Broj: P-2989/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu Željku Gusiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. L. M. pok. I., 2. B. M. pok. S., 3. M. B. pok. S., 4. L. M. pok. A., svi zastupani po punomoćnici D. T. K., odvjetnici u S., protiv tuženika R. H., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Stalna služba u Sinju, radi prava vlasništva nekretnine, nakon javne glavne rasprave zaključene, 12. prosinca 2016. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika Elvire Grgić Brkljačić, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Stalnoj službi u Sinju, na ročištu za objavu presude 20. siječnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Utvrđuje se da su tužitelji M. L. pok. I. i M. L. pok. A. stekli dosjelošću po svojim prednicima svaki za po ½ dijela vlasnost novonastalih nekretnina označenih kao č. zem. 1024/5 u površini od 2894 m2 i č. zem. 1023/45 u površini od 2277 m2 sve KO G. nastalih od dijela nekretnina označenih kao č. zem. 1024/2 i 1023/27 i brojevima 11-12-13-14-15-16-17-18-19-20-34-11 odnosno 3-4-5-6-7-8-9-10-29-30-31-32-33-3 sve KO G. te da su tužitelji M. B. pok. S. i B. M. pok. S. stekli dosjelošću po svojim prednicima svaki za po ½ dijela vlasnost novonastale nekretnine označene kao č. zem. 1024/2 i 1023/27 i brojevima 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-12-13-14-15-16-17-18-19-20-21-22-23-24-25-26-27-28-1 sve KO G., a što je sve prikazano na skici premjeravanja mjerničkog vještaka D. B. od 23. 04. 2013.g. odnosno od 27. 05. 2015.g, pak je slijedom toga tužena dužna trpjeti da se tužitelji temeljem ove presude i uknjiže kao isključivi vlasnici uz istovremeno brisanje tužene.

 

II. Dužna je tužena nadoknaditi tužiteljima troškove ovog postupka u iznosu od 23.200,00 kuna u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se za više traženo u iznosu od 131,25 kuna zahtjev odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Tužitelji su podnijeli ovom sudu tužbu, koja je uređena podneskom od 12. 10. 2015. U tužbi se u bitnom navodi da su prednici tužitelja u poštenom posjedu predmetnih zemljišnih čestica, te je istu njihov djed M. M. pok. B. koristio još od 1900. godine, a nakon njega su to nastavili činiti i njegovi sinovi sada pok. L., pok. B. i pok. A. i to svaki od njih na točno određenom dijelu, a nakon njih njihovi nasljednici, tužitelji u ovom postupku. S obzirom da za katastarsku općinu G. ne postoje zemljišne knjige sporna nekretnina je upisana u katastru kao posjed R. H..

 

U odgovoru na tužbu tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu te ga predlaže odbiti kao neosnovanog.

 

Tužbeni zahtjev je osnovan.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva nad nekretninama označenim kao č. zem. 1024/5, 1023/45 i 1024/4 K. O. G., a sve kao osnov uknjižbe stečenog prava vlasništva na ime tužitelja.

 

Nesporno je da je kao posjednik predmetnih nekretnina u katastru nekretnina upisana R. H..

 

Odredbom čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 173/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 – u nastavku: ZV) je propisano da u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

 

Stoga je sukladno odredbi čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine („Narodne novine“ br. 73/91) u ovom slučaju valjalo primijeniti paragraf 1472. Općeg građanskog zakonika (u nastavku: OGZ) koji se primjenjuje kao pravno pravilo sukladno prije navedenom Zakonu o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine. Temeljem paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika na nekretninama u društvenom vlasništvu moglo se steći pravo vlasništva dosjelošću ako su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva, a to je četrdesetogodišnji pošten posjed. Temeljem paragrafa 1477. OGZ-a za dosjelost se traži pošten posjed, s tim da tko tvrdi da je posjednik bio nepošten to treba i dokazati.

 

Iz iskaza saslušanih svjedoka M. Š. i B. Ž. proizlazi da  su predmetne nekretnine u mirnom posjedu tužitelja i njihovih prednika od "pamtivijeka", odnosno od davnina. Tako svjedok M. Š., koji je bio na licu mjesta u vrijeme obavljanja uviđaja kaže da je 1955. do 1956. godine radio u Š. i kada su se pošumljavale ove nekretnine borovima i akacijom da im upravo na ovom predjelu spornih nekretnina pošumljavanje nije dozvolio vlasnik sada pokojni B. M., prednik tužitelja. On je čak tražio i proširenje puta kako bi mogao dolaziti do tih nekretnina automobilom. Svjedok kaže da je njemu pričao njegov otac da su te nekretnine od pamtivijeka u posjedu tužiteljevih prednika. Također, na licu mjesta saslušani svjedok B. Ž. kaže da nitko nikada od lugara nije ometao tužitelje i njihove prednike sa ovih nekretnina, te da mu je poznato da su one u posjedu tužitelja i njihovih prednika, da je to čuo od svoga oca koji je rođen 1897 godine da bi te nekretnine koristili prednici tužitelja.

 

Svjedoci M. M. i S. M. potvrđuju da su predmetne nekretnine u posjedu tužiteljevih prednika. Tako svjedok M. M. kaže da je između braće M. S., M. i P., pok. B. izvršena dioba č. zem. 1024/2 KO G., da je predmetna nekretnina u posjedu prednika tužitelja od 1897. godine kada se rodio djed M., a to mu je poznato jer se njegov djed B. rodio 1898., a onda mu je dida to i prenio. Svjedok S. M. kaže da je dioba predmetne čestice 1024/2 bila davno kada je pokojni dida dao ovu česticu. Svjedok P. M. je potvrdio da je vršena dioba č. zem. 1024/2 K.O. G. zvane Š. smještene između predjela zvanog G. pa do B. i potoka prije 30-40 godina, te da on pamti kako je tu nekretninu koristio i uživao njegov djed M., poslije djeda njegov otac B., a nakon njegove smrti M. S., te nakon smrti S. njegovi nasljednici.

 

Nadalje svjedok G. G., koji je lugar, kaže da je viđao gospodina M. na tom predjelu kako čisti i krči, da je prije njega tu dolazio njegov otac koji je krčio i čistio taj dio parcele, te da šumarija njihovu parcelu nije čistila jer su M. tvrdili da je to njihovo.

 

Iz iskaza tužitelja L. M. proizlazi da su sporne parcele najprije bile u vlasništvu njegovog šukundjeda B. M. kojega je naslijedio pradjed M., koji je rođen 1867., a umro je 1949., njega je naslijedio djed L., a njega njegov otac I. kojega je on naslijedio. Navodi da su oni tu kosili, pošumljavali što se nije dalo orati, orali i sijali pir. Oduvijek je držao da je to njihova starina i u tome ih nitko nije ometao.

 

Tužiteljica M. B. je dodala da je njezin otac S. koji je umro 2007. godine i pokrenuo ovaj spor kada je 2006. godine saznao da je država upisana. M. su na ovo područje doselili prije najmanje 300 godina.

 

Dakle, prema iskazima saslušanih svjedoka predmetne nekretnine su već bile u posjedu prednika tužitelja B. M. i M. M., što potvrđuju svjedoci M. Š. i B. Ž., koji su bili na licu mjesta i kažu da su im to pričali njihovi stari. Iz smrtnog lista M. M. sina B. i M. M. proizlazi da je isti rođen 10. studenog 1867. godine, a umro 23. 03. 1949. godine. Temeljem rješenja o nasljeđivanju iza njegove smrti od 26. kolovoza 1959. godine njegovim nasljednicima su proglašeni B. M. pk. M., L. M. pk. M., I. M. pk. A., A. M. pk. A. i M. M. pk. A.. Prednik tužitelja Matković Bože pok. Mate rođen je 1. 10. 1898 godine, a umro je 8. 12. 1978.g. Upravo za njega svjedok  M. Š., koji je bio na licu mjesta u vrijeme obavljanja uviđaja kaže. "da je 1955 do 1956 godine radio u Š. i kada su se pošumljavale ove nekretnine borovima i akacijom da im upravo na ovom predjelu spornih nekretnina pošumljavanje nije dozvolio vlasnik sada pokojni B. M., prednik tužitelja. On je čak tražio i proširenje puta kako bi mogao dolaziti do tih nekretnina automobilom." B. M. pok. M. prema rješenju o nasljeđivanju br. O-132/79 Općinskog suda u Sinju od 14. svibnja 1979. godine naslijedili su M. S., pok. B., M. M. pok. B. i M. P. pok. B.. S. M. pok. B. koji je rođen 08. 08. 1922. godine, a umro je 09. lipnja 2014. godine prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Velikoj Gorici br. O-477/14 od 08. travnja 2015. godine naslijedili su B. M., M. B. i I. M.. I. M. pok. L. koji je rođen 02. 06. 1929., a umro 26. 06. 2009. prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Sinju br. O-399/09 od 23. 11. 2009. naslijedio je u pogledu nekretnina M. L. iz K. L..

Prema tome kada se uzmu u obzir iskazi svjedoka da je još prednik tužitelja M. M. pok. B. koji je rođen 10. studenog 1867. obrađivao, krčio, orao i sijao na predmetnoj nekretnini, da ga u tome nitko nije ometao isti je do 6. travnja 1941. godine u četrdesetogodišnjem poštenom posjedu spornih nekretnina. Da je tome tako proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka da su i ostali prednici tužitelja te nekretnine obrađivali i držali kao svoje krčili, sijali, obrađivali, dakle, vršili sva vlasnička ovlaštenja. Čak nisu dozvoljavali pošumljavanje istih što potvrđuju saslušani svjedoci. Uviđajem na licu mjesta je i utvrđeno da predmetne nekretnine nisu pošumljene nego samonikla šuma uglavnom akacija Ujedno, predmetne nekretnine su i prema iskazima saslušanih svjedoka podijeljene među njihovim prednicima tako da se točno znalo koji dio kome pripada, a to zasigurno ne bi ni radili da nisu bili uvjereni da su iste njihove. Iz dostavljenih rješenja o nasljeđivanju tužitelji su dokazali pravni slijed u odnosu na svoje prednike.

 

              Dakle, tužitelji su s obzirom na sve utvrđene činjenice na osnovi pravnog pravila iz paragrafa 1477. bivšeg OGZ-a preko svojih pravnih prednika koji su predmetnu nekretninu kao pošteni posjednici neprekidno posjedovali u vremenu izvanredne dosjelosti od 40 godina do 06. travnja 1941. godine stekli pravo vlasništva sporne nekretnine dosjelošću, dakle originarnim putem na temelju samog zakona. Naime, vlasnici predmetne nekretnine postali su još prednici tužitelja prije 06. travnja 1941.g. Na temelju pravnog pravila iz paragrafa 1477. bivšeg OGZ-a. To znači da su oni takvo (izvanknjižno) vlasništvo sporne nekretnine kao stečeno pravo, ali i svoj vlasnički pošten i nesmetan posjed, prenijeli na tužitelja. Time su se i tužitelji u cijelosti našali u pravnom položaju svojih pravnih prednika, a tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

 

              Stoga je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

 

              Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13, 89/14 - u nastavku: ZPP) jer je tuženik u cijelosti izgubio parnicu pa je dužan tužitelju nadoknaditi troškove. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka sud je tužitelju odredio naknadu troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice sukladno odredbi čl. 155. ZPP. Tako je tužitelju valjalo priznati sastav tužbe -82,50 bodova, zastupanje na ročištima 01.10.2007. -41,25 bodova, 21. 11. 2008 -82,50 bodova, 07. 12. 2009. -82,50 bodova, 29. 03. 2012. -97,50 bodova, 10. 04. 2013. -97,50 bodova, 10. 05. 2013. -97,50 bodova, podnesak 28. 02. 2014 -243,75 bodova, podnesak 21. 11. 2014. -97,50, ročište 29. 04. 2014. -97,50 bodova, 29. 10. 2014. -97,50 bodova, 02. 03. 2015. -97,50 bodova, podnesak 12. 10. 2015. -97,50 bodova, ročišta 14. 10. 2015. -97,50 bodova, 11. 10. 2016. -97,50 bodova, 16. 11. 2016. -243,75 bodova, 12. 12. 2016. -97,50 bodova, sveukupno 1410 bodova pomnoženo sa 10,00 kuna po bodu daje 14.100,00 kuna. K tome treba pridodati pristojbu na tužbu 300,00 kn, presudu 400,00 kn, troškove uviđaja 1.400,00 kn, te skicu vještačenja 7.000,00 kuna. Sveukupan trošak iznosi 23.200,00 kuna, pa je za više traženo u iznosu od 131,25 kuna zahtjev odbijen kao neosnovan. Trošak je obračunat sukladno Tbr. 8. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1., Tbr. 9.., Tbr. 36., te Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 142/12, 103/14, 118/14, u nastavku: Tarifa). Sudska pristojba je obračunata sukladno čl. 3. st. 1. i 3., čl. 4., čl. 21., te Tar. br. 1. i 2. („Narodne novine“ br. 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 – u nastavku: ZOSP)

 

U Sinju, 20. siječnja 2017.