naknada plaće

u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

Članak 15.

Ništetan je sporazum o odricanju od prava na godišnji odmor, odnosno o isplati naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora.

Članak 16.

(1) Pri utvrđivanju trajanja godišnjeg odmora ne uračunavaju se subote, nedjelje, neradni dani i blagdani.

(2) Razdoblje privremene nesposobnosti za rad, koje je utvrdio ovlašteni liječnik, ne uračunava se u trajanje godišnjeg odmora.

Članak 17.

(1) Službenik i namještenik koji se prvi put zaposlio ili ima prekid rada između dva radna odnosa duži od 8 dana, stječe pravo na godišnji odmor iz članka 13. ovoga ugovora nakon šest mjeseci neprekidnoga rada.

(2) Razdoblje u kojem službenik i namještenik zbog propisanog opravdanog razloga, koji ne dovodi do prekida radnog odnosa, nije prisutan na radu se ne smatra prekidom rada iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 18.

(1) Službenik i namještenik koji nije ispunio uvjet za stjecanje godišnjeg odmora iz članka 17. stavak 1. ovoga ugovora ili mu tijekom godine prestaje radni odnos, ostvaruje pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora, u skladu s općim propisom o radu.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka službenik i namještenik kojem radni odnos prestaje zbog odlaska u mirovinu ima pravo na godišnji odmor iz članka 13. ovoga ugovora za kalendarsku godinu u kojoj odlazi u mirovinu.

Članak 19. (NN 12/18)

(1) Osnovica za izračun godišnjeg odmora iz članka 13. stavka 2. uvećava se prema pojedinačno određenim mjerilima:

1. s obzirom na uvjete rada:

– rad na poslovima s otežanim ili posebnim uvjetima rada 2 dana

– rad u smjenama, turnusu, ili redovni rad subotom, nedjeljom, blagdanima i neradnim danima određenim zakonom 1 dan

2. s obzirom na složenosti poslova i stupanj stručne spreme:

– rukovodećim državnim službenicima 4 dana

– višim državnim službenicima 4 dana

– nižim državnim službenicima 3 dana

– namještenicima sa SSS 3 dana

– namještenicima s NSS 2 dana

3. s obzirom na dužinu radnog staža:

– od navršenih 5 do navršenih 9 godina radnog staža 2 dana

– od navršenih 10 do navršenih 14 godina radnog staža 3 dana

– od navršenih 15 do navršenih 19 godina radnog staža 4 dana

– od navršenih 20 do navršenih 24 godina radnog staža 5 dana

– od navršenih 25 do navršenih 29 godina radnog staža 6 dana

– od navršenih 30 do navršenih 34 godina radnog staža 7 dana

– od navršenih 35 i više godina radnog staža 8 dana

4. s obzirom na posebne socijalne uvjete:

– roditelju, posvojitelju ili skrbniku s jednim malodobnim djetetom 2 dana

– roditelju, posvojitelju ili skrbniku za svako daljnje malodobno dijete još po 1 dan

– samohranom roditelju, posvojitelju ili skrbniku s jednim malodobnim djetetom 3 dana

– roditelju, posvojitelju ili skrbniku djeteta s invaliditetom, bez obzira na ostalu djecu 3 dana

– osobi s invaliditetom 3 dana

– osobi s tjelesnim oštećenjem najmanje 50% 2 dana

5. s obzirom na ostvarene rezultate rada:

– službeniku ocijenjenom ocjenom »izuzetan« 3 dana

– službeniku i namješteniku ocijenjenom ocjenom »primjeran« 2 dana

– službeniku i namješteniku ocijenjenom ocjenom »uspješan« 1 dan.

(2) Ukupno trajanje godišnjeg odmora određuje se na način da se osnovica za izračun godišnjeg odmora uvećava za zbroj svih dodatnih dana utvrđenih točkama 1. – 5. stavka 1. ovoga članka, s tim da ukupno trajanje godišnjeg odmora ne može iznositi manje od 20 radnih dana niti više od 30 radnih dana u godini, osim u slučaju iz članka 20. ovog Ugovora.

Članak 20.

Slijepi službenik i namještenik, donator organa kao i službenik i namještenik koji radi na poslovima na kojima ni uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće otkloniti štetne utjecaje i na poslovima s posebnim ili otežanim uvjetima rada ima pravo na najmanje 30 dana godišnjeg odmora.

Članak 21.

(1) Raspored korištenja godišnjih odmora utvrđuje čelnik državnog tijela ili osoba koju on ovlasti, najkasnije do 15. svibnja tekuće godine.

(2) Najmanje petnaest dana prije korištenja godišnjeg odmora, službeniku i namješteniku se mora dostaviti odluka o trajanju godišnjeg odmora i razdoblju njegovog korištenja.

Članak 22.

(1) Službenik i namještenik može tijekom cijele kalendarske godine koristiti godišnji odmor za tu kalendarsku godinu u neprekidnom trajanju, u dva ili više dijelova, prema rasporedu korištenja godišnjih odmora, odnosno dogovoru s poslodavcem.

(2) Ako službenik i namještenik koristi godišnji odmor u dva ili više dijelova, jedan dio mora biti u trajanju od najmanje 2 tjedna neprekidno i mora se koristiti tijekom kalendarske godine za koju ostvaruje pravo na godišnji odmor.

(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, na zahtjev državnog službenika i namještenika mora mu se omogućiti korištenje godišnjeg odmora iz stavka 2. ovoga članka u razdoblju od 1. srpnja do 1. listopada tekuće godine.

(4) Neiskorišteni dio godišnjeg odmora službenik i namještenik mora iskoristiti najkasnije do 30. lipnja iduće godine.

Članak 23.

(1) Godišnji odmor, odnosno dio godišnjeg odmora koji nije iskorišten u kalendarskoj godini u kojoj je stečen, zbog bolesti, te korištenja prava na rodiljni, roditeljski i posvojiteljski dopust, te dopust radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, službenik ili namještenik ima pravo iskoristiti po povratku na rad, a najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, godišnji odmor, odnosno dio godišnjeg odmora koji zbog korištenja prava na rodiljni, roditeljski i posvojiteljski dopust, te dopust radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, nije mogao iskoristiti ili mu njegovo korištenje nije omogućeno do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine, službenik ili namještenik ima pravo iskoristiti do kraja kalendarske godine u kojoj se vratio na rad.

(3) Vrijeme korištenja godišnjeg odmora iz stavka 1. i 2. ovoga članka određuje čelnik državnog tijela ili osoba koju on za to ovlasti.

Članak 24.

(1) Službeniku koji je stavljen na raspolaganje i namješteniku kojem je redovitim otkazom otkazan ugovor o radu, kao i službeniku i namješteniku kojem služba odnosno radni odnos prestaje zbog prelaska drugom poslodavcu, mora se omogućiti korištenje godišnjeg odmora kojeg je stekao u državnom tijelu u kojem mu prestaje služba odnosno radni odnos prije prestanka službe odnosno radnog odnosa.

(2) Službeniku i namješteniku iz stavka 1. ovog članka kojem služba odnosno radni odnos prestane, a nije iskoristio godišnji odmor koji je stekao, isplatit će se naknada za neiskorišteni godišnji odmor u skladu s općim propisom o radu.

Članak 25.

Službenik i namještenik ima pravo koristiti dva puta po jedan dan godišnjeg odmora prema svom zahtjevu i u vrijeme koje sam odredi, ali je o tome dužan obavijestiti neposredno nadređenog službenika u pravilu tri dana prije, a iznimno najmanje jedan dan prije korištenja u slučaju opravdanih razloga.

Članak 26.

(1) Službeniku i namješteniku može se odgoditi odnosno prekinuti korištenje godišnjeg odmora radi izvršenja važnih i neodgodivih službenih poslova.

(2) Odluku o odgodi odnosno prekidu korištenja godišnjeg odmora iz stavka 1. ovoga članka donosi čelnik državnog tijela ili osoba koju on za to ovlasti.

(3) Službeniku i namješteniku kojem je odgođeno ili prekinuto korištenje godišnjeg odmora, mora se omogućiti naknadno korištenje odnosno nastavljanje korištenja godišnjeg odmora.

Članak 27.

(1) Službenik i namještenik ima pravo na naknadu stvarnih troškova prouzročenih odgodom odnosno prekidom korištenja godišnjeg odmora.

(2) Troškovima iz stavka 1. ovoga članka smatraju se putni i drugi troškovi.

(3) Putnim troškovima iz stavka 2. smatraju se stvarni troškovi prijevoza koji je službenik i namještenik koristio u polasku i povratku iz mjesta zaposlenja do mjesta u kojem je koristio godišnji odmor u trenutku prekida.

(4) Drugim troškovima smatraju se ostali izdaci koji su nastali za službenika ili namještenika zbog odgode odnosno prekida godišnjeg odmora, koji se kao i putni troškovi dokazuju odgovarajućom dokumentacijom.

Članak 28.

(1) Službenik i namještenik ima pravo na dopust uz naknadu plaće (plaćeni dopust) u jednoj kalendarskoj godini u sljedećim slučajevima:

– zaključenje braka ili životnog partnerstva 5 radnih dana

– rođenje ili posvojenje djeteta 5 radnih dana

– smrti supružnika, roditelja, očuha i maćehe, djeteta, posvojitelja, posvojenika i unuka 5 radnih dana

– smrti ostalih krvnih srodnika zaključno s četvrtim stupnjem srodstva, odnosno tazbinskih srodnika zaključno s drugim stupnjem srodstva 2 radna dana

– selidbe u istom mjestu stanovanja 2 radni dan

– selidbe u drugo mjesto stanovanja 4 radna dana

– za dobrovoljno davanje krvi 2 radna dana

– teške bolesti supružnika, djeteta ili roditelja 3 radna dana

– nastupanje u kulturnim i športskim priredbama 1 radni dan

– sudjelovanje na sindikalnim susretima, seminarima, obrazovanju za sindikalne aktivnosti i dr. 2 radna dana

– elementarne nepogode koja je neposredno zadesila službenika i namještenika 5 radnih dana.

(2) Službenik i namještenik ima pravo na plaćeni dopust za svaki smrtni slučaj naveden u stavku 1. ovoga članka i za svako dobrovoljno davanje krvi.

(3) Pod dobrovoljnim davanjem krvi iz stavka 1. ovog članka ne smatra se davanje krvne plazme.

Članak 29.

(1) Za pripremu polaganja državnoga stručnog ispita službenici imaju pravo na plaćeni dopust od tjedan dana bez obzira na stručnu spremu koji uključuje i dan polaganja ispita.

(2) Za pripremu polaganja pravosudnog ispita službenici imaju pravo na plaćeni dopust koji uključuje i dan polaganja ispita, i to:

– tjedan dana ako službenik nema obvezu polaganja ispita,

– mjesec dana ako je službenik obvezan polagati ispit.

Članak 30.

(1) Službenik i namještenik za vrijeme stručnog ili općeg školovanja, osposobljavanja ili usavršavanja na koje je upućen od strane čelnika državnog tijela, ima pravo na plaćeni dopust u sljedećim slučajevima:

– za svaki ispit po predmetu 2 dana i

– za završni rad 5 dana.

(2) Službenik i namještenik, za vrijeme stručnog ili općeg školovanja, osposobljavanja ili usavršavanja za vlastite potrebe, ima pravo na plaćeni dopust u sljedećim slučajevima:

– za svaki ispit po predmetu 1 dan i

– za završni rad 2 dana.

Članak 31.

(1) U slučaju prekida godišnjeg odmora zbog plaćenog dopusta ili razdoblja privremene nesposobnosti za rad, državni službenik ili namještenik je dužan vratiti se na rad onog dana kada bi mu godišnji odmor redovito završio da nije bilo plaćenog dopusta ili privremene nesposobnosti za rad. Ostatak godišnjeg odmora će koristiti naknadno, prema sporazumu s čelnikom državnog tijela.

(2) Ako plaćeni dopust ili razdoblje privremene nesposobnosti za rad završava nakon što bi završio godišnji odmor, državni službenik ili namještenik se vraća na rad po završetku trajanja plaćenog dopusta, odnosno privremene nesposobnosti za rad.

Članak 32.

U pogledu stjecanja prava iz službe odnosno radnog odnosa ili u svezi sa službom ili radnim odnosom, razdoblja plaćenog dopusta smatraju se vremenom provedenim na radu.

Članak 33.

(1) Službeniku i namješteniku se na njegov zahtjev, zbog osobito opravdanih objektivnih ili osobnih razloga može odobriti dopust bez naknade plaće (neplaćeni dopust).

(2) Rješenjem o odobrenom neplaćenom dopustu određuje se opravdanost razloga i razdoblje trajanja neplaćenog dopusta.

4. ZDRAVLJE I SIGURNOST NA RADU

Članak 34.

(1) Državna tijela su dužna provoditi sve mjere zaštite na radu i ispunjavati svoje obveze u području zaštite zdravlja i života zaposlenih, propisane općim propisom zaštite na radu.

(2) Za poslove na kojima se ni uz primjenu mjera zaštite na radu iz stavka 1. ovoga članka nije moguće otkloniti štetne utjecaje, državno će tijelo posebnim propisom utvrditi povoljnije posebne mjere zaštite na radu.

(3) Službenici i namještenici provode sve propisane mjere zaštite na radu i dužni su postupati u skladu s uputama o zaštiti života i zdravlja državnog tijela.

(4) Službenik i namještenik koji odbija raditi ili napusti svoje mjesto rada zbog neprovedenih propisanih mjera zaštite na radu, ne smije zbog toga biti stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge službenike i namještenike, a za razdoblje do kada se ne provedu mjere zaštite na radu ima pravo na naknadu plaće.

5. PLAĆE I DODACI NA PLAĆE

Članak 35.

(1) Plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.

(2) Osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnoga mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

(3) Osnovica za izračun plaće iz stavka 2. ovoga članka od 1. studenog 2017. godine iznosi 5.421,54 kune, a primjenjuje se počevši s plaćom za mjesec studeni 2017. godine koja se isplaćuje u mjesecu prosincu 2017. godine.

(4) O visini osnovice iz stavka 3. ovoga članka će Ugovorne strane za svaku slijedeću kalendarsku godinu pregovarati prije donošenja smjernica ekonomske i fiskalne politike za naredno razdoblje i ugovoriti dodatkom ovom Ugovoru.

(5) Dodaci na osnovnu plaću su dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće.

Članak 36.

(1) Plaća se isplaćuje unatrag jedanput mjesečno za protekli mjesec.

(2) Od jedne do druge isplate plaće ne smije proći više od 30 dana.

Članak 37.

Poslodavac je dužan na zahtjev službenika ili namještenika izvršiti uplatu obustava iz plaće (kredit, uzdržavanje i sl.).

Članak 38. (NN 12/18)

(1) Osnovna plaća službenika i namještenika uvećat će se za svaki sat rada, i to:

– za rad noću 40%

– za prekovremeni rad 50%

– za rad subotom 25%

– za rad nedjeljom 35%

– za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%

– za rad u drugoj smjeni ako službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%

– za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%

– za rad u turnusu 5%.

(2) Dodaci iz stavka 1. ovoga članka međusobno se ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

(3) Državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz ovog članka obračunavaju se za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje.

(4) Za vrijeme provedeno na pasivnom dežurstvu (pripravnost za rad), utvrđeno temeljem službene evidencije o satima provedenim na pasivnom dežurstvu, službeniku i namješteniku isplatit će se 10% satnice redovnog rada u tekućem mjesecu za svaki sat pasivnog dežurstva.

(5) Osnovna plaća uvećat će se:

– ako službenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti za 8%,

– ako službenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti za 15%.

(6) Radom u smjenama (smjenski rad) smatra se svakodnevni redovni rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom (I. smjena), poslijepodnevnom (II. smjena) ili noćnom (III. smjena) dijelu dana.

(7) Rad u I. smjeni je od 6 do 14 sati, u II. smjeni od 14 do 22 sata i u III. smjeni od 22 do 6 sati.

(8) Radom u turnusu smatra se rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48.

(9) Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom.

(10) Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

(11) Ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno.

(12) Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati.

(13) Prekovremeni rad ostvaren radom dužim od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene i prekovremeni rad ostvaren radom dužim od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati iz stavka 10. i 11. ovog članka međusobno se ne isključuju.

(14) Umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1.5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren.

Članak 39.

Službenik i namještenik ima pravo na uvećanje koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta za radni staž ostvaren u državnim tijelima, i to za:

– 20 do 29 godina 4%

– od 30 do 34 godine 8%

– od 35 i više godina 10%.

Članak 40.

(1) Ako službenik i namještenik po nalogu obavlja poslove više složenosti od poslova na koje je raspoređen, u trajanju do 30 dana, plaća mu se isplaćuje sukladno plaći radnog mjesta poslove kojeg je obavljao po nalogu.

(2) Za obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka, čelnik tijela donosi rješenje o plaći.

(3) Državni službenik i namještenik ne smije obavljati poslove iz stavka 1. i 2. ovoga članka bez izdanog pisanog naloga s tim da mu se plaća više složenosti isplaćuje samo za one radne sate koje je stvarno na njima proveo bez obzira na trajanje naloga.

Članak 41.

Službenik i namještenik kojem služba ili radni odnos prestaje, a ostvario je pravo na otpremninu i ispunjava uvjete za mirovinu, može na temelju sporazuma s državnim tijelom ostvariti doživotnu otpremninu (dokup mirovine) isključivo prema posebnom propisu o doživotnoj otpremnini odnosno dokupu mirovine.

Članak 42.

Ako službenik i namještenik radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada, pa iz tih razloga ne može koristiti dnevni odmor (stanku), ima pravo tražiti da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane.

Članak 43. (NN 12/18)

(1) Ako je službenik i namještenik odsutan iz službe odnosno s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

(2) Naknada u 100% iznosu osnovne plaće pripada službeniku i namješteniku kad je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.

6. OSTALA MATERIJALNA PRAVA SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA

Članak 44.

(1) Ugovorne strane sporazumne su da će Vlada službeniku i namješteniku isplatiti regres za korištenje godišnjeg odmora, najkasnije do dana početka korištenja godišnjeg odmora.

(2) O visini regresa će ugovorne strane za svaku sljedeću kalendarsku godinu pregovarati prije donošenja smjernica ekonomske i fiskalne politike za naredno razdoblje i ugovoriti dodatkom ovom Ugovoru.

(3) Ako se dodatak iz stavka 2. ovoga članka ne potpiše do donošenja smjernica ekonomske i fiskalne politike za naredno razdoblje, regres iznosi najmanje onoliko koliko je bila zadnja isplata regresa u visini koja proizlazi temeljem ugovora između Vlade i sindikata.

Članak 45.

Službeniku i namješteniku koji odlazi u mirovinu pripada pravo na otpremninu u visini od tri proračunske osnovice.

Članak 46.

(1) Obitelj službenika i namještenika ima pravo na pomoć u slučaju:

– smrti službenika i namještenika koji izgubi život u obavljanju ili povodom obavljanja službe, odnosno rada – 3 proračunske osnovice i troškove pogreba

– smrti službenika i namještenika – 2 proračunske osnovice.

(2) Članovima obitelji službenika i namještenika u slučaju iz prethodnog stavka smatraju se zakonski nasljednici pojedinog reda nasljeđivanja u skladu sa Zakonom o nasljeđivanju.

(3) Službenik i namještenik ima pravo na pomoć u slučaju:

– smrti supružnika, djeteta i roditelja – 1 proračunsku osnovicu.

Članak 47.

Ugovorne strane sporazumne su da će se djeci, odnosno zakonskim starateljima djece službenika i namještenika koji je izgubio život u obavljanju službe odnosno rada, mjesečno isplatiti pomoć, i to:

– za dijete predškolskog uzrasta 50% prosječno isplaćene neto plaće u gospodarstvu RH u prethodnoj godini,

– za dijete do završenog osmog razreda osnovne škole 70% prosječno isplaćene neto plaće u gospodarstvu RH u prethodnoj godini,

– za dijete do završene srednje škole, odnosno redovnog studenta 90% prosječno isplaćene neto plaće u gospodarstvu RH u prethodnoj godini.

Članak 48. (NN 12/18)

(1) Službenik i namještenik ima pravo na pomoć u slučaju:

– bolovanja dužeg od 90 dana – jednom godišnje u visini jedne proračunske osnovice,

– nastanka teške invalidnosti službenika i namještenika, malodobne djece ili supružnika službenika i namještenika – u visini jedne proračunske osnovice,

– rođenja djeteta u visini 50% jedne proračunske osnovice.

(2) Nastanak invalidnosti zaposlenika, supružnika i malodobnog djeteta utvrđuje se dostavom konačnog rješenja nadležnog tijela sukladno posebnim propisima.

(3) Radi pokrića troškova liječenja, odnosno pokrića troškova prilikom nabave medicinskih pomagala, odnosno lijekova, koja pomagala i lijekovi su prema preporuci nadležnog liječnika specijaliste po pravilima medicinske struke za službenika i namještenika, dijete ili supružnika nužni i nenadomjestivi drugim odgovarajućim lijekom i pomagalom, odobrenim od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, službeniku i namješteniku nadoknađuje se trošak u visini plaćenog iznosa, a najviše do iznosa jedne proračunske osnovice jednom godišnje.

Članak 49.

(1) Kada je službenik i namještenik upućen na službeno putovanje, pripada mu puna naknada prijevoznih troškova, dnevnice i naknada punog iznosa hotelskog računa za spavanje.

(2) Ugovorne strane sporazumne su da visina dnevnice za službena putovanja u Republici Hrvatskoj iznosi najmanje 170,00 kuna, a za službena putovanja u inozemstvu dnevnica se isplaćuje u visini propisanoj Odlukom o visini dnevnice za službeno putovanje u inozemstvo za korisnike koji se financiraju iz sredstava Državnog proračuna.

(3) Ako je službeniku i namješteniku osigurana odgovarajuća dnevna prehrana, iznos dnevnice umanjit će se za 60%.

(4) Ako je službeniku i namješteniku osiguran odgovarajući smještaj u čvrstom objektu, nema pravo na naknadu hotelskog računa za spavanje.

(5) Odgovarajući smještaj u čvrstom objektu je smještaj u zidanom ili drvenom stambenom objektu, koji ispunjava tehničke uvjete za stanovanje (voda, struja, sanitarije, namještaj nužan za smještaj službenika i namještenika, po potrebi grijanje, odnosno hlađenje, zaštita od buke i dr.).

(6) Službenik i namještenik upućen od strane poslodavca na školovanje, edukaciju, seminar i sl. ima pravo na punu dnevnicu i ostale prava iz ovoga članka za cijelo vrijeme trajanja izobrazbe.

(7) Službeniku i namješteniku mora se izdati nalog za službeno putovanje najmanje 24 sata prije putovanja u kojem mora biti naznačeno odobreno prijevozno sredstvo.

(8) Službenik i namještenik ima pravo na pola dnevnice ako službeno putovanje traje između 8 i 12 sati, a ako službeno putovanje traje između 12 i 24 sata ima pravo na punu dnevnicu.

(9) Ako službenik i namještenik koristi svoje vlastito prijevozno sredstvo čije korištenje nije odobreno, ima pravo na naknadu troškova prijevoza u visini cijene karte putnim nalogom odobrenoga prijevoznog sredstva.

Članak 50.

(1) Za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio.

(2) Pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva se mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela.

(3) Terenski dodatak se isplaćuje službeniku i namješteniku najkasnije posljednji radni dan u mjesecu, za idući mjesec.

(4) Visina terenskog dodatka iznosi najmanje 170,00 kuna, odnosno prema sporazumu s Vladom.

(5) Ako je službeniku i namješteniku za vrijeme rada izvan sjedišta državnog tijela i izvan mjesta njegova stalnog boravka osigurana odgovarajuća dnevna prehrana, isplatit će se 50% iznosa dodatka iz stavka 4. ovoga članka.

(6) Ako je službeniku i namješteniku za vrijeme rada izvan sjedišta državnog tijela i izvan mjesta njegova stalnog boravka osiguran adekvatan smještaj (u čvrstom objektu) nema pravo na naknadu iznosa hotelskog računa za spavanje.

(7) Pored terenskog dodatka službenik i namještenik ima pravo i na dodatke iz članka 38. ovog Ugovora za svaki stvarno odrađeni sat rada.

(8) Dnevnica i terenski dodatak se međusobno isključuju.

(9) Ako se službenici i namještenici organizirano upućuju na rad na terenu (osiguranje utakmica, preprata) u stvarno odrađene sate rada ubraja im se i vrijeme putovanja do mjesta rada na terenu kao i vrijeme putovanja provedeno na povratku s mjesta rada na terenu.

(10) Iznimno od odredbi ovog Kolektivnog ugovora, prava po osnovi terenskog rada ostvaruje i službenik koji radi na plovilu, odnosno na izdvojenom mjestu na otoku, ako plovilo odnosno izdvojeno mjesto rada na otoku, zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti najmanje 24 sata.

Članak 51.

Ako službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom.

Članak 52.

(1) Službeniku i namješteniku pripada naknada za odvojeni život od obitelji ako zbog mjesta stalnog rada, različitog od prebivališta njegove obitelji, živi odvojeno od obitelji.

(2) Pravo iz stavka 1. ovoga članka nema službenik i namještenik koji živi odvojeno od obitelji ako je:

– raspoređen u mjesto rada različito od prebivališta njegove obitelji na temelju osobnog zahtjeva,

– putem javnog natječaja primljen u službu odnosno radni odnos u mjesto rada različito od prebivališta njegove obitelji,

– raspoređen u mjesto rada različito od prebivališta njegove obitelji, temeljem obveze preuzete ugovorom o školovanju,

– obitelj odselila u drugo mjesto.

(3) Naknada se isplaćuje za pokriće povećanih troškova života zbog odvojenosti od obitelji, odnosno rada i stalnog mjesta boravka izvan mjesta stalnog prebivališta.

(4) Ako je službeniku i namješteniku osiguran odgovarajući smještaj ili cjelodnevna prehrana, visina naknade umanjit će se 25%, a ako su mu osigurani i odgovarajući smještaj i cjelodnevna prehrana, visina naknade umanjit će se 50%.

(5) Naknada za odvojeni život obitelji i terenski dodatak međusobno se isključuju.

(6) Naknada za odvojeni život od obitelji i naknada troškova prijevoza od mjesta prebivališta do mjesta rada međusobno se isključuju.

(7) Ugovorne strane sporazumne su da visina naknade za odvojeni život od obitelji službenika i namještenika iznosi najmanje 1.000,00 kuna, odnosno prema sporazumu s Vladom.

(8) Službenik i namještenik nema pravo na naknadu iz stavka 1. ovoga članka za mjesec u kojem nije radio niti jedan dan, neovisno o razlozima.

Članak 53. (NN 12/18)

(1) Državni službenik i namještenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla (u daljnjem tekstu: naknada troškova prijevoza), pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.

(2) Uvjet iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na državne službenike i namještenike koji imaju tjelesno oštećenje od 100%, odnosno tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta od najmanje 60%, a koje je utvrđeno rješenjem nadležnog tijela.

(3) Državnim službenicima i namještenicima s navršenih 61 godinu, ako im je udaljenosti od njihovog prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada manja od dva kilometra, poslodavac će naknaditi troškove prijevoza za kupljenu godišnju kartu ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte, samo gdje takav prijevoz postoji.

(4) Prebivalište odnosno boravište državnog službenika i namještenika u smislu ovoga članka je prebivalište, odnosno boravište državnog službenika i namještenika, sukladno Zakonu o prebivalištu.

(5) Ako je udaljenost od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada veća od 100 km, pravo na naknadu troškova prijevoza za udaljenost veću od 100 km, u skladu s ovim člankom, utvrđuje nadležni ministar posebnom odlukom.

(6) Ako u roku od 90 dana od dana uredno zaprimljenog zahtjeva, nadležni ministar ne donese odluku, smatrat će se da državni službenik i namještenik ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza u skladu sa ovim člankom.

(7) Ako je od prebivališta odnosno boravišta državnog službenika i namještenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, državni službenik i namještenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.

(8) Pod organiziranim javnim prijevozom u smislu ovoga članka smatra se mjesni i međumjesni prijevoz koji se međusobno ne isključuju, a koji državnom službeniku i namještenik omogućuju redoviti dolazak na posao i povratak s posla.

(9) Redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena državnog službenika i namještenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu državnog službenika i namještenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta.

(10) U slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg državni službenik i namještenik ne koristi, ostvarit će pravo na naknadu troškova prijevoza, koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini 1/12 cijene godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, ili pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.

(11) Ako je od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada organiziran javni prijevoz iz stavka 8. i 9. ovoga članka od više prijevoznika, a koji prometuju na toj relaciji, naknada troškova prijevoza će se isplaćivati u onoj visini koja je povoljnija za poslodavca.

(12) Ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine – ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza državnog službenika i namještenika u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje.

(13) Ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza na dijelu udaljenosti, naknada troškova prijevoza isplatit će se:

– za dio udaljenosti na kojoj prijevoz nije organiziran, kao i u slučaju kada organizirani javni prijevoz ne prometuje određenog dana, u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru,

– za dio udaljenosti na kojoj je prijevoz organiziran, a kojeg zaposlenik koristi, u visini cijene karte organiziranog prijevoza, a ako ga ne koristi, u visini cijene karte organiziranog prijevoza ili u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, ovisno o tome što je za poslodavca povoljnije.

(14) Udaljenost se u smislu ovoga članka utvrđuje prema planeru Hrvatskoga autokluba na temelju kartografske podloge Google Maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom), a u slučaju računanja udaljenosti iz stavka 1. ovoga članka, kao pješačka ruta.

(15) O načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza, službenik i namještenik se treba pisano izjasniti na početku kalendarske godine, odnosno tijekom kalendarske godine, ako dođe do promjene načina korištenja toga prava, ili ako dođe do promjene prebivališta odnosno boravišta službenika i namještenika.

(16) Službeniku i namješteniku se naknada troškova prijevoza isplaćuje najkasnije do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, s time da se neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao.

(17) Ako službenik i namještenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora mu se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

(18) Ako službenik i namještenik koristi godišnju kartu, poslodavac ima pravo tražiti njezin povrat u slučaju predvidljive duže odsutnosti, kao što su korištenje prava prema posebnom propisu, dugotrajno bolovanje i plaćeni dopust (u trajanju od preko 30 dana) te u slučaju neplaćenog dopusta.

Članak 54.

(1) Službenici i namještenici su kolektivno osigurani od posljedica nesretnog slučaja za vrijeme obavljanja službe, odnosno rada, kao i u slobodnom vremenu, tijekom 24 sata.

(2) Preslika police osiguranja prilog je i sastavni dio ovog Ugovora.

Članak 55. (NN 12/18)

(1) Svi službenici i namještenici do 50 godina starosti svake 3 godine, a zaposlenici iznad 50 godina starosti svake 2 godine imaju pravo na sistematski pregled u vrijednosti od 500,00 kuna, po cijenama zdravstvenih usluga iz obveznog zdravstvenog osiguranja, a koje će se obavljati u zdravstvenim ustanovama iz osnovne mreže zdravstvene djelatnost, u pravilu prema mjestu rada.

(2) Sistematski pregledi iz stavka 1. ovog članka provode se s ciljem zaštite zdravlja, te se nalazi i uvjerenja dobivena tim pregledom ne mogu koristiti u svrhu provjere i utvrđivanja radne sposobnosti službenika i namještenika.

(3) Pravo na sistematski pregled iz stavka 1. ovog članka nema službenik i namještenik koji je u istom razdoblju upućen od strane poslodavca na obvezni liječnički pregled sukladno posebnim propisima.

(4) Utvrđuje se da je razdoblje za upućivanje na sistematske preglede započeto 2015. godine, te novo razdoblje počinje 1. siječnja 2018. godine.

(5) Ako državno tijelo u roku od jedne godine od početka novog trogodišnjeg razdoblja ne omogući sistematski pregled iz stavka 1. ovoga članka, dužno je službenika i namještenika, na njegov pisani zahtjev, uputiti na sistematski pregled u zdravstvenu ustanovu iz mreže javne zdravstvene službe, u pravilu prema mjestu rada.

(6) Sistematski pregled iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća zdravstvene preglede iz specifikacije koja se nalazi u prilogu ovog Ugovora i čini njegov sastavni dio.

Članak 56.

(1) Službeniku i namješteniku pripada pravo na isplatu jubilarne nagrade za neprekidnu službu odnosno rad u državnim tijelima i jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave kada navrše:

– 5 godina – u visini 1 osnovice iz stavka 2. ovog članka

– 10 godina – u visini 1,25 osnovice iz stavka 2. ovog članka

– 15 godina – u visini 1,50 osnovice iz st. 2. ovog članka

– 20 godina – u visini 1,75 osnovice iz stavka 2. ovog članka

– 25 godina – u visini 2 osnovice iz st. 2. ovog članka

– 30 godina – u visini 2,50 osnovice iz stavka 2. ovog članka

– 35 godina – u visini 3 osnovice iz st. 2. ovog članka

– 40 godina – u visini 4 osnovice iz stavka 2. ovog članka

– 45 godina – u visini 5 osnovica iz st. 2. ovog članka.

(2) O visini osnovice za isplatu jubilarnih nagrada Vlada RH i sindikat državnih službi pregovarat će svake godine u postupku donošenja Prijedloga Državnog proračuna s time da ako se dogovor ne postigne, osnovica za jubilarnu nagradu iznosi najmanje 1.800,00 kuna neto.

(3) Jubilarna nagrada isplaćuje se prvoga narednog mjeseca od mjeseca u kojem je službenik ili namještenik ostvario pravo na jubilarnu nagradu.

(4) Iznimno, ako službeniku i namješteniku prestaje služba odnosno rad u državnom tijelu, a ostvario je pravo na jubilarnu nagradu, nagrada će se isplatiti službeniku i namješteniku sljedećeg mjeseca po prestanku službe ili rada, a u slučaju smrti službenika i namještenika njihovim nasljednicima sukladno Zakonu o nasljeđivanju.

Članak 57.

(1) Svakom službeniku i namješteniku roditelju djeteta mlađeg od 15 godina i koje je navršilo 15 godina u tekućoj godini u kojoj se isplaćuje dar, pripada pravo na dar u prigodi dana Sv. Nikole.

(2) O visini dara za djecu Vlada Republike Hrvatske i sindikat pregovarat će svake godine prije donošenja smjernica ekonomske i fiskalne politike za naredno razdoblje, s time da, ako se dogovor ne postigne, dar za dijete iznosi najmanje onoliko koliko je bila zadnja isplata dara za djecu u visini koja proizlazi temeljem ugovora između Vlade Republike Hrvatske i sindikata.

Članak 58. (NN 12/18)

(1) Ugovorne strane su sporazumne da će Vlada službeniku i namješteniku isplatiti godišnju nagradu za božićne blagdane, najkasnije do 31. prosinca tekuće godine.

(2) O visini godišnje nagrade za božićne blagdane će Ugovorne strane za svaku slijedeću kalendarsku godinu pregovarati prije donošenja smjernica ekonomske i fiskalne politike za naredno razdoblje i ugovoriti dodatkom ovom Ugovoru.

(3) Ako se dodatak iz stavka 2. ovoga članka ne potpiše do donošenja smjernica ekonomske i fiskalne politike za naredno razdoblje, godišnja nagrada iznosi najmanje onoliko koliko je bila zadnja isplata godišnje nagrade za božićne blagdane u visini koja proizlazi temeljem ugovora između Vlade i sindikata.

Članak 59.

Ugovorne strane su sporazumne da će sukladno pozitivnim propisima, a u okviru svojih prava i obveza, razraditi mogućnosti sudjelovanja u zadovoljavanju stambenih potreba službenika i namještenika te u skladu s mogućnostima sufinancirati stambene projekte koje sindikat provode u svrhu stambenog zbrinjavanja državnih službenika i namještenika.

Članak 60.

(1) Službeniku i namješteniku pripada nagrada za izum i tehničko unaprjeđenje.

(2) Posebnim ugovorom zaključenim između službenika i namještenika i državnog tijela uredit će se ostvarivanje konkretnih prava iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 61.

Iznosi materijalnih prava iz članaka 44., 45., 46., 48., 49., 50., 52., 53., 56., 57., 58., 60. i 65. ugovoreni su u neto iznosima.

7. ZAŠTITA PRAVA SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA

Članak 62.

Sva rješenja o ostvarivanju prava, obveza i odgovornosti službenika i namještenika obvezatno se u pisanom obliku i s obrazloženjem dostavljaju službeniku i namješteniku, s poukom o pravnom lijeku.

Članak 63.

(1) Odlučujući o zahtjevu za zaštitu prava službenika i namještenika na odluku koja se ne donosi u upravnom postupku, čelnik državnog tijela ili osoba koju on za to ovlasti dužan je na zahtjev službenika ili namještenika prethodno razmotriti mišljenje sindikalnog povjerenika ili predstavnika sindikata kojeg je član.

(2) Odbor za državnu službu je na zahtjev službenika prilikom odlučivanja o njegovoj žalbi na rješenje državnog tijela dužan razmotriti mišljenje sindikalnog povjerenika ili predstavnika sindikata kojeg je član.

Članak 64.

U slučaju kada službenik i namještenik daje otkaz, dužan je odraditi otkazni rok u trajanju od mjesec dana, ako s čelnikom tijela ili osobom koju on za to ovlasti ne postigne sporazum o drugačijem trajanju otkaznog roka.

Članak 65.

(1) Službenik kojem služba prestaje istekom roka u kojem je bio stavljen na raspolaganje Vladi, ima pravo na otpremninu u visini 65% njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene u zadnja tri mjeseca prije stavljanja na raspolaganje, za svaku godinu radnog staža ostvarenog u državnoj službi.

(2) Namještenik, kojem prestaje radni odnos zbog poslovno uvjetovanog ili osobno uvjetovanog otkaza, ima pravo na otpremninu u visini 65% prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u zadnja tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa, za svaku godinu radnog staža u državnoj službi.

(3) Otpremnina iz stavka 1. i 2. ovoga članka isplatit će se službeniku i namješteniku posljednjeg dana službe odnosno rada.

(4) Kao radni staž ostvaren u državnoj službi smatra se ukupni radni staž ostvaren u svim državnim tijelima, osim radnog staža za koji je već ostvario pravo na otpremninu u tijelu u kojem mu je prestala služba ili radni odnos.

Članak 66.

Čelnik državnog tijela ili osoba koju on za to ovlasti dužna je provesti postupak savjetovanja sa sindikatom i rješavanje radno pravnih statusa zaposlenih u skladu s općim propisom o radu i posebnim propisom o službeničkim odnosima ako:

1) bi u državnom tijelu, koje zapošljava do pedeset zaposlenih osoba, u razdoblju od šest mjeseci mogla prestati potreba za radom za najmanje petero službenika i namještenika,

2) bi u državnom tijelu, koje zapošljava više od pedeset zaposlenih osoba, u razdoblju od šest mjeseci mogla prestati potreba za radom za najmanje dvadeset zaposlenih ili za najmanje petero namještenika.

Članak 67.

Službeniku i namješteniku, za čijim je radom prestala potreba u državnom tijelu, to državno tijelo je dužno ponuditi prijem u državnu službu, odnosno sklapanje ugovora o radu, ako se u roku od jedne godine ukaže potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik bio raspoređen u trenutku kada je za njegovim radom prestala potreba.

Članak 68.

(1) Službeniku i namješteniku kome nedostaje najviše tri godine života do ostvarenja uvjeta za mirovinu, ne može prestati služba, odnosno radni odnos bez osobnog pristanka, osim u slučaju prestanka službe po sili zakona.

(2) Službenik iz stavka 1. ovoga članka za kojeg ne postoji mogućnost rasporeda, stavit će se na raspolaganje do ispunjenja uvjeta za mirovinu.

Članak 69.

(1) Vlada Republike Hrvatske i sindikat državnih službi, polazeći od odgovornosti socijalnih partnera za rad državnih službi osnovat će zajedničko radno tijelo sa zadaćom poboljšanja kvalitete rada i učinkovitosti državnih službi.

(2) Radno tijelo iz stavka 1. ovoga članka jednom godišnje razmatrat će stanje u državnim službama u cilju poboljšanja rada državnih službi i predlagati mjere u svezi sa:

– strukturom kadrova u državnim tijelima s obzirom na potreban broj službenika i namještenika, obrazovnu strukturu i posebna znanja i vještine koja se od njih očekuju;

– socijalno odgovornim upravljanjem ljudskim resursima u cilju postizanja optimalnog broja i strukture kadrova uz uvažavanje stečenih prava postojećih službenika i namještenika, na način kojim će se u najvećoj mjeri koristiti mogućnosti edukacije i stručnog osposobljavanja, kao i odgovarajućih oblika zbrinjavanja neodgovarajućih kadrova, odnosno viška zaposlenih;

– zajedničkim promicanjem profesionalnih i etičkih vrijednosti, kao i izvrsnosti u radu državnih službi s ciljem podizanja razine svijesti o državnoj upravi kao servisu u službi građana.

(3) Izvješće o stanju i mjerama koje se predlažu, radno tijelo donijet će do 30. lipnja tekuće godine radi osiguranja potrebnih sredstava za njegovu provedbu u postupku donošenja Državnog proračuna.

(4) Rok za osnivanje radnog tijela iz stavka 1. ovoga članka je dva mjeseca od potpisivanja ovoga Ugovora.

8. ZAŠTITA SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA

Članak 70.

(1) Ako ovlašteno tijelo ocijeni da kod službenika i namještenika postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti, čelnik državnog tijela dužan je, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje ovlaštenog tijela, u pisanom obliku ponuditi službeniku i namješteniku drugo radno mjesto, čije poslove je on sposoban obavljati, a koji, što je više moguće, moraju odgovarati poslovima radnog mjesta na koje je prethodno bio raspoređen.

(2) Službenik i namještenik iz stavka 1. ovog članka kojemu nedostaje najviše 5 godina života do ostvarenja uvjeta za starosnu mirovinu, ima pravo na plaću prema dosadašnjem rješenju o rasporedu na radno mjesto odnosno ugovoru o radu ako je to za njega povoljnije.

Članak 71.

Službeniku i namješteniku, prijašnjem korisniku prava na rad sa skraćenim radnim vremenom i na drugom odgovarajućem poslu za vrijeme zaposlenja (članak 174. stavak 3. točke 2. – 4. Zakona o mirovinskom osiguranju), koji je to pravo stekao zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti prema propisima do 31. 12. 1998. godine, pripada pravo na razliku između plaće koju bi ostvario za puno radno vrijeme na radnom mjestu na koje je raspoređen i zbroja invalidske mirovine i plaće koju ostvaruje za skraćeno radno vrijeme.

Članak 72.

Službeniku je poslodavac dužan osigurati pravnu pomoć u postupcima koji su protiv službenika pokrenuti od strane trećih osoba zbog obavljanja poslova i zadataka koji su mu u opisu radnog mjesta, osim ako se za isti slučaj pred službeničkim sudom vodi postupak protiv službenika te je u tom postupku proglašen odgovornim za tešku povredu službene dužnosti.

9. ZAŠTITA DOSTOJANSTVA DRŽAVNIH SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA

Članak 73.

(1) Državni službenik i namještenik ima pravo na poštovanje osobe i zaštitu dostojanstva za vrijeme i u svezi obavljanja poslova svog radnog mjesta.

(2) Osobnost i dostojanstvo službenika i namještenika štiti se od uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja poslodavca, nadređenih, suradnika i osoba s kojima službenik i namještenik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova.

(3) U ostvarenju ovog prava stranke ovog Ugovora obvezuju se u državnim tijelima promicati odnose u duhu tolerancije, razumijevanja i uvažavanja dostojanstva osobe državnih službenika i namještenika, te svako neželjeno ponašanje i postupke kojim se takvi odnosi narušavaju opisati, prepoznati, spriječiti i sankcionirati.

Članak 74.

(1) Zabranjeno je uznemiravanje i spolno uznemiravanje državnih službenika i namještenika.

(2) Uznemiravanje je svako ponašanje poslodavca, državnih službenika i namještenika koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva službenika i namještenika, a koje uzrokuje strah ili neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje za drugog službenika i namještenika.

(3) Uznemiravanjem iz stavka 1. ovoga članka smatra se i diskriminirajuće ponašanje kojim se državni službenik i namještenik izravno ili neizravno stavlja u nepovoljniji položaj od drugih službenika i namještenika na temelju rase, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, bračnog stanja, porodičnih obveza, dobi, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, rođenja, društvenog položaja, članstva ili nečlanstva u političkoj stranci, članstva ili nečlanstva u sindikatu te tjelesnih ili duševnih poteškoća.

(4) Spolno uznemiravanje je svako verbalno, neverbalno ili fizičko ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva službenika i namještenika, a koje uzrokuje strah ili neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

(5) Ponašanje kojim se narušava dostojanstvo osobe državnih službenika i namještenika smatra se namjerno ili nehajno ponašanje koje primjerice uključuje:

– ogovaranje, širenje glasina ili kleveta o drugome,

– uvrede, prijetnje, psovke i omalovažavanje,

– seksističko ponašanje kojim se osobe drugog spola ili spolnog opredjeljenja nazivaju društveno neprimjerenim izrazima s ciljem isticanja njihovih spolnih obilježja ili spolnog opredjeljenja, šali na njihov račun ili pokušava ostvariti neželjeni tjelesni kontakt,

– namjerno uskraćivanje informacija potrebnih za rad, ili pak davanje dezinformacija i

– dodjeljivanje besmislenih, nerješivih, omalovažavajućih zadataka ili nedodjeljivanje zadataka.

Članak 75.

(1) U slučaju neželjenog ponašanja iz članka 73. i 74. ovoga Ugovora, državni službenik i namještenik može se obratiti nadređenom državnom službeniku, sindikalnom povjereniku ili ovlaštenoj osobi od poslodavca za primanje i rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva (povjerljivom savjetniku).

(2) Ovlaštenu osobu iz stavka 1. ovoga članka imenuje čelnik državnog tijela na razini državnog tijela s više od 20 zaposlenih, odnosno na razini dislocirane ustrojstvene jedinice državnog tijela koja ima više od 20 zaposlenih.

(3) U ustrojstvenim jedinicama s manje od 20 zaposlenih poslove ovlaštene osobe obavljat će imenovana ovlaštena osoba hijerarhijski više ustrojstvene jedinice.

(4) Za državna tijela s manje od 20 zaposlenih čelnik središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose imenovat će posebnu ovlaštenu osobu na razini državnih službi.

(5) Osoba iz stavka 1. ovog članka imenuje se uz prethodno pribavljenu suglasnost sindikata potpisnika ako imaju članove zaposlene u državnom tijelu u kojem se on imenuje.

(6) Nadređeni državni službenik i sindikalni povjerenik dužni su o svakoj pritužbi o povredi dostojanstva državnog službenika i namještenika obavijestiti ovlaštenu osobu od poslodavca.

Članak 76.

(1) Podaci o osobi ovlaštenoj za primanje i rješavanje pritužbi vezanih uz zaštitu dostojanstva iz članka 73. ovoga Ugovora objavljuju se na vidnom mjestu u državnom tijelu, a uključuju ime i prezime, broj telefona i telefaksa te e-adresu ovlaštene osobe.

(2) Popis ovlaštenih osoba imenovanih temeljem ovoga Ugovora objavljuje se na web-stranici Ministarstva uprave, www.uprava.hr s naznakom državnog tijela za koje su imenovani.

(3) Čelnik središnjeg tijela državne uprave dužan je upozoriti čelnika državnog tijela ili dislocirane ustrojstvene jedinice državnog tijela s više od 20 zaposlenih na obvezu imenovanja ovlaštene osobe, kao i na obvezu dostave podataka o ovlaštenim osobama radi ažuriranja središnjeg popisa ovlaštenih osoba.

(4) Poslodavac je dužan ovlaštenoj osobi osigurati zaprimanje pritužbi na način i u uvjetima kojima se neće ugroziti privatnost osobe koja podnosi pritužbu, što razumijeva mogućnost korištenja posebne prostorije u sjedištu poslodavca tijekom cijelog ili u dijelu radnog vremena, a ako je to potrebno omogućit će mu se i izlazak iz sjedišta poslodavca radi zaprimanja pritužbe.

Članak 77.

(1) Ovlaštena osoba dužna je, ovisno o naravi i težini povrede, odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dostave pritužbe, ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju radi sprječavanja nastavka uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja ako utvrdi da ono postoji.

(2) Ako poslodavac ne provede predložene mjere za sprječavanje uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja ili ako su mjere koje je poduzeo očito neprimjerene, državni službenik i namještenik ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita, pod uvjetom da je u daljnjem roku od osam dana zatražio zaštitu pred nadležnim sudom.

Članak 78.

(1) Ovlaštena osoba dužna je do 31. siječnja tekuće godine izvijestiti Zajedničku komisiju za tumačenje odredaba i praćenje primjene ovoga ugovora o broju i naravi (težini) zaprimljenih pritužbi u prethodnoj godini u državnom tijelu u kojem je imenovana na obrascu koji je sastavni dio ovoga Ugovora.

(2) Zajednička komisija iz stavka 1. ovoga članka dužna je do 31. ožujka tekuće godine objedinjeno izvješće o stanju na području zaštite dostojanstva državnih službenika i namještenika dostaviti Vladi i sindikatu državnih službi, potpisnicima ovoga Ugovora.

(3) Vlada i sindikat državnih službi će po dostavljenom izvješću, a najkasnije do 30. lipnja tekuće godine, razmotriti izvješće i predložiti mjere radi prevencije neželjenog ponašanja i zaštite dostojanstva državnih službenika i namještenika.

Članak 79.

U svrhu stvaranja ozračja tolerancije, razumijevanja i uvažavanja dostojanstva osobe državnih službenika i namještenika u državnoj službi poslodavac će voditi posebnu brigu o informiranju, osvješćivanju i senzibiliziranju zaposlenih u državnim tijelima za problematiku zaštite dostojanstva, te edukaciji ovlaštenih osoba.

10. INFORMIRANJE

Članak 80.

Čelnik državnog tijela dužan je službeniku i namješteniku odnosno sindikalnom povjereniku osigurati informacije koje su bitne za socijalni položaj službenika i namještenika, a posebno:

– o odlukama koje utječu na socijalni položaj službenika i namještenika,

– o rezultatima rada,

– o prijedlozima odluka i općih akata kojima se u skladu s ovim Ugovorom uređuju osnovna prava i obveze iz službe odnosno rada,

– o mjesečnim obračunima plaća službenika i namještenika, uz njihov pristanak.

11. DJELOVANJE I UVJETI RADA SINDIKATA

Članak 81.

Državna tijela obvezuju se da će osigurati provedbu svih prava iz oblasti sindikalnog organiziranja i zaštite prava državnih službenika i namještenika utvrđenih u Ustavu Republike Hrvatske, konvencijama Međunarodne organizacije rada, zakonima i ovim Ugovorom.

Članak 82.

(1) Čelnik državnog tijela obvezuje se da neće svojim djelovanjem i aktivnostima ni na koji način onemogućiti sindikalni rad, sindikalno organiziranje i pravo službenika i namještenika da postane članom sindikata.

(2) Povredom prava na sindikalno organiziranje smatrat će se svaki pritisak od strane čelnika državnog tijela na službenike i namještenike, članove sindikata, da istupe iz sindikalne organizacije.

Članak 83.

Sindikat se obvezuje da će svoje djelovanje provoditi sukladno Ustavu, konvencijama Međunarodne organizacije rada, zakonima i ovom Ugovoru.

Članak 84.

Aktivnost sindikalnog povjerenika ili predstavnika sindikata u državnom tijelu ne smije biti sprječavana ili ometana, ako djeluje u skladu s konvencijama Međunarodne organizacije rada, zakonima, drugim propisima i ovim Ugovorom.

Članak 85.

(1) Sindikalni povjerenik ima pravo na naknadu plaće za obavljanje sindikalnih aktivnosti i to tri sata po članu sindikata godišnje.

(2) Sindikalni povjerenik ima pravo na naknadu plaće za puno radno vrijeme na svakih 700 članova Sindikata.

(3) Čelnik državnog tijela dužan je sindikalnom povjereniku iz stavka 1. ovoga članka pored prava na naknadu plaće, omogućiti i izostanak iz službe odnosno s rada uz naknadu plaće zbog pohađanja sindikalnih sastanaka, tečajeva, osposobljavanja, seminara, kongresa i konferencija, kako u zemlji tako i u inozemstvu.

(4) Ozljeda koju sindikalni povjerenik pretrpi tijekom obavljanja sindikalnih dužnosti smatrat će se ozljedom na radu, u skladu s posebnim propisima zaštite na radu i obveznog zdravstvenog osiguranja.

(5) Prava sindikalnog povjerenika iz stavka 1. i 2. ovoga članka međusobno se isključuju.

Članak 86.

Kada sindikalni povjerenik iz članka 85. dio svoga radnog vremena posvećuje sindikalnim zadaćama, a dio svojim redovnim radnim obvezama, tada se njegove obveze iz službe odnosno radnog odnosa uređuju pisanim sporazumom zaključenim između sindikata i čelnika državnog tijela.

Članak 87.

Sindikalni povjerenik ne može zbog obavljanja sindikalne aktivnosti biti pozvan na odgovornost niti doveden u nepovoljniji položaj u odnosu na druge službenike i namještenike.

Članak 88.

(1) Za vrijeme obnašanja dužnosti sindikalnog povjerenika i šest mjeseci po isteku te dužnosti, sindikalnom povjereniku u državnom tijelu bez suglasnosti sindikata ne može prestati služba odnosno rad, osim po sili zakona, niti se on može bez njegove suglasnosti premjestiti na drugo radno mjesto u okviru istog ili drugog državnog tijela, odnosno premjestiti na rad izvan mjesta njegova stanovanja, pokrenuti protiv njega postupak zbog povrede službene dužnosti, kao ni udaljiti iz službe odnosno s rada zbog pokretanja kaznenog postupka.

(2) Ako se sindikat u roku od osam dana ne izjasni o davanju suglasnosti, smatra se da je suglasan s pokretanjem postupka zbog povrede službene dužnosti sindikalnog povjerenika.

Članak 89. (NN 12/18)

(1) Uvažavajući okolnost da u državnim tijelima nije moguće osnivanje radničkih vijeća, Vlada i sindikat ovim Ugovorom uređuju način donošenja odluka o važnim gospodarskim i socijalnim pravima i interesima službenika i namještenika.

(2) Prije donošenja odluka važnih za položaj državnih službenika i namještenika, čelnik državnog tijela mora o tome obavijestiti sindikat i mora mu priopćiti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj službenika i namještenika.

(3) Važnim odlukama iz stavka 1. ovoga članka smatraju se osobito odluke o:

– donošenju, izmjeni i dopuni akata državnih tijela kojima se reguliraju prava iz rada i po osnovi rada službenika i namještenika (uredbe o unutarnjem ustrojstvu i pravilnici o unutarnjem redu državnih tijela i dr.),

– planu zapošljavanja i otkazu službe odnosno rada službenika i namještenika,

– namjeri izvanrednog otkaza službenika i namještenika,

– mjerama u svezi sa zaštitom zdravlja i sigurnosti na radu službenika i namještenika,

– uvođenju nove tehnologije te promjene u organizaciji i načinu rada,

– planu godišnjih odmora,

– rasporedu radnog vremena,

– noćnom radu,

– naknadama za izume i tehničko unaprjeđenje,

– o kolektivnom višku službenika i namještenika.

(4) Sindikat se može o dostavljenom prijedlogu odluka iz stavka 1. ovog članka očitovati u roku osam dana.

(5) Čelnik državnog tijela, prije donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka, dužan je razmotriti dostavljene primjedbe sindikata.

(6) U slučaju donošenja odluka protivno odredbama stavka 2., 4. i 5. ovoga članka komisija nadležna za tumačenje i praćenje primjene ovoga Ugovora obavijestit će odmah Vladu i sindikat u smislu odredbe članka 101. stavka 9. i 10. ovoga Ugovora.

(7) Obveza obavješćivanja iz stavka 1. ovoga članka odnosi se na sindikat koji ima najmanje pet članova u državnom tijelu na razini kojeg se donosi odluka.

(8) Po donošenju odluka iz stavka 3. ovoga članka, izuzev uredbi o unutarnjem ustrojstvu koje se objavljuju u Narodnim novinama, čelnik državnog tijela dužan je primjerak donesene odluke dostaviti sindikatu.

Članak 90.

(1) Čelnik državnog tijela dužan je razmotriti prijedloge, inicijative, mišljenja i zahtjeve sindikata u svezi s ostvarenjem prava, obveza i odgovornosti iz rada i po osnovi rada i o zauzetim stajalištima dužan je u roku osam dana od primitka prijedloga, inicijative, mišljenja i zahtjeva pismenim putem izvijestiti Sindikat.

(2) Čelnik državnog tijela ili osoba koju on ovlasti dužan je na zahtjev sindikalnog povjerenika primiti ga na razgovor i s njim razmotriti pitanja sindikalne aktivnosti i materijalnu problematiku službenika i namještenika, najkasnije u roku od 8 dana od predaje pismenog zahtjeva za prijam.

Članak 91.

(1) Čelnik državnog tijela dužan je, bez naknade, osigurati za rad sindikata najmanje sljedeće uvjete:

– prostoriju za rad u pravilu odvojenu od mjesta rada i odgovarajući prostor za održavanje sindikalnih sastanaka,

– pravo na korištenje telefona, telefaksa, interneta te drugih raspoloživih tehničkih pomagala,

– slobodu sindikalnog izvješćivanja i podjelu tiska,

– obračun i ubiranje sindikalne članarine, a po potrebi i drugih davanja preko isplatnih lista u računovodstvu odnosno prilikom obračuna plaća doznačiti članarinu na račun sindikata, a na temelju pisane izjave članova sindikata (pristupnica i sl.),

– oglasne ploče o svom trošku na mjestu dostupnom najvećem broju službenika i namještenika.

(2) Strane su suglasne da će se u onim državnim tijelima u kojima postoji stalna veza s internetom i odgovarajuća tehnička infrastruktura (računalna oprema, lokalna mreža), sindikalnom povjereniku omogućiti pristup internetu bez naplate.

Članak 92.

Čelnik državnog tijela dužan je sindikalnom povjereniku ili drugom ovlaštenom predstavniku sindikata jednom u šest mjeseci omogućiti održavanje sastanka u radnom vremenu.

Članak 93.

(1) Sindikalni čelnik koji profesionalno obavlja dužnost predsjednika sindikata i kojemu za vrijeme obnašanja dužnosti prestaje služba odnosno radni odnos, ima se pravo nakon isteka mandata, ako ponovno ne bude imenovan na tu funkciju, vratiti natrag u službu odnosno u radni odnos sukladno svojoj stručnoj spremi.

(2) Prestanak službe odnosno radnog odnosa i povrat u službu uređuje se pismenim sporazumom zaključenim između sindikata i čelnika državnog tijela odnosno druge osobe koju on za to ovlasti.

Članak 94.

(1) U provođenju mjera zaštite na radu sindikalni povjerenik ima pravo i obvezu osobito:

– sudjelovati u planiranju mjera za unaprjeđivanje uvjeta rada,

– biti informiran o svim promjenama od utjecaja na sigurnost i zdravlje službenika i namještenika,

– primati primjedbe službenika i namještenika na primjenu propisa i provođenje mjera zaštite na radu,

– biti nazočan inspekcijskim pregledima i informirati inspektora o svim zapažanjima službenika i namještenika,

– pozvati inspektora zaštite na radu kada ocijeni da su ugroženi život i zdravlje službenika i namještenika, a državno tijelo to propušta ili odbija učiniti,

– školovati se za obavljanje poslova zaštite na radu, stalno proširivati i unaprjeđivati svoje znanje, pratiti i prikupljati informacije odgovarajuće za rad na siguran način,

– staviti prigovor na inspekcijski nalaz i mišljenje,

– svojom aktivnošću poticati ostale službenike i namještenike za rad na siguran način.

(2) Ako u državnom tijelu nije izabran povjerenik zaštite na radu u skladu s propisima s područja zaštite na radu u roku od 90 dana od početka primjene ovoga Ugovora povjerenika zaštite na radu može imenovati sindikat.

12. MIRNO RJEŠAVANJE KOLEKTIVNIH RADNIH SPOROVA

Članak 95.

(1) U slučaju kolektivnog radnog spora između potpisnika ovoga Ugovora, koji nije moguće riješiti sporazumom, provest će se postupak mirenja pod uvjetima i na način propisan općim propisom o radu i njegovim provedbenim pravilnikom.

(2) Ugovorne strane se mogu dogovoriti da se kolektivni radni spor iznese pred arbitražu, čiji sastav, način odlučivanja i rokove za okončanje postupka uređuju posebnim sporazumom.

(3) Ako ugovorne strane dogovore arbitražu, a ne dogovore drukčiji sastav i postupak arbitraže, za sastav arbitraže i arbitražni postupak primijenit će se odredbe općeg propisa o radu koje propisuju arbitražu u slučaju poslova koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka.

13. MIRENJE U INDIVIDUALNIM RADNIM SPOROVIMA

Članak 96.

(1) Ugovorne strane suglasne su da će sve individualne radne sporove rješavati mirenjem na način i po postupku predviđenim Pravilnikom o mirenju u individualnim radnim sporovima.

(2) Ugovorne strane suglasne su da će u roku od 90 dana od potpisivanja ovoga Ugovora donijeti Pravilnik o mirenju u individualnim radnim sporovima.

(3) Stručne i organizacijsko-administrativne poslove u postupku mirenja iz stavka 1. ovoga članka obavljat će tajnik kojeg imenuje poslodavac iz redova službenika uz prethodnu suglasnost sindikata.

14. ŠTRAJK

Članak 97.

(1) U slučaju spora o sklapanju, izmijeni ili obnovi ovog kolektivnog ugovora, koji se nije uspio riješiti mirnim putem, sindikat kojem je u skladu s posebnim propisom utvrđena reprezentativnost za pregovaranje o sklapanju ovog Ugovora, ima pravo pozvati na štrajk i provesti ga, pod uvjetima i na način propisan općim propisom o radu.

(2) U slučaju neisplate plaće, dijela plaće ili naknade plaće te u cilju zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih interesa svojih članova svaki sindikat koji djeluju u državnim službama imaju pravo pozvati na štrajk i provesti ga, pod uvjetima i na način propisan općim propisom o radu.

Članak 98.

Pri organiziranju i poduzimanju štrajka, organizator i sudionici štrajka moraju voditi računa o ostvarivanju Ustavom zajamčenih prava i sloboda drugih, a osobito o osiguranju života, zdravlja i sigurnosti ljudi i imovine.

Članak 99.

(1) Štrajkom rukovodi štrajkački odbor sastavljen od predstavnika organizatora štrajka koji je dužan na pogodan način očitovati se strani protiv koje je štrajk organiziran, kako bi se nastavili pregovori u svrhu mirnog rješenja spora.

(2) Članovi štrajkačkog odbora ne mogu biti raspoređeni na rad za vrijeme štrajka.

15. SOCIJALNI MIR

Članak 100.

(1) Ugovorne strane za vrijeme trajanja ovoga Ugovora obvezuju se na socijalni mir.

(2) Izuzetno, dozvoljen je štrajk solidarnosti uz najavu, prema odredbama ovoga Ugovora, ili korištenje drugih metoda davanja sindikalne potpore zahtjevima zaposlenih u određenoj drugoj djelatnosti.

16. TUMAČENJE I PRAĆENJE PRIMJENE OVOG UGOVORA

Članak 101.

(1) Za tumačenja odredaba i praćenje primjene ovoga Ugovora ugovorne strane imenuju zajedničku komisiju u roku od 30 dana od dana potpisivanja ovog Ugovora.

(2) Komisija ima sedam članova od kojih svaka ugovorna strana imenuje tri člana, a sedmog pridruženog člana imenuje dekan Pravnog fakultet u Zagrebu, koji na sjednicama sudjeluje samo u slučaju kada članovi komisije ne mogu donijeti odluku većinom glasova.

(3) Komisija donosi poslovnik o radu.

(4) Sve odluke komisija donosi većinom glasova.

(5) Ugovorne strane (uključujući državna tijela i podružnice sindikata) mogu komisiji upućivati zahtjeve za tumačenje ovog Ugovora.

(6) Službenici i namještenici mogu komisiji upućivati zahtjeve za tumačenje ovog Ugovora isključivo putem popunjenog obrasca koji se nalazi u prilogu ovog Ugovora i čini njegov sastavni dio.

(7) Komisija je dužna odgovoriti na postavljeni upit u pravilu u roku 60 dana od dana zaprimanja upita.

(8) Tumačenja Komisije imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora i dostavljaju se podnositelju upita i svim potpisnicima ovog Ugovora, koji su se dužni pridržavati danog tumačenja.

(9) Komisija će jednom u šest mjeseci izvijestiti Vladu i Sindikate o stanju na području primjene Ugovora s obzirom na poštivanje njegovih odredbi, u cilju identificiranja možebitnih zapreka za ostvarivanje prava službenika i namještenika i davati prijedloge ugovornim stranama za izmjenu spornih članaka Ugovora.

(10) Vlada i sindikat razmotrit će slučajeve sustavnog kršenja Ugovora radi prevencije mogućih sudskih sporova i odrediti mjere za njegovu provedbu.

(11) Sjedište Komisije je pri Ministarstvu uprave u Zagrebu, Maksimirska 63.

(12) Tajnik i članovi Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora imaju pravo na novčanu naknadu. Svaka ugovorna strana snosi svoje troškove, a naknada za članove Komisije i tajnika isplaćuje se prema odluci Vlade.

(13) Ugovorne strane sporazumno zajedno će utvrditi visinu naknade za rad članova komisije iz stavka 12. ovoga članka, te naknadu za 7. člana komisije i sukladno sporazumu zajednički snositi troškove tih naknada.

(14) Tumačenja zajedničke komisije objavit će se na web-stranici Ministarstva uprave.

17. SOCIJALNI DIJALOG

Članak 102.

(1) Prepoznajući i vrednujući stečevine socijalnog dijaloga i potrebu uključivanja predstavnika nevladinih udruga i akademske zajednice u pregovore i raspravu o pitanjima kojim se izravno ili neizravno utječe na učinkovitost i kvalitetu rada državnih službi kao servisa građana te određenih specifičnih pitanja koja se odnose na status državnih službenika i namještenika, Vlada i sindikat će nastojati, kada za to postoji interes jedne od ugovornih strana, u raspravu o pojedinim pitanjima iz kolektivnog ugovora uključiti predstavnike nevladinih udruga i akademske zajednice, radi omogućavanja njihovog doprinosa kvaliteti pojedinih rješenja iz kolektivnog ugovora.

(2) Svaka ugovorna strana može predložiti najviše tri predstavnika nevladinih udruga i akademske zajednice radi njihovog uključivanja u raspravu o pitanjima koja su predmet kolektivnih pregovora i radna tijela ustrojena radi razmatranja određenih specifičnih pitanja.

(3) Predstavnici nevladinih udruga i akademske zajednice u pregovorima imaju status dobronamjernih savjetnika i ne mogu izvještavati javnost o tijeku i rezultatima rasprave i pregovora, bez odobrenja ugovorne strane koja ih je predložila.

Članak 103.

Ugovorne strane su suglasne da je specifičnost pitanja umirovljenja policijskih službenika i pripadnika pravosudne policije jedno od prioritetnih pitanja, zbog čega će u postupku izrade zakonskih prijedloga kojim će se rješavati pitanje mirovina, uključiti i predstavnici sindikata.

18. PRIJELAZNE I ZAKLJUČNE ODREDBE

Članak 104.

(1) Smatra se da je ovaj Ugovor zaključen kada ga potpišu ovlašteni predstavnici ugovornih strana u skladu s posebnim propisom o važenju kolektivnih ugovora, a isti se primjenjuje od 1. studenoga 2017. godine.

(2) Pojedinačni upravni akti doneseni na temelju Kolektivnog ugovora sklopljenog 3. kolovoza 2013. godine neće se mijenjati, osim u slučaju ako se pojedinačno utvrđeno pravo mijenja u skladu s ovim Kolektivnim ugovorom kada će se izdati novi upravni akt.

Članak 105.

(1) Ovaj Ugovor se sklapa na određeno vrijeme od četiri godine.

(2) Nakon donošenja zakona kojim će se urediti plaće državnih službenika i namještenika, Vlada Republike Hrvatske i sindikat će započeti pregovore o izmjenama i dopunama ovoga Ugovora.

(3) Ako se izmjene i dopune iz stavka 2. ovoga članka ne potpišu u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu zakona kojim će se urediti plaće državnih službenika i namještenika, Vlada Republike Hrvatske iz tog razloga može otkazati ovaj Ugovor.

Članak 106.

(1) Svaka ugovorna strana može predložiti izmjene i dopune ovoga Ugovora.

(2) U ime sindikata prijedlog izmjena i dopuna ovoga Ugovora podnosi Pregovarački odbor.

(3) Strana kojoj je podnesen prijedlog za izmjenu i dopunu ovoga Ugovora mora se pisano očitovati u roku od 15 dana od dana primitka prijedloga te mora pristupiti pregovorima o predloženoj izmjeni ili dopuni u roku od 30 dana od dana primitka prijedloga.

(4) Ako strana kojoj je podnesen prijedlog ne postupi u skladu s odredbama stavka 3. ovoga članka, smatrat će se da su ispunjeni uvjeti za promjenu odredaba ovog Ugovora o postupku mirenja.

Članak 107.

Pregovore o obnovi ovoga Ugovora strane će započeti najmanje 60 dana prije isteka roka na koji je sklopljen.

Članak 108.

Vlada Republike Hrvatske obvezuje se da će se odredbe ovoga Ugovora, u pogledu plaća i materijalnih prava, primjenjivati i na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu.

Članak 109.

Ugovorne strane su suglasne, ako Vlada Republike Hrvatske sa sindikatom javnih službi, ugovori materijalna prava povoljnije od ugovorenih za državne službenike i namještenike, jednako će se primjenjivati i na državne službenike i namještenike.

Članak 110.

Ovaj Ugovor sastavljen je u osam izvornih primjeraka, od kojih svakom sindikatu pripada po jedan primjerak, a Vladi pet primjerka.

Prijelazne i završne odredbe iz NN 12/18

Članak 9.

Ove Izmjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike se primjenjuju od 1. prosinca 2017. godine.

Članak 10.

Ove Izmjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike su sastavljene u osam izvornih primjeraka, od kojih svakom sindikatu pripada po jedan primjerak, a Vladi pet primjeraka.

 

 

Dodatak (NN 12/18)

SPECIFIKACIJA ZDRAVSTVENIH PREGLEDA

 

 

 

IZVJEŠĆE O PRITUŽBAMA VEZANIM UZ ZAŠTITU DOSTOJANSTVA U DRŽAVNOM TIJELU 

 

(potpis ovlaštene osobe)

Vaši prijedlozi i primjedbe:

 

IZVJEŠĆE O PRIJEĐENOJ UDALJENOSTI PRI DOLASKU NA POSAO I ODLASKU S POSLA

Ime i prezime službenika/namještenika:

Adresa rada:

Adresa stanovanja: 

UKUPNO:

Za točnost i istinitost podataka iz ovog izvješća službenik i namještenik jamči potpisom pod punom krivičnom i materijalnom odgovornosti

 

DATUM PODNOŠENJA IZVJEŠĆA: 

 

 

DODATAK I. KOLEKTIVNOM UGOVORU ZA DRŽAVNE SLUŽBENIKE I NAMJEŠTENIKE (NN 02/19)

Članak 1.

Potpisom ovog Dodatka Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike (»Narodne novine«, broj 112/17 i 12/18), ugovorne strane suglasno utvrđuju da će osnovica za izračun plaće za državne službenike i namještenike u 2019. godini iznositi kako slijedi:

– od 1. siječnja 2019. godine do 31. kolovoza 2019. godine 5.584,19 kuna bruto,

– od 1. rujna 2019. godine pa nadalje 5.695,87 kuna bruto.

Osnovica iz stavka 1. podstavak 1. ovoga članka se primjenjuje počevši s plaćom za mjesec siječanj 2019. godine koja će biti isplaćena u mjesecu veljači 2019. godine, a osnovica iz podstavka 2. počevši s plaćom za mjesec rujan 2019. godine koja će biti isplaćena u mjesecu listopadu 2019. godine.

O visini osnovice iz stavka 1. ovoga članka Ugovorne strane će pregovarati prije donošenja smjernica ekonomske i fiskalne politike za 2020. godinu i ugovoriti dodatkom Kolektivnom ugovoru.

Članak 2.

Ugovorne strane su suglasne da će o visini jednokratnih materijalnih prava (regres, dar za Sv. Nikolu i nagrada za božićne blagdane), ugovorenih Kolektivnim ugovorom iz članka 1. ovog Dodatka ponovno pregovarati u prvoj polovini 2019. godine, najkasnije prije donošenja smjernica ekonomske i fiskalne politike za naredno razdoblje.

Jednokratna materijalna prava iz stavka 1. ovoga članka ugovorit će se dodatkom Kolektivnom ugovoru.

Članak 3.

Ovaj Dodatak Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike se primjenjuje od 1. siječnja 2019. godine.

Članak 4.

Ovaj Dodatak Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike je sastavljen u osam izvornih primjeraka, od kojih svakom sindikatu pripada po jedan primjerak, a Vladi pet primjerka.

 

DODATAK II. KOLEKTIVNOM UGOVORU ZA DRŽAVNE SLUŽBENIKE I NAMJEŠTENIKE

Članak 1.

Potpisom ovoga Dodatka Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike (»Narodne novine«, broj 112/17, 12/18 i 2/19 – Dodatak, u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor), ugovorne strane suglasno utvrđuju da su državnim službenicima i namještenicima, u skladu s odredbama važećeg Kolektivnog ugovora, do sada, isplaćivana sva ugovorena materijalna prava, te se utvrđuje visina osnovice za izračun plaća državnih službenika i namještenika za 2020. godinu i visina materijalnih prava državnih službenika i namještenika za 2020. godinu.

Članak 2.

(1) Ugovorne strane suglasno utvrđuju da osnovica za izračun plaća državnih službenika i namještenika od 2012. do 2016. godine nije rasla, te je iznosila 5.108,84 kn.

(2) Ugovorne strane suglasno utvrđuju da je osnovica za izračun plaća državnih službenika i namještenika od 1. siječnja 2017. godine, temeljem uspješno zaključenih pregovora socijalnih partnera, rasla sljedećom dinamikom:

– od 1. siječnja 2017. do 31. srpnja 2017. godine 2% i iznosila je 5.211,02 kn

– od 1. kolovoza 2017. do 31. listopada 2017. godine 2% i iznosila je 5.315, 24 kn

– od 1. studenoga 2017. do 31. prosinca 2018. godine 2% i iznosila je 5.421,54 kn

– od 1. siječnja 2019. do 31. kolovoza 2019. godine 3% i iznosila je 5.584,19 kn

– od 1. rujna 2019. godine 2% i iznosi 5.695,87 kn.

Članak 3.

(1) Ugovorne strane suglasno utvrđuju da će osnovica za izračun plaće za državne službenike i namještenike za 2020. godinu iznositi kako slijedi:

– od 1. siječnja 2020. do 31. svibnja 2020. godine 5.809,79 kn, koja će se obračunati i isplatiti s plaćom za siječanj 2020., a koja se isplaćuje u veljači 2020. godine

– od 1. lipnja 2020. do 30. rujna 2020. godine 5.925,99 kn, koja će se obračunati i isplatiti s plaćom za lipanj 2020., a koja se isplaćuje u srpnju 2020. godine

– od 1. listopada 2020. godine 6.044,51 kn, koja će se obračunati i isplatiti s plaćom za listopad 2020., a koja se isplaćuje u studenom 2020. godine i nadalje.

(2) O visini osnovice za izračun plaće za državne službenike i namještenike za 2021. godinu, Ugovorne strane će pregovarati prije donošenja smjernica ekonomske i fiskalne politike za 2021. godinu i ugovoriti je dodatkom Kolektivnom ugovoru, pri čemu će se voditi računa o povećanjima ugovorenima ovim Dodatkom Kolektivnom ugovoru i financijskim opterećenjima koja ona predstavljaju za Državni proračun Republike Hrvatske.

Članak 4.

Ugovorne strane su suglasne da će regres i godišnja nagrada za božićne blagdane za 2020. godinu iznositi 1.500,00 kn.

Članak 5.

Ugovorne strane su suglasne da će dar u prigodi dana Sv. Nikole za 2020. godinu iznositi 600,00 kn.

Članak 6.

Ugovorne strane su suglasne da će o visini jednokratnih materijalnih prava (regres, dar u prigodi dana Sv. Nikole i nagrada za božićne blagdane) ugovorenih Kolektivnim ugovorom, za 2021. godinu pregovarati prije donošenja smjernica ekonomske i fiskalne politike za 2021. godinu i ugovoriti ih dodatkom Kolektivnom ugovoru, pri čemu će voditi računa o povećanjima ugovorenima ovim Dodatkom Kolektivnom ugovoru i financijskim opterećenjima koja ona predstavljaju za Državni proračun Republike Hrvatske.

Članak 7.

Ugovorne strane sporazumno utvrđuju da iznos dnevnice za službena putovanja u Republici Hrvatskoj iz članka 49. stavka 2. Kolektivnog ugovora i iznos dodatka za rad na terenu iz članka 50. stavka 4. Kolektivnog ugovora, iznosi 200,00 kn.

Članak 8.

Ugovorne strane sporazumno utvrđuju da će otpremnina prilikom odlaska u mirovinu službenika i namještenika od 1. siječnja 2020. godine iznositi dvije osnovice za izračun plaće državnog službenika i namještenika, koje će biti važeće na zadnji dan rada u državnoj službi prije odlaska službenika i namještenika u mirovinu.

Članak 9.

Ovaj Dodatak Kolektivnom ugovoru se primjenjuje od dana potpisa.

Članak 10.

Ovaj Dodatak Kolektivnom ugovoru je sastavljen u 8 (osam) izvornih primjeraka, od kojih svakom sindikatu pripada po 1 (jedan) primjerak, a Vladi 5 (pet) primjeraka.