Broj: Psp-176/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja F. G., OIB. …, P., zastupanog po punomoćniku Z. M., odvjetniku u S., protiv tuženika M. T., P., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. V., odvjetniku u K. K., zbog smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i tuženika osobno s punomoćnikom prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 23. siječnja 2017.godine,

 

r i j e š i o   j e

 

    I/ Time što je koncem prosinca 2014.godine, a za što je tužitelj doznao 13. siječnja 2015.godine bez ikakvog  pitanja i odobrenja tužitelja na sjevernom dijelu nekretnine označene kao čest.zem. 236 K.O. G. P. i to baš na dijelu označenom u vještvu vještaka A. B. od 01. travnja 2016.godine brojkama 1-2-3-4-5-7-6-7-8-1 površine 131 m2, dodatno označenom žutom bojom porušio ogradu koju je tužitelj postavio kao dugogodišnji posjednik navedenog dijela nekretnine, a koja se ograda nalazila od definirane točke 1 pa do kapelice (točka 2) dužine 16,07 m i od kapelice (točke 3) do točke 4, dužine 7,51 m, a bila je postavljena prema putu koji nekretninu presijeca na dva dijela, te porezao masline koje je tužitelj zasadio na južnom dijelu predmeta spora označenog u navedenom vještvu točkama 9 i 10, tuženik je zasmetao tužitelja u zadnjem mirnom posjedu navedenog dijela nekretnine označene kao čest.zem. 236 K.O. G. P., pa se tuženiku zabranjuje svako takvo daljnje ili slično smetanje tužiteljeva posjeda predmetne nekretnine, te mu se nalaže da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe uspostavi posjedovno stanje na ovoj nekretnini i to na način da izgradi porušenu ogradu kako je prethodno opisana prema putu koji ovu nekretninu presijeca na dva dijela.''

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka ukupan iznos od 5.900,00 Kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, a koja se obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29 stavka 2 Zakona o obveznim odnosima (''NN'' 78/15) za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

Obrazloženje

 

              U tužbi predanoj ovom sudu dana 26. siječnja 2015.godine tužitelj navodi da je posjednik nekretnine označene kao čest.zem. 236 G. P., a na kojoj nekretnini da  je na njenom južnom dijelu  prije više od 10 godina zasadio maslinik. Navodi se da je krajem prosinca 2014.godine tuženik na sjevernom dijelu predmetne nekretnine cijelom njenom širinom porušio ogradu koju da je tužitelj postavio prema putu koji da ovu nekretninu presijeca na dva dijela, te da je porezao masline koje je tužitelj zasadio na južnom dijelu predmetne nekretnine. Ističe se da je tužitelj za navedeno saznao dana 13. siječnja 2015.godine iz razgovora sa tuženikovim sinom T. Š., a kojem razgovoru da je bila nazočna i  R. G. M.. U navedenom smislu se predlaže da sud donese presudu koja glasi:''Time što je krajem prosinca 2014.godine, a za što je tužitelj saznao 13. siječnja 2015.godine bez ikakvog pitanja i odobrenja tužitelja na sjevernom dijelu nekretnine označene kao čest.zem. 236 K.O. G. P. porušio ogradu koju je tužitelj postavio prema putu koji ovu nekretninu presijeca na dva dijela, te porezao masline koje je tužitelj zasadio na južnom dijelu predmetne nekretnine tuženik je zasmetao tužitelja u zadnjem mirnom posjedu nekretnine označene kao čest.zem. 236 K.O. G. P., pa se tuženiku zabranjuje svako daljnje takvo ili slično smetanje tužiteljeva posjeda predmetne nekretnine te se nalaže tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe uspostavi ranije posjedovno stanje na ovoj nekretnini i to na način da sagradi porušenu ogradu prema putu koji ovu nekretninu presijeca na dva dijela širine cca 30 metara.''

              Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom predanim na ročištu od 31. svibnja 2016.godine (list 54 spisa) tako da isti glasi:''1. Time što je koncem prosinca 2014.godine, a za što je tužitelj doznao 13. siječnja 2015.godine bez ikakvog  pitanja i odobrenja tužitelja na sjevernom dijelu nekretnine označene kao čest.zem. 236 K.O. G. P. i to baš na dijelu označenom u vještvu vještaka A. B. od 01. travnja 2016.godine brojkama 1-2-3-4-5-7-6-7-8-1 površine 131 m2, dodatno označenom žutom bojom porušio ogradu koju je tužitelj postavio kao dugogodišnji posjednik navedenog dijela nekretnine, a koja se ograda nalazila od definirane točke 1 pa do kapelice (točka 2) dužine 16,07 m i od kapelice (točke 3) do točke 4, dužine 7,51 m, a bila je postavljena prema putu koji nekretninu presijeca na dva dijela, te porezao masline koje je tužitelj zasadio na južnom dijelu predmeta spora označenog u navedenom vještvu označeno točkama 9 i 10, čime je zasmetao tužitelja u zadnjem mirnom posjedu navedenog dijela nekretnine označene kao čest.zem. 236 K.O. G. P., pa se tuženiku zabranjuje svako takvo daljnje ili slično smetanje tužiteljeva posjeda predmetne nekretnine, te mu se nalaže da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe uspostavi posjedovno stanje na ovoj nekretnini i to na način da izgradi porušenu ogradu kako je prethodno opisana prema putu koji ovu nekretninu presijeca na dva dijela.''

Tuženik u odgovoru na tužbu (list 5 spisa) navodi da se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti ističući da nije točno da je tužitelj posjednik nekretnine označene kao čest.zem. 236 K.O. G. P. već navodi da je isključivo on posjednik navedene nekretnine, a da je do svoje smrti posjednik iste bio njegov  prednik, njegov otac A. T. pok. J., te da je navedena nekretnina njegova djedovina. Također tuženik poriče da je porušio spornu ogradu krajem prosinca 2014.godine na sjevernom dijelu njegove nekretnine i porezao masline koje se tu nalaze. Isti ističe da se ne radi o ogradi već komadima željeza sitnog promjera, te da je istu maknuo još u rujnu 2014.godine kako bi mogao doći na svoju nekretninu čest.zem. 236 K.O. G. P., a da je masline šišao (razrjeđivao), a da ih nije rezao i uništavao, te da je to uradio također u rujnu 2014.godine. Tuženik nadalje navodi da je on najmanje od rujna 2014.godine neprekidno zadnji mirni posjednik čest.zem. 236 K.O. G. P. pa sve do danas pa da u tom smislu tužitelj nema aktivnu legitimaciju u ovoj pravnoj stvari jer da u vrijeme kad tužitelj tvrdi da se dogodilo predmetno smetanje da tužitelj nije bio posjednik predmetne nekretnine. Također je navedeno da ukoliko je tužitelj uopće i bio u posjedu čest.zem. 236 K.O. G. P. da je tada tužiteljev posjed bio nezakonit, neistinit i nepošten, a da je tuženik svoj posjed vratio. Naposljetku se navodi da obzirom da je za navodno smetanje posjeda i počinitelja tužitelj saznao najkasnije u studenom 2014.godine da je isti propustio u prekluzivnom roku od 30 dana od saznanja za to tražiti sudsku zaštitu jer da je tužbu podnio tek 26. siječnja 2015.godine. Tuženik pored navedenog ističe da posjeduje čest.zem. 236 K.O. G. P. i dan danas te da je  jednom njenom južnom dijelu u studenom 2014.godine posadio kapulu koja da se tu i danas nalazi.

              Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom rješenja o nasljeđivanju O-1865/13 od 28. listopada 2013.godine (list 8-17 spisa); izvatka iz zemljišne knjige za K.O. P., Z.U. 1271 (list 18 spisa); prijepisa posjedovnog lista broj 238 od 21. siječnja 2003.godine (list 19-20 spisa); skice katastarskog plana na dan 07. srpnja 2014.godine (list 21 spisa); dopisa tuženika tužitelju od 21. srpnja 2014.godine (list 24 spisa); dopisa N., M. i N. T. tužitelju od 12. ožujka 2013.godine (list 25 spisa); zapisnika sa lica mjesta od 11. ožujka 2016.godine (list 43 spisa); nalaza i mišljenja vještaka za geodeziju A. B. sa skicom lica mjesta i fotografijom lica mjesta (list 45-49 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka J. T. (list 26 spisa); svjedoka N. B. (list 27 spisa); svjedokinje R. G. M. (list 27 spisa); svjedoka N. T. (list 28 spisa); svjedoka Š. T. (list 28 spisa); svjedokinje D. T. (list 28-29 spisa); tužitelja F. G. (list 34 spisa); tuženika M. T. (list 34-35 spisa), dok drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

              Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.

              Među strankama u predmetnom postupku je sporna činjenica tko je zadnji mirni posjednik sjevernog dijela nekretnine označene kao čest.zem. 236 K.O. G. P., i to dijela u površini od 131 m2 označenog na vještvu vještaka A. B. brojkama 1-2-3-4-5-7-6-7-8-1 te je li tuženik izvršio smetanje posjeda tužitelju na navedenom dijelu nekretnine na način da je porušio ogradu te na južnom dijelu nekretnine označene brojevima 9 i 10 porezao masline. Također je sporno pitanje je li tužitelj prekludiran u svome pravu traženja posjedovne zaštite u predmetnoj pravnoj stvari.

              U odnosu na istaknuti prigovor prekluzije prava tužitelja da traži posjedovnu zaštitu u predmetnoj pravnoj stvari, potrebno je istaći da, sukladno odredbi članka 21 stavka 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''NN'' 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 - u daljnjem tekstu ZV-a), pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Temeljem članka 21 stavka 1 ZV-a, koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Nadalje, temeljem članka 22 stavka 1 ZV-a, posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Također, temeljem odredbe članka 22 stavka 2 ZV-a, sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda) prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

U predmetnoj pravnoj stvari već je jednom vođen prvostupanjski postupak i doneseno je rješenje ovog suda Psp– 7/15od 8. srpnja 2016.godine, a koje je ukinuto rješenjem Županijskog suda u K. G.-1104/2016-3 od 27. rujna 2016.godine i vraćeno sudu prvog stupnja  na ponovno odlučivanje.

U predmetnoj pravnoj stvari iz svih pregledanih dokaza u ovome postupku proizlazi kao nesporno utvrđena činjenica da je tužitelj zadnji mirni posjednik predmetnog dijela čest.zem. 236 G. P..

Navedena činjenica nedvojbeno proizlazi iz iskaza saslušane svjedokinje R. G. M., te svjedoka N. B. te iz iskaza samog tužitelja. Naime iz iskaza saslušanog svjedoka N. B. proizlazi da obitelj G. ima na predmetnoj nekretnini vinograd te da je F. G. prije desetak godina 2004. ili 2005. godine zasadio masline te da je postavio ogradu na nekretnini koja je predmet ovog postupka. Iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da je obitelj tužitelja obrađivala predmetno zemljište te da isti nije viđao tuženike na navedenoj nekretnini, a da je zadnju godinu dana viđao obitelj G. na predmetnoj nekretnini kako obrađuju masline. Iz iskaza svjedokinje R. G. M. proizlazi da je nekretnina koja je predmet ovog postupka u posjedu obitelji G. od 1965. te da je navedena nekretnina bila vinograd te da je na istoj zasađeno voće, a da su nekretninu obrađivali zajednički njezin djever D. G. i tužitelj njen suprug te da obitelj T. nikad nije bila u posjedu ove nekretnine. Također iz iskaza R. G. M. proizlazi da su ona i tužitelj prije 10 godina postavili ogradu na predmetnoj nekretnini, a da je tužitelj masline na istoj zasadio prije 11 godina. Iz iskaza saslušanog tužitelja proizlazi da je predmetna nekretnina bila oduvijek u posjedu njegove obitelji i da su istu koristili njegov otac majka i brat na način da su sadili lozu masline i višnje na istoj šezdesetih godina, a da je tužitelj osobno zasadio masline prije 10-11 godina te da se tuženik nije koristio predmetnom nekretninom.

Iz svih navedenih iskaza nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica u ovom postupku da je tužitelj zadnji mirni posjednik predmetnog dijela čest.zem.236 K.O. G. P., a koja je predmet ovog postupka.

Pored ostalog u ponovljenom postupku je kao spornu činjenicu također trebalo utvrditi da li je tuženik porušio ogradu na dijelu nekretnine tužitelja oznake čest. zem. 236 K.O. G. P., te da li je tuženik izvršio navedene radnje baš koncem prosinca 2014. te da li je tužitelj za navedeno doznao 13. siječnja 2015.godine.

U predmetnom postupku tužitelj i tuženik različito iskazuju vezano za činjenicu kad je izvršeno smetanje posjeda kao i za činjenicu kad je tužitelj saznao za navedeno smetanje. Naime tužitelj je u iskazu istakao da je predmetno smetanje posjeda na čest.zem. 236 K.O. G. P. izvršeno krajem prosinca 2014., a da je za smetanje saznao 13. siječnja 2015. Nasuprot ovome tuženik tvrdi u odgovoru na tužbu da je porušio spornu ogradu i vršio rezanje maslina u rujnu 2014. a da je tužitelj za ovo saznao u studenome 2014. kad ga je vidio na dijelu čestice zemlje 236 katastarske općine G. P. da reže navedene masline. Svjedoci J. T., Š. T. i D. T. ističu da je tuženik porušio spornu ogradu u rujnu 2014.godine te da je tada rezao masline na dijelu predmetne nekretnine te da ga je tužitelj vidio na nekretnini koja je predmet ovog postupka u studenome 2014. budući da je tada bio na dijelu predmetne nekretnine. Međutim iz iskaza tuženika proizlazi drukčije budući je tuženik istakao da je porušio dio sporne ograde već u kolovozu 2014. tako što je micao stupiće na navedenoj ogradi smatrajući da će tako tužitelja potaknuti na kupnju nekretnine, a potom da je u rujnu 2014. srušio ostatak ograde i podšišao sporne masline pa bi u tom smislu proizišlo da je radnja rušenja ograde vršena u dva navrata. Svjedokinja R. G. M. je istakla u iskazu da je rušenje sporne ograde na dijelu predmetne nekretnine poduzeto u dva navrata od čega da je prvi put rušenje ograde bilo u srpnju ili kolovozu 2014., a drugi put u ožujku 2015. te da je sin tuženika priznao njoj i tužitelju da je porušio predmetnu ogradu. Svjedokinja je navela da je sporne masline posjekao također tuženik te da su ona i tužitelj odmah po tom saznanju išli prijaviti navedeno u ožujku 2015.

Neovisno o činjenici što se prema mišljenju ovog suda iz iskaza saslušanih stranaka i svjedoka u ovom postupku ne može sa sigurnošću izvesti zaključak da je smetanje posjeda počinjeno krajem prosinca 2014. navedeno nije relevantno za presuđenje u predmetnoj pravnoj stvari iz razloga što je potrebno istaći da je za ocjenu činjenice da li tužitelju u ovom postupku pripada posjedovna zaštita na predmetnom dijelu nekretnine odlučno da li je smetanje posjeda počinjeno unutar objektivnog roka od jedne godine.

U navedenome smislu, a prema odredbi članka 21 stavka 3 ZV-a pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Subjektivni rok od 30 dana u tom smislu počinje teći od dana saznanja za čin smetanja i osobu počinitelja, a ne od dana kada je počinjeno smetanje posjeda.

Međutim subjektivni rok od 30 dana može postojati samo unutar objektivnog roka od jedne godine, a jednogodišnji rok teče od trenutka počinjenog čina smetanja.

Iz iskaza tužitelja u ovom postupku proizlazi da je za čin smetanja i osobu počinitelja saznao 13. siječnja 2015., a tužba je u ovoj pravnoj stvari predana sudu 26. siječnja 2015.

Iz provedenih dokaza u ovome postupku proizlazi da nije istekao objektivni rok od jedne godine za pružanje posjedovne zaštite tužitelju a obzirom da taj rok teče godinu dana od dana nastalog smetanja, a tuženik je u svom iskazu istakao da je spornu ogradu porušio u dva navrata u rujnu i kolovozu 2014. U navedenom smislu ovaj sud je mišljenja da tužitelju u ovom postupku pripada pravo na posjedovnu zaštitu unutar roka od godine dana, a koji objektivni rok u predmetnoj pravnoj stvari nije protekao budući je tužitelj za smetanje i osobu počinitelja prema vlastitom iskazu saznao 13. siječnja 2015.godine, a tužbu u ovoj pravnoj stvari je podnio 26. siječnja 2015.godine.

Naposljetku u odnosu na činjenicu da li je tuženik uistinu počinio čin smetanje posjeda rušenjem sporne ograde i rezanjem maslina na predmetnom dijelu nekretnine tužitelja označenom kao čest.zem. 236 K.O. G. P. ovaj sud smatra da je tužitelj u ovome postupku dokazao da je navedeno smetanje nesporno počinjeno. Ovo proizlazi i iz iskaza sina tuženika svjedoka J. T. (list 26 spisa), a koji je u iskazu istakao da je upravo tuženik, njegov otac skinuo spornu ogradu s predmetnog zemljišta, te da je on osobno utvrdio da je ograda skinuta u rujnu 2014.godine. Iz iskaza saslušane svjedokinje R. G. M. (list 27 spisa) proizlazi da je prvo bio srušen dio ograde a potom ostatak ograde u ožujku 2015.godine, te da ona osobno nije vidjela ovo rušenje, ali da je sin tuženika priznao njoj i suprugu da je porušio ogradu. Svjedokinja je istakla da su masline koje su predmet ovog spora zasađene na zemljištu koje je predmet ovog postupka prije jedanaest godina, te da ih je posjekao tuženik. Iz iskaza saslušanog svjedoka Š. T. (list 28 spisa) proizlazi da je on osobno s tuženikom u rujnu 2014.godine uklonio ogradu koja se nalazila na predmetnoj nekretnini, te da su šišali masline koje su se tu nalazile, a da se zapravo radi o južnom dijelu predmetne čestice, a da preko čestice koja je predmet ovog postupka prolazi put, te da se ograda koju su on i tuženik uklonili protezala u pravcu istok zapad , te da nisu tražili dopuštenje od tužitelja za uklanjanje ograde. Također iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da su on i tuženik obrezivali masline na nekretnini koja je predmet ovog postupka u studenom 2014.godine. Također i svjedokinja D. T. (list 28 spisa) ističe da su tuženik, njen suprug i njen sin Š. uzeli alat i na predmetnoj nekretnini srušili spornu ogradu, te da je tuženik rijedio masline, te ušao u posjed dijela  sporne nekretnine u rujnu 2014.godine. Tuženik je u iskazu (list 35 spisa) istakao da je on u kolovozu 2014.godine maknuo spornu ogradu smatrajući da će tako potaći tužitelja da mu se javi za kupnju nekretnine. Tuženik je istakao da je u rujnu 2014.godine vršio rezidbu maslina na predmetnoj nekretnini jer je to njegova nekretnina pa da je jasno da može na svojoj nekretnini obavljati radove.

Iz svih navedenih iskaza prema mišljenju ovog suda nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tuženik u dva navrata uklonio ogradu koja se nalazila na predmetnoj nekretnini i to dio ograde u kolovozu ili rujnu 2014.godine, a ostatak ograde 2015.godine, a za što je tužitelj prema vlastitom iskazu  doznao 13. siječnja 2015.godine te je tuženik na taj način zasmetao tužitelja u zadnjem mirnom posjedu dijela nekretnine koja je predmet ovog postupka i to čest.zem. 236 K.O. G. P. na način da je porušio ogradu koja se nalazila na spornom dijelu nekretnine i porezao masline.

U pogledu identifikacije spornog dijela predmetne nekretnine radi utvrđivanja na kojem dijelu nekretnine je izvršeno navedeno smetanje, ovaj sud je izveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje ovlaštenog sudskog vještaka za geodeziju A. B.. Iz pregledanog zapisnika sa lica mjesta od 11.ožujka 2016.godine (list 43 spisa) proizlazi da je tužitelj vještaku za geodeziju pokazao dio čest.zem. 236 s južne strane omeđen podzidom, a s istočne i zapadne strane kamenom gomilom, a sa sjeverne strane makadamskim putem. Navodi se da je sjeverna međa dijelom žičana ograda te da se masline kojima su odsječene grane nalaze na sjevernom dijelu opisanog posjeda. Istaknuto je i da se na opisanom posjedu nalazi i kapela (sjeverni dio uz put). Vještak je potvrdio na licu mjesta činjenicu da čest.zem. 236 odgovara podjednako u katastru i zemljišniku te da je oznaka ista u katastru i zemljišniku.

              Iz pregledanog nalaza i mišljenja vještaka A. B. (list 45-49 spisa) proizlazi da je na skici lica mjesta definiran dio čest.zem. 236 na kojem se nalazi porušena žičana ograda i porezane masline te da je posjed tužitelja definiran točkama 1-2-3-4-5-6-7-8-1 u površini od 131 m2, te da se srušena ograda proteže od definirane točke 1 pa do kapelice (točka 2) dužine 16,07 m i od kapelice (točke 3) do točke 4 dužine 7,51 m (slika 2), a da se porezane masline nalaze ispod kapelice i da su definirane točkama 9 i 10 (slika 1). Sve navedeno prikazano je i na skici lica mjesta.

              Navedeni nalaz i mišljenje vještaka A. B. i ovaj sud prihvaća kao logičan i vjerodostojan budući stranke istog nisu osporavale, a sporne činjenice je vještak utvrdio na licu mjesta. Iz navedenog nalaza i mišljenja je razvidno da su na licu mjesta zatečene porezane masline i srušena ograda pa nema dvojbe da je navedeno smetanje posjeda i izvršeno , i to srušena ograda koja se  proteže na dijelu posjeda tužitelja u površini od 131 m2 definiranog točkama 1-2-3-4-5-6-7-8-1  na skici vještaka označenog žutom bojom, a koji predstavlja sjeverni dio navedene nekretnine, te na južnom dijelu nekretnine označeno na vještvu točkama 9 i 10, a gdje se nalaze porezane masline.

              U navedenom smislu, iz svih pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi činjenica da je tuženik na dijelu čest.zem. 236 K.O. G. P. izvršio smetanje zadnjem mirnog posjeda tužitelja na način da je porušio ogradu položenu na dijelu čest.zem. 236 i to dijelu kako je opisano u nalazu i mišljenju vještaka za geodeziju B., te je ujedno porezao masline tuženika koje se nalaze na južnom dijelu predmeta spora, a u vještvu vještaka su definirane točkama 9 i 10 te je u navedenom smislu osnovan zahtjev tužitelja u cijelosti da se tuženiku zabrani takvo daljnje ili slično smetanje tužiteljeva posjeda predmetne nekretnine i da mu se naloži uspostava prijašnjeg stanja na način da izgradi porušenu ogradu.

              Zbog svega navedenog, ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8 ZPP-a, usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a kako je i odlučeno u točki I/ izreke ovog rješenja.

              Što se tiče troškova ovog postupka obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku tuženik mu je dužan naknaditi parnične troškove. U navedenom smislu tužitelja kao opravdana a sukladno odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 200 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 10,00 Kuna ukupno iznosi 2.000,00 Kuna, te što uz dodatak od 25 % PDV-a u iznosu od 500,00 Kuna ukupno iznosi 2.500,00 Kuna te što uz odobreni trošak sudske pristojbe u iznosu od 200,00 Kuna za tužbu sukladno Tbr. 1 točka 1 Zakona o sudskim pristojbama (''NN'' 26/03), te pristojbe na presudu u iznosu od 200,00 Kuna (Tbr. 2 točka 1 Zakona o sudskim pristojbama) ukupno iznosi 2.900,00 Kuna, te uz trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 Kuna ukupno iznosi 5.900,00 Kuna, a koji iznos je tuženik dužan podmiriti tužitelju zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate, a koje se obračunavaju sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29 stavka 2 Zakona o obveznim odnosima (''NN'' 78/15) za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

U Splitu 23. siječnja 2017. godine