Broj: Pr-205/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice K. K. iz K. S., V., OIB:…, zastupana po pun. J. Đ., dipl. iur., protiv tuženika D.c.z. r. t.r. K., S., P. K., OIB: … radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. lipnja 2016. god. u nazočnosti tužiteljice i pun. tužiteljice J. Đ., dipl. iur., objavljene 14. rujna 2016. god.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici na ime plaće, za razdoblje od 01. ožujka 2005. god. do 10. svibnja 2010. god. ukupan iznos od 252.743,94 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. god. u visini prosječne kamatne stope HNB-a, uvećane za tri postotna poena, a koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, kako sijedi:

-za ožujak 2005. god. iznos od 3.599,00 kn,

-za travanj 2005. god. iznos od 3.599,00 kn,

-za svibanj 2005. god. iznos od 3.599,00 kn,

-za lipanj 2005. god. iznos od 3.599,00 kn,

-za srpanj 2005. god. iznos od 3.599,00 kn,

-za kolovoz 2005. god. iznos od 3.599,00 kn,

-za rujan 2005. god. iznos od 3.599,00 kn,

-za listopad 2005. god. iznos od 3.599,00 kn

-za studeni 2005. god. iznos od 3.599,00 kn,

-za prosinac 2005. god. iznos od 3.599,00 kn

-za siječanj 2006. god. iznos od 3.782,00 kn

-za veljaču 2006. god. iznos od 3.782,00 kn,

-za ožujak 2006. god. iznos od 3.782,00 kn

-za travanj 2006. god. iznos od 3.782,00 kn,

-za svibanj 2006. god. iznos od 3.782,00 kn,

-za lipanj 2006. god. iznos od 3.782,00 kn,

-za srpanj 2006. god. iznos od 3.782,00 kn,

-za kolovoz 2006. god. iznos od 3.782,00 kn,

-za rujan 2006. god. iznos od 3.782,00 kn,

-za listopad 2006. god. iznos od 3.782,00 kn

-za studeni 2006. god. iznos od 3.782,00 kn,

-za prosinac 2006. god. iznos od 3.785,00 kn

-za siječanj 2007. god. iznos od 3.998,00 kn

-za veljaču 2007. god. iznos od 3.998,00 kn,

-za ožujak 2007. god. iznos od 3.998,00 kn

-za travanj 2007. god. iznos od 3.998,00 kn,

-za svibanj 2007. god. iznos od 3.998,00 kn,

-za lipanj 2007. god. iznos od 3.998,00 kn,

-za srpanj 2007. god. iznos od 3.998,00 kn,

-za kolovoz 2007. god. iznos od 3.998,00 kn,

-za rujan 2007. god. iznos od 3.998,00 kn,

-za listopad 2007. god. iznos od 3.998,00 kn

-za studeni 2007. god. iznos od 3.998,00 kn,

-za prosinac 2007. god. iznos od 3.998,00 kn

-za siječanj 2008. god. iznos od 4.302,00 kn

-za veljaču 2008. god. iznos od 4.302,00 kn,

-za ožujak 2008. god. iznos od 4.302,00 kn

-za travanj 2008. god. iznos od 4.302,00 kn,

-za svibanj 2008. god. iznos od 4.302,00 kn,

-za lipanj 2008. god. iznos od 4.302,00 kn,

-za srpanj 2008. god. iznos od 4.302,00 kn,

-za kolovoz 2008. god. iznos od 4.302,00 kn,

-za rujan 2008. god. iznos od 4.302,00 kn,

-za listopad 2008. god. iznos od 4.302,00 kn

-za studeni 2008. god. iznos od 4.302,00 kn,

-za prosinac 2008. god. iznos od 4.302,00 kn

-za siječanj 2009. god. iznos od 4.412,00 kn

-za veljaču 2009. god. iznos od 4.412,00 kn,

-za ožujak 2009. god. iznos od 4.412,00 kn

-za travanj 2009. god. iznos od 4.412,00 kn,

-za svibanj 2009. god. iznos od 4.412,00 kn,

-za lipanj 2009. god. iznos od 4.412,00 kn,

-za srpanj 2009. god. iznos od 4.412,00 kn,

-za kolovoz 2009. god. iznos od 4.412,00 kn,

-za rujan 2009. god. iznos od 4.412,00 kn,

-za listopad 2009. god. iznos od 4.412,00 kn

-za studeni 2009. god. iznos od 4.412,00 kn,

-za prosinac 2009. god. iznos od 4.12,00 kn

za siječanj 2010. god. iznos od 4.388,00 kn

-za veljaču 2010. god. iznos od 4.388,00 kn,

-za ožujak 2010. god. iznos od 4.388,00 kn

-za travanj 2010. god. iznos od 4.388,00 kn,

-za svibanj 2010. god. iznos od 1.273,94 kn.

 

II. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 500,00 kn.

 

Obrazloženje

 

              U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena 24. ožujka2015. god. navodi se da je tužiteljica bila radnica tuženika, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, sklopljenog 01. prosinca 2003. god., na radnom mjestu domaćice. Tuženik da je tužiteljici zaključio radni odnos s danom 01. ožujka 2005. god., iako da joj nikada nije dostavio odluku o otkazu Ugovora o radu. Nadalje, da je Općinski sud u Splitu presudom br. Pr-58/12 od 15. lipnja 2012. god. usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice i utvrdio da je takav otkaz nedopušten, na koju presudu da se tuženik žalio, Županijski sud u Splitu je odlukom br. Gžp-718/13 od 06. listopada 2014. god. potvrdio prvostupanjsku presudu. Tuženik da je dana 16. prosinca 2014. god. pozvao tužiteljicu na rad u prostorije tuženika, nakon čega je tuženik dana 19. prosinca 2014. god. utvrdio da se tužiteljica od 10. svibnja 2010. god. nalazi u starosnoj mirovini. Dana 15. siječnja 2015. god. tužiteljica da je tuženiku uputila pisani zahtjev za isplatu neisplaćenih plaća, za razdoblje od prestanka rada tj. od 01. ožujka 2005. god. do ostvarivanja prava na starosnu mirovinu, tj. 10. svibnja 2010. god., međutim tuženik da je odbio primiti navedenu preporučenu pošiljku. Slijedom navedenog, tužiteljica je ustala predmetnom tužbom, potražujući od tuženika isplatu plaće za razdoblje od 01. ožujka 2005. god. do 10. svibnja 2010. god. u ukupnom iznosu od 249.330,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama.

              Podneskom od 08. veljače 2016. god., tužiteljica je konačno precizirala tužbeni zahtjev, potražujući od tuženika na ime neisplaćene plaće za razdoblje od 01. ožujka 2005. god. do 10. svibnja 2010. god. isplatu iznosa od 252.743,94 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, kako je pobliže navedeno u izreci presude, sve sukladno provedenom knjigovodstveno financijskom vještačenju.

              U odgovoru na tužbu od 22. travnja 2015. god. tuženik je naveo da je postupio sukladno navedenoj prvostupanjskoj presudi, te tužiteljicu preporučenom pošiljkom u prosincu 2014. god. pozvao  na rad, međutim da je tužiteljica odbila primiti navedenu pošiljku, a o čemu govori i zapisnik, od 19. prosinca 2014. god., iz kojeg  je razvidno da tužiteljica svjesno nije pristupila na rad, te da je ista takvim postupanjem bila suglasna da se presuda ne provede, te da je tako tuženikova obveza spram tužiteljice prestala, tj. da tužiteljičin zahtjev nije osnovan, slijedom čega je tuženik predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice. Nadalje, tijekom postupka tuženik je isticao da je tužiteljica nepristupanjem na rad po pozivu tuženika, sama sebi uskratila pravo na isplatu plaće koja bi joj pripadala da je pristupila na rad. Glede konačno preciziranog tužbenog zahtjeva, sačinjenog sukladno izrađenom vještvu dipl. oec. M. T., tuženik je iskazao da je vještvo bespredmetno, obzirom da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

              Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom presude Općinskog suda u Splitu, br. Pr-58/12 od 15. lipnja 2012. god.; pregledom presude Županijskog suda u Splitu, br. Gžr-718/13 od 06. listopada 2014. god.; pregledom poziva za pristupanje na rad upućenog tužiteljici od 16. prosinca 2014. god.; pregledom potvrde o primitku preporučene pošiljke od 16. prosinca 2014. god.; pregledom zapisnika o pristupanju tužiteljice na rad u prostorije tuženika od 19. prosinca 2014. god.; pregledom potvrde o primitku preporučene pošiljke od 19. prosinca 2014. god., kao i povratnice od 22. prosinca 2014. god.; pregledom obavijesti o mirovinskim primanjima za tužiteljicu za veljaču 2015. god.; pregledom ovlaštenja/suglasnosti H.P.B.-a od 13. travnja 2016. god., te pregledom Ugovora o tekućem računu od 13. travnja 2016. god.; izveden je dokaz vještačenjem po vještaku za knjigovodstvo i financije M. T..

              Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

              Pun. tužiteljice popisala je parnični trošak.

              U ovom postupku nije bilo sporno da je tuženik dana 01. ožujka 2005. god. zaključio radni odnos, tj. radnu knjižicu tužiteljice. Nije bio sporno da je tužiteljica pred ovim sudom vodila parnični postupak u kojem je pravomoćno utvrđeno da je otkaz ugovora o radu nedopušten, te da je tuženik dužan vratiti tužiteljicu na rad, tj. omogućiti obavljanje poslova koje je obavljala temeljem Ugovora o radu od 01. prosinca 2003. god. Nije bilo sporno da je tužiteljica dana 10. svibnja 2010. god. ostvarila pravo na starosnu mirovinu.

              Kao sporno trebalo je utvrditi je li osnovan zahtjev tužiteljice kojim ista traži isplatu utuženog iznosa od 252.743,94 kn  s osnova neisplaćenih plaća u razdoblju od ožujka 2005. god. do svibnja 2010. god., sve obzirom na odluku tuženika od 01. ožujka 2005. god., kao i činjenicu da se tužiteljica nije odazvala pozivu na rad kojeg joj je tuženik uputio u prosincu 2014. god. Bila je sporna visina tužbenog zahtjeva.

              Odredbom čl. 87. st. 3. Zakona o radu (149/09, 61/11, 82/12) utvrđeno je da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

              Pregledom presude ovog suda br. Pr-58/12 od 15. lipnja 2012. god.,te odluke Županijskog suda u Splitu br. Gžp-718/13 od 06. listopada 2014. god. proizlazi da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je otkaz ugovora o radu zaključen na neodređeno vrijeme između tužiteljice i tuženika, dana 01. prosinca 2003. god. nedopušten, te da je tuženik dužan omogućiti tužiteljici obavljanje poslova temeljem zaključenog ugovora o radu iz prosinca 2003. god. Dakle, u konkretnom slučaju tužiteljica je predmetnom tužbom zatražila isplatu plaće za razdoblje u kojem nije radila, te nije ostvarivala plaću krivnjom tuženika, tj. zbog nezakonite odluke tuženika. Obzirom na nespornu činjenicu da je tužiteljica dana 10. svibnja 2010. god. ostvarila pravo na starosnu mirovinu ista, suprotno navodima tuženika, nije se niti mogla, niti trebala vratiti na posao kod tuženika, koji je poziv tuženik tužiteljici uputio tek po zaprimanju drugostupanjske odluke.

              Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da je osnovan zahtjev tužiteljice kojim ista traži isplatu utuženog iznosa za razdoblje u kojem nije radila krivnjom tuženika, kao poslodavca do odlaska u starosnu mirovinu, sve prema mjesecima kako je navedeno u izreci presude.  

              Na okolnost utvrđenja visine plaće koju bi tužiteljica ostvarila u razdoblju od ožujka 2005. god. do svibnja 2010. god., sud je izveo dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po vještaku dipl. oec. M. T.. Vještakinja je u nalazu od 22. prosinca 2015. god. navela da obzirom da spisu ne prileže platni podaci za radnika koji bi bio usporedan tužiteljici, te da se u više navrata bezuspješno obraćala ravnateljici tuženika radi pribave platnih podataka za radnika koji je u promatranom razdoblju od ožujka 2005. god. do svibnja 2010. god. obavljao poslove domaćice (koje je poslove obavljala tužiteljica prije prestanka radnog odnosa). Obzirom da je vještakinja  izvijestila sud da tuženik nije bio spreman na suradnju, te da joj nije dostavio zatražene relevantne podatke, pa je  s tim u svezi vještakinja izvršila izračun primjenjujući visinu prosječno isplaćene bruto plaće NKV radniku u Republici Hrvatskoj u utuženom razdoblju. Tabelarnim prikazom koji je sastavni dio vještva, vještakinja je utvrdila da bi u utuženom  razdoblju prosječno mjesečno isplaćena bruto plaća nisko kvalificiranom radniku, tj. domaćici iznosila ukupan iznos od 252.743,94 kn, po mjesecima kao što je navedeno u tablici.

Za istaći je da je sud naložio tuženiku dostavu platnih podataka za usporedne radnike u utuženom razdoblju, koje podatke tuženik za trajanja postupka nije dostavio dokaze o visini plaće usporednih radnika, pa je sud sukladno odredbi čl. 233. st. 5. Zakona o parničnom postupku (NN 93/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) prihvatio izračun dipl. oec. T. kao stručan i argumentiran, izrađen sukladno pravilima struke. 

              Na mjesečne dosuđene iznose tužiteljici pristoji pravo i na zakonsku zateznu kamatu kako je to i zatražila, sve sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11).

Slijedom prednjih utvrđenja sud je odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, pa se tužiteljici obistinjuje trošak provedenog vještačenja u iznosu od 500,00 kn, pa je zato odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

 

U Splitu, 14. rujna 2016. god.