Broj: Gž R-172/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari B. H. iz S., …, OIB: …, zastupan po punomoćniku P. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva obrane RH, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvu u Karlovcu, OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-923/14-17 od 3. studenog 2015., dana 27. veljače 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-923/14-17 od 3. studenog 2015. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 1.050,46 kuna sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima razlike bruto plaće, u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju na ime zatezne kamate neto iznos od 128,18 kn te u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.156,25 sa zateznim kamatama tekućim od 3. studenog 2015. do isplate.

 

II. Preinačuje se ista presuda u dijelu kojim je tužitelju dosuđena zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak i sudi:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće.

 

              III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

 

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.050,46 kn bruto te 128,18 kn neto zajedno sa zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže naznačene u izreci, te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.156,25 kuna.

 

            Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, kao žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, uz naknadu troška žalbe.

 

Tužitelj je podnio odgovor na žalbu kojim u bitnome osporava navode žalbe te predlaže istu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

Žalba tuženika je djelomično osnovana.

 

Prije svega valja navesti kako u pobijanoj presudi, kao ni u postupku koji joj je prethodio, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka opisane u odredbi članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj sud na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

              Glede žalbenih navoda u pogledu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, valja istaknuti kako se u ovom predmetu radi o sporu male vrijednosti, u kojem se odluka, sukladno odredbi članka 467. stavak 1. ZPP, može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud nije ispitivao.

 

Predmet spora je isplata razlike neisplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u ukupnom iznosu od 1.050,46 kn bruto te 128,18 kn neto (na ime zateznih kamata).

 

Odredbom članka 60. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, dalje ZR) propisano je, da  za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

 

Odredbom članka 14. stavak 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj: 93/08, dalje KU) propisano je, da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službeniku i namješteniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a odredbom stavka 2. istoga članka KU, da državnom službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca.

 

Odredbom članka 4. stavak 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj: 140/02) propisano je, da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku isplaćuje se naknada plaće u istom iznosu kao da radi, dok je odredbom stavka 3. istoga članka koji je dodan prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj: 68/11) propisano, da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću, nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

 

Financijsko knjigovodstvenim vještačenjem utvrđeno je, da tuženik nije u utuženom razdoblju isplatio tužitelju razliku neisplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u iznosu od 1.050,46 kn bruto te 128,18 kn neto (na ime zateznih kamata).

 

Međutim, pazeći u okviru žalbenih razloga, a i po službenoj dužnosti, na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom dosude zateznih kamata na cjelokupni iznos razlike bruto plaće.

 

Naime, u skladu s člankom 45. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 177/04, dalje: Zakon) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz članka 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

 

Odredbama članka 45. stavak 4. i 5. Zakona i članka 61. stavak 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 95/05, 96/06, 68/07, dalje: Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz članka 14. toga Zakona i članka 11., 12. i 15. toga Pravilnika, umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 12. stavak 9. i članka 16. stavak 2. toga Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz članka 36. stavak 1. i 2. istoga Zakona. Obračunani predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno sa isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku.

 

Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju te je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata neosnovan.

 

Kako nije došlo do preinačenja odluke o glavnoj stvari, već tek djelomično o sporednom parničnom traženju, i odluka o troškovima postupka pravilna je, kako u pogledu osnove (članak 154. stavak 3. ZPP) tako i u pogledu visine (članak 155. ZPP) troškova koji su odmjereni tužitelju.

 

Zbog navedenih razloga valjalo je temeljem članka 368. stavak 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao pod točkom I. izreke ove presude, a na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP, valjalo je presudu preinačiti u dijelu kako je to odlučeno pod točkom  II. izreke ove presude.

 

Kako je tuženik sa žalbom uspio u neznatnom dijelu, koji se odnosi na sporedno parnično traženje, i zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP u vezi s člankom 154. stavak 3. ZPP, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

 

          Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu, jer ta parnična radnja nije bila potrebna u postupku (članak 155. stavak 1.ZPP).

 

U Zagrebu 27. veljače 2018.