Broj: Pr-201/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Slavonskom Brodu, OIB … po sutkinji Lidiji Klašnja-Petrović, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja Ž. K. iz S. B., …, OIB: … zastupanog po punomoćniku OD S. & K. - K. iz S. B. protiv tuženog Đ. Đ. M. d.o.o. S. B., …, OIB: … zastupanog po prokuristi M. T., uz sudjelovanje umješača E. o. d.d. Z., …, OIB: … zastupanog po OD G. & P. iz Z., Pisarnica O., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave dana 4. siječnja 2018. u nazočnosti punomoćnice tužitelja R. K. K., odvjetnice, prokuriste tuženika M. T. i punomoćnika umješača I. Š., odvjetnika, a u nenazočnosti tužitelja Ž. K., dana 30. siječnja 2018.

 

p r e s u d i o   j e

             

1. Nalaže se tuženom Đ. Đ. M. d.o.o. S. B., … OIB: … da isplati tužitelju Ž. K.

iz S. B., …, OIB: … na ime naknade štete ukupan iznos od 34.000,00 kn (trideset četiri tisuće kuna) i to:

 

-          na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno

zdravlje iznos od 31.750,00 kn (trideset i jednu tisuću sedamsto pedeset kuna) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena od 21. srpnja 2016. do isplate,

 

-          na ime tuđe pomoći i njege iznos od 2.250,00 kn (dvije tisuće dvjesto pedeset

kuna) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena od presuđenja (30. siječanj 2018.) pa do isplate,

 

kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 11.768,30 kn (jedanaest tisuća sedamsto šezdeset osam kuna i trideset lipa), a sve to u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

             

              Tužitelj je podnio  tužbu protiv tuženika radi naknade štete.

 

              U tužbi navodi da je 25. rujna 2013., za vrijeme rada kod tuženika, pretrpio ozljedu na radu. Tužitelj je bio zaposlen na radnom mjestu bravar, a u trenutku nezgode obavljao je poslove transporta koljena s kata 0 na kat 14, uz pomoć ručnog viličara i lifta. Prilikom izlaska iz lifta došlo je do pomicanja daske koja nije bila učvršćena uslijed čega se ručni viličar počeo izvrtati. Tužitelj je prihvatio koljeno u cilju sprječavanja pada sa 14 m visine na pješačku zonu ispod njih pa mu je viličar prikliještio ruku za ogradu, uslijed čega je nastala ozljeda na radu. Za ovu ozljedu odgovoran je poslodavac. Tužitelj je zadobio slijedeće ozljede: St.post fracturam phalangis distalis digiti III manus sin apertam disloc. a. d. II i St.post semiamp.phalangis distalis digiti III manus sin. Zbog zadobivenih pzljeda tužitelj je bio na bolovanju od 25. rujna 2013. do 7. ožujka 2014.  Kod tužitelja su zaostali bolovi i ograničena pokretljivost u predjelu III prsta desne ruke, a kao posljedica ozljeđivanja trajno je umanjena opća životna aktivnost 5%. Zbog ograničene pokretljivosti, devijacije prsta te zaostalih ožiljaka tužitelj trpi duševne boli zbog naruženosti u srednjem stupnju, koja je naruženost povremeno vidljiva trećima. Na temelju čl. 15. Zakona o zaštiti na radu, čl. 109. Zakona o radu i na temelju općih propisa građanskog prava (čl. 154. Zakona o obveznim odnosima) poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po kriteriju objektivne odgovornosti.

 

              Tužitelj tužbenim zahtjevom traži za pretrpljene bolove iznos od 10.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 7.000,00 kn, za tuđu pomoć i njegu iznos od 2.700,00 kn, za umanjenje opće životne aktivnosti 5% iznos od 3.750,00 kn i za naruženje u srednjem stupnju iznos od 11.000,00 kn. Ukupno potraživanje tužitelja iznosi 34.450,00 kn.

 

              U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva dok se u postupku ne provedu dokazi saslušanjem svjedoka J. T. i tužitelja na okolnosti nastanka ozljede te dok se ne provede medicinsko vještačenje na okolnosti vrste i težine nastalih povreda tužitelja. Tuženik ima zaključenu Policu osiguranja izvanugovornosti broj … s osiguravajućim društvom E. o. d.d. Z., … pa predlaže pozvati ovo društvo  u svojstvu umješača na strani tuženika.

 

              Podneskom od 5. listopada 2016. E. o. d.d. Z. stupio je u parnicu kao umješač na strani tuženika jer ima pravni interes u skladu s čl. 211. Zakona o parničnom postupku. U podnesku navodi da je tuženik imao zaključenu Policu osiguranja broj … s osiguravajućim društvom S. o. d.d. Z.. Predmet osiguranja po navedenoj polici je osiguranje izvanugovorne odgovornosti. Dana 16. listopada 2015., E. o. d.d. Z. preuzelo je sva prva i obveze S. o. d.d. pa tako i prava i obveze po Polici osiguranja imovine između S. o. d.d. i pravne osobe B. Đ. Đ. M. d.o.o. S obzirom na pravni interes za stupanje u parnicu E. d.d. Z. je uz ovaj podnesak dostavio i odgovor na tužbu. U odgovoru na tužbu navodi da je nesporno da je tužitelj radnik t. d. B. Đ. Đ. M. d.o.o. i da je s tuženikom zaključena Polica osiguranja broj …, a predmet osiguranja po navedenoj polici je osiguranje izvanugovorne odgovornosti. Umješač na temelju dokaza koji su dostavljeni uz tužbu osporava visinu i osnov tužbenog zahtjeva. Ističe da prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji liječenje tužitelja nije završeno jer je nakon 4. ožujka 2014. trebala uslijediti kontrola kirurga za dva tjedna, ali daljnju medicinsku dokumentaciju tužitelj nije dostavio. Stoga umješač predlaže, na temelju dokaza kojima sud raspolaže, odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

 

              Raspravnim rješenjem od 21. studenog 2016. sud je na temelju čl. 207. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 62/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje ZPP) prihvatio sudjelovanje umješača E. o. d.d. Z., … na strani tuženika.

             

              U provedenom dokaznom postupku saslušan je tužitelj Ž. K., svjedoci J. T. i J. N.. Provedeno je vještačenje po vještaku zaštite na radu M. M. i medicinsko vještačenje po liječniku vještaku dr. D. K.. Izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju, u prijavu ozljede na radu, pisane izjave očevidaca štetnog događaja, izvješće o bolovanju, policu osiguranja, rješenje o prijenosu pravne osobe S. o. na pravnu osobu E. o. d.d. Z., u rješenje Trgovačkog suda i priložene fotografije mjesta događaja i ozljeda tužitelja.

 

              Nije sporno u ovom parničnom predmetu da je tužitelj za vrijeme rada kod tuženika zadobio ozljedu na radu i nije sporno da je tuženik imao zaključenu Policu osiguranja broj … sa pravnom osobom S. o. d.d. Z. koja je na temelju rješenja agencije prenesena na društvo E. o. d.d. Z., … .

 

              Među strankama je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva.

             

              Na okolnosti štetnog događaja saslušani su svjedoci J. T. i J. N..

 

              Svjedok J. T. iskazao je da je 25. rujna 2013. zajedno s tužiteljem Ž. K. izvršavao radni zadatak prijevoza koljena s kata 0 na određenu visinu. Koljeno je pozicija koja spaja dvije stranice na kotlu, odnosno na drugom dijelu kotla, dakle radi se o jednom od četiri dijela koja su spajali. Koljeno je teško oko 100 kg. Predmetno koljeno podizali su pomoću dizala na postojeću skelu, gdje su pomoću prijelaza na određenoj visini, koljeno trebali postaviti na skelu i prevesti ga na mjesto gdje se ugrađuje. Ovu skelu i prijelaz postavljala je druga firma i radnici tuženika s ovim dijelom posla nisu imali veze. Koljeno su trebali izvući van, a viljuškar se na tom prijelazu pomaknuo pa je postojala mogućnost da koljeno sklizne na tlo. Tužitelj je pokušao spriječiti mogući pad koljena zbog čega je došlo do kontakta koljena njegove ruke i zaštitne ograde na skeli, odnosno ovo koljeno je pritisnulo njegovu ruku uz zaštitnu ogradu. Tužitelj je imao zaštitne rukavice i u prvom trenutku nije ništa osjetio, već samo toplinu u rukavici, a nakon toga su mu drugi radnici rekli da krvari pa je otišao dezinficirati ranu. Svjedok je prošao obuku zaštite na radu. U trenutku nesreće tužitelj i svjedok imali su sva zaštitna sredstva: cipele, rukavice, šljem i zaštitno odijelo. Ispod skele nalazila se pješačka zona. U svezi prijevoza koljena svjedok pojašnjava da je na viličar stavljena drvena podloga i to kao čvrsta podloga za koljeno koje je željezno, a kako koljeno ne bi klizilo. Ova daska nije bila pričvršćena za viljuškar. Drvenu podlogu postavili su tužitelj i svjedok. Također svjedok navodi da je do naginjanja došlo u prijelazu na skeli, a ne do naginjanja čvrste podloge ispod koljena. Drvena podloga upravo se i stavlja na viljuškar da ne bi došlo do pomicanja tereta i ova podloga se ispod težine koljena nije mogla pomaknuti. Čvrstu podlogu nisu pričvršćivali za viljuškar jer to nije bilo potrebno. Ne zna koja je firma postavila skelu i prijelaz na skeli.

 

              Svjedok J. T. dao je pisanu izjavu dana 26. rujna 2013., nakon ozljeđivanja tužitelja. Prema ovoj izjavi svjedok je zajedno s tužiteljem dobio nalog od poslovođe da izvrši premještaj koljena sa nulte točke na visinu od 14 m. Transport su vršili ručnim viličarom. Kada su izašli iz lifta došlo je do pomicanja prijelazne daske koja nije bila učvršćena pa je došlo do propadanja na niže zadnje osovine ručnog viličara i do iskliznuća koljena s palete. Da bi spriječio moguće padanje koljena tužitelj je pokušao spriječiti ovaj događaj uslijed čega je došlo do ozljede na način da je koljeno prikliještilo ruku tužitelja uz postojeći stup ograde skele.

 

              Iz iskaza svjedoka J. N. utvrđeno je da je ozljeda na radu nastala na gradilištu u R. Č. dana 25. rujna 2013. Svjedok je bio neposredni rukovoditelj tužitelju, a sam način ozljeđivanja nije vidio. Svjedok je tužitelju i radniku J. T. dao radni zadatak prijevoza koljena s 0 m visine na 14 m visine. Ovaj teret se prijevozi liftom za teret i transport, a očito lift nije bio prilagođen na skelu zbog čega je napravljen prijelaz s rampom. Prijelaz s rampom postavila je češka firma. Koljeno je težine oko 70 kg. Očito je da je na ovom prijelazu došlo do iskretanja viličara pa je tužitelj automatski reagirao u strahu da će koljeno pasti na pješačku zonu koja se nalazila ispod skele. Pri ovom pokušaju zaustavljanja koljena tužitelju je zdrobljen prst što je vidio nakon skidanja rukavica. Svi radnici su prošli obuku za rad na siguran način i svako jutro su imali upute kako bi rad obavljali sigurno. Na viličar se uobičajeno stavlja paleta, a na paletu teret, upravo iz razloga kako teret ne bi skliznuo s viličara. Vrlo teško bi došlo do iskretanja same palete ispod tereta, a uzrok ozljeđivanja tužitelja je daska na prijelazu lift – skela.

 

              Svjedok J. N. dao je pisanu izjavu nakon štetnog događaja prema kojoj je izdao usmeni nalog radnicima Ž. K. i J. T. za transport koljena s kata 0 na kat 14. Za prijevoz su koristili ručni viličar i lift. Prilikom izlaska iz lifta došlo je do pomicanja daske koja nije bila pričvršćena pa se ručni viličar počeo izvrtati, uslijed čega je Ž. K. refleksno prihvatio komad koji bi vjerojatno pao na 0 i u tom trenutku mu je koljeno stisnulo ruku uz ogradu. Ž. K. zadobio je ozljedu na radu.

 

              Na sporne okolnosti iskazivao je i tužitelj Ž. K.. U iskazu navodi da je neposredno pred štetni događaj zajedno s J. T. po nalogu poslovođe vršio prijevoz koljena s 0 m na 14 m visine do kotla od kojeg je koljeno sastavni dio. Ovo je jedini put kojim su mogli doći do kotla. Na gradilištu je bio instaliran vanjski lift te je od lifta do skele napravljen prijelaz od dasaka jer lift i skela nemaju istu visinu. Radi se o malom prijelazu, a na skeli se nalazila zaštitna ograda. Koljeno je težine oko 100 kg i tužitelj nije automatski zahvatio ovo koljeno kad je došlo do izvrtanja prijelaza, nego svjesno da bi spriječio pad koljena na pješačku zonu na kojoj skupljaju radnici i nalaze pješaci. Tužitelj smatra da nije ovako postupio ne bi sada razgovarali o njegovom prstu, već o nečijem životu. Tužitelj je prošao sve obuke zaštite na radu i imao je svu potrebnu zaštitnu odjeću na radilištu.

 

              U pisanoj izjavi, odmah poslije ozljede na radu, tužitelj je naveo da je dana 25. rujna 2013. oko 11,00 sati na kotlu E transportirao materijal i to dva komada koljena koji se ugrađuju na komore kotla težine oko 1 kom – 100 kg i to vanjskim dizalom. Prilikom izvlačenja vagona iz lifta na 14-tom metru visine preko rampe montirane između skele lifta, jedna strana vagona je propala. Kako bi sačuvao koljeno od padanja na pješačku zonu tužitelj je pokušao zadržati koljeno i u tom trenutku mu se ruka našla između koljena i skele, pri čemu je nastala ozljeda srednjeg prsta desne ruke. Komad je uspio zadržati na skeli.

 

Sud u potpunosti prihvaća iskaze svjedoka koji su bili na mjestu događaja te su u iskazu suglasno opisali na koji način i iz kojih razloga je tužitelj zadobio ozljedu na radu. Svjedoci su ovakve pisane izjave dali i poslodavcu neposredno nakon ozljede na radu. Na iskazivanje svjedoka stranke nisu imale primjedbi. Iz istih razloga prihvaćen je i iskaz tužitelja.

 

              U daljnjem dijelu dokaznog postupka provedeno je vještačenje zaštite na radu. Vještačenje je izvršio stalni sudski vještak M. M., dipl. ing. – stručnjak zaštite na radu. Vještačenjem je utvrđeno da se rad s ručnim viličarom isključivo obavlja na ravnim i glatkim površinama radnog prostora. Rad s ručnim viličarom isključivo je predviđen da se tereti i razna roba transportiraju na paletama, koje palete vilice viličara sigurno zahvaćaju i na taj način se obavlja siguran transport robe, materijala i drugih predmeta. Poslodavac je obvezan planirati, pripremati i provoditi radne postupke te razraditi i primjenjivati tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika. Poslodavac je morao osigurati radnicima sigurniji način izvođenja radne operacije: transportiranje metalnih lukova na određenu visinu postojećeg objekta (kran i mehanizirane dizalice). Na način kako je predvidio da radnici obave radni zadatak, pomoću ručnog viličara i lifta, rukovoditelj je morao osigurati propisanu paletu na koju će radnici vezati i učvrstiti teret od mogućeg klizanja ili ispadanja. Rampa koja je postavljena između lifta poda i skele morala je biti učvršćena od mogućeg izmicanja i propadanja, ali i takva bi predstavljala opasnost za radnike koji povlače viličar preko nje zbog svog nagiba. Neposredni rukovoditelj rasporedio je radnike da izvrše radni zadatak na način koji je protivan pravilima zaštite na radu i sigurnosti radnika. Izvršenje radnog zadatka morao je pripremiti i organizirati na način koji neće dovesti u opasnost sigurnost i zdravlje radnika.

 

Na nalaz vještaka M. M. stranke nisu imale primjedbi.

 

Uvidom u prijavu o ozljedi na radu utvrđeno je da je Ž. K. kao radnik tada B. Đ. Đ. M. d.o.o. dana 25. rujna 2013., u vremenu između 11:00 i 11:59, na gradilištu u Č. zadobio ozljedu prsta ruke, a vrsta ozljede definirana je kao otvoreni lom. Pri ozljedi je radnik radio na transportu materijala pomoću ručnog viličara s kojeg je materijal počeo padati jer je jedna strana ručnog viličara propala kroz drveni prolaz (rampu) preko koje su radnici transportirali materijal. Prema prijavi ozljede na radu uzrok je viša sila, a radnik je u trenutku ozljeđivanja koristio osobna zaštitna sredstva i bio je osposobljen za rad na siguran način te je primjenjivao osnovna i posebna pravila zaštite na radu.

 

              Na temelju provedenih dokaza na okolnosti osnovanosti tužbenog zahtjeva i odgovornosti tuženika utvrđeno je da je tužitelj dana 25. rujna 2013. pretrpio ozljedu na radu na radilištu u Č., prilikom obavljanja radnih zadataka dodijeljenih od neposrednog rukovoditelja. Sukladno čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 – dalje ZR) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

 

Sukladno čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14 i 154/14 – dalje ZZR) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

 

Tužitelj je zajedno s radnikom J. T. izvršavao prijevoz koljena kotla, težine od oko 70 kg, s kata 0 na 14 kat. Radni zadatak su na temelju naloga rukovoditelja obavljali uz pomoć ručnog viličara. Prema nalazu vještaka zaštite na radu rad s ručnim viličarem obavlja se isključivo na ravnim i glatkim površinama radnog prostora. Rad s ručnim viličarom isključivo je predviđen da se tereti i razna roba transportiraju na paletama, koje palete vilice viličara sigurno zahvaćaju i na taj način se obavlja siguran transport robe, materijala i drugih predmeta. Stoga je poslodavac morao osigurati sigurniji način izvođenja radne operacije, odnosno transportiranje metalnih lukova na 14 kat uz pomoć krana i mehanizirane dizalice. Radnici su dana 25. rujna 2013. raspoređeni na izvršenje radnog zadatka transporta ručnim viličarom protivno pravilima zaštite na radu i sigurnosti radnika.

 

Sukladno čl. 19. ZZR-a poslodavac je odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu radnika u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima.

 

Rad s ručnim viličarem na neravnim i nesigurnim površinama te na visini 14-tog kata, pri čemu prijelaz od lifta do skele nije siguran i stabilan, predstavlja opasnu djelatnost. Na temelju čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 4108, 125/11, 78/15 – dalje ZOO) šteta nastala u vezi s opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te djelatnosti osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Za štetu nastalu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njom bavi.

 

Za štetu nastalu od opasne djelatnosti poslodavac odgovara bez obzira na krivnju prema kriteriju uzročnosti – objektivna odgovornost (čl. 1063. ZOO-a i čl. 25. ZZR-a). Prema kriteriju objektivne odgovornosti dovoljno je da postoji uzročna veza između opasne djelatnosti i nastale štete.  U konkretnom slučaju predmetna uzročno-posljedična veza utvrđena je provedenim dokazima i potvrđena nalazom vještaka zaštite na radu. Poslodavac se ove odgovornosti može potpuno ili djelomično osloboditi jedino ako dokaže da šteta potječe od više sile, isključive radnje radnika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti te ako je radnik djelomično pridonio nastanku štete. Tuženik kao poslodavac i umješač na strani tuženika nisu tijekom postupka isticali prigovore koje ih djelomično ili u potpunosti mogu osloboditi od odgovornosti. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja u dokaznom postupku sud nije utvrdio da bi ozljeda na radu nastala zbog nekog nepredvidivog uzroka koji  se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, kao niti zbog isključive radnje radnika ili treće osobe i isto tako nije utvrđen niti doprinos radnika ozljedi na radu. Šteta je nastala isključivo zbog izvođenja radnog zadatka suprotno pravilima zaštite na radu i sigurnosti radnika prema nalogu poslodavca.

 

Cijeneći  provedene dokaze i navedene kriterije objektivne odgovornosti te  utvrđenu uzročno-posljedičnu vezu između opasne djelatnosti i ozljede na radu, tuženik je u obvezi naknade štete tužitelju na temelju čl. 1045. st. 1. i 3. ZOO-a i 1064. ZOO-a, a u svezi čl. 111. st. 1. ZR-a i čl. 25. st. 1. ZZR-a.

 

Na okolnosti visine neimovinske i imovinske štete provedeno je medicinsko vještačenje po dr. D. K., specijalisti opće i digestivne kirurgije        Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj dana 25. rujna 2013. pretrpio ozljedu na radu koja je obrađena u Č. te da su kod tužitelja evidentirane slijedeće ozljede: otvoreni prijelom distalnog članka 3. prsta desne šake s dislokacijom (fractura phalangae distalis digiti III manus 1.dx.aperatum cum dislocationem) i polovična amputacija distalnog članka 3. prsta desne šake (semiamputatio phalangis distalis digiti III manus 1.dx.). Liječenje je trajalo od 25. rujna 2013. do 4. ožujka 2014. Analizom cjelokupne medicinske dokumentacije predane u sudski spis i pregledom tužitelja dana 6. listopada 2017. vještak je utvrdio slijedeće: lokalni nalaz – radi se o defektu distalnog članka 3. prsta desne šake s terminalno ograničenim pokretima u DIP i PIP zglobu te djelomičnim zaostajanjem 3. prsta u formiranju šake, kao i smanjenjem stiska šake. Otežano je obavljanje finih radnji kao i izostanak osjeta vrha 3. prsta.  Tužitelj pretrpio običnu tešku tjelesnu ozljedu. Pretrpio je slijedeće vidove štete: bolove u jakom stupnju 3-4 dana, u srednjem stupnju 15 dana i u lakom stupnju 2 i pol mjeseca te povremene bolove do završetka liječenja oko 2 mjeseca, strah i to primarni koji je bio intenzivan i kratkotrajan oko 1 minute, zatim sekundarni u jakom stupnju 3-4 dana, u srednjem stupnju 15 dana i u lakom stupnju do završetka liječenja oko 3 mjeseca, zatim je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega 2 mjeseca po 2 sata dnevno, zatim još jedan mjesec po 1 sat dnevno, a sastojala se od pomoći kod odlaska na liječničke kontrole i pomoći pri osobnim i kućnim potrebama, tužitelju je umanjena opća životna aktivnost 5%, a sastoji se u gubitku distalne falange 3. prsta desne šake, gubitka osjeta, nemogućnosti obavljanja finih radnji uz činjenicu da je tužitelj dešnjak te u formiranju i smanjenju GMS desne šake. Kod tužitelja je ostalo naruženje u srednjem stupnju povremeno vidljivo trećima jer je tužitelj zadobi prijelom i polovičnu amputaciju distalnog članka 3. prsta desne šake, nakon čega je učinjena kirurška obrada.

 

              Nakon vještačenja umješač ističe prigovor da je medicinski vještak previsoko ocijenio trajanje i intenzitet fizičkih boli i straha i ovakva ocjena sudskog vještaka nije sukladna medicinskoj dokumentaciji tužitelja i težini ozljeđivanja. Umješač predlaže da sud uzme u obzir ove primjedbe pri odluci i iz razloga ekonomičnosti ne predlaže u ovom dijelu daljnje dokaze i saslušanje liječnika vještaka.

 

              Tužitelj i tuženik na nalaz liječnika vještaka nisu imali primjedbi.

 

              Uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju, ujedno analiziranu medicinskim vještačenjem, i to u nalaze kirurga od 27. rujna 2013., 1. listopada 2013., 4. listopada 2013., 7. listopada 2013., 11. listopada 2013., 15. listopada 2013., 18. listopada 2013., 22. listopada 2013., 29. listopada 2013., 12. studenog 2013., 3. prosinca 2013., 10. prosinca 2013. , 17. prosinca 2013., 14. siječnja 2014., 28. siječnja 2014., 18. veljače 2014., 25. veljače 2014. i 4. ožujka 2014 i nalaz radiologa od 27. rujna 2013., kao i nalaz liječnika nakon obrade rane u Č., utvrđeno je da je tužitelju odmah nakon ozljeđivanja dana 25. rujna 2013. u 12:30 sati utvrđena fraktura 3. prsta desne šake nakon čega je rana obrađena i zašivena. Po povratku u R. H. tužitelju je zbog otvorenog prijeloma prsta desne šake s jačom dislokacijom, učinjena imobilizacija. Tijekom kirurškog liječenja utvrđena je demarkacija – reaktivni zapaljeni proces oko patološki izmijenjenog tkiva te je nakon redovnih kirurških toaleta i prevoja, dana 10. prosinca 2013. u kirurškoj ambulanti učinjena parcijalna nekrektomija – uklanjanje mrtvog tkiva iz rane. Tijekom daljnjeg kirurškog liječenja došlo je do otpadanja nekrotičnog dijela bez znakova infekcije. Zadnjim nalazom kirurga, dana 4. ožujka 2014. konstatiran je lokalni nalaz zadovoljavajući bez znakova infekcije uz povremenu minimalnu sekreciju.

 

S obzirom da je vještak na temelju medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, uvažavajući duljinu liječenja i probleme koji su tijekom liječenja nastali, jasno i obrazloženo iznio činjenice na kojima je utvrdio duljinu i trajanje pojedinih vidova štete te uvažavajući i činjenicu  da na nalaz tužitelj i tuženik nisu imali primjedbi na nalaz, sud je u potpunosti prihvatio nalaz liječnika vještaka. Tijekom dokaznog postupka nije predloženo dodatno vještačenje po drugom liječniku vještaku.

 

Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev u dijelu tuđe pomoći i njege i umjesto ranije postavljenog iznosa za ovaj vid imovinske štete od 2.700,00 kn traži iznos od 2.250,00 kn.

             

              Tužitelj je pretrpio običnu tešku tjelesnu ozljedu koja je uzrokovala tjelesne bolove jakog intenziteta tri do četiri dana, srednjeg intenziteta 15 dana i lakog 2 i pol mjeseca. Tužitelj je trpio povremene bolove do završetka liječenja u trajanju oko 2 mjeseca. Cijeneći jačinu i trajanje tjelesnih bolova i karakter ozlijede, neugodnosti pri liječenju (imobilizacija, nekrektomija, previjanje, tuširanje rane, otpadanja nekrotičnog dijela prsta), zatim uzimajući u obzir činjenicu da su povremeni bolovi duže trajali, sud je tužitelju po vrijednosnom kriteriju pretrpljenih fizičkih boli utvrdio iznos od 12.000,00 kn. S obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev dosuđen je iznos od 10.000,00 kn.

 

              Tužitelj je u trenutku ozljede pretrpio intezivan i kratkotrajan primarni strah oko 1 minute, a sekundarni strah trpio je tijekom liječenja radi zabrinutosti za tijek i ishod liječenja, uvažavajući reaktivni zapaljeni proces oko patološki izmijenjenog tkiva i otpadanje nekrotičnog dijela prsta. Sekundarni strah je trajao u jakom stupnju 3-4 dana, u srednjem stupnju 15 dana i u lakom stupnju do završetka liječenja oko 3 mjeseca. Sud je mišljenja da ovakva jačina straha, a osobito njegovo trajanje i intenzitet opravdavaju novčanu naknadu u postavljenom iznosu od 7.000,00 kn.

 

              Nakon završenog liječenja kod tužitelja je nastao gubitak distalne falange 3. prsta desne šake, gubitak osjeta, nemogućnost obavljanja finih radnji i nemogućnost formiranja i smanjenje grube motoričke snage desne šake što predstavlja umanjenje opće životne aktivnosti od 5%. Uzimajući u obzir da je tužitelj dešnjak i da je njegovo zanimanje bravar te da je zbog ovakvog smanjenja životne aktivnosti ograničen kako u redovnim životnim aktivnostima tako i u vrsti posla koji obavlja sud je po osnovi smanjenja životne aktivnosti tužitelju dosudio iznos od 3.750,00 kn.

 

              Tužitelj je nakon ozljede na radu zadobio otvoreni prijelom i polovičnu amputaciju distalnog članka 3. prsta desne šake, nakon čega je učinjena kirurška obrada. Tužitelj je dešnjak. Slijedom navedenog kod tužitelja postoji naruženje u srednjem stupnju povremeno vidljivo trećima. Prema vrijednosnom kriteriju stupnja naruženja tužitelju je dosuđen iznos od 11.000,00 kn.

 

              Novčana naknada zbog povrede prava osobnosti dosuđena je na temelju čl. 1100. st. 1. i  2. ZOO-a.

 

              Prema čl. 1095. st. 1. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

 

              Tužitelju je zbog posljedica ozljede na radu bila potrebna tuđa pomoć i njega 2 mjeseca u trajanju po 2 sata dnevno, a zatim još 1 mjesec po 1 sat dnevno. Tuđa pomoć i njega je bila potrebna kod odlaska na liječničke kontrole i kao pomoć pri osobnim i kućnim potrebama. U skladu s čl. 223. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,  88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – u daljnjem tekstu ZPP) i sudskom praksom, sud je mišljenja da tužitelju za jedan sat tuđe pomoći pripada iznos od 15,00 kn. Stoga je tužitelju dosuđen traženi i preciziranim tužbenim zahtjevom smanjeni iznos od 2.250,00 kn.              

 

              Za povredu prava osobnosti i imovinsku štetu tužitelju je dosuđen ukupan iznos od 34.000,00 kn.

 

              Na dosuđeni iznos tužitelju pripada zakonska zatezna kamata. Na naknadu neimovinske štete za povredu prava osobnosti tužitelju pripada kamata od dana podnošenja pisanog zahtjeva odgovornoj osobi ili podnošenja tužbe, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a. Tužitelj se pisanim zahtjevom, uz dostavu preporučenom pošiljkom, obratio tuženiku 20. srpnja 2016., a tužbu je podnio 22. srpnja 2016. Stoga je tužitelj je ispravno postavio tijek zakonske zatezne kamate od 21. srpnja 2016. do isplate. Imovinsku štetu u odnosu na tuđu pomoć i njegu kao novčanu štetu, sud određuje prema cijenama u vrijeme zaključenja glavne rasprave. Zakonska zatezna kamata teče od dana kada je šteta utvrđena pa je tužitelj zahtjev za kamatu za ovaj vid štete pravilno postavio od dana presuđenja.

 

Stopa zakonske zatezne određena je u skladu s odredbama čl. 29. st. 2. 7. i 8. ZOO-a.

 

Tužitelj je tužbenim zahtjevom tražio naknadu štete u iznosu od 34.450,00 kn. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 34.000,00 kn.

 

Tužitelju je dosuđen ukupan iznos na ime naknade štete u iznosu od 34.000,00 kn,

 

Tužitelj je do 20. studenog 2017. kada je precizirao tužbeni zahtjev uspio s 98,7% tuženog zahtjeva, a od 20. studenog 2017. do presuđenja sa 100% tužbenog zahtjeva. 

                           

              Do 20. studenog 2017. tužitelj nije uspio u postupku samo sa neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi pa mu pripadaju ukupni troškovi na temelju čl. 154. st. 3. ZPP-a. Od 20. studenog 2017. tužitelju pripadaju troškovi na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a.

                           

              S obzirom na vrijednost predmeta spora i na Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje OT) tužitelju pripadaju troškovi u ukupnom iznosu od 11.768,30 kn umjesto traženih 13.643,30 kn. Tužitelju za sastav tužbe pripada traženi iznos od 1.000,00 kn prema Tbr. 7 OT-a, za zastupanje na ročištima od 2. siječnja 2017 i 4. siječnja 2018.  po Tbr. 9/1 OT-a tužitelju pripada iznos od 1.000,00 kn po ročištu (ukupno 2.000,00 kn), zatim za zastupanje na ročištima od 26. rujna 2016., 10. listopada 2016. i 21. studenog 2016.  iznos od 500,00 kn po ročištu, a ne 1.000,00 kn kako je postavljeno sve po Tbr. 9/2 OT-a, jer se na ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Za sastav podnesaka po Tbr. 8/1 OT-a, dakle obrazloženog podnesaka kojima se očituje na nalaze vještaka i precizira tužbeni zahtjev, tužitelju pripada iznos od 1.000,00 kn, a odnosi se na podnesak od 20. studenog 2017. Za sastav odštetnog zahtjeva po Tbr. 28. OT-a, u svezi s Tbr. 7/1 OT-a tužitelju pripada traženi iznos od 1.000,00 kn. U skladu s korekcijom troškovnika izračunat je PDV u iznosu od 1.750,00 kn. Tužitelju pripadaju troškovi plaćenog vještačenja zaštite na radu u iznosu od 3.000,00 kn i naknada za proviziju u od 18,30 kn. Ukupno dosuđeni trošak iznosi 11.768,30 kn.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Slavonskom Brodu 30. siječnja 2018.