Broj: Gž R-236/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci, OIB 22883124500, po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužitelja P.S.H.G. u R., OIB: …, zastupanog po punomoćnici dr. sc. A. H. odvjetnici u R., protiv tuženika Sindikat, Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva M. & B. u Z., radi nadomještanja suglasnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-183/16-15 od 3. ožujka 2017., dana 17. svibnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-183/16-15 od 3. ožujka 2017. u točki 1. izreke i dosuđujem dijelu točke 2. izreke.

 

              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem u točki 1. izreke odbačena je tužba tužitelja sa zahtjevom da se naloži tuženiku izdati tužitelju prethodnu suglasnost na davanje odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora radnici – sindikalnoj povjerenici S. B. koju će u protivnom zamijeniti presuda. Ujedno je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

 

Točkom 2. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 kn, dok je preostali dio zahtjeva odbijen kao neosnovan.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje ZPP), predlažući da se rješenje preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva i obveže tuženika na naknadu cjelokupnog parničnog trošak, uključujući i žalbeni trošak, ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja u spisu proizlazi:

 

- da je očitovanjem tuženika koje je tužitelj zaprimio 16. lipnja 2016. uskraćena suglasnost na otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora radnici – sindikalnoj povjerenici S. B.,

 

- da je tužitelj 30. lipnja 2016. preporučenom pošiljkom preko pošte Uredu G. Z. – Gradskom uredu za gospodarstvo, rad i poduzetništvo podnio zahtjev za donošenje arbitražne odluke koja nadomješta uskraćenu suglasnost na otkaz; da je Gradski ured za gospodarstvo, rad i poduzetništvo G. Z. dopisom od 8. srpnja 2016. zahtjev tužitelja proslijedio Uredu državne uprave u P. G. županiji, koji je kod tog tijela zaprimljen 14. srpnja 2016. te nadalje da je Ured državne uprave u P.G. županiji, dopisom od 19. srpnja 2016. koji je zaprimljen kod prvostupanjskog suda 21. srpnja 2016. zahtjev tužitelja proslijedio prvostupanjskom sudu, uz obrazloženje da se odredbe Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13; dalje ZR/09) o sudskoj nadležnosti u postupcima nadomještanja suglasnosti na otkaz primjenjuju i dalje sve do donošenja i objave svih provedbenih propisa iz čl. 151. i čl. 158. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14; dalje ZR/14), a u vezi čl. 232. st. 3. ZR/14, s obzirom da je od provedbenih propisa jedino donesen Pravilnik o načinu izbora arbitra i provođenja postupka arbitraže u postupcima nadomještanja suglasnosti ("Narodne novine" 37/16), dok da lista arbitara kao provedbeni propis nije donesena, slijedom čega da i nadalje sud donosi odluku u postupcima nadomještanja suglasnosti, primjenom odredbi čl. 249. st. 3. ZR/09,

 

- da je prvostupanjski sud prihvatio nadležnost te rješenjem od 4. kolovoza 2016. pozvao tužitelja na ispravak odnosno dopunu tužbe, po kojem nalogu suda je tužitelj postupio i podneskom od 23. rujna 2016. ispravio i dopunio tužbu,

 

- da je tuženik istakao prigovor nepravovremenosti tužbe u smislu odredbe čl. 188. st. 3. ZR/14.

 

Prvostupanjski sud je cijeneći odredbu čl. 188. st. 3. ZR/14 koja propisuje da poslodavac može u roku od 15 dana od dana dostave očitovanja kojim je sindikat uskratio suglasnost na otkaz ocijenio da je prigovor nepravovremenosti tužbe osnovan te je stoga tužbu tužitelja odbacio kao nepravovremenu dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

 

Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka, među kojima ni bitnu procesnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tužitelj u žalbi ukazuje. Ovo iz razloga jer pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje su u skladu s opisanim stanjem u spisu, razlozi rješenja zbog kojih je sud prihvatio kao osnovan prigovor nepravovremenosti tužbe su jasni, ne proturječe stanju u spisu te je rješenje moguće ispitati.

 

Tužitelj u žalbi ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 16. st. 1. i 2. ZPP-a, te smatra da je sud primjenom ove odredbe trebao ukinuti sve provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu.

 

Opisani žalbeni razlog nije osnovan jer je prvostupanjski sud pravilno u primjeni odredbe čl. 232. st. 3. ZR/14 te cijeneći da zakonodavac nije donio sve provedbene propise iz čl. 151. i 188. tog Zakona, osim Pravilnika o načinu izbora arbitra i provođenja postupka arbitraže u postupcima nadomještanja suglasnosti ("Narodne novine" 37/16) zaključio o sudskoj nadležnosti za odlučivanje o zahtjevu tužitelja radi nadomještanja suglasnosti na otkaz sukladno mjerodavnim odredbama ZR/09 – čl. 249. st. 3. jer s obzirom na navedeno još uvijek nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 188. st. 3. ZR/14 prema kojoj uskraćenu suglasnost nadomješta arbitražna odluka.

 

U okolnostima konkretnog slučaja, kada Ured državne uprave P.G. županije kojem je Gradski ured za gospodarstvo, rad i poduzetništvo G. Z. proslijedio zahtjev tužitelja za donošenje arbitražne odluke u postupku nadomještanja suglasnosti nije donio rješenje o nenadležnosti opisani žalbeni navodi mogli bi se jedino odnositi na nezakonitost u postupanju tih tijela, a ne i prvostupanjskog suda, koji je pravilno, zbog naprijed opisanih razloga prihvatio nadležnost za odlučivanje u predmetnom sporu.

 

Iz opisanog stanja u spisu proizlazi da je tužitelj pogrešno u primjeni odredbe čl. 232. st. 3. ZR/14 zahtjev za donošenje arbitražne odluke uputio nenadležnim tijelima, radi se o propustu tužitelja, jer je tužitelj trebao znati da sukladno citiranim zakonskim odredbama odluku povodom zahtjeva za nadomještanje suglasnosti na otkaz donosi sud, a ne arbitraža.

 

Nisu ostvareni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud odlučne činjenice s obzirom na stanje u spisu pravilno utvrdio, te je i prema stajalištu ovog suda pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja za donošenje presude koja nadomješta suglasnost na otkaz odbacio kao nepravovremen u smislu odredbe čl. 188. st. 3. ZR/14 (čl. 249. st. 3. ZR/09).

 

Odredba čl. 113. st. 7. ZPP propisuje da ako je podnesak koji je vezan za rok predan ili upućen nenadležnom sudu prije proteka roka a stigne nadležnom sudu nakon proteka roka smatrat će se da je na vrijeme podnesen ako se njegovo podnošenje nenadležnom sudu može pripisati neznanju ili očitoj pogrešci podnosioca.

 

U konkretnom slučaju tužitelj je zahtjev za nadomještanje suglasnosti podnio nenadležnom tijelu, pa citirana odredba čl. 113. st. 7. ZPP-a u konkretnom slučaju, a vezano za pravovremenost podnošenja zahtjeva ne dolazi u primjenu, s obzirom da bi ova zakonska odredba došla u primjenu jedino u situaciji da je tužitelj zahtjev podnio nenadležnom sudu o čemu se u konkretnom slučaju ne radi.

 

Iz opisanog stanja u spisu proizlazi da je tužitelj uskratu suglasnosti tuženika na otkaz zaprimio 16. lipnja 2016. te je 30. lipnja 2016. preporučenom pošiljkom preko pošte zahtjev uputio nenadležnom tijelu, Uredu G. Z., Gradskom uredu za gospodarstvo, rad i poduzetništvo koji je otklonio svoju nadležnost, te zahtjev tužitelja proslijedio Uredu državne uprave u P.G. županiji koji je također ne donoseći rješenje kojim se oglašava nenadležnim zahtjev tužitelja proslijedio prvostupanjskom sudu preporučenom pošiljkom preko pošte od 20. srpnja 2016.

 

Stoga, u opisanim okolnostima i u najpovoljnijem slučaju kada bi se prihvatilo da je zahtjev tužitelja prvostupanjskom sudu podnesen 20. srpnja 2016., isti je podnesen nepravovremeno, nakon proteka roka od 15 dana propisanog odredbom čl. 188. st. 3. ZR/14.

 

Žalbeni navodi tužitelja o suprotnom nisu osnovani, pa je stoga i prema stajalištu ovog suda prvostupanjski sud pravilno zbog navedenih razloga u primjeni odredbe čl. 188. st. 3. u vezi čl. 232. st. 3. ZR/14 tužbu tužitelja odbacio kao nepravovremenu.

 

Zbog tih razloga je žalbu tužitelja trebalo odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci na temelju odredbi čl. 380. t. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a.

 

Prvostupanjsko rješenje u odbijajućem dijelu točke 2. izreke kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

 

U Rijeci 17. svibnja 2018.