Novosti u Zakonu o platnom prometu iz NN 66/18

 

Objavljeno 24.07.2018.

U Republici Hrvatskoj je od 1. siječnja 2011. godine na snazi Zakon o platnom prometu (Narodne novine, br. 133/09 i 136/12; u daljnjem tekstu: Zakon/2011) kojim su uređene platne usluge, pružatelji platnih usluga, obveza informiranja korisnika platnih usluga te prava i obveze u vezi s pružanjem i korištenjem platnih usluga, transakcijski računi i izvršenje platnih transakcija između kreditnih institucija, osnivanje, rad i nadzor nad institucijama za platni promet te osnivanje, rad i nadzor nad platnim sustavima.

Zakonom/2011  prenesena je Direktiva 2007/64/EZ Europskog parlamenta i Vijeće od 13. studenoga 2007. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu i o izmjeni direktiva 97/7/EZ, 2002/65/EZ, 2005/60/EZ i 2006/48/EZ te stavljanju izvan snage Direktive 97/5/EZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 319, 5.12.2007., u daljnjem tekstu: Direktiva 2007/64/EZ) kojom je uspostavljen jedinstveni pravni okvir primjenjiv na sve platne usluge u Europskom gospodarskom prostoru, omogućeno je da izvršenje prekograničnih plaćanja, između država članica Europskog gospodarskog prostora, bude jednostavno, učinkovito i sigurno te je stvorena pravna osnova za uspostavu Jedinstvenog područja plaćanja u eurima (SEPA).

Zakonom/2011  su tako stvoreni preduvjeti za razvoj platnog prometa Republike Hrvatske u skladu sa suvremenim standardima platnog prometa u Europskoj uniji i svijetu.

Zakonom/2011  uvedeni su standardizirani pojmovi (platitelj, primatelj plaćanja, korisnik platnih usluga, pružatelj platnih usluga, račun za plaćanje, platna transakcija, nalog za plaćanje, izravno terećenje i dr.), precizno su definirane platne usluge i pružatelji platnih usluga, detaljno je propisan opseg informacija koje je pružatelj platnih usluga dužan dati korisniku te su definira ostala prava i obveze u vezi pružanja i korištenja platnih usluga (npr. pravo na besplatno primanje određenih informacija, odgovornost za neautorizirane transakcije, naknada štete, teret dokazivanja i dr.).

Također, Zakonom/2011  je u platni promet Republike Hrvatske uvedena nova kategorija pružatelja platnih usluga – institucije za platni promet i institucije za elektronički novac koji odobrenje za rad, ukoliko pružaju platne usluge i/ili izdaju elektronički novac, trebaju dobiti od Hrvatske narodne banke.

Zakonom/2011 uređeno je osnivanje, rad i nadzor platnih sustava. Za rad platnog sustava potrebno je odobrenje Hrvatske narodne banke, a platnim sustavom upravlja upravitelj platnog sustava. Važećim Zakonom je propisano tko može biti upravitelj platnog sustava, uvjeti za dobivanje odobrenja za rad platnog sustava i druga pitanja, koja do sada nisu bila propisana zakonom u Republici Hrvatskoj.

Nadalje, Zakon/2011  objedinio je domaći platni promet i platni promet s inozemstvom, te je propisao rokove izvršenja plaćanja između pružatelja platnih usluga kod nacionalnih, prekograničnih odnosno međunarodnih platnih transakcija.

Od donošenja Direktive 2007/64/EZ odnosno važećeg Zakona do danas došlo je do značajnih tehničkih inovacija na tržištu plaćanja malih vrijednosti, brzog rasta broja elektroničkog i mobilnog plaćanja te pojave novih vrsta platnih usluga na tržištu, što je predstavljalo izazov za važeći pravni okvir.

 

Nove vrste platnih usluga pojavile su se posebno u području internetskog plaćanja gdje su se razvile usluge iniciranja plaćanja u području e-trgovine. Takve usluge trgovcima i potrošačima nude jeftinija rješenja te pružaju potrošačima mogućnost internetske kupnje čak i ako ne posjeduju platnu karticu. Isto tako, tehnološki razvoj doveo je i do pojave niza dopunskih usluga poput pružanja usluga informacija o računu što je korisniku platnih usluga omogućilo da u svakom trenutku ima cjelovit pregled svojeg financijskog stanja.

Također, posljednjih godina povećali su se i rizici za sigurnost povezani s elektroničkim plaćanjem. Razlog tome je porast tehničke složenosti elektroničkih plaćanja, neprekidno rastući obujam elektroničkih plaćanja širom svijeta i nove vrste platnih usluga.

Preispitivanjem važećeg pravnog okvira Europske unije za platne usluge utvrđeno je da mnogi inovativni platni proizvodi ili usluge nisu njime obuhvaćeni u potpunosti ili su isključeni iz njegove primjene. Navedeno rezultira pravnom nesigurnošću, rizicima za sigurnost u lancu plaćanja kao i nedostatkom zaštite potrošača u pojedinim područjima.

 

Slijedom navedenog, pristupilo se izradi novog pravnog okvira Europske unije kojim su uvedena nova pravila u području platnih usluga kako bi se ispunile postojeće regulatorne praznine, istodobno pružajući više pravne jasnoće i osiguravajući dosljednu primjenu zakonodavnog okvira kako bi se osiguralo da se potrošači i trgovačka društva mogu koristiti različitim platnim uslugama, uz transparentna pravila. Donesena je Direktiva (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (SL L 337, 23.12.2015., u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2015/2366). Obveza država članica je prenijeti odredbe Direktive (EU) 2015/2366 u svoja nacionalna zakonodavstva do 13. siječnja 2018. godine.

Ciljevi Direktive (EU) 2015/2366 su sljedeći:

- uređenje novih platnih usluga

- licenciranje novih pružatelja platnih usluga

- proširenje područja primjene

- veća sigurnost za sva elektronička plaćanja i za sve pružatelje platnih usluga

- unaprjeđenje pravila o zaštiti korisnika platnih usluga (potrošača)

- pojačano tržišno natjecanje i

- poticanje na smanjenje cijena platnih usluga.

U nove vrste platnih usluga koje su propisane Direktivom (EU) 2015/2366 spadaju usluge iniciranja plaćanja i usluge informiranja o računu. Posebno su se razvile usluge iniciranja plaćanja u području e-trgovine. Te platne usluge imaju ulogu u plaćanjima putem e-trgovine uspostavom softverske veze između web-mjesta trgovca i mrežne bankovne platforme platiteljeva pružatelja platnih usluga koji vodi račun, kako bi se iniciralo internetsko plaćanje na temelju kreditnog transfera. Novim uslugama iniciranja plaćanja omogućuje se pružatelju usluge iniciranja plaćanja da primatelju plaćanja pruži sigurnost da je plaćanje inicirano, kako bi se potaknulo primatelja plaćanja da prenese robu ili ispostavi uslugu bez nepotrebne odgode. Takve usluge trgovcima i potrošačima nude jeftina rješenja te pružaju potrošačima mogućnost internetske kupnje čak i ako ne posjeduju platne kartice.

Nove usluge informiranja o računu korisniku platnih usluga pružaju zbirne internetske informacije o jednom ili više računa za plaćanje koji se vode kod jednog ili više pružatelja platnih usluga i kojima se pristupa preko internetskih sučelja pružatelja platnih usluga koji vodi račun. Korisniku platnih usluga time se omogućuje da u svakom trenutku ima cjeloviti pregled svojeg financijskog stanja. Te usluge također bi trebale imati za cilj pružanje primjerene zaštite potrošačima u vezi s podacima o njihovu plaćanju i računu, kao i pravne sigurnosti u pogledu statusa pružatelja usluga informacija o računu.

Paralelno s uvođenjem novih platnih usluga na tržištu su se pojavili i novi pružatelji takvih platnih usluga i to pružatelji usluga iniciranja plaćanja i pružatelji usluga informiranja o računu. Preduvjet za pružanje takvih novih platnih usluga je mogućnost on-line pristupa računu za plaćanje kod korisnikovog pružatelja platnih usluga.

Kao važna značajka novih pružatelja platnih usluga jest da kada pružaju isključivo usluge iniciranja plaćanja ili usluge pružanja informacija o računu, pružatelji navedenih usluga ni u jednoj fazi platnog lanca nisu u posjedu novčanih sredstava korisnika platnih usluga.

Nadalje, Direktivom (EU) 2015/2366 prošireno je područje primjene te se zahtjevi za transparentnost i obavješćivanje pružatelja platnih usluga te propisana prava i obveze u vezi s pružanjem i uporabom platnih usluga, trebali primjenjivati i na transakcije u kojima se jedan pružatelj platnih usluga nalazi izvan Europskoga gospodarskog prostora (EGP), kako bi se izbjegli različiti pristupi u državama članicama na štetu potrošača. Prema potrebi, te bi se odredbe trebale proširiti i na transakcije u svim službenim valutama između pružatelja platnih usluga koji se nalaze unutar EGP-a kao i na platne transakcije u valuti koja nije valuta države članice.

Također, Direktiva (EU) 2015/2366 uvodi stroge zahtjeve sigurnosti (o sigurnoj komunikaciji i pouzdanoj autentifikaciji klijenta) za iniciranje i obradu elektroničkih plaćanja koji se primjenjuju na sve pružatelje platnih usluga. Sigurnost elektroničkog plaćanja ključna je za osiguravanje zaštite korisnika platnih usluga i stvaranje pouzdanog okruženja za e-trgovinu. Sve platne usluge koje se nude elektroničkim putem trebale bi se izvršavati na siguran način uz usvajanje tehnologija kojima se može jamčiti sigurna autentifikacija korisnika platnih usluga i smanjiti, do najveće moguće mjere, rizik prijevare. Platne usluge koje se nude preko interneta ili drugih kanala na daljinu i čije funkcioniranje ne ovisi o fizičkoj lokaciji uređaja koji se upotrebljava za iniciranje platne transakcije i upotrijebljenog platnog instrumenta, uključuju autentifikaciju transakcija dinamičkim kodovima kako bi korisnik platnih usluga u svakom trenutku bio svjestan iznosa transakcije čije izvršenje odobrava te siguran u identitet primatelja plaćanja kojem želi platiti. Stroža pravila trebaju pridonijeti smanjivanju rizika prijevare, posebice kod online plaćanja te zaštiti povjerljivosti korisnikovih podataka (financijskih i osobnih).

 

Kako bi se u zakonodavstvo Republike Hrvatske prenijela nova Direktiva (EU) 2015/2366, ispunila obveza kontinuiranog usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije i na taj način održao suvremeni standard platnog prometa u Republici Hrvatskoj, donesen je novi Zakon.

b) Posljedice koje će proisteći donošenjem Zakona

Donošenjem ovoga Zakona platne usluge u Republici Hrvatskoj uređene su istovjetno kao u državama članicama Europskoga gospodarskog prostora te će građani Republike Hrvatske imati pravo na platne usluge pod istim uvjetima, u skladu s novim europskim standardima i uvjetima sigurnosti.

Novim Zakonom i dalje su uređene platne usluge, pružatelji platnih usluga, obveza informiranja korisnika platnih usluga te prava i obveze u vezi s pružanjem i korištenjem platnih usluga, transakcijski računi i izvršenje platnih transakcija između kreditnih institucija, osnivanje, rad i nadzor nad institucijama za platni promet te osnivanje, rad i nadzor nad platnim sustavima ali u skladu s novim europskim standardima. Tako će se, uz do sada propisane platne usluge (usluge koje omogućuju polaganje gotovog novca na račun za plaćanje, usluge koje omogućuju podizanje gotovog novca s računa za plaćanje, usluge izvršenja platnih transakcija, usluge izvršenja platnih transakcije u kojima su novčana sredstva pokrivena kreditnom linijom, usluge izdavanja platnih instrumenata, usluge novčanih pošiljki), ovim Zakonom urediti i dvije nove usluge: usluge iniciranja plaćanja i usluge informiranja o računu. Uvođenjem novih platnih usluga otvara se tržište platnih usluga i novim potencijalnim pružateljima platnih usluga koji će pružati navedene nove usluge.

Detaljnije su propisane aktivnosti koje se ne smatraju platnim uslugama, npr. usluge kolektivne kupnje uz zadovoljavanje određenih uvjeta ili različite trgovinske kartice koje se mogu upotrebljavati samo u ograničenim okolnostima.

Ovim Zakonom osigurava se pravo potrošača da su na jasan i razumljiv način obaviješteni o svim svojim pravima i obvezama koja su uređena ovim Zakonom, pri čemu potrošač ima pravo na besplatne relevantne informacije prije nego što se obveže bilo kakvim ugovorom o platnim uslugama. Naime, potrošačima se omogućuje i besplatno dobivanje prethodne obavijesti i okvirnog ugovora na papiru u bilo kojem trenutku ugovornog odnosa. To pravo im omogućava provjeru ugovornih prava i obveza u slučaju spora.

Zakonom su unaprjeđena pravila o zaštiti korisnika platnih usluga (potrošača), te je:

- smanjena odgovornost platitelja (vlasnika platnog instrumenta) za neautorizirane platne transakcije s 1125, 00 HRK na 375,00 HRK (npr. u slučaju izgubljenog ili ukradenog platnog instrumenta)

- smanjen rok u kojem korisnik platnih usluga može bez naknade otkazati okvirni ugovor (s 12 mjeseci na 6 mjeseci)

- zabranjena naplata obavijesti o ustanovljenom gubitku, krađi ili zlouporabi platnog instrumenta, odnosno pružatelj platnih usluga smije zaračunati samo troškove zamjene

- propisana obveza pružatalja platnih usluga da u sklopu platne transakcije na temelju kartice rezervira novčana sredstva na računu za plaćanje platitelja samo ako je platitelj dao suglasnost za točan iznos novčanih sredstava koji treba rezervirati

Ovim Zakonom propisani su i veći zahtjevi sigurnosti za pružatelje platnih usluga te je uređena obveza upravljanja operativnim i sigurnosnim rizicima povezanim s platnim uslugama, uređena je obveza izvješćivanja o operativnim i sigurnosnim incidentima te je propisana pouzdana autentifikacija klijenata čime se nastoji zaštititi podatke korisnika te smanjiti rizik prijevare. U vezi s tim, korisnik bi trebao imati mogućnost osloniti se na donošenje mjera koje štite povjerljivost i cjelovitost personaliziranih sigurnosnih podataka. Te mjere uključuju sustave kodiranja koji se temelje na osobnim uređajima platitelja, uključujući čitače kartica ili mobilne telefone, ili uređaje koje je pružatelj platnih usluga koji vodi račun dostavio platitelju nekim drugim kanalom, kao što je SMS ili e-pošta. Također, i mjere koje uključuju sustave kodiranja koji mogu proizvesti kodove za autentifikaciju (poput jednokratnih lozinki) mogu povećati sigurnost platnih transakcija. Također, korištenje takvim kodovima za autentifikaciju od strane korisnika platnih usluga mora biti u skladu s njihovim obvezama u odnosu na platne instrumente i personalizirane sigurnosne podatke i u slučajevima kada su uključeni pružatelji usluge iniciranja plaćanja ili pružatelji usluga pružanja informacija o računu.

Iako se Zakonom značajno ne mijenjaju uvjeti za izdavanje odobrenja, postojeće institucije za platni promet morat će se uskladiti s novim zahtjevima u svezi s većim sigurnosnim zahtjevima. Pružatelj usluge iniciranja plaćanja koji bi pružao isključivo uslugu iniciranja plaćanja mora zadovoljiti uvjete i dobiti odobrenje Hrvatske narodne banke propisane ovim Zakonom kao da se radi o instituciji za platni promet, dok pružatelj usluge informiranja o računu koji bi pružao samu tu uslugu informiranja o računu mora zadovoljiti uvjete propisane ovim Zakonom i biti upisan u registar pružatelja usluge informiranja o računu. Ako pružatelj usluge informiranja o računu pruža i druge platne usluge mora zadovoljiti uvjete i dobiti odobrenje Hrvatske narodne banke propisane ovim Zakonom kao da se radi o instituciji za platni promet.

Također, ovim Zakonom uvodi se pojam male institucije za platni promet koja smije pružiti jednu ili više platnih usluga propisane ovim Zakonom u skladu s rješenjem Hrvatske narodne banke i koja smije pružati platne usluge isključivo na području Republike Hrvatske, uz ograničenje ukupne vrijednosti platnih transakcija koje je mala institucija za platni promet izvršila u posljednjih 12 mjeseci.