Objavljeno u NN 95/10 od 04.08.2010.:

 

KOLEKTIVNI UGOVORI

Temeljem članka 54. Kolektivnog ugovora ugostiteljstva (»Narodne novine« 69/02 i 139/04) i Zakona o radu (»Narodne novine« 149/09) Sindikat turizma i usluga Hrvatske, Zagreb, Trg Petra Krešimira IV 2, zastupan po predsjedniku Eduardu Andriću, Sindikat Istre i Kvarnera, Pula, Danteov trg 2, zastupan po predsjedniku Bruni Buliću, Nezavisni sindikat ugostiteljstva i hotelijerstva Hrvatske, Zagreb, Trg Petra Krešimira IV 2, zastupan temeljem punomoći po Eduardu Andriću i Hrvatska udruga poslodavaca – Udruga ugostiteljstva i turizma, Zagreb, Pavla Hatza 12, zastupana po predsjedniku Izvršnog odbora Jaki Andabaku sklopili su 17. lipnja 2010. godine

 

DODATAK II

O IZMJENAMA I DOPUNAMA KOLEKTIVNOG UGOVORA UGOSTITELJSTVA OD 10. SVIBNJA 2002. GODINE, EVID. BR. 22/02

Članak 1.

U članku 1. stavak 1. iza riječi »radnik« dodaje se: »-ca (dalje u tekstu: radnik)«.

Članak 2.

U članku 3. dodaju se novi stavak 5. koji glasi:

»Ovaj Kolektivni ugovor ne obvezuje poslodavce za radnike s posebnim ovlastima«.

U istom članku dodaje se novi stavak 6. koji glasi:

»Radnici s posebnim ovlastima su radnici koji su kao rukovodeće osoblje statutom, društvenim dogovorom, izjavom o osnivanju ili drugim pravilima poslodavca ovlašteni voditi poslove poslodavca i koji samostalno donose odluke o organizaciji rada i poslovanja poslodavca.«

Članak 3.

Članak 5. mijenja se i glasi:

»Ugovor o radu na određeno vrijeme zaključuje se u slučajevima utvrđenim Zakonom najduže na rok od tri godine s istim radnikom.

Pored slučaja zamjene privremeno nenazočnog radnika, poslodavac smije sklopiti jedan ili više uzastopnih ugovora o radu s istim radnikom na određeno vrijeme za sezonske poslove s preraspodjelom radnog vremena za neprekinuto razdoblje duže od tri godine ukoliko s radnikom sklopi ugovor o radu za stalne sezonske poslove.

Osim naprijed navedenih slučajeva, kolektivnim ugovorom kod poslodavca mogu se utvrditi i drugi slučajevi kada je zbog objektivnih razloga dopušteno da ugovor o radu na određeno vrijeme s istim radnikom traje duže od tri godine.

Poslodavac je u obvezi radniku koji kod njega radi na temelju sklopljenog ugovora o radu na određeno vrijeme osigurati iste uvjete rada kao i radniku koji je s njime sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, za iste ili slične poslove s istim ili sličnim znanjima i vještinama. Uvjeti rada regulirati će se kolektivnim ugovorom na razini trgovačkog društva.«

Članak 4.

U članku 8. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

»Radniku koji rasporedom radnog vremena bude određen da rad obavlja kao noćni radnik prije započinjanja tog rada, kao i redovito tijekom trajanja rada kao noćnog radnika poslodavac je dužan omogućiti zdravstveni pregled sukladno posebnom propisu.«

U istom članku stavak 2. postaje stavak 3.

Članak 5.

U članku 16. u stavku 1. i 5. biše se riječ »načelno«.

U istom članku u stavku 1. iza riječi »šest radnih dana« dodaju se riječi »ili u drugom, manjem broju radnih dana utvrđenih Odlukom iz stavka 5. ovog članka.«

U istom članku stavak 4. mijenja se i glasi:

»Rad u smjenama je organizacija rada kod poslodavca prema kojoj dolazi do izmjene rada na istom radnom mjestu i mjestu rada u skladu s rasporedom radnog vremena koji može biti prekinut ili neprekinut, uključujući izmjenu smjena«.

U istom članku iza stavka 5. dodaje se novi stavak 6. koji glasi:

»Vrijeme pripravnosti smatra se vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova sukladno sklopljenom ugovoru o radu, ako se ukaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu rada gdje se njegovi poslovi obavljaju«.

U istom članku stavak 6. postaje stavak 7.

U istom članku dodaje se novi stavak 8. koji glasi:

»O vremenu pripravnosti poslodavac je dužan izvijestiti radnika najmanje 48 sati unaprijed«.

U istom članku dodaje se novi stavak 9. koji glasi:

»Vrijeme provedeno u pripravnosti nije radno vrijeme i ne računa se u mjesečni fond sati.«

Članak 6.

U članku 17. stavci 1., 2. i 3. mijenjaju se i glase:

»Zbog prirode poslovanja u ugostiteljstvu i hotelijerstvu puno ili nepuno radno vrijeme preraspodjeljuje se tako da tijekom jedne kalendarske godine u jednom razdoblju traje duže, a u drugom razdoblju kraće od punog ili nepunog radnog vremena ili radnik u određenom razdoblju ne radi. Prosječno radno vrijeme tijekom jedne kalendarske godine ne smije biti duže od punog ili nepunog radnog vremena.

Razdoblje u kojem temeljem preraspodjele radno vrijeme traje dulje od punog ili nepunog radnog vremena može trajati najdulje 6 mjeseci, odnosno 26 tjedana. Preraspodijeljeno radno vrijeme radnika ne smije biti duže od 56 sati tjedno, pod uvjetom da radnik dostavi pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad. Radnik koji ne pristane na rad duži od 48 sati tjedno, ne smije zbog toga trpjeti štetne posljedice.

Preraspodjela radnog vremena detaljnije se utvrđuje kolektivnim ugovorom u trgovačkom društvu ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a sadrži plan preraspodijeljenog radnog vremena s naznakom poslova, broja i popisa radnika koji su dali pisanu izjavu iz st. 2. ovog članka.«

U istom članku dosadašnji stavci 5. i 6. brišu se.

Članak 7.

Članak 18. briše se.

Članak 8.

U članku 20. stavak 2. mijenja se i glasi:

»Ukoliko radnik ne može koristiti tjedni odmor na način iz st.1. ovog članka mora mu se za svaki radni tjedan osigurati korištenje odmora najkasnije u razdoblju od dva tjedna.«

Članak 9.

U članku 22. dodaje se novi stavak 4. koji glasi:

»Najkraće trajanje godišnjeg odmora koji se utvrđuje po osnovama iz stavka 1. i 2. ne može biti kraće od 20 dana ako se subota ne uračunava u godišnji odmor, odnosno 24 dana ako se subota uračunava u godišnji odmor«.

Članak 10.

U članku 23. u stavku 1. u svim alinejama dodaje se riječ:»radnih«.

Članak 11.

U članku 33. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

»Za vrijeme pripravnosti poslodavac će radniku isplatiti naknadu plaće u visini od 10% satnice za provedene sate u pripravnosti od ponedjeljka do subote, odnosno 20% satnice za provedene sate u pripravnosti nedjeljom, odnosno za dane blagdana i neradne dane utvrđene zakonom«.

U istom članku dodaje se novi stavak 5. koji glasi:

»Naknada plaće isplaćuje se u novcu«.

Članak 12.

Članak 45. mijenja se i glasi:

»Radnik koji po nalogu poslodavca koristi osobno vozilo za službene potrebe ima pravo na naknadu troškova toga korištenja u visini propisanoj pozitivnim propisima kao maksimalno neoporezivoj po prijeđenom kilometru«.

Članak 13.

U članku 52. iza riječi »povjerenik« dodaju se riječi: »sindikalni predstavnik«.

Članak 14.

Članak 52a briše se.

Članak 15.

U Glavi X dodaje se novo poglavlje »Mirenje u individualnim radnim sporovima« i članci:

»Članak 49a.

Ugovorne strane suglasne su da će sve individualne radne sporove pokušati rješavati mirenjem, na način i po postupku predviđenim Pravilnikom o mirenju u individualnim radnim sporovima koji će donijeti poslodavac uz prethodnu suglasnost sindikata.

Članak 49b.

Stručne i organizacijsko-administrativne poslove u postupku mirenja iz članka 49a. obavljat će tajnik kojeg imenuje poslodavac iz redova radnika uz prethodnu suglasnost sindikata.«

Članak 16.

Smatra se da je ovaj Dodatak II sklopljen kada ga potpišu ovlašteni predstavnici ugovornih strana, a primjenjuje se od 1. ožujka 2010. godine.

Dodatak II će se objaviti na način kako je to utvrđeno Pravilnikom o vođenju evidencije i objavi kolektivnih ugovora.

Zagreb, 17. lipnja 2010.

 

Izvor: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010_08_95_2688.html